Posts tagged azija

Pisma iz Kine: Letnja Palata i Kineski Zid, dva bisera koje morate posetiti u Pekingu

Dragi moji pustolovi i ljubitelji neobičnih putovanja, dobrodošli u novu seriju dugoočekivanih putopisa iz Kine na Mr.M blogu. Maj mesec će biti posvećen jednoj od kolevki ljudske civilizacije i zemlji sa hiljadama godina pisane istorije – Kina. Na samom početku današnjeg putopisa želeo bih da se zahvalim Ministarstvu turizma Narodne Republike KineVisit China i vodećoj turskoj aviokompaniji Turkish Airlines na srdačnom pozivu i gostoprimstvu. Uz njihovu pomoć su nastali putopisi i modne priče koje ćete imati priliku čitati ovog maja i iskreno se nadam da ćete uživati.

Ako želite ste kojim slučajem propustili da pročitate prethodne putopise ili želite da se podsetite nekih zanimljivosti, iskoristite priliku da posetite naredne linkove:

  1. Pisma iz Kine: Istražite biser Dalekog istoka
  2. Pisma iz Kine: The Peninsula, prvi luksuzni hotel u Kini koji krasi dušu Pekinga
  3. Pisma iz Kine: Trg Tiananmen, istražimo zajedno Kapiju Nebeskog Mira
  4. Pisma iz Kine: Nebeski Hram, carski žrtveni oltar u srcu Pekinga

Danas ćemo zajedno istražiti kompleks groman ansambl jezera, vrtova i palata u Pekingu. Bio je to carski vrt u dinastiji Ćing.

Letnja palata predstavlja jedan ogroman ansambl jezera, vrtova i palata u Pekingu. Nekada je to bio veličanstven carski vrt u dinastiji Ćing. Unutra se nalazi poznato brdo dugovečnosti, jezero Kunming i čuveni most sa sedamnaest rupa. Ceo ovaj kompleks pokriva prostor od skoro 3 kvadratnih kilometara, od čega je skoro tri četvrtine vodena površna.

Brdo Dugovečnosti je visoko oko 60 metara i poseduje mnogo zgrada raspoređenih u nizu. Prednje brdo je bogato raskošnim halama i paviljonima, dok je zadnje brdo, u oštrom kontrastu, tiho od prirodne lepote.

Centralno jezero Kunming, koje se prostire na postoru od 2,2 kvadratna kilometra u potpunosti je napravljeno od strane čoveka, a iskopano tlo je korišćeno za izgradnju Brda dugovečnosti. Inspirisan baštama u Južnoj Kini, Letnja palata, postoji preko 3.000 različitih kineskih drevnih građevina u kojima se nalazi kolekcija od preko 40.000 vrsta vrednih istorijskih relikvija iz svake dinastije.

U decembru 1998. godine, UNESCO je uvrstio Letnju palatu na svoju listu svetske baštine. Letnja palata je proglašena remek-delom kineskog pejzažnog dizajna bašte. Prirodni pejzaž brda i otvorene vode kombinovan je sa veštačkim elementima kao što su paviljoni, dvorane, palate, hramovi i mostovi kako bi se formirao harmoničan ansambl izuzetne estetske vrednosti. Naročito u kineskoj istoriji, to je takođe krajnja stanica Centralne rute projekta prenosa vode jug-sever koji je prešao 1.267 km od rezervoara Danjiangkou, Hubei, što ga čini glavnim vodosnabdevanjem Pekinga.

Poreklo Letnje palate datira iz dinastije Džin koju je predvodila Đurčen 1153. godine, kada je četvrti vladar, Vanjan Lijang, preselio glavni grad Đin iz prefekture Huining do Janđinga (današnji Peking). Naredio je izgradnju palate u Mirisnim brdima i Jade Spring Hill-u na severozapadu Pekinga. Oko 1271. godine, nakon što je dinastija Juan uspostavila svoj glavni grad u Khanbalik-u (današnji Peking), inženjer Guo Shoujing je pokrenuo projekat vodovoda za usmeravanje vode iz izvora Šenšan (shén shān quán) u selo Baifu (bái fú cūn), Čangping u zapadni deo – jezero, koje će kasnije postati jezero Kunming.

Guo je imao za cilj da napravi rezervoar za vodu koji bi obezbedio stabilno snabdevanje vodom palate. Kasnije 1494. godine, car Hongzhi iz dinastije Ming dao dozvolu za izgradnju hrama Juandžing za svoju dojilju, ledi Luo, ispred brda Jar, koji je kasnije preimenovan u Brdo Dugovečnosti. Hram je godinama propadao i bio je napušten, a područje oko brda postalo je bujno od vegetacije.

Car Džengde, koji je nasledio cara Hongži, sagradio je palatu na obali Zapadnog jezera i pretvorio to područje u carski vrt. Preimenovao je Jar Hill u “Zlatno brdo” i nazvao jezero “Zlatno more”. Car Džengde i car Vanli uživali su u vožnji čamcem po jezeru. Tokom vladavine cara Tianki, dvorski evnuh Vei Zhongkian uzeo je carski vrt kao svoju ličnu svojinu.

U ranoj dinastiji Ćing, brdo Džar je služilo kao mesto za konjušnice u carskoj palati. Eunusi koji su činili prestupe slali su tamo da pleve i kose travu. Na početku vladavine cara Ćianlonga, izgrađene su mnoge carske bašte u oblasti oko današnjeg pekinškog okruga Haidian i shodno tome potrošnja vode se značajno povećala. U to vreme, veliki deo vode uskladištene u Zapadnom jezeru dolazio je iz slatkovodnog izvora na brdu Jade Spring Hill, dok je deo dolazio iz reke Vankuan. Svaki prekid toka vode sa Jade Spring Hill-a bi uticao na transport vode i sistem vodosnabdevanja glavnog grada. Oko 1749. godine, car Ćianlong odlučio je da izgradi palatu u blizini brda Jar i Zapadnog jezera kako bi proslavio 60. rođendan svoje majke, carice Čongking.

U ime poboljšanja vodovodnog sistema glavnog grada, naredio je da se Zapadno jezero proširi dalje na zapad kako bi se stvorila još dva jezera, jezero Gaošui i jezero Jangšui. Tri jezera su služila ne samo kao rezervoar za carske bašte, već i kao izvor vode za okolna poljoprivredna područja. Car Kianlong je kolektivno nazvao tri jezera „jezero Kunming“ po bazenu Kunming, koji je izgradio car Vu u dinastiji Han za obuku svoje mornarice. Zemlja iskopana iz proširenja jezera Kunming korišćena je za uvećanje brda Jar, koje je preimenovano u „Brdo dugovečnosti“. Letnja palata, čija je izgradnja završena 1764. po ceni od preko 4,8 miliona srebrnih taela, prvo je nazvana „Kingiiiuan“.

Dizajn Letnje palate zasnovan je na legendi iz kineske mitologije o tri božanske planine u Istočnom moru, naime Penglai, Fangzhang i Jingzhou. Tri ostrva u jezeru Kunming – ostrvo Nanhu, ostrvo Tuancheng i ostrvo Zaojiantang – izgrađena su da predstavljaju tri planine, dok je samo jezero zasnovano na nacrtu Zapadnog jezera u Hangdžou. Osim toga, mnoge arhitektonske karakteristike u palati takođe su izgrađene da liče ili imitiraju razne atrakcije širom Kine. Na primer, pristanište Feniks predstavlja jezero Tai; kula Đingming je podsećala na kulu Iueiang, Hunan paviljon Vangčan ličio je na toranj žutog ždrala, trgovačke ulice su dizajnirane da imitiraju one u Sudžou i Jangdžuu.

Centralni deo Letnje palate bio je „Veliki hram zahvalnosti i dugovečnosti“. Postojao je i Dugački koridor dužine više od 700 metara koji je bio opremljen umetničkim ukrasima. Pošto palata nije bila opremljena objektima za dugotrajan boravak i svakodnevno upravljanje državnim poslovima, car Ćianlong jedva da je u njoj živeo i tu je ostajao samo po jedan dan kad god bi je posetio.

Kako je carstvo Ćing počelo da propada nakon vladavine cara Daoguang, Letnja palata je postepeno postajala sve zanemarenija i naređeno je da se arhitektonske karakteristike na tri ostrva demontiraju jer su troškovi održavanja bili previsoki. Kasnije, 1860. godine britanske i francuske trupe su opljačkale Letnju Palatu na kraju Drugog opijumskog rata, a 18. oktobra 1860. godine, Britanci su spalili obližnju Staru letnju palatu. Uništenje palate naredio je lord Elgin, britanski visoki komesar za Kinu, a preduzeto je kao odgovor na mučenje i zatvaranje dvojice britanskih izaslanika, novinara Tajmsa i njihove pratnje.

Uništavanje velikih delova Letnje palate i dalje izaziva bes u Kini. U periodu između 1884–95. godine, tokom vladavine cara Guangku, carica udovica Ciki je možda naručila do 22 miliona srebrnih taela, prvobitno namenjenih za unapređenje mornarice Ćing, da koristiti za rekonstrukciju i proširenje Letnje palate za proslavu njenog 60. rođendana.

Međutim neki drugi izvori navode da je dodeljeno najviše šest miliona taela, od kojih nijedan nije došao iz kapitalnog budžeta mornarice, već samo plaćene obračunate bankarske kamate. Kako su sredstva bila ograničena, građevinski radovi su koncentrisani na zgrade ispred brda Dugovečnosti i brane oko jezera Kunming. Letnja palata je takođe dobila svoje današnje kinesko ime, „Jihejuan“, 1888. godine. Krajem 1900. godine, pred kraj Bokserske pobune, Letnja palata je ponovo pretrpela štetu kada su snage Saveza osam nacija uništile carske bašte i zaplenile mnoge artefakte koji su se nalazili u palati, srećom palata je obnovljena dve godine kasnije.

Kasnije, tokom 1912. godine, nakon abdikacije Puiija, poslednjeg cara, Letnja palata je postala privatna svojina bivše carske porodice carstva Ćing. Dve godine kasnije, Letnja palata je otvorena za javnost i zvanično je počela prodaja ulaznica. Nekoliko godina kasnije, 1924. godine, nakon što je Puii proterao iz Zabranjenog grada od strane vojskovođe Feng Juksianga, opštinska vlada Pekinga preuzela je upravljanje Letnjom Palatom i pretvorila je u javni park.

Sredinom 20. veka u Letnjoj palati je nakratko bila smeštena Centralna partijska škola Komunističke partije Kine. Mnogi Mao Cedongovi prijatelji i ključne ličnosti Komunističke partije, kao što su Liu Jazi i Đijang Ćing, takođe su živeli tamo. Počev od 1953. godine urađeni su veliki radovi na restauraciji i renoviranju Letnje palate, koja je sada otvorena za javnost kao turistička atrakcija i park. U novembru 1998. godine, Letnja palata je UNESCO proglasila svetskom baštinom. Krajem 2006. kineska vlada je takođe počela da deli komemorativne kovanice kako bi proslavila Letnju palatu kao svetsku kulturnu relikviju.

Ukratko cela Letnja Palata je usredsređena oko Brda Dugovečnosti i jezera Kunming, pri čemu voda pokriva oko tri četvrtine površine. Većina važnih zgrada izgrađena je duž ose sever-jug brda Dugovečnosti, koje je podeljeno na prednje i zadnje brdo. Postoje tri mala ostrva u jezeru Kunming: ostrvo Nanhu, ostrvo Zaojiantang i ostrvo Zhijingge. Zapadna brana jezera Kunming deli jezero na dva dela. Istočna brana je izgrađena za vreme vladavine cara Guangsu. Atrakcije u Letnjoj palati mogu se podeliti u šest različitih delova ili slikovitih oblasti: Dvorane, Brdo dugovečnosti, jezero Kunming, slikovita oblast poljoprivrede i tkanja, Dugački koridor i oblast Centralne osovine. Letnja palata je među najposećenijim destinacijama u Kini, rangirana je u prvih pet i privlači oko 10 miliona turista godišnje.

Kineski zid je niz utvrđenja koja su izgrađena preko istorijskih severnih granica i drevnih kineskih država. Carska Kina je sagradila ovaj niz utvrđenja kao jednu vrstu zaštite od raznih nomadskih grupa iz evroazijske stepe. Nekoliko zidova je izgrađeno još u 7. veku pre nove ere sa selektivnim delovima kojima se kasnije pridružio Ćin Ši Huang, prvi car Kine. Danas je relativno malo ostalo od Qin zida. Kasnije su mnoge uzastopne dinastije izgradile i održavale višestruke delove graničnih zidova. Najpoznatije delove zida izgradila je dinastija Ming. Osim odbrane, druge svrhe Velikog zida uključivale su graničnu kontrolu, omogućavanje nametanja dažbina na robu koja se prevozi duž Puta svile, regulisanje ili podsticanje trgovine i kontrolu imigracije i emigracije.

Nadalje, odbrambene karakteristike Velikog zida poboljšane su izgradnjom karaula, vojničkih kasarni, garnizonskih stanica, signalizacijskim mogućnostima putem dima ili vatre, kao i činjenicom da je staza Velikog zida služila i kao transportni koridor. Pogranični zidovi koje su izgradile različite dinastije imaju višestruke slojeve. Zajedno, oni se protežu od Liaodonga na istoku do jezera Lop na zapadu, od današnje kinesko-ruske granice na severu do reke Tao (Taohe) na jugu, duž luka koji grubo ocrtava ivicu mongolske stepe; obuhvata ukupno 21.200 kilometara. Danas je odbrambeni sistem Velikog zida opštepriznat kao jedan od najupečatljivijih arhitektonskih podviga u istoriji.

Zbirka utvrđenja poznata kao Kineski zid je istorijski imala niz različitih imena na kineskom i engleskom jeziku. U kineskoj istoriji, termin „Dugi zid(ovi)“ (Changcheng) se pojavljuje u Sima Kianovim Zapisima Velikog istoričara, gde se odnosi na odvojene velike zidove izgrađene između i severno od Zaraćenih Država i na jedinstveniju konstrukciju Prvog cara. Kineski znak chéng, što znači grad ili tvrđava, je fono-semantički spoj radikala „zemlja“ tǔ i fonetskog chéng, čiji je starokineski izgovor rekonstruisan kao *deŋ. Prvobitno se odnosio na bedem koji je okruživao tradicionalne kineske gradove i korišćen je kao proširenje za ove zidove oko njihovih država; danas je, međutim, mnogo češće kineska reč za „grad“.

Duži kineski naziv „Zid dug deset hiljada milja“ potiče od Sima Kianovog opisa u Zapisima, iako on nije nazvao zidove kao takve. Knjiga pesama iz 493. godine citira graničnog generala Tan Daojija koji se odnosi na „dugački zid od 10.000 milja“, što je bliže modernom nazivu, ali se inače to ime retko pojavljuje u predmodernim vremenima. Tradicionalna kineska milja je bila često nepravilna razdaljina koja je imala za cilj da pokaže dužinu standardnog sela i varirala je u zavisnosti od terena, ali je obično bila standardizovana na udaljenostima oko trećine engleske milje. Međutim, ova upotreba reči „deset hiljada“ je figurativna na sličan način kao bezbroj grčkih i engleskih i jednostavno znači „nebrojeno“ ili „nemerljivo“.

Zbog povezanosti zida sa navodnom tiranijom Prvog cara, kineske dinastije posle Ćina su obično izbegavale da svoje dodatke zidu pominju pod imenom „Dugi zid“. Umesto toga, različiti termini su korišćeni u srednjovekovnim zapisima. Poetski i neformalni nazivi za zid uključivali su „Ljubičastu granicu“ i „Zmaja Zemlje“. Tek tokom King perioda je „Dugi zid“ postao sveobuhvatni termin koji se odnosi na mnoge granične zidove bez obzira na njihovu lokaciju ili dinastičko poreklo, što je ekvivalent engleskom „Velikom zidu“. Delovi zida u južnoj pustinji Gobi i mongolskoj stepi se ponekad nazivaju „zidom Džingis-kana“, iako Džingis-kan nije sam izgradio nikakve zidove ili trajne odbrambene linije.

U narednim putopisima saznaćete nešto više o čuvenim Hutonzima… Siguran sam da će ovo biti jedna od najzanimljivijih avantura koje ste do sada imali priliku da vidite na Mr.M blogu i da vas neće ostaviti ravnodušnim.

Dragi moji pustolovi, došli smo do kraja ovog petog specijalnog putopisa u seriji putopisa o dalekoj Kini gde smo imali prilike da uživamo u lepoti ove neobične zemlje u srcu istočne Azije. Današnji putopis ne bi bio moguć bez nesebične pomoći ministarstva turizma Narodne Republike Kine – Visit China, svetske avio kompanije Turkish Airlines i The Peninsula Beijing hotela u saradnji sa lokalnim partnerima koji su omogućili da osetim duh i lepotu drevne kineske kulture i tradicije. Naravno kao i uvek potrudio sam se da vam prenesem svoje utiske o ovom neobičnom iskustvu iz Kine uz Turkish Airlines.

Čovek je bogat u duši ako je uspeo da istraži svet i meni je drago da uvek uspem da pronađem partnere mojih projekata koji mi pomažu da otkrijem nove i neobične destinacije na jedan sasvim drugačiji način.

Čast mi je da imam priliku da sarađujem sa kompanijama koje čine sam vrh u industriji turizma i želeo bih još jednom da se zahvalim Turkish Airlines avio-kompaniji na ovoj neverovatnoj avanturi i što su mi omogućili da na jedan sasvim drugačiji način osetim lepote ove neobične dalekoistočne kulture.

Kako se vama dopala ova moja priča o Letnjoj Palati i čuvenom Kineskom Zidu i predstavljanje prestonice Pekinga koja krasi srce ove neobične zemlje u istočnoj Aziji? Da li ste imali priliku do sada da posetite Kinu?

Ako imate neko pitanje, komentar, sugestiju ili poruku za mene možete mi napisati dole u komentarima. Naravno, kao i uvek možete me kontaktirati putem maila ili društvenih mreža, sve adrese možete pronaći na stranici KONTAKT. Vidimo se na istom mestu za par dana, sa nekom novom pričom!

U narednim pričama iz Kine otkrićemo neke druge zanimljive znamenitosti koje biste trebali posetiti ako vas put navede u ovu prestonicu ove drevne daleke zemlje!

Blogerski pozdrav iz Pekinga,

Mr.M

Ovaj post je sponzorisan od strane turskog avio prevoznika Turkish Airlines, Ministarstva turizma Narodne Republike Kine i The Peninsula Beijing Hotela kao i drugih lokalnih partnera. Ovaj post predstavlja moju ličnu i iskrenu recenziju doživljaja destinacije.

SHARE THIS POST

Pisma iz Kine: Nebeski Hram, carski žrtveni oltar u srcu Pekinga

Dragi moji pustolovi i ljubitelji neobičnih putovanja, dobrodošli u novu seriju dugoočekivanih putopisa iz Kine na Mr.M blogu. Maj mesec će biti posvećen jednoj od kolevki ljudske civilizacije i zemlji sa hiljadama godina pisane istorije – Kina. Na samom početku današnjeg putopisa želeo bih da se zahvalim Ministarstvu turizma Narodne Republike KineVisit China i vodećoj turskoj aviokompaniji Turkish Airlines na srdačnom pozivu i gostoprimstvu. Uz njihovu pomoć su nastali putopisi i modne priče koje ćete imati priliku čitati ovog maja i iskreno se nadam da ćete uživati.

