Posts tagged Baltičko More

Modno pismo iz srca Litvanije: Iz Vilnjusa s ljubavlju!

Dragi moji ljubitelji mode i pustolovi, dobro došli u novu modnu pustolovinu na Mr.M blogu! Znam da volite moje moje priče sa putovanja, pa sam se uprkos lošim vremenskim uslovima u prestonici Litvanije, potrudio da napravim bar jednu modnu priču.

Danas ćemo više pričati o modi, ali ako kojim slučajem želite da se prisetite putopisa iz Vilnjusa, srca Litvanije, putopise o ovom neobičnom gradu možete pročitati na sledećim linkovima:

  1. Pisma iz Litvanije: Vilnjus, grad radosti i bezbrižnosti koji ćete voleti!
  2. Pisma iz Litvanije: Vilnjus, grad bogate istorije i bajkovite arhitekture…

Moram biti iskren da sam pred sam put u Litvaniju pogledao više puta vremensku prognozu, ali sam se iskreno nadao da će se vreme bar u nekom periodu tokom mog boravka u srcu Litvanije prolepšati, ali sve nade su potonule sa kišom koja apsolutno nije prestajala da pada. Sreća u nesreći je upravo ta što sam “ulovio” period od nepunih sat vremena da napravim slike za mog outfita.

Današnji outfit će biti spoj novih komada i nekih starih koji su i vama na blogu bili dragi, pa se nadam da ćemo se podsetiti nekih zanimljivih brendova koje ste voleli da viđate na Mr.M blogu.

Pošto je vreme u Litvaniji bilo sličnije našoj jeseni/početku zime, odlučio sam da je sigurnije poneti zimsku jaknu. Srećom, nisam pogrešio, kao što možete videti nosio sam i rukavice, što možete primetiti kako proleće na Baltiku može biti poprilično drugačije nego što možemo to očekivati tokom aprila meseca…

Pre su zimske jakne bile velike, poprilično kabaste i teške, dok je to danas sasvim drugačije. Danas je ogledalo pravog kvaliteta kada je jakna lagana kao pero, a izrazito topla i pogodna za sve zimske uslove. Tako je i sa mojom jaknom – parkom koju sam dobio od mojih prijatelja iz kompanije Paul & Shark. Ovo joj je 3. sezona i zaista moram da je pohvalim! Obišli smo zajedno najhladnije delove sveta uključujući u temperature koje su išle i do minus 25 u prelepom, ali izuzetno hladnom Sankt Peterburgu. Preživelimo smo razne kiše i snegove, ali evo nas i dalje se družimo.

Nove tehnologije proizvodnje Fill Power 700 i 900 modne kuće Paul & Shark pruža neverovatnu udobnost sa odličnim termičkim svojstvima koja omogućava da vam jakna pomogne da podnesete i najniže temperature. Snaga punjenja 700 i 900 označavaju izolacijsku snagu određujući njegov odnos težine i jačine punjenja: smatra se jednim od najboljih raspoloživih jakni na tržištu, zahvaljujući visokom stepenu toplotne izolacije u poređenju s njenom veličinom. Perje stvaraju “male džepove vazduha” koji stvaraju toplotnu barijeru, osiguravajući maksimalnu zaštitu.

Pošto na nedeljnom nivou dobijem nekoliko poruka i mejlova sa pitanjima: “Marko, da li zaista čuvaš sve te stvari i da li ih zaista nosiš?”, mislim da ste dobili moj odgovor u današnjem postu. 🙂

Ne postoji osoba na svetu koja može da sakrije radost kada oseti miris nove italijanske kože. Danas se ponovo družimo sa italijanskom porodičnom radionicom za ručnu izradu rukavica Restelli mestom gde se svakodnevno sastaju umetnost, tradicija i lepota rukotvorina, što je prava definicija italijanskog stila i načina života. Izrada rukavica nije samo posao već i prava umetnost. Strast, emocije, tradicija i znanje su nakon 100 godina prenete i na treću generaciju! Rafaela Restelli je potpunosti prihvatila izazove nove modne ere u kojoj su se tržište i način prodaje promenili uz duboko poštovanje i verovanje u tradiciju i ljubav prema remek-delima koja traju!

U današnjem postu ste u prilici da vidite Restelli rukavice od izrađene od posebne jelenske kože. Ove luksuzne kožne rukavice su izrađene od najkvalitetnije kože. Postava ovih rukavica je napravljena od kašmira. Za moju posetu Vilnjusu sam se odlučio da prošetam svoje rukavice teget boje, koje su bile izuzetno tople i pravi modni dodatak za ovo neočekivano “zimsko proleće” na Baltiku!

Restelli rukavice se ne vrednuju novcem već tradicijom i istorijom punom ljubavi i strpljenju koje nemaju cenu.

Jedan od brendova koji je prepoznao pozitivnu energiju i ljubav prema avanturama i neobičnim putovanjima je švajcarski brend satova Certina. Sa ovim brendom smo se družili tokom zimske sezone na Mr.M blogu i ako vas zanima zbog čega je ovaj brend tako poseban i jedinstven, pročitajte priču na ovom linku.

Certina satovi su poznati po svojoj preciznosti, pouzdanosti i sportskom karakteru. Brend sportskih satova izgradio je međunarodnu reputaciju na kvalitetnoj švajcarskoj izradi, tokom svoje dugogodišnje istorije, koja je duga više od 130 godina. Certina brend predstavlja simbol izdržljivosti i dugovečnosti, zbog toga maskota brenda oklop kornjače simbolizuje robusnost i dugovečnost – karakteristike koje poseduju svi Certina satovi, bez izuzetka. Stoga nije ni čudo što je oklop kornjače lični simbol brenda od 1960-ih. Do danas, karakterističan obris se i dalje može naći na skoro svakom satu Certina, kao i na logotipu brenda. On evocira izuzetnu izdržljivost koja karakteriše svaki Certina sat.

