Dragi moji pustolovi, dobro došli u moj novi post! Par dana mi stižu poruke kada ću nastaviti avanturu u Lincu i došlo je vreme da se napiše i poslednji post iz ove specijalne serije postova iz Linca. Današnji post ću posvetiti ljudima koji žive u ovom prelepom gradu i umetnosti koja ih okružuje. Iz prethodnih postova se saznali nešto novo o ovom gradu, što možda niste imali priliku da pročitate do sad, današnji post će biti malo drugačiji. Pre nego što počnem hteo bih da se zahvalim na nesebičnoj pomoći Turističke organizacije grada Linca koja je omogućila da upoznam ovaj predivni grad.
Grad koji je uspeo za veoma kratko vreme da objedini lepotu umetnosti sa lepotom življenja ubrzanog tempa je upravo Linc. Veliki procvat umetnosti i razvoj kulture su pomogli samom uzdizanju grada na društveno-političkim lestvicima i grad Linc se nalazi na drugom mestu nakon Beča po brojnosti svih najbitnijih kulturno umetničkih dešavanja koje se održavaju na prostoru Austrije. U jednom od prethodnih postova se imali priliku da pročitate da je Linc pre par godina bio Evropska prestonica kulture.
Ne znam da li ste nekada imali priliku da pročitate, čujete od nekog ili pak da se sami uverite o jednoj akciji pod imenom ” Klavir za sve” (eng: Open Piano). To je jedna specijalna akcija koja je sprovedena širom Evrope i sveta, gde se u samom centru grada nalazi klavir koji je dostupan svima. Cilj ove akcije je skupljanje pomoći svim izbeglicama kojima je potrebna pomoć uz malu i nesebičnu pomoć muzike. Medicina je dokazala da muzika pozitivno utiče na zdravlje i da može dosta da pomogne u lečenju raznih vrsta bolesti. Ovde je muzika dobila jednu prenosnu ulogu spasitelja, koji može da pomogne nemoćnima da dođu do ispunjenja osnovnih ljudskih prava koje bi inače trebala biti zagarantovama svima na ovoj planeti.
Kako se sprovodi ova akcija? Slogan ove akcije svuda u svetu je: ” Svako je dobro došao da svira, svako je dobro došao da sluša, svaka donacija od srca je i više nego dobro došla!”. Svi koji žele mogu da sviraju na klaviru, znanje nije od presudnog značaja, ovde je bitna samo dobra volja i jaka želja. Fotograf i ja smo tokom ove posete bar dva sata dnevno presedeli na klupi da bismo uživali u nastupima. Bilo je tu izuzetno talentovanih ljudi koji su pored talenta za sviranje pokazali i svoje neverovatne vokalne sposobnosti. Jedna devojka je toliko bila talentovana da sam pomislio da se nalazim na nastupu Adel ili Selin Dion. Zanimljiv koncept koji mi je povratio neka moja sećanja iz detinjstva kada sam učio da sviram klavir. Nisam imao sluha, ali sam bio izuzetno uporan… Nisam završio osnovnu muzičku školu, ali nosim u srcu lepe uspomene.
Linc je grad čije ulice odišu umetnošću i nekom posebnom elegancijom. Turisti dolaze iz raznih krajeva Evrope i sveta da istraže ovaj dragulj na severu Austrije. Svako će poneti sa sobom neki deo priče o Lincu, gradu koji je nadahnuo mnoge poznate istorijske ličnosti i neke ličnosti koje su inspiracija u ovom 21. veku.
Ovaj grad mi je prosto “zapao” za srce, ne znam da li je to zbog izuzetne lepote i šarma ili zbog neposredne blizine Dunava ili pak prelepog letnjeg vremena koje sam uspeo da na trenutak uhvatim u ovom austrijskom gradiću. Nisam siguran, nemam konkretan odgovor! Možda je to neka kombinacija svega navedenog, ali to ću ostaviti vama da prosudite. Voleo bih da mi kažete vaše mišljenje o Lincu? Kako ste ga vi doživeli kroz moje priče? Pogotovo bih voleo da čujem mišljenja osoba koje su već imale priliku da posete ovaj grad. Jednostavno, uvek volim da čujem utiske drugih ljudi da bih znao koliko sam bio uspešan u predstavljanju ovog grada.