Ako želite ste kojim slučajem propustili da pročitate prethodne putopise ili želite da se podsetite nekih zanimljivosti, iskoristite priliku da posetite naredne linkove:

  1. Pisma iz Kine: Istražite biser Dalekog istoka
  2. Pisma iz Kine: The Peninsula, prvi luksuzni hotel u Kini koji krasi dušu Pekinga
  3. Pisma iz Kine: Trg Tiananmen, istražimo zajedno Kapiju Nebeskog Mira

Danas ćemo zajedno istražiti kompleks carskih verskih objekata koji čine srce prestonice Kine i gde su se dešavali brojni istorijski događaju koji su promenili istoriju ove neobične daleke zemlje.

Nebeski hram predstavlja kompleks carskih verskih objekata koji se nalaze u jugoistočnom delu centralnog Pekinga. Kompleks su posetili carevi dinastija Ming i Ćing radi godišnjih ceremonija molitve Nebu za dobru žetvu. Nebeski hram je upisan kao UNESCO mesto svetske baštine 1998. godine i opisan je kao remek delo arhitekture i pejzažnog dizajna koje jednostavno i grafički ilustruje kosmogoniju od velikog značaja za evoluciju jedne od najvećih svetskih civilizacija. Simbolični raspored i dizajn Nebeskog hrama imali su dubok uticaj na arhitekturu i planiranje na Dalekom istoku sve do danas.

Hajde da zajedno zavirimo kroz zanimljivu istoriju ovog carskog verskog kompleksa. Hramski kompleks je izgrađen u periodu od 1406. do 1420. godine tokom vladavine cara Iongle iz dinastije Ming, koji je takođe bio odgovoran za izgradnju Zabranjenog grada u Pekingu. Kompleks je proširen i preimenovan u Nebeski Hram tokom vladavine cara Jiajinga u 16. veku.

JiaJing je takođe izgradio još tri istaknuta hrama u Pekingu, Hram Sunca, Hram Zemlje i Hram Meseca. Nebeski hram je obnovljen u 18. veku za vreme cara Ćianlonga. Državni budžet je tada bio nedovoljan, pa je ovo bila poslednja obimna obnova hramskog kompleksa u tokom vladavine careva.

Hram je zauzela anglo-francuska alijansa tokom Drugog opijumskog rata. Kasnije, 1900. godine tokom Bokserske pobune, Alijansa osam nacija je zauzela kompleks hrama i pretvorila ga u privremenu komandu snaga u Pekingu u periodu od godinu dana. Sa padom Qinga, kompleks hrama je ostao bez uprave. Zanemarivanje hramskog kompleksa dovelo je do urušavanja nekoliko sala u narednim godinama.

Kasnije, tokom 1914. godine Juan Šikai, tadašnji predsednik Republike Kine, obavio je Ming molitvenu ceremoniju u hramu, kao deo napora da se proglasi carem Kine. 1918. godine hram je pretvoren u park i prvi put otvoren za javnost.

Ovaj carski verski kompleks je impozantan i veliki jer samo područje hrama pokriva 2,73 kvadratnih kilometara parka i sastoji se od tri glavne građevine, koje su sve izgrađene u skladu sa strogim zahtevima:

Dvorana molitve za dobru žetvu je veličanstvena kružna građevina sa tri zabata, prečnika 36 metara i visine 38 metara , izgrađena na tri nivoa mermerne kamene osnove, gde car se molio za dobre žetve. Zgrada je potpuno drvena, bez eksera. Prvobitna zgrada je izgorela u požaru izazvanom gromom 1889. godine. Sadašnja zgrada je ponovo izgrađena nekoliko godina nakon incidenta.

Dvorana molitve za dobru žetvu

Carski svod neba je kružna zgrada sa jednim zabatom, izgrađena na jednom nivou od mermerne kamene osnove. Nalazi se južno od Doma molitve za dobre žetve i podseća na njega, ali je manji. Okružen je glatkim kružnim Eho zidom, koji može da prenosi zvukove na velike udaljenosti. Carski svod je povezan sa Dvoranom za molitvu mostom Vermilion Steps, uzdignutom stazom dugačkom 360 metara koja se polako uzdiže od svoda do Dvorane molitve. Kupola za ovu zgradu takođe nema poprečne grede za podupiranje kupole.

Carski svod neba

Oltar Kružne Humke je propovednički oltar, koji se nalazi južno od Carskog Svoda Neba. To je prazna kružna platforma na tri nivoa od mermernog kamena, svaki ukrašen raskošno izrezbarenim zmajevima. Brojevi različitih elemenata oltara, uključujući njegove balustre i stepenice su ili devet sveti broj u kineskoj lkulturi ili simboli kinekse večnosti. Središte oltara je okrugla ploča koja se zove Srce Neba ili Vrhovni Jang, gde se car molio za povoljno vreme. Zahvaljujući dizajnu oltara, zvuk molitve će se reflektovati od zaštitne ograde, stvarajući značajnu rezonancu, koja je trebalo da pomogne molitvi da komunicira sa Nebom. Oltar je 1530. godine sagradio car Jiajing, a obnovljen je 1740. godine.

Takođe je i danas ostao običaj da se Kinezi mole na ovom kružnim oltaru, gde se mole i okretanjem oko svoje ose smatraju da su u direktnom kontaktu sa kosmosom i da će njihove molitve biti uslišene.

Oltar Kružne Humke

Kako se sprovodila ceremonija molitve u carskoj Kini? U drevnoj Kini, kineski car se smatrao Sinom neba, koji je upravljao zemaljskim stvarima u ime i predstavljao nebesku vlast. Bilo je izuzetno važno da se vidi kao da pokazuje poštovanje prema izvoru svog autoriteta u vidu žrtava nebu. Hram je podignut za ove ceremonije, uglavnom sa molitvama za dobre žetve.

Dva puta godišnje, car i sva njegova pratnja kretali su se iz Zabranjenog grada kroz Peking da bi se ulogorili unutar kompleksa, noseći posebne haljine i uzdržavajući se od mesa tokom procesa ceremonije. Nijednom običnom Kinezu nije bilo dozvoljeno da vidi ovu procesiju ili sledeću ceremoniju.

U hramskom kompleksu Car se lično molio Nebu za dobre žetve. Vrhunac obreda u vreme zimskog solsticija car je obavio na gori zemaljskoj. Ceremonija je morala biti savršeno završena, jer je bilo široko rasprostranjeno mišljenje da će i najmanja greška predstavljati loš znak za celu naciju u narednoj godini.

Ovaj hram poseduje posebnu simboliku i potrudiću se da vam objasnim, pošto je vodič previše brzo pričao, po prvi put sam moram da vodim audio dnevnik da bih u potpunosti razumeo smisao ovog mesta. Po drevnom kineskom verovanju zemlja je bila predstavljena kvadratom, a Nebo krugom, nekoliko karakteristika hramskog kompleksa simbolizuje vezu Neba i Zemlje, kruga i kvadrata. Ceo hramski kompleks okružen je sa dva kordona zidova; spoljni zid ima viši, polukružni severni kraj, koji predstavlja Nebo, i kraći, pravougaoni južni kraj, koji predstavlja Zemlju.

Dvorana molitve za dobre žetve i oltar okruglog humka su okrugli, svaki stoji na kvadratnom dvorištu, ponovo predstavljajući nebo i zemlju. Broj devet predstavlja Cara i evidentan je u dizajnu oltara kružne humke: jedna okrugla mramorna ploča je okružena prstenom od devet ploča, zatim prstenom od 18 ploča, i tako dalje sa ukupno devet okolnih prstenova, najudaljeniji sa 9×9 ploča.

Dvorana molitve za dobre žetve ima četiri unutrašnja, dvanaest srednjih i dvanaest spoljašnjih stubova, koji predstavljaju četiri godišnja doba, dvanaest meseci i dvanaest tradicionalnih kineskih sati. Kombinovano, dvanaest srednjih i dvanaest spoljnih stubova predstavljaju tradicionalne solarne termine.

Sve zgrade u okviru Hrama imaju posebne tamnoplave crepove, koje predstavljaju Nebo. Kamena grupa sa sedam zvezdica, istočno od Dvorane molitve za dobru žetvu, predstavlja sedam vrhova planine Taišan, mesta obožavanja raja u klasičnoj Kini. Postoje četiri glavna potporna, zmajeva stuba svaki od njih predstavlja godišnje doba. Struktura, koju drže ovi zmajevi, imitira stil drevne kineske kraljevske palate. Dvanaest unutrašnjih stubova simbolizuju lunarne mesece, a smatra se da se dvanaest spoljnih stubova odnosi na 12 dvočasovnih perioda dana.

Atributi kao što su izgled pejzaža i originalnost istorijske zgrade su sačuvani ili kao što su prvobitno izgrađeni ili rekonstruisani u dinastiji Ćing. Upravljanje i održavanje se sprovode striktno u skladu sa zapisima u istorijskoj literaturi i arheološkim dokazima, kako bi se očuvalo istorijsko stanje, dok su izložbe koje se ovde redovno održavaju su takođeorganizovane tako da odražavaju autentičnost ovog carskog verskog kompleksa. Opšti raspored i arhitektonske karakteristike imanja jasno pokazuju tradicionalne kineske filozofske ideje, kosmogoniju, žrtvene rituale i naučna i umetnička dostignuća, kao i istinski odražavaju političke i kulturne koncepte i istorijske karakteristike tog vremena.

Okolni park koji okružuje ovaj verski carski kompleks je prilično prostran, sa celim kompleksom od 267 hektara (ukupno 660 hektara). Neki od njih se sastoje od igrališta, prostora za vežbanje i igre. Ove objekte koriste odrasli, kao i roditelji i bake i deke koji dovode decu da se igraju. Neki od otvorenih prostora i sporednih zgrada se često koriste, posebno ujutru, za horske predstave, etno plesove i druge svečane manifestacije.

U narednim putopisima upoznaćete neke od čuvenih znamenitosti poput Zabranjenog Grada, Letnje Palate, Kineskog Zida… Siguran sam da će ovo biti jedna od najzanimljivijih avantura koje ste do sada imali priliku da vidite na Mr.M blogu i da vas neće ostaviti ravnodušnim.

Dragi moji pustolovi, došli smo do kraja ovog četvrtog specijalnog putopisa u seriji putopisa o dalekoj Kini gde smo imali prilike da uživamo u lepoti ove neobične zemlje u srcu istočne Azije. Današnji putopis ne bi bio moguć bez nesebične pomoći ministarstva turizma Narodne Republike Kine – Visit China, svetske avio kompanije Turkish Airlines i The Peninsula Beijing hotela u saradnji sa lokalnim partnerima koji su omogućili da osetim duh i lepotu drevne kineske kulture i tradicije. Naravno kao i uvek potrudio sam se da vam prenesem svoje utiske o ovom neobičnom iskustvu iz Kine uz Turkish Airlines.

Čovek je bogat u duši ako je uspeo da istraži svet i meni je drago da uvek uspem da pronađem partnere mojih projekata koji mi pomažu da otkrijem nove i neobične destinacije na jedan sasvim drugačiji način.

Čast mi je da imam priliku da sarađujem sa kompanijama koje čine sam vrh u industriji turizma i želeo bih još jednom da se zahvalim Turkish Airlines avio-kompaniji na ovoj neverovatnoj avanturi i što su mi omogućili da na jedan sasvim drugačiji način osetim lepote ove neobične dalekoistočne kulture.

Kako se vama dopala ova moja priča o carskom verskom kompleksu Nebeski Hram i predstavljanje prestonice Pekinga koja krasi srce ove neobične zemlje u istočnoj Aziji? Da li ste imali priliku do sada da posetite Kinu?

Ako imate neko pitanje, komentar, sugestiju ili poruku za mene možete mi napisati dole u komentarima. Naravno, kao i uvek možete me kontaktirati putem maila ili društvenih mreža, sve adrese možete pronaći na stranici KONTAKT. Vidimo se na istom mestu za par dana, sa nekom novom pričom!

U narednim pričama iz Kine otkrićemo neke druge zanimljive znamenitosti koje biste trebali posetiti ako vas put navede u ovu prestonicu ove drevne daleke zemlje!

Blogerski pozdrav iz Pekinga,

Mr.M

Ovaj post je sponzorisan od strane turskog avio prevoznika Turkish Airlines, Ministarstva turizma Narodne Republike Kine i The Peninsula Beijing Hotela kao i drugih lokalnih partnera. Ovaj post predstavlja moju ličnu i iskrenu recenziju doživljaja destinacije.

SHARE THIS POST

Pisma iz Kine: Trg Tiananmen, istražimo zajedno Kapiju Nebeskog Mira…

Dragi moji pustolovi i ljubitelji neobičnih putovanja, dobrodošli u novu seriju dugoočekivanih putopisa iz Kine na Mr.M blogu. Maj mesec će biti posvećen jednoj od kolevki ljudske civilizacije i zemlji sa hiljadama godina pisane istorije – Kina. Na samom početku današnjeg putopisa želeo bih da se zahvalim Ministarstvu turizma Narodne Republike KineVisit China i vodećoj turskoj aviokompaniji Turkish Airlines na srdačnom pozivu i gostoprimstvu. Uz njihovu pomoć su nastali putopisi i modne priče koje ćete imati priliku čitati ovog maja i iskreno se nadam da ćete uživati.

Ako želite ste kojim slučajem propustili da pročitate prethodne putopise ili želite da se podsetite nekih zanimljivosti, iskoristite priliku da posetite naredne linkove:

  1. Pisma iz Kine: Istražite biser Dalekog istoka
  2. Pisma iz Kine: The Peninsula, prvi luksuzni hotel u Kini koji krasi dušu Pekinga

Danas ćemo zajedno istražiti znamenitost koja čini srce prestonice Kine i gde su se dešavali brojni istorijski događaju koji su promenili istoriju ove neobične daleke zemlje.

Trg Tiananmen ili Trg Tian’anmen je gradski trg u centru grada, nazvan po istoimenom Tjenanmenu („Kapiji nebeskog mira“) koja se nalazi na severu ovog trga i odvaja trg od Zabranjenog Grada. Na trgu se nalaze Spomenik narodnim herojima, Velika sala naroda, Nacionalni muzej Kine i Mauzolej Mao Zedunga. Mao Zedong je na trgu 1. oktobra 1949. proglasio osnivanje Narodne Republike Kine, gde se i dan danas tradicionalno obeležava godišnjica ovog događaja. Tjenanmen je najveći trg na svetu jer sa svojom površinom od preko 200 hiljada kvadratnih metara veći i od Crvenog trga u Moskvi.

Tjenanmen („Kapija nebeskog mira“) kapija u zidu Carskog grada, izgrađena je 1417. godine za vreme dinastije Ming. U 17. veku, borbe između pobunjeničkih snaga Li Zićenga i snaga dinastije Ćing predvođene Mandžuom izazvale su veliku štetu ili čak uništile kapiju. Trg Tjenanmen je projektovan i izgrađen 1651. godine, a uvećan je četiri puta sredinom 20. veka. Kapija istorijski poznata kao “Velika Ming kapija”, južna kapija Carskog grada nalazi se blizu centra trga. Za vreme dinastije Ćing je preimenovana u „Velika kapija Ćing“, a u vreme republikanaca u „Kapija Kine“. Za razliku od drugih kapija u Pekingu, kao što su Tjenanmen i Džengjang kapija, ovo je bila čisto ceremonijalna kapija, sa tri luka, ali bez bedema, sličnog stilu ceremonijalnim kapijama pronađenim u grobnicama Ming.

Ova kapija je imala poseban status kao „Kapija nacije“, što se vidi iz njenih uzastopnih naziva. Obično je ostao zatvoren, osim kada je prolazio car. Saobraćaj je preusmeren na bočne kapije na zapadnom i istočnom kraju trga. Zbog ovog skretanja u saobraćaju, na velikom ograđenom trgu južno od ove kapije razvijena je prometna pijaca, nazvana „Ulice šahovske mreže“.

Ikonična slika trga Tjenanmen iz pokreta Četvrti maj 1919 Godine 1860, tokom Drugog opijumskog rata, kada su britanske i francuske trupe okupirale Peking, postavili su logor blizu kapije i nakratko razmišljali o spaljivanju kapije i Zabranjenog grada. Na kraju su odlučili da poštede Zabranjeni grad i umesto toga zapale Staru letnju palatu. Car Ksianfeng je na kraju pristao da pusti trupe zapadnih sila u kasarne – i kasnije da osnuju diplomatske misije – u tom području, pa je odmah istočno od trga postojao kvart za poslanstvo. Kada su snage Alijanse osam nacija opkolile Peking tokom Bokserske pobune 1900. godine, teško su oštetile kancelarijske komplekse i spalile nekoliko ministarstava. Nakon što je Bokserska pobuna završena, ovo područje je postalo prostor za Alijansu osam nacija za okupljanje svojih vojnih snaga.

Tokom 1954. godine srušena je kapija Kine, što je omogućilo proširenje trga. U novembru 1958. godine počelo je veliko proširenje Trga Tjenanmen, koje je završeno nakon samo 11 meseci, u avgustu 1959. godine. Ovo je usledilo nakon vizije Mao Zedunga da trg učini najvećim i najspektakularnijim na svetu, sa namerom da primi preko 500.000 ljudi. U tom procesu je srušen veliki broj stambenih objekata i drugih objekata. Na njenoj južnoj ivici podignut je Spomenik narodnim herojima. Istovremeno, kao deo Deset velikih zgrada izgrađenih između 1958. i 1959. godine u znak sećanja na desetogodišnjicu Narodne Republike Kine, Velika dvorana naroda i Revolucionarni istorijski muzej (sada Nacionalni muzej Kine) podignute su na zapadnoj i istočnoj strani trga.

Tokom prve decenije Narodne Republike Kine, svaki Dan državnosti (1. oktobar) obeležavan je velikom vojnom paradom na Trgu Tjenanmen, u svesnom oponašanju godišnjih sovjetskih proslava boljševičke revolucije. Posle katastrofe Velikog skoka napred, KPK je odlučila da smanji troškove i da ima samo manje godišnje proslave Dana državnosti pored velike proslave sa vojnom paradom svakih 10 godina.

Međutim, haos Kulturne revolucije skoro je sprečio da se takav događaj održi na Dan državnosti, 1969. godine, koji se i dogodio (parade su održane i 1966. i 1970. godine). Deset godina kasnije, 1979., KPK se ponovo odlučila protiv velike proslave, koja je došla u vreme kada je Deng Sjaoping još uvek konsolidovao vlast, a Kina je pretrpela odboj u graničnom ratu sa Vijetnamom početkom godine.

Do 1984. godine, kada se situacija znatno poboljšala i stabilizovala, NRK je održala vojnu paradu prvi put od 1959. godine. Posle masakra na Trgu Tjenanmen sprečile su se bilo kakve takve aktivnosti u oktobru 1989. godine, ali su vojne parade održane 1999. i 2009. godine povodom 50. i 60. godišnjice osnivanja NR Kine. 8. maja 2015. godine održana je i vojna parada povodom proslave 70 godina od završetka Drugog svetskog rata.