Danas, posle 60 godina Certina DS Jubile krasi moju ruku. Neobičan je osećaj kada jedan takav brend sa dugom istorijom i tradicijom iskaže želju za saradnjom. Sat koji imate priliku da vidite današnjem postu je model DS Jubile koji postoji u dve verzije osnovna sa čeličnom narukvicom i druga sa kožnom narukvicom. Ovaj sat kombinuje dragocene materijale sa maksimalnom preciznošću. Ovaj elegantni muški sat opremljen je okvirom od 18K žutog zlata.

Pokreće ga inovativni PrecidriveTM kvarcni mehanizam, čiju preciznost i pouzdanost potvrđuje COSC. Sat ima prikaz datuma. Safirno staklo otporno na ogrebotine i kućište od nerđajućeg čelika čine ovaj sat otpornim i robusnim: sat može da izdrži pritisak vode do 10 ATM. Svetleće kazaljke u kontrastu sa pozadinom i tako uvek obezbeđuju najbolju čitljivost. Narukvica od nerđajućeg čelika, koja se zajedno sa kopčom pričvrćuje na zglob, čini ovaj model iz Certine impresivnim!

Tehničke karakteristike

Brojčanik: analogni sa prikazom datuma, sata, minuta i sekundi, kazaljke sa svetlećim materijalom. Okvir brojčanika (bezel): 18k zlato
Mehanizam pokreta: kvarc
Staklo: stakleni safirni kristal otporan na ogrebotine
Kućište: nerđajući čelik
Prečnik kućišta (mm): 40
Debljina kućišta (mm): 7,6
Narukvica: nerđajući čelik, bele boje
Vodootpornost: 10 ATM – 100m
Kopča: nerđajući čelik
Kolekcija: Urbana

Ako želite da budete u toku i da saznate koje sve modele Certina ima u svojoj ponudi posetite njihovu zvaničnu online prodavnicu i zapratite ih na društvenim mrežama Fejsbuk i Instagram.

Ova rolka je bila vaš favorit zbog neobične boje i meni je postala vrlo draga. Aida Barni rolka neon zelenkaste boje je napravljena od 100% kašmira. Klasičan model koji poseduje kragnu u vidu rolke sa rajfšlusom koja je idealna za sve prilike bilo da je u pitanju odlazak na posao ili neobavezna šetnja gradom, ovaj džemper je pravi izbor za svakog modernog muškarca sa stilom. Ovaj džemper se može nositi uz klasične pantalone, ali i uz farmerke, kao što sam ja učinio u današnjem postu, da bih dobio jedan neobavezan svakodnevni izgled.

Aida Barni brend je nastao kao umetnički izraz načina života i postojanja, suština nenaglašenog šika, prefinjenog luksuza. Kolekcija za muškarce i žene posvećena svima koji vole bezvremensku i elegantnu trikotažu koja u dragocenosti materijala, oblika i detalja obuhvata istinsku eleganciju.

Muškarac koji nosi Aida Barni trikotažu ne prati trendove, već ih stvara i prilagođava potrebama svakodnevnog života. Muška kolekcija je sačinjena od kultnih odevnih predmeta sentimentalne vrednosti, koji dočaravaju zdrav i ekološki prihvatljiv način života. Ljubitelji Aida Barni brenda vole prirodna i fina prediva, uživaju u udobnosti, ali se ne odriču elegancije i prefinjenosti krojeva i modela.

Novi modni detalj koji ste upoznali skoro na Mr.M blogu je ovaj neobični ranac iz Bank on the Road kolekcije koja je celosti napravljena u Italiji. Idealna za ljude iz poslovnog sveta i slobodno vreme, sposobna da zadovolji svaku praktičnu funkcionalnu ili estetsku potrebu. Praktičan unutrašnji džep vam omogućava da punite tablet i pametni telefon bilo kada i svuda. Moderna, elegantna linija rančeva, izrađeni od visokokvalitetnog i vodootpornog najlona s posebnom pažnjom na kožne i metalne detalje. Personalizacija od aluminijuma podseća na inovativnu kreativnost FPM Bank kolekcije.

FPM Milano brend putne galanterije, putnicima nudi praktičnost i stil, sve to uklopljeno u luksuzne linije kofera i rančeva. Dizajniran od strane Marka Sadlera, ovi lagani koferi sa aluminijumskim omotačem i ojačani inspirisani su starinskim kovčezima, namenski napravljeni da vam pruže izdržljivost koja vam je potrebna na putovanjima. Kombinacija materijala Avante-Garde i motiva italijanskog dizajna, daju ovim FPM koferima robustan i siguran izgled.

Ako želite da budete u toku i da saznate koje sve modele kofera i modnih dodataka FPM Milano brend ima u svojoj ponudi posetite njihovu zvaničnu online prodavnicu i zapratite ih na društvenim mrežama Fejsbuk i Instagram.

OUTFIT

Jakna: Paul&Shark

Ranac: FPM Milano

Džemper: Aida Barni

Farmerke: Brunello Cucinelli

Rukavice: Restelli

Šal: Johnstons of Elgin

Sat: Certina

Cipele: Etro

Ovaj šareni crveni modni detalji je poklon od mojih dragih prijatelja iz Škotske – Johnstons of Elgin. Šal predstavlja čuveni škotski print po kojem je ova izuzetna zemlja poznata.