Linc je poznat i pod imenom “Grad mira”. Glavno Gradsko veće je 1986. godine proglasio glavni grad Gornje Austrije kao „Linc Grad Mira“. Cilj ove odredbe je bila isključivo podizanje društvene odgovornosti čija je bila glavna uloga održavanja mira. Uz proglašenje „Grada mira“ u oktobru 1986. godine, grad Linc je preuzeo obavezu da održava „čežnju za mirom i posvećenost mira ljudi u gradu i da tim putem se održava osnovni princip budućnosti lokalne politike i stabilnosti odnosa u zajednici“.
U razgovoru sa par ljudi koji su već četvrta ili peta generacija koja je odrasla u Lincu saznao sam par zanimljivih stvari o načinu života u lokalnoj zajednici grada Linca. Linz je sam po sebi inovativni centar Gornje Austrije i predstavlja grad novih mogućnosti.
Kvalitet života u svim sferama života i širok raspon usluga čine glavni grad Gornje Austrije traženim mestom za život. Trenutno je u Linzu preko 100.000 stanova na raspolaganju – ponuda stanova koja stalno raste. Primarni cilj je da se stvori za što više ljudi optimalno stambeno i životno okruženje po povoljnim cenama. Izuzetno se vodi računa o ljudima koje žive sa minimalnim primanjima i njima je uvek obezbeđen osnovni paket socijalne pomoći svakog meseca.
Njihov zdrastveni sistem je vrlo uređen i svi troškovi zdrastvenih usluga su pokriveni u zavisnosti od zdrastvenog fonda koji izaberete: državni ili privatni. Sličan je kao zdrastveni sistem Nemačke, ali je malo fleksibilniji i ima više pogodnosti. Bilo mi je zabavno da razgovaram sa ljudima koji žive i rade u ovom gradu i kada su čuli da sam bloger koji će predstaviti Linc na svom blogu hteli su da odgovore na sva pitanja. Bilo mi je drago što sam imao priliku da upoznam divne ljude koji su pokazali da je Linc grad otvorenog srca. Stvarno jedno predivno iskustvo, koje ću zasigurno pamtiti dugo, dugo.
Umalo da propustimo avion zbog moje pričljivosti, hvala Bogu da uvek imam neku odgovornu osobu pored sebe pošto bih ja mogao slušati priče satima. Sunce je polako zalazilo, a i naša poseta u ovom zanimljivom gradiću se završila. Bilo je to jedno kratko, ali slatko putovanje. Linc će uvek imati posebno mesto u mom srcu i iskreno se nadam da ću se uskoro vratiti da nastavim svoju započetu blogersku avanturu.
Na kraju smo morali malo i da potrčimo inače bi propustili naš prevoz za aerodrom! Moj fotograf je našao pravi trenutak da napravi savršenu poslednju fotografiju sa ovog putovanja… Ne volim rastanke, teško mi je da se oprostim od nekog grada, ali sam rekao “Ćao dragi moj Lincu, vidimo se mi opet uskoro!”. Tim rečima sam se oprostio i ušao u automobil. Vožnja do aerodroma je bila mnogo kraća nego kada smo dolazili u grad. Valjda je bio preveliki umor prisutan i vreme mi je prosto proletelo.
Dragi moji pustolovi došli smo do kraja ovog poslednjeg posta iz Linca, vreme uvek proleti kada se čovek lepo zabavlja! Ne brinite za par dana ću objaviti novi post gde ćemo nastaviti zajedno da uživamo u čarima putovanja i nastavljamo našu avanturu na nekom drugom mestu. Ko nije stigao da pročita moj prethodni post, možete pročitati ovde.
Voleo bih još jednom da se zahvalim Turističkoj organizaciji grada Linca na predivnom iskustvu i hotelu Schwärzer Bar na gostoprimstvu. Bilo je to putovanje za pamćenje i nadam se da sam vam dočarao ovu malu austrijsku avanturu na najbolji mogući način. Nekada su reči suvišne, zato ću vam reći da pogledate zadnju fotografiju u ovom postu i moj osmeh će vam reći sve one reči hvale koje nisam stigao da napišem u postovima.
Kako vam se dopala moja današnja priča o Lincu? Ako imate neko pitanje, komentar, sugestiju ili poruku za mene možete mi napisati dole u komentarima. Naravno, kao i do sad uvek me možete kontaktirati putem maila ili društvenih mreža i to možete pronaći na stranici KONTAKT. Vidimo se na istom mestu za par dana! A sada vas ostavljam da uživate u ovom veličanstvenom pogledu na grad.