Ko je Mao Zedong? Mao Zedong, poznat i kao predsednik Mao, bio je kineski komunistički revolucionar koji je bio osnivač Narodne Republike Kine (NR Kine), koju je predvodio kao predsednik Kineske komunističke Partije od uspostavljanja NR Kine 1949. godine do njegove smrti 1976. godine. Ideološki je marksista-lenjinista, njegove teorije, vojne strategije i politička politika zajednički su poznati kao maoizam.

Gospodin Zedong je 1. oktobra 1949. goidne proglasio uspostavljanje Narodne Republike Kine sa kapije nebeskog mira (Tjenanmen), a kasnije te nedelje izjavio je „Kineski narod je ustao“. Mao je otišao u Moskvu na duge razgovore u zimu 1949-50 godine. Mao je inicirao razgovore koji su se fokusirali na političku i ekonomsku revoluciju u Kini, spoljnu politiku, železnice, pomorske baze i sovjetsku ekonomsku i tehničku pomoć.

Sedamdesetih godina, tačnije 1971. godine na trgu su postavljeni veliki portreti Karla Marksa, Fridriha Engelsa, Vladimira Lenjina, Josifa Staljina, Sun Jat-sena i Mao Cedunga, koje je naslikao umetnik Ge Sjaoguang, koji je takođe odgovoran za kreiranje čuvenog Maoovog portreta koji se nalazi na Kapiji nebeskog mira. 1980. godine, sa degradacijom političke ideologije nakon Maove smrti, portreti su skinuti i od tada objavljeni samo na Praznik rada (1. maj) i Dan državnosti. Kasnije, 1988. godine, rukovodstvo KPK je odlučilo da prikaže samo portrete Suna i Maoa na državne praznike. Godinu dana nakon Maove smrti, izgrađen je mauzolej u blizini mesta nekadašnje Kineske kapije duž glavne ose trga sever-jug. U vezi sa ovim projektom, trg je dodatno uvećan da bi postao potpuno pravougaoni i mogao da primi 600.000 ljudi. Urbani kontekst trga je promenjen 1990-ih izgradnjom Velikog Narodnog pozorišta u njegovoj blizini i proširenjem Narodnog muzeja.

Tiananmen trg, korišćen kao mesto za masovna okupljanja od svog nastanka, njegova ravnost je u suprotnosti sa 38 metara visokim „Spomenikom narodnim herojima“ i „Mauzolejem Mao Zedunga“. Trg se nalazi između. dve drevne, masivne kapije: Tiananmen na severu i Zhengiangmen (poznatiji kao Kianmen) na jugu. Uz zapadnu stranu trga nalazi se Veliki dom naroda. Na istočnoj strani nalazi se Nacionalni muzej Kine (posvećen kineskoj istoriji pre 1919. godine). Postavljena 1989. godine, Liberti statua koja predstavlja zapadnu ikonu drži svoju baklju iznad trga. Avenija Čang’an, koja se koristi za parade, nalazi se između Tjen’anmena i trga. Drveće nižu istočnu i zapadnu ivicu trga, ali sam trg je otvoren, bez drveća ni klupa. Trg je osvetljen velikim stubovima za svetiljke koji su opremljeni video kamerama. Na trgu se mogu uvek pronaći uniformisani policajci i policajci u civilu.

Kada pronđete Kapiju Nebeskog Mira ulazite u carski kompleks palata koji se jednim imenom naziva Zabranjeni Grad. Okružen je brojnim raskošnim carskim vrtovima i hramovima, uključujući park Zhongshan, žrtveni hram carskih predaka, Beihai park i park Jingshan. Ovim kompleksom zvanično upravlja Muzej palate. Zabranjeni grad je izgrađen u periodu od 1406. do 1420. godine i bio je bivša kineska carska palata i zimska rezidencija cara Kine od dinastije Ming do kraja dinastije Ćing, između 1420. i 1924. godine. Grad je služio kao dom kineskih careva i njihovih domaćinstava i bio je ceremonijalni i politički centar kineske vlade više od 500 godina. Od 1925. godine, Zabranjeni grad je pod nadzorom Muzeja palate, čija je obimna zbirka umetničkih dela i artefakata izgrađena na osnovu carskih kolekcija dinastija Ming i Ćing. Zabranjeni grad je 1987. godine proglašen za svetsku baštinu.

Kompleks se sastoji od 980 zgrada, koji obuhvataju 9.999 soba i pokrivaju površinu od 720.000 kvadratnih metara. Palata predstavlja primer raskoši rezidencija kineskog cara i tradicionalne kineske dvorske arhitekture i uticala je na kulturni i arhitektonski razvoj u istočnoj Aziji i regionu. Zabranjeni Grad je uvršten na listu UNESCO-a kao najveća zbirka očuvanih drevnih drvenih konstrukcija na svetu. Od 2012. godine, Zabranjeni grad je u proseku posetio 14 miliona posetilaca godišnje, a po nekim zvaničnim podacima više od 19 miliona posetilaca u 2019. godini pre pandemije.

Tokom 2018. godine urađeno je jedno zanimljivo istraživanje i utvrđena je tržišna vrednost Zabranjenog grada gde je procenjen na 70 milijardi američkih dolara, što ga čini i najvrednijom palatom na svetu i najvrednijom nekretninom na svetu. Zabranjeni grad u Pekingu jedna je od najvećih i najočuvanijih drvenih građevina na svetu. Naveden je kao prva grupa nacionalnih ključnih kulturnih relikvija 1961. godine.

Zabranjeni grad je u boliku pravougaonika, okvirnih dimenzija 961 metara od severa ka jugu i 753 metara od istoka prema zapadu. Sastoji se od 980 sačuvanih zgrada sa 8.886 prostorija. Izgled Zabranjenog grada aktivirao je i zaštitio carski etički kodeks kao fizičku instalaciju. Dvorište je građeno u masivnim, luksuznim razmerama, ali ima izgled običnog četvorougaonog dvorišta. Uobičajeni mit kaže da postoji 9999 soba uključujući predsoblje, zasnovano na usmenoj tradiciji, i nije potkrijepljen dokazima istraživanja. Zabranjeni grad je dizajniran da bude centar drevnog grada Pekinga sa zidinama. Ograđen je u većem, ograđenom području zvanom Carski grad. Carski grad je, zauzvrat, ograđen Unutrašnjim gradom; južno od njega leži Spoljni grad.

U narednim putopisima upoznaćete neke od čuvenih znamenitosti poput Nebeski Hram, Zabranjeni Grad, Letnja Palata, Kineski Zid… Siguran sam da će ovo biti jedna od najzanimljivijih avantura koje ste do sada imali priliku da vidite na Mr.M blogu i da vas neće ostaviti ravnodušnim.

Dragi moji pustolovi, došli smo do kraja ovog trećeg specijalnog putopisa u seriji putopisa o dalekoj Kini gde smo imali prilike da uživamo u lepoti ove neobične zemlje u srcu istočne Azije. Današnji putopis ne bi bio moguć bez nesebične pomoći ministarstva turizma Narodne Republike Kine – Visit China, svetske avio kompanije Turkish Airlines i The Peninsula Beijing hotela u saradnji sa lokalnim partnerima koji su omogućili da osetim duh i lepotu drevne kineske kulture i tradicije. Naravno kao i uvek potrudio sam se da vam prenesem svoje utiske o ovom neobičnom iskustvu iz Kine uz Turkish Airlines.

Čovek je bogat u duši ako je uspeo da istraži svet i meni je drago da uvek uspem da pronađem partnere mojih projekata koji mi pomažu da otkrijem nove i neobične destinacije na jedan sasvim drugačiji način.

Čast mi je da imam priliku da sarađujem sa kompanijama koje čine sam vrh u industriji turizma i želeo bih još jednom da se zahvalim Turkish Airlines avio-kompaniji na ovoj neverovatnoj avanturi i što su mi omogućili da na jedan sasvim drugačiji način osetim lepote ove neobične dalekoistočne kulture.

Kako se vama dopala ova moja priča o Tjenanmen trgu i predstavljanje prestonice Pekinga koja krasi srce ove neobične zemlje u istočnoj Aziji? Da li ste imali priliku do sada da posetite Kinu?

Ako imate neko pitanje, komentar, sugestiju ili poruku za mene možete mi napisati dole u komentarima. Naravno, kao i uvek možete me kontaktirati putem maila ili društvenih mreža, sve adrese možete pronaći na stranici KONTAKT. Vidimo se na istom mestu za par dana, sa nekom novom pričom!

U narednim pričama iz Kine otkrićemo neke druge zanimljive znamenitosti koje biste trebali posetiti ako vas put navede u ovu prestonicu ove drevne daleke zemlje!

Blogerski pozdrav iz Pekinga,

Mr.M

Ovaj post je sponzorisan od strane turskog avio prevoznika Turkish Airlines, Ministarstva turizma Narodne Republike Kine i The Peninsula Beijing Hotela kao i drugih lokalnih partnera. Ovaj post predstavlja moju ličnu i iskrenu recenziju doživljaja destinacije.

SHARE THIS POST

Pisma iz Kine: The Peninsula, prvi luksuzni hotel u Kini koji krasi dušu Pekinga…

Dragi moji pustolovi i ljubitelji neobičnih putovanja, dobrodošli u novu seriju dugoočekivanih putopisa iz Kine na Mr.M blogu. Maj mesec će biti posvećen jednoj od kolevki ljudske civilizacije i zemlji sa hiljadama godina pisane istorije – Kina. Na samom početku današnjeg posta želeo bih da se zahvalim Ministarstvu turizma Narodne Republike KineVisit China, vodećoj turskoj aviokompaniji Turkish Airlines, kao i lancu luksuznih hotela The Peninsula na srdačnom pozivu i gostoprimstvu. Uz njihovu pomoć su nastali putopisi i modne priče koje ćete imati priliku čitati ovog maja i iskreno se nadam da ćete uživati.

U prethodnom postu smo započeli našu avanturu u Kini, ako želite da saznate više informacija, izdvojite par minuta vremena da pročitate prvi putopis iz Pekinga na sledećem linku.

Peninsula Hotels je vodeći svetski brend luksuznih hotela, u vlasništvu i pod upravom The Hongkong and Shanghai Hotels, Limited (HSH) koji je osnovan 1866. godine. HSH grupa ima ponosno nasleđe kao najstarija hotelska kompanija u Aziji koja još uvek radi. Davne 1928. godine otvoren je prvi vodeći hotel The Peninsula u Hong Kongu 1928. Danas se portfolio hotela Peninsula sastoji od 10 hotela u Hong Kongu, Šangaju, Pekingu, Tokiju, Njujorku, Čikagu, Beverli Hilsu, Parizu, Bangkoku i Manili. Novi hoteli Peninsula su trenutno u razvoju u Londonu i Istanbulu.

Hotel u kojem sam imao priliku da odsednem u srcu Pekinga – The Peninsula Beijing otvoren je 1989. godine i ponosno se može istaći kao jedan od prvih luksuznih hotela u kineskoj prestonici. Nakon potpune renovacije inspirisane kineskom carskom arhitekturom, izuzetnom umetnošću i kulturnom tradicijom Kine, The Peninsula Beijing postavlja spektakularne nove standarde kao vrhunski hotel sa svim apartmanima u Pekingu.

Gosti koji borave zbog posla ili razonode imaju priliku da uživaju u luksuznim apartmanima, nagrađivanim kuhinjama u tri internacionalna restorana i podmlađujućim spa putovanjima poboljšanim neuporedivom ličnom uslugom i najsavremenijom tehnologijom. The Peninsula Beijing je prepoznat kao glavna adresa u glavnom gradu za poslovne i rekreativne putnike. Savršeno lociran u centru gradske trgovačke četvrti Wangfujing i na pešačkoj udaljenosti od Zabranjenog grada i Trga Tiananmen, hotel je lako povezan sa Drugom Velikom Obilaznicom, nudeći nenadmašnu blizinu glavnih komercijalnih, turističkih i diplomatskih područja.

Među brojnim dostignućima The Peninsula od otvaranja, The Peninsula Arcade je bila prva
luksuzna šoping destinacija u Kini kada je otvorena 1990. godine. Mnogi od najpoznatijih svetskih
poznavalaca umetnosti luksuza, uključujući Louis Vuitton, Chanel i Hermes, otvorili su svoju glavnu prodavnicu u Kini baš u ovom hotelu. Gosti imaju prilike uživati u lansiranju sezonskih kolekcija, posebnim ograničenim serijama i ekskluzivnim promocijama eminentnih luksuznih brendova tokom cele godine. Usluge konsijerža po pozivu, kao što su beskontaktna kupovina i dostava stvari u sobe gostiju, dodaju dodatnu pogodnost iskustvu kupovine.

Skoro jedan vek, neuporediva elegancija i usluga The Peninsula hotela omogućavaju gostima širom sveta da stvore izuzetne uspomene. U skladu sa “The Peninsula Promise” – posvećenošću pružanju vrhunskog iskustva gostima – sa zadovoljstvom vam predstavljam niz novih specijalnih ponuda koje dodatno poboljšavaju luksuz gostima, postavljajući nove standarde u ugostiteljskoj industriji.

Ove inicijative – uključujući novi prošireni i fleksibilni raspored za prijavu i odjavu, zagarantovane povezane sobe i posebne cene u trenutku rezervacije, zbirka ekološki prihvatljivih, prilagođenih sadržaja za goste; beskontaktne 24-satne usluge konsijerža i više – osigurajte da svaki aspekt boravka u The Peninsula Beijing hotelu, od planiranja putovanja do uživanja u sobi, bude vrhunski udoban, siguran i besprekoran.

Peninsula Hotels je nedavno pokrenuo PenChat, 24-satnu privatnu uslugu e-konsijerža, koja vam omogućava da doživite vrhunsku personalizovanu pažnju. Bez problema sa preuzimanjem nove aplikacije, PenChat vam omogućava da pošaljete zahteve i pitanja konsijerž timu vašeg hotela iz aplikacija za razmenu trenutnih poruka koje već koristite na svojim mobilnim uređajima (uključujući WhatsApp ili WeChat). Bez obzira u koje doba dana ili noći kontaktirate PenChat, dobićete odgovore u realnom vremenu, na engleskom i na lokalnom jeziku vašeg hotela u skladu sa vašim potrebama.

Usluga osigurava da se svaki aspekt vašeg boravka vodi – od rezervacija za jelo i prevoza do preporuka za lokalne aktivnosti do dostave posebnih predmeta u sobu kao što su dodatni jastuci – brzo i sigurno. Sadržaji inspirisani destinacijom po meri smiruju i inspirušu održivost. Novo lansirana kolekcija proizvoda za negu tela omogućava da ispune ovo obećanja. Posebno kreirani od strane lokalnih kustosa mirisa kako bi upili suštinu svakog Peninsula lokaliteta, ovi proizvodi – uključujući šampon, regenerator, gel za tuširanje, mleko za telo i sapun – nude ugodno mirisno putovanje u odredište vašeg hotela. Proizvodi su napravljeni od prirodnih sastojaka i dolaze u aluminijskoj ambalaži koja se može reciklirati, dodatni sadržaji poput kapa za tuširanje, četkica za zube i brijača su također redizajnirani s održivim materijalima bez plastike kao što su kukuruzni skrob, pšenica, drvo i reciklirani metal.

The Peninsula hoteli, čiji hoteli širom sveta su pravo ogledalo luksuzne elegancije koja traje skoro jedan vek, predstaviće novu posebnu kolekciju novih wellness resursa za svoje goste, pozivajući ih da iskuse „Life Lived Best“ program koji nas podseća da trebamo da živimo svoj život najbolje što možemo.

Inicijativa na nivou celog brenda pružiće gostima u svim Peninsula hotelima do sada neverovatnu
priliku da ostvare svoje ciljeve u vezi s fitnesom, svesnošću i ishranom, kao i da pristupe tim mogućnostima kad god požele putem posebnog Wellness portala i 24-satnog Wellness Concierge usluge.

Ovaj novi program nudi gostima Peninsula hotela potpuno novi holistički doživljaj wellnessa, koji može poboljšati njihovo opšte telesno, mentalno i nutritivno zdrastveno blagostanje. Mnoge ponude, uključujući aktivnosti, časove i opcije menija će biti dostupne u svakom objektu u The Peninsula grupi hotela, mnogi od njih zadržavaju prepoznatljivu tradiciju gradova odredišta i kreirani su u saradnji sa lokalnim stanovništvom. Na taj način gosti koji uživaju u wellness doživljajima The Peninsula mogu biti uvereni da podržavaju ne samo svoje zdravlje, već i zdravlje lokalne zajednice.

Uz fizički fitness poboljšajte svoje opšte zdrastveno stanje uz pomoć fizičke vitalnosti organizma. The Peninsula tim osigurava da vaš boravak može biti aktivan koliko god da vam je potrebno. U bogatoj ponudi vođene rutine snage i fleksibilnosti u privatnosti vaše sobe, energizirajući časove u fitness centru i uzbudljive avanture usred krajolika i uličnih pejzaža Pekinga. Sa druge strane mir uma uz opuštajuće rituale i vođenu meditaciju Breethe Robusna linija izbora za meditaciju i opuštanje ima za cilj da vam pomogne da postignete optimalan duševni mir tokom vašeg boravka.

U saradnji s revolucionarnom aplikacijom za meditaciju Breethe, kombinuju se sa ritualima nege aromaterapije,balansirajući Peninsula Spa tretmane i tradicionalne prakse svesnosti, što vam omogućava da se oslobodite stresa i povežete sa kulturom vašeg odredišta putovanja.

Uz Naturally Peninsula, izuzetnu kolekciju ukusnih, lokalnih i biljnih jelovnika, The Penisula podržava vaše ciljeve u ishrani dok boravite u nekom od njihovih hotela. Osim što vam serviraju najzdravije sastojke, program također promoviše održivost i minimizira uticaj na okolinu u zajednicama u kojima se nalaze The Peninsula hoteli i širom sveta.

Kao što ste mogli da vidite u mojim Instagram objavama i pričama, moj boravak u The Peninsula Beijing hotelu je bio u vrhunskom stilu. Opuštanje u prostranim “Beijing” apartmanima za goste koji spajaju kinesku umetnost sa međunarodnom sofisticiranošću i duhom.

Zanimljivo je da je prethodnih 525 soba u hotelu je spojeno da bi se stvorilo 230 zapanjujućih novih apartmana počevši od prostranih 60 kvadratnih metara, čime je postao jedini hotel sa svim apartmanima u prestonici.

Svaki od apartmana nudi rezidencijalni ambijent poboljšan zasebnom spavaćom sobom, dnevnim boravkom, mermernom kupaonicom, garderober i privatnim sobarom, što olakšava pozive i dostavu rublja uz maksimalno očuvanje privatnosti gostiju.

Kombinujući dva originalna apartmana kako bi stvorili modernu rezidenciju od 165 kvadratnih metara, Beijing apartmani imaju veliki dnevni boravak i trpezariju, kao i prostrani garderober koji se nalazi pored glavne spavaće sobe. Privatna bioskop sala sa tapaciranim kožnim sofama i foteljama nudi mogućnost opuštanja uz najnovije filmska ostvarenja ili gledanje starih dobrih klasika na ekranu od 80 inča.

Radna soba se lako može pretvoriti u drugu spavaću sobu za porodice koje putuju zajedno. Besprekorno ugrađujući modernu Peninsula tehnologiju i dizajn, novi apartmani u The Peninsula Beijing hotelu su najpersonalizovaniji na svetu.