Dragi moji ljubitelji mode, došli smo do kraja ove specijalne modne priče gde smo zajedno otkrili lepotu i sjaj nekih novih komada i komada koje svi rado pamtimo. Iskreno se nadam da ste uživali u lepoti bisera Baltika – Vilnjus, kao i da ste dobili inspiraciju za neku svoju idealnu odevnu kombinaciju! Vidimo se uskoro i nastavljamo naše modne avanture na Mr.M blogu! Kako vam se svidela moja današnja odevna kombinacija?

Zaista sam se potrudio da vam sa puno ljubavi pripremim današnji post i nadam se da će vam se svideti!

Ako imate neka pitanja, komentare, predloge ili neku poruku za mene, možete mi pisati dole u komentarima. Naravno, kao i uvek možete me kontaktirati putem mejla ili kanala na društvenim mrežama, koje možete pronaći na stranici KONTAKT. Vidimo se uskoro!

S ljubavlju iz Litvanije,
Mr.M

Ovaj post je sponzorisan od strane Paul&Shark, Aida Barni, Brunello Cucinelli, Certina, Restelli, FPM Milano i Johnstons of Elgin brendova. Ovaj post predstavlja moju ličnu i iskrenu recenziju njihovih proizvoda.

SHARE THIS POST

Pisma iz Litvanije: Vilnjus, grad radosti i bezbrižnosti koji ćete voleti!

Dragi moji pustolovi i ljubitelji neobičnih putovanja, iskreno se nadam da ste dobro i da ste spremni za novu avanturu na Mr.M blogu. Danas nastavljamo našu avanturu u prestonici Litvanije – Vilnjusu i otkrivamo neke nove detalje i lepote ovog šarmantnog grada.

Ako ste kojim slučajem propustili prethodnu priču o Vilnjusu ili želite da se podsetite nekih detalja, odvojite par minuta svog vremena i posetite ovaj link.

Pre nego što započnem sa današnjim postom želeo bih da se zahvalim Turističkoj organizaciji grada Vilnjusa na ovom neverovatnom iskustvu i što sam imao priliku da posetim biser ove neobične pribaltičke zemlje u severnoj Evropi!

U prethodnom postu sam vam prikazao deo Kompleksa zamkova u Vilnjusu i videli smo koje tajne krije Palata Velikog Vojvode. Danas nastavljamo obilazak grada i vodim vas u drugi deo kompleksa. Palata Velikog Vojvode i Katedrala u Vilnjusu su činili kompleks zamkova i nalaze se jedno pored drugog vekovima, ali zanimljiva stvar je da ova dva objekta imaju sasvim različite istorijske priče.

Naučnici su pronašli određene dokaze da se u prethrišćansko vreme na mestu današnjeg grada Vilnjusa, obožavao paganski bog Perkunas. Iz brojnih istorijskih spisa se otkriva da je kralj Litvanije Mindaugas sagradio prvobitnu katedralu 1251. godine kao mesto svog krštenja u hrišćanskom obredu. Nakon Mindaugasove smrti 1263. godine, katedrala je ponovo vraćena na prvobitni kult obožavanje paganskih bogova.

Krajem 14. veka, tačnije 1387. godine, kada je Litvanija formalno prihvatila hrišćanstvo, izgrađena je druga gotska katedrala sa pet kapela. Nažalost, 1419. godine ta katedrala je potpuno uništena u požaru. Na njenom mestu Vitautas Veliki (Vytautas The Great) je sagradio veću gotsku katedralu. Vek kasnije, katedrala je obnovljena, a pisani izvori prvi put pominju zvonik. Smatra se da je zvonik je podignut na mestu odbrambene kule Donjeg dvorca početkom 15. veka. Posle velikog požara 1530. godine, katedrala je ponovo izgrađena, a od 1534. do 1557. godine dodato je još kapela i kripta.

Tokom ovog perioda, katedrala je stekla arhitektonske karakteristike povezane sa renesansom. Posle požara 1610. godine, ponovo je obnovljen i dozidane su dve prednje kule. Još nekoliko puta je obnavljana i dodatno ukrašavana.

Katedrala u Vilnjusu je kraći formalni naziv, dok je izvorni naziv ovog sakralnog objekta – Katedrala Svetog Stanislava i Ladislavu u Vilnjusu. Ovo je ujedno i glavna rimokatolička katedrala Litvanije. Nalazi se u Starom gradu Vilnjusa, nedaleko od Katedralnog trga. Posvećena svecima Stanislavu i Ladislavu, ova crkva je srce katoličkog duhovnog života u Litvaniji.

U ovom sakralnom objektu odvijala su se krunisanja velikih vojvoda Litvanije. U kriptama i katakombama sahranjeni su mnogi poznati ljudi iz litvanske i poljske istorije, uključujući Vitautas Veliki, njegovu žena Ana, njegovog brata Sigismunda Starog (Žigimantas), njegovog rođaka Švitrigaila, Svetog Kazimira, Aleksandra Jagelona i dve žene Sigismunda II Avgusta: Jelisaveta Habzburška i Barbara Radzivil. Ovde počiva sahranjeno srce poljskog kralja i velikog vojvode Litvanije Vladislava IV Vase, iako je ostatak njegovog tela sahranjen u Vavelskoj katedrali u Krakovu.