Blogerski pozdrav,
Mr.M
Ovaj post je sponzorisan od strane Turističke organizacije grada Linca i Schwarzer Bär Hotela u Lincu.
Za izradu ovih fotografija korišćen je Sony Alpha 7r Mark II.
Zdravo Marko ovo je odlican post koji sadrzi dosta zanimljivih i realnih informacija o zivotu u Lincu. Moja prijateljica Jasna koja redovno prati tvoj blog mi je toplo preporučila da procitam tvoj post. Moram priznati da mi se dopao tvoj post i da sam procitao i tvoje prethodne postove iz Linca. Primetio sam da si takođe bio i u Salzburgu, ali nisam stigao da pročitam sve tvoje tekstove. Ne bih te vise zadrzavao, samo tako nastavi! Siguran sam da ces uskoro obici ceo svet i bice mi velika cast da redovno pratim tvoje putopise. Puno pozdrava iz Linca!
Dragi moj Marko tvoj post je predivan, ali ti si mi mnogo slađi. Dopada mi se kako si obradio temu života u Lincu i osvrnuo si se na neke bitne stvari koje su od velikog značaja za sve one koji planiraju da možda nastave svoju “životnu” avanturu u Lincu! Što se tiče tvog osmeha ono govori više od milion reči! Pozdrav od tvojih Srbendi iz Minhena. Dragica
Dragi Marko tvoje slike su prelepe, ali ti si mi još slađi. Mnogo mi se dopao tvoj post uspeo si da na jedan sasvim drugačiji i zanimljiviji način opišeš svakodnevnicu u Lincu. Ne slažem se sa tobom da tvoj osmeh govori 1000 reči, već milion! Puno pozdrava iz Kragujevca Milica
Živela sam u Austriji 35 godina u Beču. Moj muž je austrijanac poreklom iz Linza. Linz je prelep gradić sa dušom. Ovaj tvoj post ću mu prevesti i verujem da će mu biti drago da vidi svoj rodni grad. Žao mi je što nemaš tekst na nemačkom da bi on mogao to brzo i lako da pročita. Puno sreće mladi čoveče i neka te sreća prati!
Marko ovo je stvarno predivno. Vidi se da pises iz svoje sanjarske duse. Hvala ti sto si podelio svoju avanturu sa svima nama. Jedva čekam da procitam tvoje nove postove. Tvoji tekstovi me cine srecnom i volela bih da te upoznam. Pozdrav iz Kikinde
Post je odličan i stvarno je dočarao Linc, kako slikama, tako i opisima i samim tekstom. Dopada mi se, takođe, što pišeš o putovanjima jer mi je velika želja da obilazim svijet. Svakako ću pogledati i ostale postove. ?
Volim da gledam tvoj osmeh na slikama. Toliko zračiš pozitivnog energijom da prosto privlačiš sve ljude oko sebe. Lepo si nam predstavio ovaj mali gradić i radujem se tvojim novim avanturama. Puno pozdrava iz Novog Sada, Verica.
Zdravo Marko, kako si mi danas? Pošto se ja ne snalazim najbolje sa ovom novom tehnologijom zamolila sam ćerku da piše umesto mene. Obećavam da ću uskoro naučiti da koristim računar i da ću se potruditi lično da ti napišem komentare na ove tvoje predivne priče. Linc je predivan grad, bila sam pre 20 godina tamo sa mojim pokojnim mužem i danas dok sam čitala tvoje postove vratio si mi prelepa sećanja. Hvala ti puno!
Zanimljiv post Marko! Nisam znao da si toliko svestrana ličnost i da si učio da sviraš klavir. Ja sam isto u detinjstvu išao u muzičku školu i pokušao da naučim da sviram violinu, ali baš kao i ti jednostavno nisam bio talentovan pa su rekli mojoj mami da bolje nađem neki drugi hobi. Strašno je kako nekad ljudi ne žele da shvate dete i njegove potrebe. Dopada mi se tvoje pisanje i sam znaš da te pratim već neko vreme zbog tvoje originalnosti i iskrenosti, načinu obraćanja svojim čitaocima. Samo da znaš da sam te preporučio svim mojim offline prijateljima… Read more »