Iskustvo gostiju je poboljšano potpuno prilagođenim sadržajima u sobi, uključujući noćne i stone tablete koji se mogu unapred podesiti na više različitih stranih jezika za kontrolu svih funkcija sobe i pristup menijima za poslugu u sobi, jednostavnim dodirom.

Svi saveti i predlozi o najboljim restoranima u Pekingu, šopingu i noćnom životu, najnovijim otvaranjima i posebnim kulturnim događajima su na dohvat ruke na vašem tabletu koji možete pronaći u svakoj prostoriji ovog apartmana. Inspirisani enterijerom luksuzne jahte, novi apartmani su stilizovani u gracioznim nijansama krem boje. Odražavajući status Pekinga kao središta kineske živahne umetničke scene, zidovi su ukrašeni posebno naručenim radovima poznatih kineskih umjetnika. Nameštaj je specijalno izrađen po narudžbini i dizajniran od strane Henryja Leunga, ručno izrađen od održivog mahagonija od strane italijanskog proizvođača luksuznog nameštaja Cassina dodaje kultivirani osećaj gracioznosti i profinjenosti.

Ogromno kupatilo stilizovano u crno-belom mermeru nudi kadu za uživanje, tuš i luksuzne proizvode za kupanje. Apstraktni kineski kaligrafski mozaik iznad kade prikazuje kretanje zlatne ribice, inspirisano adresom ovog hotela: Goldfish Laneu, Peking.

Opustite se i relaksirajte u vrhunskom stilu uz restorativni ritual kupanja u udobnosti Beijing apartmana. Gosti mogu odabrati i rezervisati vlastiti ritual kupke po meri ukrašen aromatičnim proizvodima za kupatilo Subtle Energies. Svako prilagođeno iskustvo kupanja pažljivo je osmišljeno kako bi se osiguralo da se osećate fizički i emocionalno osveženo nakon dugog putovanja ili dana punog obilazaka i razgledanja Pekinga.

Da biste se odmorili i napunili svoje baterije za brojne aktivnosti u Pekingu, toplo vam savetujem da probate flaster za spavanje koji je idealan za nošenje neposredno prje spavanja ili ako se možda želite samo opustiti tokom dana. Ovi flasteri koji se lepe na kožu nude novi način isporučivanja snažnih aromatičnih aktivnih supstanci Subtle Energies, koje se polako oslobađaju tokom određenog vremenskog perioda. Blissful Sleep inhalacijski flaster sa 100% čistim esencijalnim uljima omogućava opuštanje od stresa, smanjivanje nivoa anksioznosti i suptilne energije.

U The Peninsula Beijing hotelu možete uživati u bogatoj ponudi internacionalnih kuhinja. Ja sam imao priliku da uživam u ukusima francuske i kineske kuhinje u restoranima Jing i Huang Ting restoranima sa Michelin zvezdicom. Jing je jedini francuski restoran sa Michelin zvezdicom u Pekingu, cenjen od strane gostiju i gurmana, Jing u The Peninsula Beijing hotelu je jedna od najboljih preporuka kao savršene destinacije za ručavanje u Pekingu. Michelin zvezdice se dodeljuju samo najboljim kuvarima širom sveta.

Osiguravanje jedne Michelin zvezde treću godinu zaredom je impresivno dostignuće Jinga, kojim rukovodi šef kuhinje William Mahi. Jing služi savremenu francusku gastronomiju sa suptilnim azijskim uticajima uparen sa finim svetskim vinima i retkim berbama šampanjca u elegantnom prostoru koji podseća na tajni vrt. Integrisan u dizajn novog restorana Jing Bar, sofisticirano mesto za ispijanje klasičnih koktela, kao i veliku kolekciju zanatskih džinova i viskija iz celog sveta.

Šef kuhinje William oduševljava goste stvarajući zaista revolucionarna kulinarska iskustva, uparujući
kreativne moderne prezentacije sezonskih sastojaka sa promišljenim istraživanjem kineske kulture hrane. Sada dostupan, Jingov à la carte meni prikazuje inspirativnu gastro viziju šefa Williama sa neuporedivim umetničkim duhom. Hrana se servira u sofisticiranom okruženju koje dočarava tajnu baštu ukrašenu kineskim dizajnom, omogućavajući gostima da uživaju u zaista nezaboravnim iskustvima francuske kuhinje s Michelinovim zvezdicama.

Inspirisan svojim francuskim poreklom i kulinarskim obrazovanjem, glavni šef kuhinje William uvek nastoji da sačuva originalni ukus svakog sastojka. Svako od jela sa menija je pažljivo osmišljeno koristeći sofisticirane tehnike kuvanja kako bi se stvorila beskonačna iznenađenja za goste. Prekrasne prezentacije pozivaju goste da uživaju u inovativnoj francuskoj gastronomiji sa glamurom i izuzetnom finoćom.

Sa druge strane kantonski restoran Huang Ting u Peninsula hotelu u Pekingu (bukvalni prevod „Sud Feniksa“) kao restoran sa Michelinovim zvezdicama uvodi nove ukrase, rekreirajući dvorišta tradicionalnih pekinških plemićkih kuća. Dekor se sastoji od zidova od sive cigle, podova od
škriljevca i starinskih bora, slonovače i plave svile, kao i impresivne kolekcije antikviteta, od kojih
većina potiče iz dinastije Qing, kako bi se proslavila tradicionalna elegancija ovog tipa stanovanja.

Zidovi restorana izgrađeni su od obnovljene cigle iz kuća u dvorištu hutong, koje datiraju nekoliko stotina godina unazad, a koje su nabavljale ekipe za rušenje širom Pekinga. Drvene stolice i stolovi huang hua li su replike tradicionalnih Ming dizajna nameštaja. Podne daske i grede od borovine, koje potiču iz velike vile u Suzhouu, u blizini Šangaja, i teška drvena ulazna vrata sa gvozdenom ručkom i ušivenim dizajnom, stari su preko 200 godina. Restoran poseduje kapacitet da ugosti 140 osoba i podeljen je u dva dela: čajana na ulazu i sam restoran – a ima i četiri privatne trpezarije.

Bila mi je izuzetna čast i zadovoljstvo da budem dragi gost The Peninsula Beijing hotela i da iskusim samo najbolje što može ovaj hotel ponudi svojim gostima. Možda sam bio hiljadama kilometara daleko od svoje kuće, ali u The Peninsula Beijing sam uz toplu dobrodošlicu i tradicionalno kinesko gostoprimstvo imao osećao kao da sam u svom drugom domu gde se neguju druge vrednosti i tradicije uz mogućnost da naučim nešto novo i ponesem neka nova znanja i uspomene iz daleke Kine.

Dragi moji pustolovi, došli smo do kraja ovog drugog specijalnog putopisa u seriji putopisa o dalekoj Kini gde smo imali prilike da uživamo u lepoti najstarijeg hotela u prestonici Kine. Današnji putopis ne bi bio moguć bez nesebične pomoći ministarstva turizma Narodne Republike Kine – Visit China, svetske avio kompanije Turkish Airlines i The Peninsula Beijing hotela u saradnji sa lokalnim partnerima koji su omogućili da osetim duh i lepotu drevne kineske kulture i tradicije. Naravno kao i uvek potrudio sam se da vam prenesem svoje utiske o ovom neobičnom iskustvu iz Kine.

Želeo bih da se posebno zahvalim osoblju hotela The Peninsula Beijing na toploj dobrodošlici i što su me ugostili u svom hotelu. Boravak u njihovom hotelu je bio izuzetan, neponovljivo iskustvo koje ću pamtiti!

Čovek je bogat u duši ako je uspeo da istraži svet i meni je drago da uvek uspem da pronađem partnere mojih projekata koji mi pomažu da otkrijem nove i neobične destinacije na jedan sasvim drugačiji način.

Čast mi je da imam priliku da sarađujem sa kompanijama koje čine sam vrh u industriji turizma i želeo bih još jednom da se zahvalim The Peninsula Beijing hotelu na ovoj neverovatnoj avanturi i što su mi omogućili da na jedan sasvim drugačiji način osetim lepote ove neobične dalekoistočne kulture.

Kako se vama dopala ova moja priča o najstarijem hotelu u Kini i predstavljanje The Peninsula Beijing hotela koji krasi srce ove neobične prestonice Kine? Da li ste imali priliku do sada da posetite Kinu?

Ako imate neko pitanje, komentar, sugestiju ili poruku za mene možete mi napisati dole u komentarima. Naravno, kao i uvek možete me kontaktirati putem maila ili društvenih mreža, sve adrese možete pronaći na stranici KONTAKT. Vidimo se na istom mestu za par dana, sa nekom novom pričom!

U narednim pričama iz Kine otkrićemo neke druge zanimljive znamenitosti koje biste trebali posetiti ako vas put navede u ovu prestonicu ove drevne daleke zemlje!

Blogerski pozdrav iz Pekinga,

Mr.M

Ovaj post je sponzorisan od strane turskog avio prevoznika Turkish Airlines, Ministarstva turizma Narodne Republike Kine i The Peninsula Beijing Hotela kao i drugih lokalnih partnera. Ovaj post predstavlja moju ličnu i iskrenu recenziju doživljaja destinacije.

SHARE THIS POST

Pisma iz Kine: Istražite biser Dalekog istoka sa Turkish Airlines…

Dragi moji pustolovi i ljubitelji neobičnih putovanja, dobrodošli u novu seriju dugoočekivanih putopisa iz Kine na Mr.M blogu. Maj mesec će biti posvećen jednoj od kolevki ljudske civilizacije i zemlji sa hiljadama godina pisane istorije – Kina. Na samom početku ove serije putopisa želeo bih da se zahvalim Ministarstvu turizma Narodne Republike KineVisit China i vodećoj turskoj aviokompaniji Turkish Airlines na srdačnom pozivu i gostoprimstvu. Uz njihovu pomoć su nastali putopisi i modne priče koje ćete imati priliku čitati ovog maja i iskreno se nadam da ćete uživati.

Ljudi koji godinama prate Mr.M blog znaju da su putovanja moja strast i sastavni deo mog posla i uvek je potrebno imati pouzdane partnere. Za ovu dalekoistočnu avanturu vodeća turska i svetska aviokompanija Turkish Airlines se pokazao kao najbolji izbor zbog dobrog vremenskog rasporeda letova, kao i kratko vreme transfera preko Istanbula. Sigurno se sad pitate zašto je to važno? Svi putnici koji nakon napornog radnog dana lete iz Beograda ili regiona imaju savršeno vreme veze u Istanbulu, gde mogu otputovati na dalekoistočne destinacije tokom večernjih časova i na taj način doći do svog odredišta u što kraćem vremenskom roku. Pored uštede vremena, putnici štede na troškovima smeštaja jer nemaju potrebu da borave u hotelu.

Turkish Airlines je turska nacionalna avio-kompanija, koja od 2022. godine obavlja redovne usluge letova do 340 destinacija u Evropi, Aziji, Africi i Americi, što ga čini najvećim glavnim prevoznikom na svetu po broju putničkih destinacija. Zanimljivo je da Turkish Airlines opslužuje više destinacija direktnim letovima sa jednog aerodroma – Istanbul, nego bilo koja druga avio-kompanija na svetu i leti u 126 zemalja, više nego bilo koja druga avio-kompanija.

Turkish Airlines obezbeđuje udobnost i komfor svim svojim putnicima bilo da putuju u ekonomskoj ili biznis klasi u šta sam imao prilike da se lično uverim tokom mog dolaska u Kinu. Moje putovanje u Kinu je bilo podeljeno u dva dela, prvi deo puta Beograd – Istanbul sam putovao u ekonomskoj klasi, dok sam drugi deo puta Istanbul-Peking proveo u biznis klasi.

Prvi let na relaciji Beograd – Istanbul je bio kratak, vremenska dužina leta je oko sat i po vremena, dok je drugi let na relaciji Istanbul – Peking značajno duži i traje nepunih deset sati. Putovanje u biznis klasi sa Turkish Airlines osetićete poznato tursko gostoprimstvo u oblacima! U biznis klasi Turkish Airlines čini vaše putovanje najugodnijim iskustvom, sa nagrađivanim kulinarskim majstorima, najnovijim sistemom za zabavu u letu i udobnim sedištima. Odabirom biznis klase za vaše putovanje i vi se možete osećati posebno na nebu i putovati u udobnosti dok uživate u miljama koje ste zaradili preko Miles&Smiles programa.

Sedišta u poslovnoj klasi su specijalno dizajnirana za udobnost na najvišem nivou. Dodatne mogućnosti koje mogu uveličati vašu radost putovanja su lampa za čitanje, napajanje za elektronske uređaje i mogućnost da se distancirate od buke i stvorite svoj mali raj na nebu. U biznis klasi, Turkish Airlines vam pomaže da udobno spavate sa potpuno ravnim sedištima i besplatnim jastucima i ćebadima. Pored toga, dobijate i komplet za udobnost koji sadrži bogat izbor stvari koje bi vam mogle biti korisne tokom putovanja, kao što su maska za oči, čepići za uši, balzam za usne i čarape.

Uz sopstveno napajanje, rotirajuću stonu lampu za čitanje, možete uživati u nesmetanom radu ili zadovoljstvu. Turkish Airlines sistem za zabavu u avionu, možete uživati u najnovijim filmovima, muzičkim listama za reprodukciju i posebno napravljenim dokumentarcima o zemlji odredišta. Pre nego što se putnici upoznaju sa ukusnim jelima koja pripremaju nagrađivani kuvari na Turkish Airlines letovima, putnici dobijaju „pića dobrodošlice“. Pored toga, sva jela, koja se serviraju na modernom porcelanskom posuđu, pripremaju se i kuvaju po želji putnika. Meniji variraju u zavisnosti od prirode leta i stalno se dodatno osvežavaju i razvijaju. Pored uživanja u ukusu izuzetne hrane, možete da pregledate sveobuhvatan meni toplih napitaka i napravite sopstveni izbor ili uživate u putovanju uz ukus turske kafe i ratluka.

Tokom višesatnog leta za Kinu, iskoristio sam vreme da se malo razgibam i prošetam po avionu, pa sam se lično uverio i u komfor ekonomske klase na dužim letovima. Turkish Airlines privilegije ekonomske klase su dostupne po pristupačnim cenama, gde možete da uklopite svako putovanje u svoj budžet. Sedišta u ekonomskoj klasi na dužim internacionalnim letovima su komforna, tako da nema potrebe da razmišljate o udobnosti i pritom dobijate od ljubaznog kabinskog osoblja sve što vam je potrebno da vam let prođe u najboljem mogućem redu.

U jednom od narednih postova upoznaćemo se sa Istanbul Stopover programom, koji nudi svim Turkish Airlines putnicima priliku da istraže Istanbul. Putnici koji se povezuju preko Istanbulskog aerodroma mogu obogatiti svoje putovanje otkrivanjem istorije i kulturnog života grada uz Istanbul Stopover programom i uživati u besplatnom smeštaju u partnerskim hotelima.

Iskreno iznenadila me je činjenica da je let za Kinu bio popunjen sa internacionalnim turistima, obzirom da se Narodna Republika Kina nedavno ponovo otvorila za internacionalni turizam. Zbog toga tim Ministarstva turizma Narodne Republike Kine me je pozvao kao prvog internacionalnog elektronskog medija nakon pandemije posetim njihovu zemlju i osetim čari i lepote prestonice Kine – Pekinga.

Moram priznati da mi je let od skoro deset sati “proleteo” i da sam uz sistem za zabavu, ukusnu hranu i zanesen radom na računaru da vam spremim nove priče na blogu sleteo u prestonicu Kine.

Kina, zvanično Narodna Republika Kina (NRK) je država koja se nalazi u srcu istočne Azije. To je druga zemlja po broju stanovnika na svetu, sa populacijom koja prelazi 1,4 milijarde. Kina se prostire na pet vremenskih zona i graniči se sa četrnaest zemalja kopnom, najviše od bilo koje zemlje na svetu, koja je povezana sa Rusijom. Sa površinom od približno 9,6 miliona kvadratnih kilometara, treća je zemlja na svetu po ukupnoj površini zemlje. Država se sastoji od 22 provincije, pet autonomnih regiona, četiri opštine i dve posebne oblasti – administrativni regioni (Hong Kong i Makao). Nacionalna prestonica je Peking, a najnaseljeniji grad i najveći finansijski centar je Šangaj.

Peking je glavni grad Narodne Republike Kine koji je sa preko 21 milion stanovnika najnaseljenija nacionalna prestonica na svetu i drugi je najveći grad Kine posle Šangaja. Nalazi se u severnoj Kini i pod opštinskom direktnom upravom Državnog saveta sa 16 gradskih, prigradskih i ruralnih okruga. Peking je uglavnom okružen provincijom Hebei sa izuzetkom susednog Tjenđina na jugoistoku. Interesantan podatak je da zajedno ove tri divizije čine megalopolis Jingjinji i region glavnog grada Kine.

Peking je nadaleko poznat kao globalni grad i jedan od vodećih svetskih centara za kulturu, diplomatiju, politiku, finansije, biznis i ekonomiju, obrazovanje, istraživanje, jezik, turizam, medije, sport, nauku i tehnologiju i transport. Kao velika metropola, Peking je drugi najveći kineski grad po broju stanovnika posle Šangaja. U njemu se nalaze sedišta većine najvećih kineskih državnih kompanija i nalazi se najveći broj kompanija. Peking je takođe je glavno čvorište za nacionalne autoputeve i brze železničke mreže. Međunarodni aerodrom glavnog grada u Pekingu je drugi najprometniji u svetu po putničkom saobraćaju (najprometniji u Aziji) od 2010. godine, a od 2016. godine gradska mreža metroa je najprometnija i najduža na svetu.

Wangfujing – srce Pekinga, glavna komercijalna ulica u prestonici Kine gde možete videti najpoznatije internacionalne brendove

Vangfudžing (Wangfujing prevod sa kineskog „Kneževa palata bunar“) je najpoznatija trgovačka ulica u Pekingu, Kina, koja se nalazi u okrugu Dongčeng, većina glavne ulice je pešačka zona. Od sredine dinastije Ming u ovoj oblasti postoje komercijalne aktivnosti. U dinastiji Ćing ovde je izgrađeno deset aristokratskih imanja i rezidencija princeze, ubrzo nakon toga je otkriven bunar pun slatke vode, čime je ulica dobila naziv „Vang Fu“ (kneževska rezidencija) i „Jing“ (bunar). Vangfudžing je trenutno dom za oko 280 prodavnica. U ovoj poznatoj trgovačkoj ulici možete uživati u kupovini u tržnim centrima poput Robnu kuću Peking, Peking apm, Beijing Mall i The Malls at Oriental Plaza, VF CENTRAL.

Nedaleko od ove glavne trgovačke ulice se nalazio i moj hotel The Peninsula, prvi luksuzni hotel u Kini kada je otvoren kao The Palace Hotel 1989. godine. U ovom neverovatnom hotelu ću vam napisati nešto više u jednom od narednih putopisa iz Kine.