Unutrašnjost katedrale krasi više od četrdeset umetničkih dela koja datiraju od 16. do 19. veka, uključujući freske i slike različitih veličina. Prilikom restauracije katedrale otkriveni su oltari pretpostavljenog paganskog hrama i prvobitni pod, postavljen za vreme vladavine kralja Mindauga. Pored toga, nalazili su se i ostaci katedrale podignute 1387. godine. Freska s kraja 14. veka, najstarija poznata freska u Litvaniji, pronađena je na zidu jedne od podzemnih kapela katedrale.

Tokom sovjetskog režima u početku je katedrala pretvorena u skladište. Mise su se ponovo služile počevši od 1988. godine, iako se katedrala u to vreme još uvek zvanično nosila naziv „Galerija slika“. Godine 1989. vraćen joj je status sakralnog verskog objekta.

Katedrala u Vilnjusu – ulaz u Kapelu Sv. Kazimira

Istorijski dodađaj koji je obeležio istoriju je krunisanje mladog prestolonaslednika i budućeg kralja Poljske, Sigismund II Avgust, krunisan je za velikog vojvodu Litvanije u katedrali 1529. godine. Posle još jednog požara 1610. godine, katedrala je ponovo izgrađena, a dve prednje kule su dodate. Katedrala je ponovo oštećena 1655. godine kada je Vilnjus pao u ruke ruskih trupa u rusko-poljskom ratu u periodu između 1654–1667. godine. Katedrala je renovirana i preuređivana nekoliko puta.

Kapela Svetog Kazimira

Između 1623. i 1636. godine, na inicijativu Sigismunda III Vase, a kasnije dovršena od strane njegovog sina Vladislava IV Vase, od švedskog peščara izgrađena je barokna kapela Svetog Kazimira za čiju gradnju je bio zadužen kraljevski arhitekta Konstantin Tenkal. Njena unutrašnjost je rekonstruisana 1691–1692 i ukrašena freskama Mikelanđela Palonija, oltarom i štukaturama Pjetra Pertija. Ova kapela sadrži izvajane statute kraljeva Jagelona i epitaf sa srcem Vladislava IV Vase. Više od svega u Sabornoj crkvi ova kapela simbolizuje slavu poljsko-litvanske unije i zajedničke istorije.

Između 1786. i 1792. godine na krov Katedrale u Vilnjusu postavljene su tri skulpture Kazimira Jelskog – Svetog Kazimira na južnoj strani, Svetog Stanislava na severu i Svete Jelene u centru. Ove skulpture su uklonjene 1950. godine, a vraćene i restaurirane 1997. godine. Pretpostavlja se da je skulptura svetog Kazimira prvobitno simbolizovala Litvaniju, skulptura svetog Stanislava Poljsku, a skulptura Svete Jelene koja drži krst od 9 m predstavlja pravi krst vere. Kasnije, 2002. godine zvanično su započeti radovi na obnovi Palate Velikog Vojvode koja se nalazi iza same katedrale. Novopodignuta zgrada palate značajno je promenila izgled katedrale.

Katedrala i zvonik su temeljno renovirani u periodu od 2006. do 2008. godine. Fasade su prekrivene svežom višebojnom farbom, što je u velikoj meri poboljšalo spoljašnji izgled ovog sakralnog objekata. To je bilo prvo renoviranje od obnavljanja nezavisnosti Litvanije 1990. godine.

Nisam propustio priliku bez obzira na vremenske uslove da ovekovečim momenat kada sam posetio jedan tako važan objekat kao što je to Katedrala u Vilnjusu. Sada ćemo malo videti kako izgledaju ulice prestonice Litvanije i šta možete obići od muzeja, ako vas put navede u neobični Vilnjus!

Ulica Pilies (bukvalni prevod „Ulica zamka“) je jedna od glavnih ulica u Starom gradu Vilnjusa. To je prilično kratka ulica, koja se proteže od Katedralnog trga do Trga Gradske kuće.

Ulica Pilies

Od nekoliko lokacija širom Vilnjusa koje trgovci na pijaci koriste za prodaju robe lokalnih umetnika, ulica Pilies je najpopularnija. Ima prirodnu prednost u odnosu na Trg gradske kuće jer je ulica vrlo prometna i manje je verovatno da će je ometati politički ili kulturni događaji koji se obično održavaju u Gradskoj kući.

Veliki broj turista i lokalaca, posećuju ovu ulicu da kupe poklone za praznike, kao što je Božić ili pre odlaska u inostranstvo da posete prijatelje. Pijaca je takođe popularna među lovcima na suvenire. Prodavnice suvenira nude posuđe i nakit od ćilibara, kao i unikatnu odeću. Ulica je poznata i po sajmu “Kaziukas”, kada se narodni umetnici iz sva četiri kraja Litvanije okupljaju da izlože i prodaju svoje najbolje proizvode.

Gradska Kuća u Vilnjusu

Viljnus je kao glavni grad vekovima bio umetnički centar Velikog vojvodstva Litvanije i privlačio je umetnike iz cele Evrope. Najstarija umetnička dela koja su ostala iz perioda rane gotike (14. vek) su slike posvećene crkvama i liturgiji (npr. freske u kriptama katedrale u Viljnusu, ukrašene knjige himni).

U Viljnusu su otkrivene i zidne slike iz 16. veka (npr. oslikavanje svodova crkve sv. Franje i sv. Bernarda ili u crkvi Svetog Nikole). Gotičke drvene, uglavnom polihromne skulpture korišćene su za ukrašavanje oltara crkava u Viljnusu. Neki gotski pečati iz 14–15. veka ostali su do danas (Kestutis, Vitautas Veliki, Sigismund II Avgust).

