Pozdrav! Juče sam dobio mail sa pitanjem kada će biti objavljen nastavak moje verzije Ane Karenjine… Moram priznati da sam zbog obveza zaboravio na post i da nije bilo tog maila ne bih ni shvatio da je danas tačno dva meseca prošlo od prvog dela priče. Ko nije pročitao prvi deo – LINK. Verujte mi da je to potrebno, da biste mogli razumeti celu priču. Da ne dužim više mislim da je najbolje da krenem!

“Da li ste dobro?!” – upita ljubazno mladi gospodin

Dob…” (nije uspela da dovrši)

– “Sine, ljubi te majka!” (povika gospođa iz voza)

Ana, ovo je moj sin Aleksa!” (izgovara gospođa, dok briše karmin sa sinovljevog obraza)

Ana nije mogla da stigne do reči, ispred sebe je videla muškarca koji kao da je izašao iz Cecinog spota. Ostala je bez teksta. Pogledi su se sreli, to je bilo to!

Imali su i tajnog svedoka – Kostu, Anin drug iz detinjstva, platonski zaljubljen u nju, ali nikad nije skupio hrabrosti da joj priđe. I on je došao u Beograd, ali sa mamom da isprosi devojku (koju elem nisu ni pitali da li hoće da se uda, ali se on ipak nada). Ponovo je upao u depresiju jer je primetio da je Anu izgubio po drugi put, osetio je to u vazduhu! “Kosta sine, ideš li?” – u njegovim mislima, prekinula ga majka…

Nastavak sledi…

 

 

Ana je shvatila da je Aleksa nešto više od vojnika, samo sebi još nije mogla to da prizna.

Da li ste spremne da krenemo? Kola su mi ispred.

– “Da, da naravno.” (Ana je i dalje negde daleko u svojim mislima)

Ani je svakako bila potrebna pomoć pri nošenju prtljaga pošto je smatrala da je za duži boravak u Beogradu potrebno poneti sve sa sobom. Netremice je gledala Aleksu dok je nosio njene kofere, majka je ipak mogla sama da ponese svoje kofere…

Iza ugla je zasijao novi model mercedesa, koji nikog ne ostavlja ravnodušnim ipak kožna sedišta nisu tako demode kao što se mislilo.

Mama, da li je u redu da prvo tebe odvezem do stana pa da…

– “Ako baš mora!” (uvređeno odgovara majka)

Odlično!

Ana je bila malo postiđena, ali i srećna na neki neobični način posle toliko vremena. Majka je napustila kola i krenula put stana. Na radiju je išla pesma “javi se, javi se što ne bi, što ne bi meni se dopalo…”… Ani trenutno nisu bile potrebne te reči…

Prvi put si u Beogradu?” (upita Aleksa zavodljivo sa dosta samopouzdanja)

– “Ne, par puta sam bila do sad

Da li ovde treba da skrenem?

– “Da možeš i tu, ali će nam biti duži put…” (zamišljeno odgovara Ana)

Imam ja vremena i za bacanje, ne brini se ti za to” (odgovara Aleksa uverljivo, sa osmehom)

– “Nisam ja od onih koje traže provod, ja sam udata žena imam sina!

Ne vidim ti burmu na ruci… Da ti slučajno nije negde ispala usput?

– “Burma je po tebi znak neke sreće? Nisi moj tip, možeš samo da sanjaš!” (ljutito, ali sa dozom straha u glasu odgovara Ana)

Da li je ovo ta ulica?

– “Jeste, ovde me ostavi! Hvala na vožnji

Mislim da ovde nije pametno…

– “Ovde je sasvim dobro zaustavi auto!

Aleksa je zaustavio auto. Ana je zalupila vrata i sama počela da iznosi svoje kofere iz automobila odbijajući svaku vrstu pomoći. On nije puno insistirao, ubrzo je otišao, a Ana je sama rešila da bude heroj svog dana i po prvi put u životu sama izabere svoj put.

Senjak, deo Beograda gde svaka bogata srećna porodica liči jedna na drugu, a one siromašne su nesrećne na svoj način… Jedan običan dan na Senjaku, samo iz kuće porodice Obradović se čula jedna sasvim obična porodična drama Steve Obradovića i njegove supruge Dare.