The Peninsula Hotel

Kombinujući modernu i tradicionalnu arhitekturu, Peking je jedan od najstarijih gradova na svetu, sa bogatom istorijom koja datira preko tri hiljade godina. Kao poslednja od četiri velike drevne prestonice Kine, Peking je bio politički centar zemlje tokom većine poslednjih osam vekova i najveći grad na svetu po broju stanovnika veći deo drugog milenijuma nove ere. Sa planinama koje okružuju unutrašnjost grada sa tri strane, pored starih unutrašnjih i spoljašnjih gradskih zidina, Peking je bio strateški postavljen i razvijen da bude rezidencija cara i stoga je bio savršena lokacija za carsku prestonicu.

Zabranjeni Grad

Grad je poznat po svojim raskošnim palatama, hramovima, parkovima, baštama, grobnicama, zidovima i kapijama. Peking je jedna od najvažnijih svetskih turističkih destinacija. U 2018. godini, Peking je bio drugi grad sa najvećom zaradom od turista u svetu posle Šangaja. Peking je dom mnogim nacionalnim spomenicima i muzejima i ima sedam Uneskovih lokacija svetske baštine — Zabranjeni grad, Nebeski hram, Letnja palata, Ming grobnice, Zhoukoudian i delovi Velikog zida i Velikog kanala, sve ove znamenitosti su izuzetno popularne svetskim turistima. Sihejuani, tradicionalni gradski stil stanovanja, i hutonsi, uske uličice između sihejuana, glavne su turističke atrakcije i uobičajene su u urbanom Pekingu.

Peking je poznat po svojim sihejuanima, tipu rezidencije u kojoj zajedničko dvorište dele okolne zgrade. Među veličanstvenijim primerima su Vila princa Gonga i rezidencija Soong Ching-linga. Ova dvorišta su obično povezana uličicama koje se nazivaju hutonzi. Hutonzi su uglavnom ravni i idu od istoka ka zapadu, tako da su vrata okrenuta ka severu i jugu za dobar Feng Shui. Oni se razlikuju po širini. neke su čak toliko uske da kroz njih može proći samo nekoliko pešaka.

Tri stila arhitekture preovlađuju u urbanom Pekingu. Prvo, tu je tradicionalna arhitektura carske Kine, možda najbolje ilustrovana masivnim Tian’anmenom (Kapija nebeskog mira), koja ostaje zaštitni znak Narodne Republike Kine, Zabranjeni grad, Hram carskih predaka i Nebeski hram. Drugi stil, koji se ponekad naziva „kinesko-sovskim“ stilom, sa strukturama koje imaju tendenciju da budu kutijaste, a ponekad i loše izgrađene, a izgrađene su između 1950-ih i 1970-ih godina. I za kraj, postoje mnogo modernije arhitektonske forme, najuočljivije u oblasti pekinškog centralnog distrikta u istočnom Pekingu, kao što je novo sedište Centralne Kineske Televizije, pored zgrada na drugim lokacijama u gradu kao što su Nacionalni stadion u Pekingu i Nacionalni centar za Izvođenje umetnosti.

Tian’anmenom (Kapija nebeskog mira)

U narednim putopisima upoznaćete neke od čuvenih znamenitosti poput Kapija Nebeskog Mira, Nebeski Hram, Zabranjeni Grad, Letnja Palata, Kineski Zid… Siguran sam da će ovo biti jedna od najzanimljivijih avantura koje ste do sada imali priliku da vidite na Mr.M blogu i da vas neće ostaviti ravnodušnim.

Dragi moji pustolovi, došli smo do kraja ovog prvog specijalnog putopisa u seriji putopisa o dalekoj Kini gde smo imali prilike da uživamo u lepoti ove neobične zemlje u srcu istočne Azije. Današnji putopis ne bi bio moguć bez nesebične pomoći ministarstva turizma Narodne Republike Kine – Visit China, svetske avio kompanije Turkish Airlines i The Peninsula Beijing hotela u saradnji sa lokalnim partnerima koji su omogućili da osetim duh i lepotu drevne kineske kulture i tradicije. Naravno kao i uvek potrudio sam se da vam prenesem svoje utiske o ovom neobičnom iskustvu iz Kine uz Turkish Airlines.

Nebeski Hram

Čovek je bogat u duši ako je uspeo da istraži svet i meni je drago da uvek uspem da pronađem partnere mojih projekata koji mi pomažu da otkrijem nove i neobične destinacije na jedan sasvim drugačiji način.

Čast mi je da imam priliku da sarađujem sa kompanijama koje čine sam vrh u industriji turizma i želeo bih još jednom da se zahvalim Turkish Airlines avio-kompaniji na ovoj neverovatnoj avanturi i što su mi omogućili da na jedan sasvim drugačiji način osetim lepote ove neobične dalekoistočne kulture.

Letnja Palata

Kako se vama dopala ova moja priča o Kini i predstavljanje prestonice Pekinga koja krasi srce ove neobične zemlje u istočnoj Aziji? Da li ste imali priliku do sada da posetite Kinu?

Ako imate neko pitanje, komentar, sugestiju ili poruku za mene možete mi napisati dole u komentarima. Naravno, kao i uvek možete me kontaktirati putem maila ili društvenih mreža, sve adrese možete pronaći na stranici KONTAKT. Vidimo se na istom mestu za par dana, sa nekom novom pričom!

U narednim pričama iz Kine otkrićemo neke druge zanimljive znamenitosti koje biste trebali posetiti ako vas put navede u ovu prestonicu ove drevne daleke zemlje!

Blogerski pozdrav iz Pekinga,

Mr.M

Ovaj post je sponzorisan od strane turskog avio prevoznika Turkish Airlines, Ministarstva turizma Narodne Republike Kine i The Peninsula Beijing Hotela kao i drugih lokalnih partnera. Ovaj post predstavlja moju ličnu i iskrenu recenziju doživljaja destinacije.

SHARE THIS POST

Pisma iz Katara: Nacionalni Muzej, moderan i impresivan prostor gde možete istražiti bogatu katarsku kulturu

Dragi moji pustolovi i ljubitelji neobičnih putovanja dobrodošli u novu avanturu na Mr.M blogu! Današnji putopis biće poslednji u seriji putopisa iz Države Katar. Iskreno se nadam da ste uživali u ovoj katarskoj avanturi i da ste stavili ovu neobičnu zemlju na Bliskom Istoku na svoj spisak zemalja koje ćete posetiti.

Ako želite ste kojim slučajem propustili da pročitate prethodne putopise ili želite da se podsetite nekih zanimljivosti, iskoristite priliku da posetite naredne linkove:

  1. Doha: Grad u koji je budućnost već stigla…
  2. Pijaca Vakif: Opustite se i upoznajte orijentalni duh Dohe…

Na samom početku ovog poslednjeg posta iz serije putopisa o Kataru želeo bih da se zahvalim Ministarstvu turizma Države KatarVisit Qatar na srdačnom pozivu i gostoprimstvu. Uz njihovu pomoć su nastali putopisi i modne priče koje ste imali priliku čitati ovog aprila i iskreno se nadam da ste uživali.

Nacionalni muzej Katara je nacionalni muzej u prestonici Države Katara – Dohi. Nova zgrada otvorena je za javnost 28. marta 2019. godine, zamenjujući prethodnu zgradu koja je zvanično otvorena 1975. godine. Ovo moderno velelepno zdanje je projektovao arhitekta Žan Nuvel koji je bio inspirisan kristalom pustinjske ruže, koji se može naći u Kataru. Lokacija muzeja obuhvata palatu šeika Abdulaha bin Jasima Al Tanija, koja je srce katarskog nacionalnog identiteta. Od 2013. godine direktor muzeja je Šeika Amna.

Šeika Amna bint Abdulaziz bin Džasim Al Tani je direktorka katarskog nacionalnog muzeja koja je poznata poslovna žena u Kataru i Bliskom Istoku. Pre svog rada u Nacionalnom muzeju Katara, Šeika Amna je radila u odeljenju za investiciono bankarstvo Goldman Sachsa u Katarskom finansijskom centru. Pre nego što je 2013. godine imenovana je za direktora Nacionalnog muzeja Katara u izgradnji, prethodno je koordinirala Upravni odbor budućeg muzeja. Idejna vizija i rad muzeja je razvijen u saradnji sa ljudima iz Katara tokom prethodne decenije pre njegovog otvaranja.

Kroz dugogodišnje savetovanje su razvijene idejne koncepcije koje su korišćene u konačnom izgledu muzeja. Međutim, šeika Amna je jednom prilikom izjavila da ovaj prostor „nije klasičan izložbeni prostor, već putovanje, koje kao i svako pravo putovanje, ono ne vodi samo ljude sa jednog mesta na drugo. Muzej će sam po sebi biti priča o prošlosti naroda Katara”. Novi muzej je takođe tražio od ljudi iz Katara da dodaju savremene doprinose u kolekciju muzeja. Kasnije, tokom 2020. godine Šeika Amna je sarađivala sa kolekcionarima i istoričarima kako bi prikazala katarsku automobilsku istoriju na izložbi u muzeju.

Tokom obilaska muzeja, posetioci imaju osećaj da se kreću kroz neobičan lavirint galerija koje obrađuju tri glavne, međusobno povezane teme. Galerije su poređane hronološkim redom, počevši od izložbi o prirodnoj istoriji pustinje i Persijskog zaliva, artefakata iz beduinske kulture, istorijskih izložbi o plemenskim ratovima, uspostavljanju katarske države i konačno otkriću nafte do sadašnjost i planirane budućnosti Katara. Izložbe i instalacije koje istražuju ove teme predstavljaju audiovizuelne prikaze sa pažljivo odabranim blagom iz zbirki muzeja.

Ove kolekcije trenutno se sastoje od oko 8.000 predmeta i uključuju arheološke artefakte, arhitektonske elemente, kućne i putne predmete nasleđa iz ličnih kolekcija, kao tekstil i nošnje, nakit, dekorativne umetnosti, knjige i brojne istorijske dokumente.

Misija Nacionalnog Muzeja Katara je da slavi kulturu, nasleđe i budućnost Katara i njegovog naroda, oslikavajući ponos i tradiciju Katara, dok nudi međunarodnim posetiocima dijalog o brzim promenama i modernizaciji. Od svog otvaranja, muzej je sadržao materijale koji označavaju katarsko kulturno nasleđe, kao što su beduinski etnografski materijali, pomorski artefakti i ekološki predmeti. Drevni artefakti, od kojih je većina lokalnog porekla, takođe su smešteni u muzeju.

Pre nafte, stanovnici arapske obale Zaliva su ekonomski zavisili od ronjenja u potrazi za prirodnim biserima. Uglavnom evropska i severnoamerička potražnja je diktirala uspeh ili neuspeh svake sezone bisera. Pre početka velike eksploatacije naftnih rezervi u regionu 1950-ih, ronjenje bisera je bila primarna ekonomska aktivnost duž arapske obale Arapskog zaliva. Biseri su se sakupljali iz voda Zaliva od pamtiveka, ali tek sredinom devetnaestog veka industrija je brzo rasla kako bi zadovoljila sve veću globalnu potražnju.

Biserima iz Zaliva trgovalo se sa Indijom, Persijom i Otomanskim carstvom, a potom dalje u Evropi i Severnoj Americi, gde su aristokratska i srednja klasa u nastajanju smatrala bisere luksuznim predmetima za izradu u nakita i odeće. Do druge polovine devetnaestog veka, trgovina biserima u Zalivu je porasla do te mere da je ujedinila ljude svih porekla.

Postoji jedna istorijska izreka koju je 1877. godine, izjavio šeik Mohamed bin Tani iz Katara: „Svi smo mi robovi jednog gospodara – Bisera.“ Ronjenje bisera u Zalivu bila je sezonska aktivnost, koja se odvijala tokom letnjeg perioda. Svake sezone, na desetine bisernih čamaca isplovljavalo je iz luka kao što su Manama, Doha, Dubai i Abu Dabi ka priobalnim obalama bogatim školjkama.

Britanska arheološkinja Beatris de Kardi i njen tim su dobili zadatak da preuzmu ekspedicije u Kataru od novembra 1973. do januara 1974. godine, kako bi prikupili artefakte za izlaganje u muzeju. Njihova najznačajnija otkrića bila su na mestu Al Daasa, koje je sadržalo brojne ubaidske ulomke grnčarije iz neolita. Artefakti iz ranijih danskih ekspedicija pokrenutih tokom 1950-ih i 1960-ih godina, koji su prethodno bili smešteni u Javnoj biblioteci Dohe, su takođe bili izloženi u muzeju. Muzejsko odeljenje za antikvitete imalo je aktivnu ulogu u istraživanjima i iskopavanjima nakon završetka De Kardijeve ekspedicije. Oni su iskopali arheološka nalazišta Al Vusail i Zubarah.

Materijali koji dokumentuju beduinsku etnografiju imaju širok raspon tema. Određene izložene predmete beduini su istorijski koristili kao oruđe i oružje, dok su drugi predmeti bili nakit, grnčarija i kostimi. U muzeju su predstavljene tradicionalne pesme; najistaknutija su dela koja su komponovali Katari ibn al-Fuja’a i bivši emir Džasim bin Mohamed Al Tani. Šeik Mubarak bin Saif Al Tani je 2015. godine predstavio prvi pisani nacrt himne kataru u Nacionalnom muzeju.

Kada je Halifa bin Hamad Al Tani stupio na tron 1972. godine, napravio je planove za nacionalni muzej kako bi dokumentovao nasleđe i tradiciju zemlje. Iste godine je ugovorio kompaniju koja treba da dizajnira strukturne i funkcionalne aspekte muzeja. Odlučeno je da zgrada obuhvati Staru palatu Amiri, oronulu palatu s početka 20. veka koju je ranije zauzimao bivši katarski emir Abdulah bin Jasim Al Tani. Laguna je takođe stvorena da obezbedi mesto za izlaganje tradicionalnih dhovova i opreme za bisere.

Prvobitno nazvan Nacionalni muzej Katara, otvoren je 23. juna 1975. godine. Prvobitno su njegovi objekti uključivali auditorijum sa 100 mesta i biblioteku. Muzej je 1980. godine dobio nagradu Aga Kan za arhitekturu. Kraljevska palata oko koje je izgrađen muzej renovirana je 2015. godine u pripremi za otvaranje novog muzeja.

Nova zgrada muzeja je izgrađena na mestu stare zgrade. Dizajnirao ju je arhitekta Žan Nuvel, koji je inspirisan pustinjskom ružom, koja raste oko originalne palate šeika Abdulaha bin Jasima Al Tanija iz dvadesetog veka. Ovaj važan spomenik prošlosti Katara je sada sačuvan kao srce novog Nacionalnog Muzeja Katara. Vezani odnos između nove zgrade i stare zgrade deo je stvaranja mosta između prošlosti i sadašnjosti za koji se zalaže šeika Al Majasa kao način da se „definišemo umesto da nas zauvek definišu drugi“ i da „slavimo naš katarski identitet”.

Muzej koji zauzima više od 40.000 kvadratnih metara se sastoji od međusobno povezanih diskova koji stvaraju šupljine kako bi zaštitili posetioce od pustinjske vrućine. Smeštena na lokaciji koji zauzima južni kraj Dohe – Corniche, zgrada Nacionalnog Muzeja Katara se uzdiže iz mora i povezana je sa obalom sa dva pešačka mosta i drumskim mostom.

Prvobitno je planirano da muzej bude otvoren 2016. godine, ali je njegovo otvaranje odloženo za 28. mart 2019. godine. Svetski časopis Time proglasio ga je jednim od najvećih svetskih mesta za posetu 2019. godine, navodeći integraciju „impresivnih video ekrana i diorama“ uz arhitektonski dizajn Žana Nuvela. Zanimljiva je činjenica da je Nacionalni Muzej posetilo nešto manje od pola miliona posetilaca za nepunih godinu dana od samog otvaranja. Muzej privlači ljude jer prikazuje istoriju Katara ne kroz slike i skulpture, već pomoću svetla, zvukova i vizuelnih prikaza koji su karakteristični za 21. vek.

Tokom moje posete ovom neveovatnom muzeju imao sam priliku da posetim jedinstvenu putujuću izložbu čuvene francuske modne kuće Hermes – “Iskorištavanje Korena”. Vremenom se sve u Hermes-u menja svaki mehanizam, oblik, tip vezivanja, vešanje ili kopče, prvobitno zamišljeni za opremanje sedla ili pojasa, prenosi se i transformiše, igrajući ulogu u dizajnu potpuno novog objekta, jer se stilovi života razvijaju, a sa njima i želje i potrebe svojih kupaca.

Za “Iskorištavanje Korena”, Bruno Gaudišon, kustos Muzeja umetnosti i industrije La Piscine i Lorens Fonten, scenograf, odlučili su da porede predmete prikazane kroz tematsku naraciju, kako bi otkrili veze i dijalog koji je oduvek postojao između objekata. Pet tema su: Brides de Gala, Konj i njegov štap, Sedlo, Zakopčano i Kravate i kaiševi. Sve kreacije istaknute na izložbi potiču iz tri različita izvora. Prva je kolekcija Emila Hermesa – kolekcija blaga i malih kurioziteta, koja se nalazi u glavnom brodu Hermesa na adresi 24, rue du Faubourg-Saint-Honore u Parizu, koju je Emil Hermes gradio tokom svog života. Drugi izvor je Konzervatorij za kreacije kuće, a treći i poslednji izvor su kolekcije savremene mode, stila života i dodataka.

Ovi predmeti su dopunjeni dokumentarnom arhivom i filmom iz 1962. godine u kojem Robert Dumas, naslednik i direktor Hermesa od 1951. do 1978. godine, objašnjava umetnost pravljenja sedla. Upravo ovo preplitanje materijala, priča i tehnika otkriva fantaziju i magiju Hermesa.

Dragi moji pustolovi, došli smo do kraja ovog trećeg i ujedno poslednjeg specijalnog putopisa u seriji putopisa o Kataru gde smo imali prilike da uživamo u lepoti ove neobične zemlje na Arapskom poluostrvu. Današnji putopis ne bi bio moguć bez nesebične pomoći ministarstva turizma Države Katar – Visit Qatar i Marsa Malaz Kempinski hotela u saradnji sa lokalnim partnerima koji su omogućili da osetim duh i lepotu katarske kulture i tradicije. Naravno kao i uvek potrudio sam se da vam prenesem svoje utiske o ovom neobičnom iskustvu iz Katara.

Želeo bih da se posebno zahvalim osoblju hotela Marsa Malaz Kempinski na toploj dobrodošlici i što su me ugostili u svom hotelu. Boravak u njihovom hotelu je bio izuzetan, gde sam imao osećaj topline doma kao kod svoje kuće!

Čovek je bogat u duši ako je uspeo da istraži svet i meni je drago da uvek uspem da pronađem partnere mojih projekata koji mi pomažu da otkrijem nove i neobične destinacije na jedan sasvim drugačiji način.

Čast mi je da imam priliku da sarađujem sa kompanijama koje čine sam vrh u industriji turizma i želeo bih još jednom da se zahvalim Ministarstvu turizma Države Katar na ovoj neverovatnoj avanturi i što su mi omogućili da na jedan sasvim drugačiji način osetim lepote ove neobične katarske kulture.

Kako se vama dopala ova moja priča o Nacionalnom Muzeju Katara i predstavljanje prestonice Dohe koja krasi srce ove neobične zemlje na Arapskom poluostrvu? Da li ste imali priliku do sada da posetite Katar?