Period procvata Baroka koji je počeo krajem 16. veka bio je izuzetan za Vilnjus jer je zidno slikarstvo cvetalo u gradu. Većina palata i crkava bila je ukrašena freskama koje su karakterisale svetle boje, sofisticirani uglovi i dramatičan stil. U ovom periodu širi se i svetovno slikarstvo – reprezentativni, imaginativni, epitafski portreti, scene bitaka, politički važni događaji. Ova vrsta slikarstva se odlikuje detaljnim realističkim stilom. U sakralnoj arhitekturi dominiraju skulpture ovog perioda (nadgrobni spomenici sa skulpturalnim portretima, spoljne i unutrašnje dekorativne skulpture), izrađene od drveta, mermera i štukature.

Kapija Vasilijanskog manastira gde je pesnik Adam Mickjevič bio zatvoren zbog borbe protiv ruske vlasti

Italijanski vajari bili su izuzetno važni u razvoju skulptura Velikog vojvodstva u 17. veku i tamo ih je pozvalo litvansko plemstvo. Njihova dela karakterišu odlike zrelog baroka: ekspresivnost oblika, čulnost, atektonska kompozicija (npr. skulpturalni dekor crkve Svetog Petra i Pavla). Domaći litvanijski vajari su isticali dekorativne odlike baroka, a ekspresivnost i emocionalnost baroka bila je manje karakteristična u njihovim delima.

U Vilnjusu se nalaze mnoge istaknute umetničke galerije. Najveća umetnička zbirka u Litvaniji nalazi se u Litvanskom umetničkom muzeju. U jednom njenom ogranku, Vilnjuskoj galeriji slika u Starom gradu Viljnusa, nalazi se zbirka litvanske umetnosti od 16. do početka 20. veka. Na drugoj strani Nerisa, Nacionalna umetnička galerija ima stalnu postavku o litvanskoj umetnosti 20. veka, kao i brojne izložbe o modernoj umetnosti. Centar savremene umetnosti je najveće mesto za savremenu umetnost u baltičkim državama, sa izložbenim prostorom od 2400 kvadratnih metara.

Centar je institucija koja nije zasnovana na kolekcionarstvu posvećena razvoju širokog spektra međunarodnih i litvanskih izložbenih projekata, kao i predstavljanju širokog spektra javnih programa uključujući predavanja, seminare, performanse, filmske i video projekcije i nove muzičke događaje koje možete pratiti uživo.

Okrug Užupis u blizini Starog grada, koji je nekada bio jedan od zapuštenijih okruga Vilnjusa tokom sovjetske ere, dom je pokreta boemskih umetnika, koji vode brojne umetničke galerije i radionice. Užupis se proglasio nezavisnom republikom 1. aprila 1997. godine. Na glavnom trgu, statua anđela koji duva u trubu stoji kao simbol umetničke slobode.

Užupis Republika je mesto svetske baštine UNESKO-a. Užupis znači „iza reke“ ili „druga strana reke“ na litvanskom jeziku i odnosi se na reku Vilnia, naziv Vilnjus je izveden naziva reke Vilnia. Okrug je već neko vreme bio popularan među umetnicima i mnogi gra upoređuju sa Monmartrom u Parizu i Fritaun Kristijanijom u Kopenhagenu, upravo zbog svoje boemske i laissez-faire atmosfere. Ovaj okrug se 1. aprila 1997. godine proglasio nezavisnom republikom (Republika Užupis), sa svojim ustavom.

Najveća zanimljivost je da je 2015. godine realizovan projekat – Vilnjuske Statue koje govore (Vilnius Talking Statues). Osamnaest statua širom Vilnjusa komunicira sa posetiocima na više jezika putem telefonskog poziva na nove pametne telefone.

Ako želite da naučite nešto novo o prestonici Litvanije, najbolja adresa za započnete svoje putovanje je Muzej Vilnjusa. Ovo je novi prostor za lokalce i turiste da saznaju više o glavnom gradu ove neobične pribaltičke zemlje. Otvarajući svoja vrata prvi put u proleće 2021. godine, Muzej predstavlja jedinstvene, a nepoznate, ali i dalje aktuelne, poglede na grad i priče koje on priča.

Ovaj muzej je sam po sebi dinamičan, sa stalno menjajućim izložbama, poput samog Vilnjusa, Muzej planira da svake godine postavi dve ili tri izložbe, zasnovane na originalnim studijama urbanog života. Ovaj muzej je posvećen je isključivo Vilnjusu i poziva posetioce da bliže pogledaju grad i otkriju nešto neočekivano u njegovim prostorijama.

Još jedan muzej koji možete posetiti je Muzej okupacija i slobodarskih borbi. Ovaj muzej obuhvata bivša kancelarija zamenika načelnika unutrašnjeg zatvora KGB-a na prvom spratu muzeja obuhvata izložbu dokumenata, fotografija, mapa i drugih predmeta koji prikazuju sovjetizaciju regiona 1940.-1941. godine, kao i zatvorske ćelije.

Izložba posvećena gerilskom ratu 1944.-1953. godine gde možete upoznati teritorijalnu strukturu i vojnu organizaciju gerilskih jedinica, težnje boraca za slobodu, njihove svakodnevne aktivnosti i svakodnevni život. Borba NKVD-NKGB protiv oružanog otpora otkrivena je na izložbi Nepoštena borba.

Na drugom spratu muzeja nalazi se izložba posvećena zatvaranju Litvanaca u gulazima od 1944. do 1956. godine, deportacijama od 1944. do 1953. godine i aktivnostima KGB-a od 1954. do 1991. godine.