Ti si mene našao da varaš i to sa bebisiterkom st#ko jedna! Sve sam ti dala!

– “To je bila samo jedna noć… Dobro možda par… dobro šema koja je duže trajala, ali ja sam voleo samo tebe veruj mi!

Marš! Neću više da čujem za tebe kupi svoje prnje pa pravo u Novi Sad kod one tvoje sestre!

– “Nemoj nju da mi…” Ugledao je svoju sestru Anu i nije mogao da nastavi rečenicu…

 

Ana je ostavila svoje kofere i pritrčala bratu.

Opet ista priča?

– “Ne pitaj me ništa, ova je još na lekovima!

E moj Stevo nećeš se ti nikad promeniti!

– “Daj spašavaj ako Boga znaš!” sa sklopljenim rukama i očima punim suza Steva preklinje Anu za pomoć.

Šta je snajka, jel ti to opet nešto na moj račun?

– “Nosite se i ti i tvoj brat u … da vas moje oči više ne vide! Ceo kraj mi se smeje!

Hoćeš lepog muža moraš nešto i da pretrpiš lepa moja Darinka…

– “To ti kaži onom svom uštogljenom matorcu meni te priče nemoj da prodaješ!

 

Situacija se malo smirila, predstava se završila, pa je Steva našao način da bar uđe sa sestrom u kuću za poslugu dok se bitka na glavnom ratištu ne smiri… Naučio je on već na to. Ana mu je pomogla da skupi svoje stvari. Polako pada noć nad Beogradom…

 

 

Jutro, doručak koji ne može da prođe bez svađe je bio dovoljan razlog da Ana obuče neke svoje nove krpice i krene u pohod na Beograd. Knez Mihailova je bila odlična tačka za početak novog dana. Blještavi izlozi, gužva, klasika… Malo je sela da odmori i popije kafu u prestoničkom kafiću. Ana nije navikla kao beogradske devojke koje imaju običaj da piju jednu kafu tri sata, ona je bila brza: uđe, popije kafu, izađe i kraj. Anina lepota je prosto mamila poglede tipova iz kraja, ali Ana nije bila iz te priče. Njoj je nešto falilo nešto u životu, ali pored supruga i sina nije imala puno vremena, a ni prilika da preispita sebe i svoje želje.

Pijuckanje kafe i razmišljanje o životu je prekinuo poziv od brata.

Hej, gde si?

– “U Knezu sam pijem kafu.

Odlično! Dobio sam poziv za rođendan one male Kaće, sad mala puni 18, ova moja je malo popustila ipak je rođendan! Hoćeš sa nama?

– “Ne znam, nisam sigurna matora sam ja za takve žurke…

Kako hoćeš, da znaš da će biti pića i peva Aca Lukas platili njeni, veruj mi biće ludnica!

– “Razmisliću! (Ako peva Ličnu Kartu možda dođem… e to je bila pesma!) razmišljala je Ana.

Ana je nastavila svoju šetnju.  Videla jednu lepu crnu haljinu u izlogu Zare…

Zašto da ne život je jedan, treba ipak otići na žurku. Noć je pala, Ana se lepo sredila, nešto novo, nešto staro i rešila je po prvi put da stavi crveni ruž, možda joj se život promeni na bolje…

Dedinje, igralište bogatih. Večeras se zna da mala Kaća slavi 18ti i njeni roditelji su se potrudili da to zna i ceo kraj jer je grad već bio pozvan na najbolju žurku u gradu. Ana je žalila sve te golišave devojčice, ali njenoj sreći nije bilo kraja kada je ugledala NJEGA. Visok, doteran, sređen čeka prvu koja se napije, ali Ana je već bila gotova, bez kapi alkohola.

Lukas peva svoj dobro poznati repertoar, došlo je vreme i za neke sporije pesme. Nije bilo puno ljudi, alkohol je učinio svoje tako da je Ana mogla nesmetano da uživa, kao i mala Kaća koja je poželela u tom trenutku svoju pravu rođendansku želju: Sa nešto pregazi Anu! Misli da će na taj način rešiti sve svoje tinejdžerske probleme.