Ako imate neko pitanje, komentar, sugestiju ili poruku za mene možete mi napisati dole u komentarima. Naravno, kao i uvek možete me kontaktirati putem maila ili društvenih mreža, sve adrese možete pronaći na stranici KONTAKT. Vidimo se na istom mestu za par dana, sa nekom novom pričom koja će označiti početak naše avanture u dalekoj Kini!

Blogerski pozdrav iz Dohe,

Mr.M

Ovaj post je sponzorisan od strane nacionalnog avio prevoznika Visit Qatar i Marsa Malaz Kempinski Hotela kao i drugih lokalnih partnera. Ovaj post predstavlja moju ličnu i iskrenu recenziju doživljaja destinacije.

SHARE THIS POST

Pisma iz Katara: Opustite se i upoznajte duh orijentalne Dohe…

Dragi moji pustolovi, dobrodošli u novu avanturu na Mr.M blogu! Danas nastavljamo našu avanturi u prestonici Katara – Dohi i siguran sam da ćete uživati u današnjoj priči. Na samom početku ove serije putopisa želeo bih da se zahvalim Ministarstvu turizma Države KatarVisit Qatar na srdačnom pozivu i gostoprimstvu. Uz njihovu pomoć su nastali putopisi i modne priče koje ćete imati priliku čitati ovog aprila i iskreno se nadam da ćete uživati.

U prethodnom putopisu iz Katara uživali smo u neobičnom pustinjskom safariju i oazi mira Heenat Salma farmi, ako ste kojim slučajem propustili da pročitate prethodnu priču ili želite da se podsetite nekih detalja, izdvojte par minuta svog vremena i posetite sledeći link. Uživajte!

Oduvek sam bio fasciniran kulturom Bliskog Istoka, kao i nekim njihovim običajima koji su neobični za nas Evropljane i uvek osećam posebnu radost kada posećujem zemlje Bliskog Istoka jer me uvek impresioniraju njihova kultura, nasleđe i uvek naučim nešto novo što do sada nisam imao priliku da saznam. Zbog toga volim putovanja jer su ona zaista poseban vid neformalnog obrazovanja i “prozor” u svet. Naravno, svaka avantura se završi, ali uvek ponesem neku novu i neobičnu uspomenu.

Ako zaista želite da upoznate dušu nekog grada na Bliskom Istoku, moj najiskreniji savet je da krenete od srca grada – tržnice (pijace). Najpoznatija pijaca u Dohi je Vakif Pijaca (Souq Waqif).

Pijaca Vakif (bukvalni prevod sa arapskog jezika – “stajaća pijaca”) je glavna i najpoznatija pijaca (suk) u Dohi. Na ovoj pijaci se prodaju tradicionalna odeća, začini, rukotvorine i suveniri. Takođe je dom restorana i šiša salona. Originalna zdanje zgrade pijace datira sa prelaza iz kasnog 19.i početka 20. veka u tradicionalnom katarskom arhitektonskom stilu. Pijaca je renovirana 2006. godine usled velikog požara.

Pijaca se nalazi u oblasti Al Souk koja se nalazi u samom srcu Dohe. Pošto je to bila pijaca koja se tokom razvijanja grada koristila za trgovačke aktivnosti, oblast se nekada nalazila neposredno uz obalu kako bi joj omogućili pristup čamcima. Iako je i dalje okrenuta prema vodi, direktna veza sa pristaništem za čamce sada je odvojena glavnim putem i nedavno završenim parkom koji je obogatio izgled ove neobične pijace.

Sada dolazimo do zanimljivog dela koji je mene moram priznati impresionirao. Kao što mi imamo kućne ljubimce, tako u katarskoj kulturi i kulturama drugih arapskih naroda je običaj da imaju neobične kućne ljubimce – kamile i sokolove. Soko ima posebno značenje u katarskoj kulturi i sakupljanje sokola je proslavljena katarska zabava koja datira hiljadama godina unazad. Prema nekim istorijskim spisima pre nego što je Katar nastao, beduini u pustinji su se oslanjali na svoje sokolove u svrhu lova, i na kraju su se zaljubili u džinovske krilate predatore.

Ove ptice imaju posebnu negu i to sve možete pronaći na Pijaci Vakif gde možete kupiti svog pernatog prijatelja i naravno pružiti mu svu potrebnu negu jer se u ovom delu grada nalazi i Sokolska bolnica i prodavnice u Souk Vakifu koje omogućavaju Katarcima da kontinuirano pristupaju ovom delu svog nasleđa, čije je očuvanje vrlo jasno nacionalni prioritet.

Jednom kada je soko izabran iz jedne od radnji, on će se povezati sa svojim „gospodarom“, a ova veza je toliko intenzivna da prisustvo previše drugih ljudi u jednoj prostoriji može uznemiriti ptice, što objašnjava potrebu za kapuljačama tokom odlaska kod veterinara. Do danas, sokoli se koriste širom Katara za lov za svoje gospodare, odlazeći u pustinju i donoseći nazad mali plen, kao što su zečevi, da ih ljudi pojedu. Kao i svaki drugi voljeni ljubimac, katarski muškarci povremeno odvode svoje ptice u bolnicu na preglede, proveravanje perja, skraćivanje kandže, očne preglede kao i provere opšteg stanja ove ptice. Cena ovog ljubimca varira, ako želite klasičnog sokola morate izdvojiti do 10.000 dolara, ali ako želite čistokrvni primerak za izložbe i takmičenja ovo zadovoljstvo vas može koštati i do 300.000 dolara.

Sa druge strane imate i drugu vrstu ljubimca – Katarske kamile. Ovi ljubimci vode daleko glamurozniji način života od evropskih životinja u štalama. Ponosan simbol pustinjskog života, kamila — lokalno poznata kao „pustinjski brod“ — predstavlja trajnu vezu između ljudi i zemalja Bliskog Istoka. Dok je većina Kataraca promenila svoj omiljeni oblik prevoza od kamila do skupocenih džipova, kamile se i dalje drže kao kućni ljubimci i koriste se za specijalne trke kamila. Za narod Katara, istorija ostaje resurs jednako dragocen kao i svaki biser ili nafta. Očuvanje njihove jedinstvene kulture kućnih ljubimaca nudi budućim generacijama priliku da očuvaju svoju vezu sa prošlošću – četvoronožnim ili drugim ljubimcima.

Ovaj ljubimac je malo skuplji od prethodnoh, tako da ako želite da imate kamilu, morate da izdvojite od 20,000 do 50,000 dolara ako želite da imate običnu kamilu, dok ako želite šampionsko grlo za trke u vašoj štali morate izdvojiti od 300,000 do vrtoglavih 500,000 dolara. Kamile su u ovom regionu statusni simbol i stvar prestiža.

Pijaca Vakif je osnovana pre najmanje jednog veka u blizini suvog rečnog korita poznatog kao Vadi Musheireb. To je bilo mesto okupljanja gde su beduini i meštani trgovali raznovrsnom robom, prvenstveno stočnom robom i luksuznim dobrima. Međutim, sa velikim prosperitetom tokom 1990-ih godina, pijaca je stradala i 2003. godine većina pijace je uništena u velikom požaru. Ovaj nemili događaj pokrenuo je program restauracije od strane katarske vlade 2006. godine, u cilju očuvanja njegovog arhitektonskog i istorijskog identiteta države Katar. Prvu fazu restauracije Vakif pijace, finansirali su emir šeik Hamad bin Halifa al Tani i njegova supruga šeika Moza bint Naser.

Zgrade izgrađene posle 1950-ih su srušene, dok su starije strukture obnovljene. Restauracija Vakif pijace je uspešno završena 2008. godine. Tradicionalne metode grejanja se i dan danas koriste korišćenjem drveta i bambusa uvezenih iz raznih oblasti Azije.

Na Pijaci Vakif postoji veliki broj tezgi koje prodaju razne kućne ljubimce, uključujući pse, mačke, zečeve, kornjače i ptice koje su nama poznati kućni ljubimci, ali ako ste ljubitelj egzotičnih ljubimaca ovde ih sigurno možete pronaći i pružiti im novi dom. Ova pijaca se smatra najvećom turističkom atrakcijom u Dohi. Pijaca Vakif je domaćin prolećnog festivala koji se uvek održava u aprilu, kao i mnogih pozorišnih, akrobatskih i muzičkih predstava. Događaj na kojem su učestvovali WWE rvači, pod nazivom Souk Waqif Storm, privukao je najviše gledalaca. Razgovaralo se o mogućnosti ponovnog održavanja ovog neobičnog festivala.

Izgrađena na mestu stare trgovačke pijace Dohe, na obalama Vadi Musheireba, Vakif Pijaca se oseća kao anahronizam, posebno u pozadini dramatičnog modernističkog horizonta Dohe. Sa zgradama obloženim blatom, pijaca podseća na prošla doba, dok ostaje centar aktivnosti, gde se trgovina i ogovaranje sudaraju. Zavirite u neobične uličice pijace Vakif koje prikazuju tradicionalni ulični život Dohe. Šta biste trebali da uradite kada ste u prilici da posetite ovu neobičnu pijacu:

Okitite se novim nakitom na Pijaci Zlata! Zlatni nakit je i dalje veoma popularan širom ovog regiona, a lutajući zlatnim delom pijace može se steći osećaj njegovog kontinuiranog značaja u Kataru i susednim zemljama. Od zamršenih komada za glavu i ogrlica sa više nivoa do svakodnevnih predmeta, Pijaca Zlata je prava adresa za sve kupoholičare, bez obzira na vaš budžet, za svakog ponešto…

Obavezno posetite deo za kamile i arapske konje, idite do posebnog ograđenog dela za kamile u blizini klinike sokola kako biste videli ova stvorenja sa prelepim očima ili odlutajte do štale Emiri gde se prelepi arapski konji drže između preuzimanja dnevne smene policije tokom svakodnevnih obilazaka pijace.

Isprobajte jedinstvenu priliku da držite sokola na ruci! Kao što sam malopre napisao sokolarenje je tradicionalni sport u Kataru, a Pijaca Vakif je dom sokola gde možete videti veličanstvene ptice izbliza i, pod budnim okom trgovca, pozirati sa sokolom koji stoji na vašoj ruci. Ovde je takođe moguće kupiti sokolove kao kućne ljubimce i opremu, a namenska bolnica leči sve što ih boli i održava ih zdravim.

Izgubite se u uličicama Vakif Pijace i prepustite se pravoj kupoholičarskoj terapiji! Prodavnice koje se nalaze duž uličica pijace mame poglede radoznalih turista svim vrstama robe, kako praktične tako i neobične, egzotične robe. Od cipela preko antikviteta do rukotvorina, ako ste pravi lovci na blago ovde možete pronaći neobične artefakte iz celog regiona. Ako volite parfeme i neobične note mirisa, ovo je pravo mesto za vas gde možete kupiti najneobičnije parfeme na svetu!

Oprema za pecanje i ronjenje, kao i vađenje bisera bori se za pažnju kupaca sa neobičnim luksuznim materijalima, ćilimima, drvenim nameštajem i staklenim ukrasima koji se izrađuju u susednim radionicama. Ako ste ljubitelj umetnosti i dobre muzike, možete uživati u lokalnim varijantama bubnjeva, flauta i gudačkih instrumenata.

Začinite svoj život nekim novim začinima, iskoristite svoje čulo mirisa i pratite bogatstvo mirisa do začina koji se prosipaju iz džakova od jute. Od celih ili mlevenih zrna, ovo je vaše mesto za egzotične arapske aromatike kao što su šafran, zater, sumak, suvo cveće, sušeni crni limuni i beskrajne vrste urmi, meda, listova čaja i zrna kafe.

Usput iskoristite priliku da naučite nešto novo o biserima. Katar je tokom svoje istorije bio u središtu industrije bisera. U brojim prodavnicama bisera, smeštenim usred prodavnica rukotvorina, možete započeti razgovor sa vlasnicima, naučiti o izgubljenoj umetnosti bisera i videti mnoge vrste belih, ružičastih i sivih bisera. Moja gospođa mama koja je veliki ljubitelj bisernog nakita je kupila predivnu bisernu ogrlicu i minđuše u Dohi koje do sada nije imala prilike da vidi bilo gde u svetu. Jedno zaista jedinstveno i neobično iskustvo.

Uživajte u bogatstvu katarske kuhinje, ovde na Vakif Pijaci možete pronaći raznu vrstu hrane od luksuznih restorana do uličnih prodavaca, Vakif pijaca ima hranu da zadovolji svakoga. Lokalne žene se okupljaju u centralnom dvorištu i prodaju sve, od samosa i punjenog lišća vinove loze do mesnih čorba i slatkih knedli. Ako ulična hrana nije nešto što volite, iskoristite priliku i probajte karak čaj i palačinke (regag) u Shai al Shamoosu, Makhboos (tradicionalno jelo od pirinča) u Al Jasri, fahsa (sporo kuvano meso u posudama) koje se jede u tradicionalnom stilu sedeći na podu u Bander Adenu i ukusne kune i baklave u Al Aker Sweet.

Na slikama iznad imate priliku da vidite Bismillah Hote, zbog čega je ona važan? Ovaj hotel se smatra prvim hotelom u Kataru. Sagrađen je 50-ih godina prošlog veka, a u njemu su stalno boravili strani trgovci. Ova mala zgrada je bila oaza čistog luksuza i dizajna sa zadivljujućim pogledom. Zanimljivo je da je imao samo dve sobe, dok je danas modernizovan i sada se smatra obeležjem Vakif Pijace.

Hotel Bismillah uključuje dva luksuzna apartmana, koje karakteriše posebna atmosfera mira i udobnosti usred užurbanosti Vakif Pijace. Apartman se prostire na površini od 100 kvadratnih metara i uključuje privatni balkon sa pogledom na pijacu, omogućavajući vam da uživate u tradicionalnoj atmosferi Vakif Pijace Vakifa i divite se arhitektonskom karakteru mesta. Ovaj hotel je mesecima unapred rezervisan i jako se teško dolazi do slobodne sobe.

Uživajte kao lokalac jer Vakif Pijaca je najpopularnije mesto za druženje sa prijateljima, posebno u večernjim satima. Otvoreni do kasnih sati, kafići pored puta nude beskrajnu ponudu arapske kafe, svežih voćnih sokova i šiša sa ukusom duvana po izboru. Mnogi restorani imaju TV ekrane na kojima se prikazuju fudbalske utakmice, dok neka mesta, kao što je Medžlis Al Dana, nude bekgemon, popularnu lokalnu društvenu igru koju morate probati da igrate.

Nakon uzbudljive Vakif Pijace predlažem vam da obavezno odete na jedno opuštajuće krstarenje gde možete da uživate u lepotama Dohe iz jednog sasvim drugog ugla. Da se podsetimo nekih činjenica iz prethodnog putopisa. Katar je poluostrvo zatvoreno unutar veličanstvene obale Arapskog mora ili Persijskog zaliva. Trebali biste da znate da prave lepota Katara ne leži samo u pustinji, već su ove obale dodale magični dodir ovoj veličanstvenoj državi. Lepota bistre vode ispod čistog plavog neba ne samo da redovno oduševljavaju turiste, već su doprinose da istražite harizmu plaža i ostrva koja čine Katar mističnim rajem.

Zamislite ovu veličanstvenu scenu – plovidba uz mirne talase dok ste svedoci slikovitog horizonta i živahne lepote grada! U Dohi možete ostvariti mogućnost vožnje luksuznim i uzbudljivim brodom u Kataru. Ova arapska zemlja, sa svojom blistavom obalom i nekim prelepo napravljenim ostrvima je pravi raj za sve posetioce.

Tradicionalni čamac u Kataru, Dhow čamac je najbolje iskustvo u čamcu u kojem možete uživati u Kataru. Dhov je već dugo bio deo istorije i kulture Katara. Nekada su ove drvene jedrilice trgovci koristili za uvoz i izvoz materijala po zalivu, a danas su postali atrakcija za turiste. Drveni čamac Dhov se može uočiti na nekim važnijim mestima kao što su Doha Corniche i Pearl Katar, Al Khor i Al Vakra.

Obećavajući luksuzno iskustvo turistima, postoji nekoliko vrsta brodskih tura koje se organizuju u Dohi. Od celodnevnih tura do poludnevnog jedrenja i posebnog zalaska sunca, vožnje brodom Doha Corniche su popularne među ljudima koji dolaze iz različitih zemalja. Da bi bila luksuznija i kraljevska, čamci su prelepo ukrašeni svetlima, a pravi se odgovarajući aranžmani za hranu i piće kako bi vožnja bila nezaboravna.

Dragi moji pustolovi, došli smo do kraja ovog drugog specijalnog putopisa u seriji putopisa o Kataru gde smo imali prilike da uživamo u lepoti ove neobične zemlje na Arapskom poluostrvu. Današnji putopis ne bi bio moguć bez nesebične pomoći ministarstva turizma Države Katar – Visit Qatar i Marsa Malaz Kempinski hotela u saradnji sa lokalnim partnerima koji su omogućili da osetim duh i lepotu katarske kulture i tradicije. Naravno kao i uvek potrudio sam se da vam prenesem svoje utiske o ovom neobičnom iskustvu iz Katara.

Želeo bih da se posebno zahvalim osoblju hotela Marsa Malaz Kempinski na toploj dobrodošlici i što su me ugostili u svom hotelu. Boravak u njihovom hotelu je bio izuzetan, gde sam imao osećaj topline doma kao kod svoje kuće!

Čovek je bogat u duši ako je uspeo da istraži svet i meni je drago da uvek uspem da pronađem partnere mojih projekata koji mi pomažu da otkrijem nove i neobične destinacije na jedan sasvim drugačiji način.

Čast mi je da imam priliku da sarađujem sa kompanijama koje čine sam vrh u industriji turizma i želeo bih još jednom da se zahvalim Ministarstvu turizma Države Katar na ovoj neverovatnoj avanturi i što su mi omogućili da na jedan sasvim drugačiji način osetim lepote ove neobične katarske kulture.

Kako se vama dopala ova moja priča o Kataru i predstavljanje prestonice Dohe koja krasi srce ove neobične zemlje na Arapskom poluostrvu? Da li ste imali priliku do sada da posetite Katar?

Ako imate neko pitanje, komentar, sugestiju ili poruku za mene možete mi napisati dole u komentarima. Naravno, kao i uvek možete me kontaktirati putem maila ili društvenih mreža, sve adrese možete pronaći na stranici KONTAKT. Vidimo se na istom mestu za par dana, sa nekom novom pričom!

U narednim pričama iz Dohe otkrićemo neke druge zanimljive znamenitosti koje biste trebali posetiti ako vas put navede u ovu daleku zemlju!

Blogerski pozdrav iz Dohe,

Mr.M

Ovaj post je sponzorisan od strane nacionalnog avio prevoznika Visit Qatar i Marsa Malaz Kempinski Hotela kao i drugih lokalnih partnera. Ovaj post predstavlja moju ličnu i iskrenu recenziju doživljaja destinacije.

SHARE THIS POST

Pisma iz Jordana: Wadi Rum, mesečeva pustinjska princeza…

Dragi moji pustolovi i ljubitelji neobičnih putovanja, nadam se da ste dobro i da ste spremni za nastavak naše avanture u Kraljevini Jordan. Danas za vas imam jednu posebnu priču o Wadi Rumu, poznatoj mesečevoj pustinjskoj princezi Jordana.