Dragi moji pustolovi, došli smo do kraja ovog drugog posebnog posta o najpoznatijem simbolu Litvanije i Vilnjusa – Katedrala Vilnjusa, koji ne bi bio moguć bez nesebične pomoći Turističke organizacije grada Vilnjusa u saradnji sa lokalnim partnerima koji su omogućili da osetim duh i lepotu litvanske kulture i tradicije. Naravno kao i uvek potrudio sam se da vam prenesem svoje utiske o ovom neobičnom iskustvu iz Litvanije.

Ako planirate posetu prestonici Litvanije, potrudite se da nabavite Vilnjus Propusnicu, sa kojom možete da istražite ovaj magični grad za manje novca. Čak i ako se odlučite da posetite Vilnjus samo na dan, dva ili tri dana, Vilnius Pass će vam pomo ći da maksimalno iskoristite putovanje.

Vreme uvek proleti kada se čovek lepo zabavlja! Čovek je bogat u duši ako je uspeo da istraži svet i meni je drago da uvek uspem da pronađem partnere mojih projekata koji mi pomažu da otkrijem nove i neobične destinacije na jedan sasvim drugačiji način tokom ove svetske zdrastvene krize COVID-19.

Čast mi je da imam priliku da sarađujem sa kompanijama koje čine sam vrh u industriji turizma i želeo bih da im se zahvalim na ovoj neverovatnoj avanturi i što su mi omogućili da na jedan sasvim drugačiji način osetim lepote ove neobične pribaltičke države u severnoj Evropi.

Kako se vama dopala ova moja priča o znamenitostima Vilnjusa? Da li ste imali priliku do sada da posetite prestonicu ove neobične pribaltičke zemlje Litvanije?

Ako imate neko pitanje, komentar, sugestiju ili poruku za mene možete mi napisati dole u komentarima. Naravno, kao i uvek možete me kontaktirati putem maila ili društvenih mreža, sve adrese možete pronaći na stranici KONTAKT. Vidimo se na istom mestu za par dana, sa novom modnom pričom iz Litvanije!

Blogerski pozdrav iz Litvanije,

Mr.M

Ovaj post je sponzorisan od strane Turističke organizacije grada Vilnjusa. Ovaj post predstavlja moju ličnu i iskrenu recenziju doživljaja destinacije.

SHARE THIS POST

Pisma iz Litvanije: Vilnjus, grad bogate istorije i bajkovite arhitekture…

Dragi moji pustolovi i ljubitelji neobičnih putovanja, dobro došli u novu avanturu na Mr.M blogu. Danas započinjemo seriju novih postova o najvećoj pribaltičkoj državi u severnoj Evropi – Republika Litvanija. Moram priznati da sam osetio veliko zadovoljstvo i ponos kada sam objavio prvi story sa aerodroma kada vas pitao da pogodite gde idem uz jedan mali nagoveštaj da ću ovim putovanjem zaokružiti svoju avanturu u toj regiji.

Mnogi od vas su nabrojali Letoniju i Estoniju sa pretpostavkom da sam ovaj put krenuo u Litvaniju. Drago mi je da imam tako divnu zajednicu koja je zajedno sa mnom gradila online dnevnik putovanja, kao što je to Mr.M.

Pre nego što krenem sa putopisom o prestonici Litvanije, želeo bih da vas upoznam sa jednim zanimljivim brendom prtljaga i dodataka za putovanja sa kojima ćete osetiti lagodnost i lepotu putovanja! Verujem da se sećate ovog teget ranca iz jednog od prethodnih postova i verujem da vam FPM Milano brend nepoznat, ali hajde da se podsetimo nekih detalja za ljude koji nisu stigli da pročitaju moju prethodnu modnu priču.

Ovaj ekskluzivni italijanski brend kožne galanterije i prtljaga osnovan 1946. godine. Ovaj brend predstavlja umetnički izraz najboljeg italijanskog talenta i estetike, kao i izvrsne stručnosti. Tradicionalna ručna izrada uz korišćenje vrhunskih materijala, danas je kombinovana sa inovacijama avangardnih metala i modernog dizajna.

FPM Milano prtljag putnicima nudi praktičnost i stil, sve to uklopljeno u jedan kofer i rančeve. Dizajniran od strane Marka Sadlera, ovi lagani koferi sa aluminijumskim omotačem i ojačani inspirisani su starinskim kovčezima, namenski napravljeni da vam pruže izdržljivost koja vam je potrebna na putovanjima. Kombinacija materijala Avante-Garde i motiva italijanskog dizajna, daju ovim FPM koferima robustan i siguran izgled.

U današnjem postu predstavljam vam ranac iz Bank on the Road kolekcije, kao i Bank Spinner 53 kabinski kofer iz kolekcije Bank, obe kolekcije su u celosti napravljene u Italiji, idealne za ljude kako iz poslovnog sveta i tako za one one koji žele da uživaju maksimalno u svom odmoru i slobodnom vremenu, napravljeni da zadovolje svaku praktičnu, funkcionalnu ili estetsku potrebu. Praktičan unutrašnji džep vam omogućava da punite tablet i pametni telefon bilo kada i svuda. Moderna, elegantna linija rančeva, izrađeni od visokokvalitetnog i vodootpornog najlona s posebnom pažnjom na kožne i metalne detalje. Personalizacija od aluminijuma podseća na inovativnu kreativnost FPM Bank kolekcije.

Ako želite da budete u toku i da saznate koje sve modele kofera i modnih dodataka FPM Milano brend ima u svojoj ponudi posetite njihovu zvaničnu online prodavnicu i zapratite ih na društvenim mrežama Fejsbuk i Instagram.