 

Balada je učinila svoje, Aleksa je pokušao da poljubi Anu. Ana nije bila spremna za to, htela je samo da izađe na svež vazduh. Ovo je bila teška noć za dve žene: Ana se gubila u ljubavnom ponoru, mala Kaća u svom besu prema Ani. Ovaj trougao neće biti nimalo lak…

Ana je istrčala napolje, počela je da se plaši svojih postupaka, otišla je predaleko. Aleksa je krenuo za njom.

Ana čekaj!

Ana je isrčala na terasu i nervozno se držala za ogradu terase.

Ja ovo ne mogu, ne mogu!

– “Da li si dobro?

Ne, ne nisam dobro, kako mogu da budem dobro! Idi!

– “To je bio samo poljubac, biće toga i još mnogo više ako želiš…

To ti želiš! Meni to ne treba! Ja sam srećno uda...” (Aleksa je prekinuo i poljubio, Ana je na kratko uživala, usledio je šamar.)

Ja idem i ne želim više da te vidim u životu!” (Ana je to izgovorila u afektu besa i napušta zabavu.)

Ana je usput i shvatila da Zarina haljina i nije baš pogodna za ljubavne afere, većina šljokica je otpalo, a još nije došla ni prva rata na naplatu od banke Inteze. Živote lutalico…

Noć je osvojila Beograd, nove mlade nade su krenule u pohod na splavove, novokomponovani hitovi trešte na lokalnim splavovima… Jedna Ana je svoje srce skupljala po putu.

Novi dan donosi nove izazove, telefon zvoni… Nepoznat broj…

 

Nastaviće se.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

SHARE THIS POST
Subscribe
Notify of
guest
9 Comments
Oldest
Newest Most Voted
Inline Feedbacks
View all comments
Kristina
Kristina
6 years ago

“Lepa moja Darinka!” Ti si Marko jednom rečju BOG! Ja sam vrištala od smeha, zvala sam sve ukućane da čitaju, oni su morali da čitaju i prvi deo. Mama je plakala žena od smeha, sestra se valjala po podu bukvalno, tata je bio uzdržan. Svaka čast! Jedva čekam novi nastavak, ali nemoj molim te da ga čekam opet 2 meseca! Pravda za Daru!

Dragan
Dragan
6 years ago

Dočarao si jednu pravu porodičnu dramu i uneo nove elemente. Ovo je stvarno prava srpska verzija Ane Karenjine pardon Kovačević! Imaš smisla za humor. Kapa dole dečko! Ovo stvarno retko ko ume

Svetlana
Svetlana
6 years ago

Ovde ima svega bukvalno i drame i komedije ti si stvarno neverovatan! Hocu sutra novi nastavak! Ti moras da napises neki roman ja prva kupujem 10 primeraka minimum.

Jovana
Jovana
6 years ago

Dusa mi je na nos ispala od smejanja veceras! Znala sam da ce biti tako cim sam primila mail da si objavio novi post! Molim te da pre NG bude novi nastavak. Kraj je bas intrigantan, sigurna sam da je zvao Aleksa!

Nada
Nada
6 years ago

“Kako hoćeš, da znaš da će biti pića i peva Aca Lukas platili njeni, veruj mi biće ludnica!” Samo ću da pitam jel ovo pre ili posle Bankine?! Da se zna! Ja tebe obožavam

Ivana
Ivana
6 years ago

Ja sam oplakala! Ana je shvatila da Zarina haljina i nije baš dobra za ljubavne afere!!!! Znači nema dalje a još nije otplatila ni prvu ratu banci Intezi! Odakle ti tolika inspiracija?! Odakleeee? Podelila sam na par mesta, zaslužio si!

Vesna
Vesna
6 years ago

Ovo sam čekala! Ne znam da li se sećaš da sam te već par puta pitala na Instagramu za nastavak Ane Karenjine. Ovo je odlično, nadam se da će brzo novi nastavak.

Nemanja
Nemanja
6 years ago

Stvarno si neverovatno duhovit i umeš sa rečima. Nadam se da ćeš imati priliku da nešto ozbiljnije napišeš u skorije vreme. Stvarno imaš veliki potencijal i šteta bi bilo da to ne iskoristiš na pravi način! Pozdrav Nemanja

DQ
DQ
6 years ago

Hahahah pa ti si geeeenijalan??
Umrla samo od smeha za Lukasa i Zarinu haljinu. Bravo, jedva cekam nastavak!?