Za sve moje drage pustolove i ljubitelje mode koji nisu stigli da pročitaju moje prethodne putopise i modne priče iz Jordana na Mr.M blogu ili želite da se podsetite nekih detalja, izdvojite par minuta svog vremena i posetite post na sledećem linkovima:

  1. Priča o Amanu i Džerašu (putopis): LINK
  2. Priča o Petri (putopis): LINK
  3. Modna priča iz Wadi Ruma sa Fratelli Rossetti brendom: LINK
  4. Morska modna priča iz Akabe: LINK

Danas ću sa vama podeliti svoju avanturu u Wadi Rumu i želeo bih da se zahvalim Nacionalnoj Turističkoj Organizaciji Hašemitske Kraljevine Jordan – Visit Jordan na pozivu i neverovatnom iskustvu da bolje upoznam jordansku kulturu i običaje.

Wadi Rum predstavlja prirodnu turističku atrakciju, dolinu koja se nalazi u južnom Jordanu. Zašto je dobila poznati nadimak Mesečna Dolina? Ovaj epitet potiče zbog sličnosti Wadi Rum reljefnog terena sa Mesečevim. UNESCO je 2011. godine uključio protektorat Wadi Rum na listu svetske prirodne baštine, a 2019. godine Međunarodna astronomska unija je na globalnoj konferenciji za novinare objavila imenovanje zvezde (VASP-80) kao “Petra” i ime planete koja kruži oko njega kao Wadi Rum.

Wadi Rum je pustinja raznolikog terena sa pustinjskom klimom i nalazi se unutar granica pustinje Hismi, jedne od najlepših pustinja na svetu. Njegove stenovite planine odlikuju se belim, žutim, crvenim i smeđim bojama, kao i karakterističnim geografskim formacijama. Wadi Rum sadrži grupu uskih dolina, prirodnih lukova, strmih litica i strmih puteva, kao i velike gomile urušenih stena, brojne pećine i hiljade rezbarea i natpisa. Takođe uključuje najviše planinske vrhove južnog Levanta, i to: Jabal Umm al-Dami i Jabal Rum.

Planina Sedam Stubova Mudrosti

Pustinja Wadi Rum je stanište nekih pustinjskih biljaka i egzotične grupe malih ptica kao što je pustinjska ševa, pored gmizavaca i brojnih malih sisara. Takođe ovde se mogu uočiti brojne ptice selice koje putuju između Afrike i istočne Evrope, posebno ptice grabljivice, koje se mogu videti u u velikom broju tokom samo jednog dana.

Jedna od zanimljivosti je da su mnogi filmovi su snimani u Wadi Rumu, kao što su “Lorens od Arabije” i “Al-Muraikhi”, jer je dolina privlačila filmske stvaraoce, posebno naučnofantastični filmovi koji se dešavaju na Marsu zbog velike sličnosti između terena Wadi Ruma i planete Mars. Danas je Wadi Rum jedno od najposećenijih turističkih područja u Jordanu.

Turizam je podržao razvoj poljoprivrede i urbanog života u regionu, a turisti mogu da se bave mnogim aktivnostima kao što su planinarenje, vožnja balonom, izleti na konjima i kamilama ili korišćenje vozila na sva četiri točka, i trka kamila se održava svake godine, što je prvi događaj te vrste u Jordanu. Osim toga, Wadi Rum se smatra jednim od najboljih mesta u Jordanu za posmatranje zvezda i galaksija, kao i posmatranje kiše meteora.

Misterija oko naziva ove pustinje, kao i pravi razlog zašto je Wadi Rum nazvan ovim imenom do danas nije poznato. Postoji verovanje da je naziv “Rum” preuzet iz Kurana. Mnogi danas veruju po jednoj staroj legendi da se Wadi Rum u drevnim vremenima zvao „Aram“ ili „Iram“, što znači oblici i dizajni na kamenju (kao što su natpisi) . Dok su neki istoričari pominjali da je naziv region dobio od vođe Asiraca, koji je napao južni region Levanta u osmom veku pre nove ere.

Naučnici su ispitivanjem određenih spisa došli do saznanja da je Wadi Rum bio naseljen pre nekoliko hiljadam godina i da su se ti ljudi borili se da prežive u surovom okruženju. Ti ljudi su bili lovci, pastiri, zemljoradnici i trgovci. Nabatejci su takođe nekada naseljavali prostor Vadi Ruma, ostavljajući iza sebe mnoge spomenike i natpise, uključujući hram danas poznat kao „Nabatejski hram“.

Istraživanja i pronađeni natpisi ukazuju na to da prvo ljudsko naselje u Vadi Rumu datira iz ledenog doba, pre oko 10.000 godina, i da je područje bilo puno izvora, umerene klime i obilnih podzemnih voda. Mnoge civilizacije i nacije su uspele u Vadi Rumu zbog njegovog istaknutog geografskog položaja između Arapskog poluostrva i Levanta, kao što su Edomci, Asirci, Vavilonci, Persijanci, Grci, Nabatejci i drugi.

Možda je rimski istoričar Ptolomej prvi pomenuo Wadi Rum, koji je nazvao (Aramoa) u svom spisku gradova koji se nalaze u Arabiji Feliks, što ukazuje da je dolina bila u okviru regionalne trgovačke mreže. Arheolozi su u velikoj meri smatrali da je izolovano mesto povezano sa nabatejskim ekonomskim centrima Petrom i Ajlom. Devedesetih godina dva naučnika sa Univerziteta u Viktoriji, vodili su projekat preispitivanja doline i restauracije njenih antikviteta, a studije su otkrile postojanje kompleksa palata i kompleksa kupatila koji pripadaju Nabatejcima koji su se nalazi na malom brdu pored istočne strane Džebel Ruma. Naučnici su pretpostavili da je složen kompleks vila izgrađenih u ovom sušnom okruženju izgrađen da impresionira putnike koji prolaze kroz ovu oblast.

Meštani doline pridružili su se snagama Velike arapske pobune koju je predvodio kralj Fejsal i borili se zajedno sa Lorensom od Arabije tokom Velike arapske pobune 1916. godine u borbi protiv turske i nemačke vojske. Možda zasluge za slavu Wadi Ruma pripadaju Lorensu od Arabije, koji ga je više puta tokom rata prelazio i potom se u njemu nastanio. Planina sedam stubova mudrosti nalazi se u Wadi Rumu.

Svi stanovnici koji danas žive u Wadi Rumu i okolini su Beduini, a donedavno su živeli beduinskim životom, oslanjajući se na gajenje sopstvenih koza i kamila. Iako neki od njih danas žive u modernim cementnim kućama, oni i dalje održavaju beduinske običaje i tradiciju arapskog odevanja. Pleteći šatore od kozje dlake celo leto. Oni su gostoljubivi ljudi i u velikoj meri su zaslužni za razvoj Wadi Ruma kao turističke destinacije, a mnogi turisti smatraju da je deljenje hrane ili ispijanje kafe sa beduinima jedna od najlepših uspomena u životu.

Posetioci Wadi Ruma obično imaju priliku da vide vrlo mali broj životinja jer je većina pustinjskih stvorenja aktivno noću i izbegavaju sunčevu svetlost tokom dana. Broj ovih životinja se tokom vremena dramatično smanjio, ali i dalje postoji veliki broj zanimljivih ptica, insekata, gmizavaca i nekih pustinjskih biljaka.

Drveće je retko u Wadi Rumu, osim drveća bagrema, koje se odlikuje ravnim vrhovima i raštrkanim trnovitim granama. Mali broj niskih, drvenastih grmova širi se pustinjom. Ove biljke predstavljaju važan izvor hrane za koze i kamile, posebno u letnjim mesecima kada se sve druge sočne pustinjske biljke suše. U Wadi Rumu, određene vrste biljaka rastu u prirodi koje su prilagođene teškim klimatskim uslovima pustinjskih oblasti, kao što su drveće al-Mughira, al-Rumm, al-Ghadi, al-Tarfa i al-Baitran.

Turistička aktivnost u Wadi Rumu počela je 1984. godine, kada je britanski penjački tim predvođen Tonijem Hauardom zatražio je dozvolu od Ministarstva turizma Jordana da istražuje mogućnosti planinarenja u Wadi Rumu i njegovoj okolini. Pokušaj je uspeo uz pomoć beduina i podršku ministarstva. Od tada, beduini koji pripadaju istaknutom plemenu Al-Huvaitat u ovoj oblasti sarađivali su na organizovanju turizma, ulaganjem prihoda u izgradnju kuća i škola i kupovini autobusa za povezivanje područja sa gradovima Akaba i Vadi Musa. Sredinom 90-ih došlo je do procvata turizma koji je aktivan i danas.

Wadi Rum obiluju turističkim kampovima koji zamenjuju hotele, jer je reč o rezervatu prirode u kome se ne smeju graditi hoteli. Turistička promocija ovog kraja počela je kasnih osamdesetih, nakon što je tu šezdesetih snimljen film (Lorens od Arabije). Danas je turizam postao izvor prihoda za mnoge stanovnike koji u njemu rade kao vodiči ili drugim poslovima.

Jordansko ministarstvo turizma ubraja Wadi Rum kao deo Zlatnog turističkog trougla, koji uključuje Wadi Rum, Petru i Akabu. Turističke aktivnosti na ovom području obuhvataju kampovanje i izlete između planina na konjima i kamilama ili korišćenjem vozila na sva četiri točka, a tamo se praktikuje i planinarenje. Posetilac može da prenoći u kampovima koji obezbeđuju ishranu i druge usluge. Kada dođete u Wadi Rum u prilici ste da uživate u bezbrojnim mogućnostima i da bar na trenutak osetite jedan drugi način života.

Neke od aktivnosti: planinarenje, gledanje trka kamila, vožnja balonom, posmatranje zvezda, vožnja motora sa pogonom na sva 4 točka, jahanje kamila i konja i uživanje u beduinskoj lokalnoj kuhinji.

Dragi moji pustolovi, došli smo do kraja ovog trećeg posebnog putopisa iz Kraljevine Jordan o mesečevoj pustinjskoj princezi Wadi Rum, koji ne bi bio moguć bez nesebične pomoći Nacionalne Turističke Organizacije Hašemitske Kraljevine Jordan – Visit Jordan u saradnji sa lokalnim partnerima koji su omogućili da osetim duh i lepotu Jordanske kulture i tradicije. Naravno kao i uvek potrudio sam se da vam prenesem svoje utiske o ovom neobičnom iskustvu iz Jordana.

Vreme uvek proleti kada se čovek lepo zabavlja! Čovek je bogat u duši ako je uspeo da istraži svet i meni je drago da uvek uspem da pronađem partnere mojih projekata koji mi pomažu da otkrijem nove i neobične destinacije na jedan sasvim drugačiji način tokom ove svetske zdrastvene krize COVID-19.

Čast mi je da imam priliku da sarađujem sa kompanijama koje čine sam vrh u industriji turizma i želeo bih da im se zahvalim na ovoj neverovatnoj avanturi i što su mi omogućili da na jedan sasvim drugačiji način osetim lepote ove neobične zemlje u zapadnoj Aziji.

Kako se vama dopala ova moja priča o Wadi Rumu? Da li ste imali priliku do sada da posetite magični Jordan?

Ako imate neko pitanje, komentar, sugestiju ili poruku za mene možete mi napisati dole u komentarima. Naravno, kao i uvek možete me kontaktirati putem maila ili društvenih mreža, sve adrese možete pronaći na stranici KONTAKT. Vidimo se na istom mestu za par dana, sa nekom novom pričom!

Blogerski pozdrav iz Wadi Ruma,

Mr.M

Ovaj post je sponzorisan od strane Nacionalne Turističke Organizacije Hašemitske Kraljevine Jordan – Visit Jordan, kao i drugih lokalnih partnera. Ovaj post predstavlja moju ličnu i iskrenu recenziju doživljaja destinacije.

SHARE THIS POST

Pisma iz Jordana: Petra, drevni grad tajni isklesan u kamenu…

Dragi moji pustolovi i ljubitelji neobičnih putovanja nadam se da ste dobro i da ste spremni za nastavak naše jordanske avanture! Danas nastavljamo našu avanturu i zajedno obilazimo jedan od najmisterioznijih drevnih gradova na svetu koji svoje tajne i dan danas čuva u kamenu – Petru.

Ako kojim slučajem niste stigli da pročitate prvi putopis iz Jordana na Mr.M blogu ili želite da se podsetite nekih detalja iz magičnog Amana i Džeraša, izdvojite par minuta svog vremena i posetite post na sledećem linku.

Danas ću sa vama podeliti svoje utiske o drevnoj Petri i želeo bih da se zahvalim Nacionalnoj Turističkoj Organizaciji Hašemitske Kraljevine Jordan – Visit Jordan na pozivu i neverovatnom iskustvu da bolje upoznam jordansku kulturu i običaje.

Petra, prvobitno poznata svojim stanovnicima kao Rakmu, nalazi se u blizini planine Jabal Al-Madbah, u basenu okruženom planinama koje čine istočni deo doline Arabah koja se proteže od Mrtvog mora do Akabskog zaliva. Naučnici su došli do određenih saznanja da je područje oko današnje Petre bilo je naseljeno još od 7000. godine pre nove ere, a Nabatejci su se možda naselili u ono što će postati glavni grad njihovog kraljevstva već u 4. veku pre nove ere. Arheološki radovi su otkrili samo dokaze o prisustvu Nabatejaca koji datiraju iz drugog veka pre nove ere, kada je Petra postala njihova prestonica.

Ko su bili Nabatejci? Nabatejci su bili nomadski Arapi koji su doprineli razvoju Petru zbog svojih investicija. Pogodan geografski položaj i blizina trgovačkih puteva tamjana je omogućilo Petri da postane glavno regionalno trgovačko središte.

Trgovački posao je omogućio Nabatejcima izuzetan prihod i Petra je postala centar njihovog bogatstva. Nabatejci su bili navikli da žive u neplodnim pustinjama, za razliku od svojih neprijatelja i bili su u stanju da odbiju napade koristeći prednost planinskog terena ove oblasti. Naročito su bili vešti u sakupljanju kišnice, poljoprivredi i kamenorezačkim radovima. Petra je doživela svoj procvat u 1. veku nove ere, kada je izgrađena njena čuvena građevina Al-Khazneh – za koju se veruje da je mauzolej nabatejskog kralja Arete IV , vreme kada je populacija Petre dostigla neverovatnih 20.000 stanovnika za to vreme.

Iako je Nabatejsko kraljevstvo postalo država koja je bila pod upravom Rimskog carstva u prvom veku pre nove ere, ono je izgubilo nezavisnost tek 106. godine nove ere. Petra je pala u ruke Rimljana, koji su pripojili Nabateju i preimenovali je u Arabia Petraea. Značaj Petre je opao kako su se pojavili morski trgovački putevi, a nakon zemljotresa 363. godine uništio je mnoge građevine. U vizantijsko doba izgrađeno je nekoliko hrišćanskih crkava, ali je grad nastavio da propada, a do ranog islamskog doba bio je napušten, ali je bio prisutan mali broj nomada. Petra je bila zaboravljena i nepoznata javnosti sve dok je 1812. godine nije ponovo otkrio Johan Ludvig Burkhard.

Da bi se pristilo gradu, potrebni je proći kroz klisuru dugu 1,2 kilometra zvanu Siq, koja vodi direktno do Khazneh. Poznata po svojoj arhitekturi isklesanoj u kamenu i sistemu vodovoda, Petra se naziva i „Gradom ruža“ zbog boje kamena od kojeg je ceo grad isklesan. UNESCO je ovu svetsku baštinu 1985. godine opisao kao „jedno od najdragocenijih kulturnih dobara čovekove kulturne baštine“. Početkom, 21. veka tačnije 2007. godine Al-Khazneh je proglašen za jedno od novih 7 svetskih čuda. Petra je simbol Jordana, kao i najposećenija turistička atrakcija Hašemitske Kraljevine Jordan. Statistika koju vodi ministarstvo turizma pokazuje da je broj turista koji su obišli Petru vrhunac doživeo 2019. godine kada je bilo preko milion turista. Nažalost, tokom pandemije, broj turista je opao, ali je ponovo 2021. godine Petra imala skoro 300.000 posetilaca, što je impozantna brojka ako uzmemo u obzir probleme u turizmu koje je izazvala sama pandemija.

Dok šetate do Petre, svratite do prodavnice suverina gde ćete imati priliku da od lokalaca saznate nešto više o Petri i da se bolje upoznate sa istorijom i kulturom ovog drevnog grada. Suveniri su vrlo interesantni, tako da izdvojte par minuta svog vremena prilikom posete Petri i doživite ovaj grad na jedan sasvim drugačiji način. Postoji samo jedna prodavnica suvenira, tako da ćete sigurno pronaći ovo zanimljivo mesto!

Jedna od zanimljivih stvari po kojima je Petra poznata je njena helenistička arhitektura. Fasade grobnica u Petri prikazuju ovu vrstu arhitekture i takođe daje podatke o različitim tipovima kultura sa kojima su Nabatejci trgovali. Većina njih sadrži informacije o vrsti sahrana u nišama koje su uklesane u kamen.

Možda značajnija sličnost sa helenističkim stilom dolazi sa njegovom riznicom, koja je široka 24 metra i visoka 37 metara i podseća na arhitekturu Aleksandrije. Fasada Riznice ima slomljeni fronton sa centralnim tolosom unutra, a čini se da se dva obeliska formiraju u steni na vrhu. Blizu dna Riznice nalaze se blizanci grčki bogovi Kastor i Poluks, koji štite putnike na njihovim putovanjima. Blizu vrha Riznice vide se simboli dve pobede u obliku ženske figure na tolosu. Veruje se da je ova ženska figura Izida-Tihe, Izida je egipatska boginja, a Tihe grčka boginja sreće.

Al-Khazneh na arapskom znači „Riznica“, naziv potiče iz legendi o ukrasnoj kamenoj urni visoko na drugom nivou, koja je u stvarnosti čvrsti peščar.

Postoji više legendi koja se vezuje za Riznicu, ali jedna legenda kaže da su egipatski faraon i deo njegove vojske izbegli zatvaranje Crvenog mora, magijom stvorili Al-Khazneh kao sigurno mesto za svoju riznicu i nastavili da tragaju za Mojsijem. To je dovelo do imena Khazneh el-Far’oun, “Riznica faraona”.

Švajcarski istraživač Johan Ludvig Burkhard pisao je o još jednoj lokalnoj legendi da su u urni bila sakrivena „drevna faraonska blaga“. Na urni se mogu videti značajna oštećenja od metaka, koje jordanska vlada pripisuje beduinima koji su verovali u legendu.

Al-Khazneh je prvobitno izgrađen kao mauzolej i kripta početkom 1. veka nove ere za vreme vladavine Arete IV Filopatrisa. Mnogi arhitektonski detalji zgrade su erodirali tokom dve hiljade godina otkako je isklesan i izvajan sa litice. Smatra se da su skulpture različitih mitoloških ličnosti povezanih sa zagrobnim životom. Na vrhu su figure četiri orla koji bi odneli duše. Figure na gornjem nivou su amazonke koje plešu sa duplim sekirama. Ulaz je okružen statuama blizanaca Kastora i Poluksa koji su živeli jednim delom na Olimpu, a delimično u podzemnom svetu.