Vreme je da započnemo i ovaj prvi putopis o prestonici Litvanije, pa hajde da vidimo šta se krije u srcu ove neobične severnoevropske države. Litvanija je zemlja u baltičkom regionu Evrope koji čine 3 zemlje: Litvanija, Letonija i Estonija. Ova država leži na istočnoj obali Baltičkog mora, geografski gledano Litvanija se graniči sa Letonijom na severu, Belorusijom na istoku i jugu, Poljskom na jugu i Kalinjingradskom oblašću Rusije na jugozapadu.

Takođe, ova zemlja ima i pomorsku granicu sa Švedskom na zapadu na Baltičkom moru. Litvanija pokriva površinu od oko 65.000 km2, sa trenutno populacijom od skoro 3 miliona stanovnika. Glavni i ujedno i najveći grad je Vilnjus, dok su drugi veći gradovi Kaunas i Klajpeda. Litvanci pripadaju etno-lingvističkoj grupi Balta i govore litvanski jezik, jedan od samo nekoliko živih baltičkih jezika.

Ovim putem bih želeo da se zahvalim Turističkoj organizaciji grada Vilnjusa na divnom dočeku, kao i sadržajnom programu koji mi je pomogao da upoznamo ovaj izuzetni grad na jedan sasvim drugačiji način.

Kako će “Pisma iz Litvanije” biti organizovana? Zbog boljeg razumevanja litvanske kulture i istorije, odlučio sam da prvi post bude posvećen prvom delu Kompleksa zamkova u Vilnjusu – Palata Velikog Vojvode. Ovaj kompleks je izuzetno bitan za istoriju ove najveće Baltičke države koja je stvorena uz bogatu istoriju i zato sam smatrao da je najbolje da vas prvo upoznam sa Palatom Velikog Vojvode.

Kompleks zamkova u Viljnusu predstavlja grupa kulturnih i istorijskih građevina na levoj obali reke Neris, blizu njenog ušća u reku Vilnju. Zgrade, koje su izgrađene i konstantno se modernizovale između 10. i 18. veka, bile su jedna od glavnih odbrambenih struktura Litvanije.

Kompleks su činila tri zamka: Gornji, Donji i Krivi Zamak. Krivi zamak spalili su Teutonski vitezovi 1390. godine i nikada nije obnovljen. Viljnuske zamkove je nekoliko puta napadao Tevtonski red posle 1390. godine, ali nisu uspeli da zauzmu ceo kompleks. Njegovo potpuno zauzimanje dogodilo se prvi put tokom bitke za Vilnus 1655. godine. Ubrzo nakon toga, teško oštećeni zamkovi su izgubili na značaju, a mnoge građevine su napuštene. Tokom Carske Aneksije, nekoliko istorijskih objekata je srušeno; mnogo više ih je oštećeno tokom izgradnje tvrđave u 19. veku.

Danas je preostali Gediminas (Krivi) toranj glavni simbol grada Vilnjusa i same nacije. Svake godine, 1. januara, litvanska trobojka se podiže na Gediminasovu Krivi toranj u znak sećanja na Dan Zastave. Kompleks je deo Nacionalnog muzeja Litvanije, jednog od najvećih muzeja u zemlji.

Palata Velikog Vojvode u Donjem zamku evoluirala je tokom godina i arhitektonski napredovala tokom 16. i sredine 17. veka. Palata je više od četiri veka bila politički, administrativni i kulturni centar Velike Kneževine Litvanije. U 13. i 14. veku postojale su kamene konstrukcije unutar palate, veliki broj arheologa smatra da je tu postojala i drvena palata. Kamena Kraljevska palata podignuta je u 15. veku, očigledno posle velikog požara 1419. godine.

Postojeći kameni objekti i odbrambeni objekti Donjeg dvorca koji su blokirali gradnju su srušeni. Kraljevska palata je izgrađena u gotičkom stilu. Zastava Gornjeg zamka, kao i Kraljevska palata, trebalo je da budu domaćini krunisanja Vitauta Velikog (Vytautas the Great). Gotička palata je imala tri krila, neka arheološka istraživanja sugerišu da je to bila dvospratna zgrada sa podrumom.

Veliki knez Litvanije Aleksandar, koji je kasnije postao i kralj Poljske, preselio je svoju rezidenciju u Kraljevski dvor, gde se sastao sa ambasadorima. Naredio je obnovu palate. Nakon njegovog braka sa ćerkom moskovskog velikog kneza Ivana III, kraljevski par je živeo i preminuo u palati.

Sigismund I Stariji, nakon svog uzdizanja na Veliku Kneževinu Litvaniju, vodio svoje poslove u Kraljevskom dvoru kao i u Viljnuskoj katedrali. Za vreme vladavine Sigismunda i palata je znatno proširena, kako bi se zadovoljile nove potrebe velikog kneza – dodato je još jedno krilo, kao i treći sprat, dograđene su i nove bašte. Plan rekonstrukcije palate je verovatno izradio italijanski arhitekta Bartolomeo Bereči da Pontasijevo, koji je takođe projektovao još nekoliko projekata u Kraljevini Poljskoj. U ovoj palati Sigismund Stariji dočekao je izaslanika Svetog rimskog carstva, koji je 1517. godine upoznao Sigismunda sa svojom drugom ženom Bonom Sforcom.