Još jedan odličan primer helenističke arhitekture predstavljen u Petri je manastir, koji je najveći spomenik Petre i još jedna zgrada uklesana u stenama Petre. Manastir pokazuje više nabataenskih dodira dok u isto vreme uključuje elemente grčke arhitekture. Njegov jedini izvor svetlosti je ulaz koji se nalazi na 8 metara visine. Izvan manastira je veliki prostor, koji je namenski sravnjen za bogoslužbene svrhe. Ranije, u vizantijskom periodu, ovo je bilo mesto za hrišćansko bogosluženje, ali je sada sveto mesto za hodočasnike.

Na kraju uske klisure, Siq, nalazi se najsloženija ruševina Petre, popularno poznata kao Al-Khazneh („riznica“), uklesana u liticu od peščara. Iako je ostala u izvanredno očuvanom stanju, lice strukture je obeleženo stotinama rupa od metaka koje su napravila lokalna beduinska plemena koja su se nadala da će izbaciti bogatstvo za koje se nekada pričalo da je bilo skriveno u njemu. Nedaleko od Riznice, u podnožju planine zvane En-Nejr, nalazi se ogromno pozorište, postavljeno tako da se vidi najveći broj grobnica. Na mestu gde se dolina otvara u ravnicu, mesto grada se otkriva sa upečatljivim efektom.

Pozorište je tokom izgradnje usečeno u obronak i u nekoliko grobnica. I dalje su vidljive pravougaone praznine u sedištima. Gotovo sa tri strane ga okružuju ružičasti planinski zidovi, podeljeni u grupe dubokim pukotinama i obloženi kvrgama isečenim u steni u vidu kula. Smatra se da pozorište može ugostiti oko 8.500 ljudi. Predstave kojima je publika ovde mogla da prisustvuje bile su čitanja poezije i drame. Smatra se da su se ovde održavale i borbe gladijatora i da su privukle najviše publike, iako nijedan gladijator nije uspeo da stekne zamah ili slavu zbog velike stope smrtnosti koja je dolazila sa tim. Pozorište je bilo jedna od mnogih građevina u Petri koje su pretrpele značajnu štetu usled zemljotresa u Galileji 363. godine.

Kompleks bazena i bašte Petra je niz objekata u centru grada. Prvobitno rečeno da je to područje pijace, ali detaljna iskopavanja na tom lokalitetu su omogućila naučnicima da dođu do zaključka da je to ustvari jedna složena nabatejska bašta, koja je uključivala veliki bazen, ostrvski paviljon i složen hidraulički sistem.

Ispred kompleksa bazena i bašte Petre nalazi se ulica sa kolonadom, koja je među nekoliko artefakata Petre koji su izgrađeni, a ne prirodni. Ova ulica je nekada držala polukružni nimfej, koji je sada u ruševinama zbog naglih poplava, a nekada je držalo jedino Petrino drvo. Ovo je trebalo da bude simbol mirne atmosfere koju su Nabatejci mogli da izgrade u Petri. Kada su Rimljani preuzeli kontrolu nad gradom, ulica sa kolonadama je sužena kako bi se napravila bočna šetnica.

Petra je mesto na raskrsnici prirodnog i kulturnog nasleđa koje formira jedinstven kulturni pejzaž. Od kada je Johan Ludvig Burkhard zvani šeik Ibrahim ponovo otkrio Petru, 1812. godine, kulturno nasleđe je privuklo veliki broj zainteresovanih ljudi koji su delili interesovanje za drevnu istoriju i kulturu Nabatejaca, kao što su putnici , hodočasnici, slikari i naučnici.

Međutim, tek krajem 19. veka arheološki istraživači su sistematski pristupili ruševinama. Od tada su redovna arheološka iskopavanja i istraživanja nabatejske kulture deo današnje svetske kulturne baštine UNESCO. Kroz iskopavanja u Arheološkom parku Petra, sve veći broj nabatejske kulturne baštine je izložen uticaju na životnu sredinu. Veliki broj otkrića i izloženost struktura zahtevaju brojne mere očuvanja uvažavajući međusobnu vezu između prirodnog pejzaža i kulturnog nasleđa, jer je posebno ova veza centralni izazov na UNECSO-vom mestu svetske baštine.

Dragi moji pustolovi, došli smo do kraja ovog drugog posebnog putopisa o drevnom gradu Petri, koji ne bi bio moguć bez nesebične pomoći Nacionalne Turističke Organizacije Hašemitske Kraljevine Jordan – Visit Jordan u saradnji sa lokalnim partnerima koji su omogućili da osetim duh i lepotu Jordanske kulture i tradicije. Naravno kao i uvek potrudio sam se da vam prenesem svoje utiske o ovom neobičnom iskustvu iz Jordana.

Vreme uvek proleti kada se čovek lepo zabavlja! Čovek je bogat u duši ako je uspeo da istraži svet i meni je drago da uvek uspem da pronađem partnere mojih projekata koji mi pomažu da otkrijem nove i neobične destinacije na jedan sasvim drugačiji način tokom ove svetske zdrastvene krize COVID-19.

Čast mi je da imam priliku da sarađujem sa kompanijama koje čine sam vrh u industriji turizma i želeo bih da im se zahvalim na ovoj neverovatnoj avanturi i što su mi omogućili da na jedan sasvim drugačiji način osetim lepote ove neobične zemlje u zapadnoj Aziji.

Kako se vama dopala ova moja priča o drevnoj Petri? Da li ste imali priliku do sada da posetite magični Jordan?

Ako imate neko pitanje, komentar, sugestiju ili poruku za mene možete mi napisati dole u komentarima. Naravno, kao i uvek možete me kontaktirati putem maila ili društvenih mreža, sve adrese možete pronaći na stranici KONTAKT. Vidimo se na istom mestu za par dana, sa nekom novom pričom!

Blogerski pozdrav iz Petre,

Mr.M

Ovaj post je sponzorisan od strane Nacionalne Turističke Organizacije Hašemitske Kraljevine Jordan – Visit Jordan, kao i drugih lokalnih partnera. Ovaj post predstavlja moju ličnu i iskrenu recenziju doživljaja destinacije.

SHARE THIS POST

Pisma iz Jordana: Aman i Džeraš, dragulji Srednjeg Istoka koje ćete voleti!

Dragi moji pustolovi i ljubitelji neobičnih putovanja, dobro došli u još jednu novu avanturu na Mr.M blogu. Danas zvanično započinjemo seriju putopisa o jednoj neobičnoj zemlji o kojoj se inače ne zna puno i zbog toga predstavlja jedan neistražen dragulj zapadne Azije.

U današnjem postu ćemo zajedno uživati u lepotama dva grada: Amana, prestonice Jordana i Džeraš, drevni grad. Pre nego što započnem sa današnjim postom, želeo bih da se zahvalim Nacionalnoj Turističkoj Organizaciji Hašemitske Kraljevine Jordan – Visit Jordan na srdačnom pozivu i neverovatnom iskustvu da bolje upoznam kulturu i običaje Jordana.

Pogled iz moje hotelske sobe

Kao što ste navikli, najpre ću vas upoznati sa nekim osnovnim informacijama o zemlji koju posećujemo. Jordan, zvanični naziv Hašemitska kraljevina Jordan je država u zapadnoj Aziji. Nalazi se na raskrsnici puteva Azije, Afrike i Evrope u sklopu regiona Levant, na istočnoj obali reke Jordan. Jordan se graniči sa Saudijskom Arabijom na jugu i istoku, Irakom na severoistoku, Sirijom na severu i Palestinskom Zapadnom obalom, Izraelom i Mrtvim morem na zapadu. Ima obalu od nepunih 30 kilometara na zalivu Akaba u Crvenom moru na jugozapadu. Zaliv Akaba odvaja Jordan od Egipta. Aman je glavni i najveći grad Jordana, kao i njegov ekonomski, politički i kulturni centar.

Današnji Jordan je bio naseljen ljudima još od doba paleolita. Tu su se krajem bronzanog doba pojavila tri stabilna kraljevstva: Amon, Moav i Edom. Kasnija carstva koja su nastala, bila su: Asirsko carstvo, Vavilonsko carstvo, Nabatejsko kraljevstvo, Persijsko carstvo, Rimsko carstvo, Rašidunski, Omajadski i Abasidski kalifati i Otomansko carstvo.

Posle Velike arapske pobune protiv Osmanlija 1916. tokom Prvog svetskog rata, Otomansko carstvo su podelile Britanija i Francuska. Transjordanski emirat su 1921. osnovali Hašemit, zatim emir Abdulah I, a emirat je postao britanski protektorat. Sredinom 20. veka, Jordan je postao nezavisna država zvanično poznata kao Hašemitska kraljevina Transjordanije, ali je 1949. godine preimenovana u Hašemitsku kraljevinu Jordan nakon što je ta zemlja zauzela Zapadnu obalu tokom arapsko-izraelskog rata i anektirala je dok nije izgubljena. Jordan je jedan od osnivača Arapske lige i Organizacije islamske saradnje. Suverena država je ustavna monarhija, ali kralj ima široka izvršna i zakonodavna ovlašćenja.

Jordan je polusušna zemlja, koja pokriva površinu od 89.342 km2, sa populacijom od 10 miliona stanovnika, što ga čini jedanaestom arapskom zemljom po broju stanovnika. Dominantna većina ili oko 95% stanovništva zemlje, su sunitski muslimani, sa pretežno arapskom hrišćanskom manjinom. Jordan je više puta spominjan kao „oaza stabilnosti“ u turbulentnom regionu Bliskog istoka. Ova zemlja je uglavnom ostala neoštećena nasiljem koje je zahvatilo region nakon Arapskog proleća 2010. godine. Zanimljiva informacija da je Jordan je prihvatao izbeglice iz više susednih zemalja u sukobu još od sredine 20. veka. Procenjuje se da je 2,1 milion palestinskih i 1,4 miliona sirijskih izbeglica prisutno u Jordanu. Kraljevstvo je takođe utočište hiljadama Iračana hrišćana koji beže od progona od strane Islamske države.

Grafit koji možete videti na levoj strani označava jednakost muškaraca i žena, ovo se smatra modernim umetničkim delom.

Jordan ima visok indeks ljudskog razvoja, zauzima 102. mesto i smatra se ekonomijom sa višim srednjim dohotkom. Jordanska ekonomija, jedna od najmanjih ekonomija u regionu, privlačna je stranim investitorima zasnovana na kvalifikovanoj radnoj snazi. Zemlja je glavna turistička destinacija, koja takođe privlači medicinski turizam zbog svog dobro razvijenog zdravstvenog sektora.

Aman je prestonica i ujedno najveći ekonomski, politički i kulturni grad Jordana sa nešto više od 4 miliona stanovnika. , Aman je najveći grad u regionu Levanta, peti po veličini grad u arapskom svetu i deveto najveće gradsko područje na Srednjem Istoku.

Neki od prvih zvaničnih dokaza o naseljavanju prostora današnjeg Amana datiraju iz 8. milenijuma pre nove ere, na neolitskom lokalitetu poznatom kao Ain Gazal, gde su otkrivene najstarije statue ljudskog oblika na svetu. Tokom gvozdenog doba, grad je bio poznat kao Rabath Amon i služio je kao prestonica Amonskog kraljevstva. U 3. veku pre nove ere, Ptolemej II Filadelf, faraon ptolemejskog Egipta, obnovio je grad i preimenovao ga u „Filadelfiju“, čime je postao regionalni centar helenističke kulture. Pod rimskom vlašću, Filadelfija je bila jedan od deset grčko-rimskih gradova Dekapolja pre nego što je direktno vladala kao deo provincije Arabija Petraea.

Rašidunski kalifat je osvojio grad od Vizantinaca u 7. veku nove ere, vratio mu starosemitsko ime i nazvao ga Aman. Tokom srednjeg veka, grad se smenjivao između perioda razaranja i napuštanja i perioda relativnog prosperiteta kao centar regiona Balka. Aman je bio uglavnom napušten od 15. veka do kraja 19. veka, kada su osmanske vlasti počele da naseljavaju Čerkeze.

Prvo opštinsko veće Amana osnovano je početkom 20. veka. Aman je bio svedok brzog rasta nakon što je proglašen prestonicom Transjordanije 1921. godine, primajući migrante iz različitih jordanskih i levantinskih gradova, i nakon nekoliko uzastopnih talasa izbeglica: Palestinaca 1948. i 1967. godine; Iračana 1990. i 2003. godine i Sirijaca tokom 2011. godine. Prvobitno je izgrađen na sedam brda, ali sada se prostire na 19 brda koja kombinuju 22 oblasti, kojima upravlja Opština Veliki Aman. Oblasti Amana su dobila imena po brdima (Džabal) ili po dolinama (Vadi) koje zauzimaju, kao što su Džabal Lvajbde i Vadi Abdun. Istočni Aman je pretežno ispunjen istorijskim lokalitetima koji često ugošćuju kulturne aktivnosti, dok je zapadni Aman moderniji i služi kao ekonomski centar grada.

Preko milion turista je posetilo Aman tokom 2018. godine, čime je zvanično postao 89. najposećeniji grad na svetu i 12. najposećeniji arapski grad. Aman ima relativno brzu rastuću ekonomiju i rangiran je kao Beta-globalni grad od strane Mreže za istraživanje globalizacije i svetskih gradova. Štaviše, proglašen je za jedan od najboljih gradova Srednjeg istoka i severne Afrike prema ekonomskim, radnim, ekološkim i socio-kulturnim faktorima. Grad je među najpopularnijim lokacijama u arapskom svetu za multinacionalne korporacije koje otvaraju svoje regionalne kancelarije, pored Dohe i Dubaija.

Rimski amfiteatar i pozorište

Aman se smatra jednim od najliberalnijih gradova u arapskom svetu. Grad je postao jedno od najpopularnijih odredišta za iseljenike i studente koji žele da žive, studiraju ili rade na Srednjem istoku ili u arapskom svetu uopšte. Gradska kulinarska scena se promenila od štandova sa šavarmom i falafela da bi obuhvatila mnoge popularne međunarodne restorane i lokale brze hrane kao što su azijski restorani, francuski bistroi i italijanske tratorije. Grad je postao poznat po svojoj finoj gastronomskoj sceni među zapadnim iseljenicima i turistima iz Persijskog zaliva.

Čuvena pijaca koja se nalazi u neposrednoj blizini centra Amana

Souk Jara je jedna od najpoznatijih pijaca na otvorenom kojom upravlja Udruženje stanovnika Jabal Amana (JARA). Veliki tržni centri izgrađeni su tokom 2000-ih u Amanu, uključujuči tržni centar Mecca, tržni centar Abdoun, tržni centar City Mall, tržni centar Al-Baraka, tržni centar Taj, tržni centar Zara, tržni centar Avenue Mall i tržni centar Abdali u Al Abdali. Ulica Vakalat je prva pešačka zona u Amanu i tu se mogu pronaći poznati modni brendovi. Područje Sveifieh se smatra glavnim trgovačkim kvartom Amana.

Noćni klubovi, muzički barovi i šiša saloni prisutni su širom Amana, menjajući stari imidž grada kao konzervativne prestonice kraljevstva. Ovu rastuću novu scenu noćnog života oblikovale su mlađe generacije Jordana. Pored širokog spektra mesta za zabavu, piće i ples u društvu bogate gradske zabave, Aman je domaćin brojnih kulturnih zabavnih događaja, uključujući godišnji Amanski letnji festival. Souk Jara je jordanski nedeljni događaj na buvljoj pijaci koji se održava svakog petka tokom letnjeg perioda.

Lokalna kuhinja se smatra kao fuzija nekoliko kuhinja u regionu. Poznata je kao hrana Levanta – drevna reč za područje omeđeno Sredozemnim morem i Arapskim poluostrvom. Ali hrana ovde nije samo zbir njenih kalorija. Međutim, pravu scenu ulične hrane u gradu čini amansku kuhinju prepoznatljivom u svetu.

Centralne ulice Amana

Mnogi događaji se održavaju u Amanu, uključujući događaje koje sponzoriše Red Bull Soundclash i Soapbok trku, drugi deo Džeraš festivala, Al-Balad muzički festival, Aman maraton, Made in Jordan Festival, Amman Book Festival i Nev Think Festival. Mesta za takve kulturne događaje često uključuju Rimsko pozorište i pozorište Odeon u centru grada, Ras al Ain Hanger, Poslovni park Kralja Huseina, Pozorište Rainbov i Shams Theatre, Kraljevsku filmsku komisiju, Shoman biblioteke i Darat al Funun, i Kraljevski kulturni centar u sportu Citi. Pored velikih događaja i institucionalnog planiranja, naučnici ističu taktički urbanizam kao ključni element kulturnog tkiva grada.

Centar Amana

Šta je važno obići u Amanu? Kada ste došli u prestonicu Jordana, smatram da biste trebali posetiti rimski amfiteatar koji je izgrađen u drugom veku pre naše ere. Takođe, Rimsko pozorište se nalazi na mestu koje i dan danas čini samo srce starog dela Amana. Veliki deo pozorišta je obnovljen pa se tu održavaju mnogobrojna dešavanja. U neposrednoj blizini na brdu nalazi se Citadela, sa koje možete uživati u pogledu na grad i stari deo grada.

Citadela

Citadela je nekada bio akropolj antičkog grada, naravno i danas posetioci imaju priliku da uživaju u lepoti očuvanih ruševina. Jedna od ruševina je Herkulov hram, podignut u čast Marka Aurelija. Hram je posedovao četiri korintska stuba od kojih nažalost danas opstalo samo dva. Takođe na Citadeli ćete pronaći i ostatke vizantisjke crkve iz 6. veka, kao i brojne spomenike koji su obeležili početak vladavine Arapa.

Citadela ima dugu istoriju okupacije mnogih velikih civilizacija. Pronađeni su dokazi o naseljenosti još od neolita, a brdo je utvrđeno tokom bronzanog doba. Brdo je postalo prestonica Kraljevine Amona negde posle 1200. godine pre nove ere. Kasnije je dospeo pod vlast imperija kao što su Novoasirsko carstvo (8. vek pre nove ere), Novo-Vavilonsko carstvo (6. vek pre nove ere), Ptolomeji, Seleukidi (3. vek pre nove ere), Rimljani (1. vek pre nove ere), Vizantinci (3. vek n.e.) i Omajadi (7. vek n.e.). Posle Omajada, nastupio je period opadanja i veći deo vremena sve do 1878. godine, pošto je bivši grad postao napuštena gomila ruševina koje su samo sporadično koristili beduini i sezonski farmeri. Uprkos ovom jazu, Citadela Amana se smatra jednim od najstarijih stalno naseljenih mesta na svetu.

Većina ruševina koje su još uvek vidljive na tom mestu potiču iz rimskog, vizantijskog i omejadskog perioda. Glavni ostaci na lokalitetu su Herkulov hram, vizantijska crkva i palata Omajada. Arheološki muzej Jordana izgrađen je na brdu 1951. godine. Iako zidovi utvrđenja zatvaraju srce lokaliteta, antički periodi okupacije pokrivali su velike površine.

Istorijske građevine, grobnice, lukovi, zidovi i stepenice nemaju moderne granice, pa stoga postoji značajan arheološki potencijal na ovom lokalitetu, kao iu okolnim zemljama, kao i širom Amana. Arheolozi su radili na lokalitetu od 1920-ih, uključujući italijanske, britanske, francuske, španske i jordanske projekte, ali veliki deo Citadele je ostao neiskopan.