Sigismundov sin Sigismund II Avgust krunisan je za velikog vojvodu Litvanije u Kraljevskom dvoru. Avgust je nastavio sa razvojem palate i tamo je živeo sa svojom prvom ženom Elizabetom od Austrije, ćerkom cara Svetog rimskog carstva., koja danas počiva u Viljnuskoj katedrali. U palati je živela i druga žena Sigismunda II, Barbara Radzivil. Prema savremenim izveštajima izaslanika Svete stolice, Kraljevski dvor je u to vreme sadržao više blaga nego Vatikan. Sigismund II je takođe sastavio jednu od najvećih zbirki knjiga u Evropi.

Palata je preuređena u renesansnom stilu u 16. veku. Plan je pripremilo nekoliko italijanskih arhitekata, među kojima su Đovani Čini da Sijena, Bernardino de Đanotis Zanobi i drugi. Palatu je posetio Ipolito Aldobrandini, koji je kasnije postao papa Kliment VIII. Drugi veliki razvoj dogodio se za vreme vladavine porodice Vasa. Kraljevski dvor je renoviran u stilu ranog baroka za vreme vladavine Sigismunda III Vase. Mateo Kastelo, Đakopo Tenkala i drugi umetnici učestvovali su u obnovi iz 17. veka.

Tokom vladavine porodice Vasa, u palati je održano nekoliko značajnih ceremonija, uključujući venčanje vojvode Jovana, koji je kasnije postao švedski kralj Jovan III, kao i sestre Sigismunda Avgusta – Katarine. Prva opera u Litvaniji postavljena je u palati 1634. godine. Marco Skaći i Virđilio Pućiteli bili su operski impresario.

Nakon ruske invazije 1655. godine, država je počela da slabi, što je negativno uticalo na Kraljevski dvor. Palata je bila veoma oštećena ratom, a njeno blago je opljačkano. Nakon ponovnog zauzimanja grada Vilnjusa 1660-1661, palata više nije bila odgovarajuća državna rezidencija i bila je napuštena skoro 150 godina.

Krajem 18. veka, nakon pada Poljsko-litvanske zajednice, nekoliko porodica je živelo u delovima srušene palate. Ubrzo nakon što je Velika Kneževina Litvanija uključena u sastav Ruske imperije, carski zvaničnici su naredili rušenje preostalih delova Kraljevskog dvora. Palata je bila skoro potpuno srušena početkom 19. veka. Cigle nekadašnje palate prodate su 1799. jednom trgovcu iz Kremenčuga.

Seimas (Litvanski parlament) je 2000. godine doneo zakon kojim je rešeno da se Kraljevska palata obnovi za potrebu ceremonije obeležavanja milenijuma od prvog pominjanja imena Republike Litvanije koji se obeležavao 2009. godine.

Tokom moje posete Palati Velikog Vojvode, bila je posebna izložba koja je od izuzetnog značaja za Litvaniju – Dečiji oklop Sigismunda Avgusta.

Krunisanje je obavljeno „vivente rege“, odnosno za života vladajućeg kralja Sigismunda Starijeg, sa ciljem da se obezbedi eventualno nesmetano preuzimanje vlasti, međutim mladi princ nije morao odmah da preuzme sve obaveze koje sa sobom nosi vladavina i upravljanjem zemljom. Svečani oklop za 13-godišnjaka, sačuvan do danas, korišćen je na turnirima i svedoči o umeću oružnika i dokaz o tome koliko je Sigismund Avgust bio visok kao tinejdžer.

Ukus istinske vlasti i sve nevolje koje su usko povezane sa njom upoznao je posle smrti njegovog oca, Sigismunda I Starijeg, 1548. godine. Druga stvar je da je nekoliko godina pre smrti ostarelog kralja većinu odluka donosila njegova supruga ili mladi Sigismund Avgust koji je pokušao da proširi oblast svoje autonomije, pre svega u naslednom Velikom vojvodstvu gde je u početku tražio sporazum sa magnatskim porodicama. Pokušao je i da reformiše upravljanje posedima koji su bili u kraljevskom domenu tzv. Tu se i kralj oženio po drugi put i sukob između naklonosti i dužnosti bio je, na sreću, šekspirovski, a ne harlekinski.

Pogled sa sigurosne kule koja se nalazi u sklopu Palati Velikog Vojvode je neverovatan, prosto imate priliku da vidite Vinjus kao na dlanu. Nažalost, tokom moje posete ovom gradu, vremenska prognoza nije bila prilično naklonjena, ali to nije uspelo da pokvari moj celokupni utisak o ovom šarmarnom i neobičnom gradu.

Palata Velikog Vojvode je kao muzej podeljena u 3 celine gde možete da vidite kako se Palata vremenom modernizovala i kako je izgledala tokom svog zlatnog doba. Pored neverovatnog nameštaja, možete videti i izuzetne primerke kraljevskog nakita i da zavirite u delić dragocenosti koje su posedovali u ove plemićke porodice. Sigurno se pitate koliko je vremena potrebno za obilazak ovog muzeja, smatram da je potrebno između 2 do 4 sata u zavisnosti od vaših interesovanja, fizičke kondicije i brzine da obiđete ovu Palatu.

Dragi moji pustolovi, došli smo do kraja ovog posebnog posta o najpoznatijem simbolu Litvanije i Vilnjusa – Palata Velikog Vojvode, koji ne bi bio moguć bez nesebične pomoći Turističke organizacije grada Vilnjusa u saradnji sa lokalnim partnerima koji su omogućili da osetim duh i lepotu litvanske kulture i tradicije. Naravno kao i uvek potrudio sam se da vam prenesem svoje utiske o ovom neobičnom iskustvu iz Litvanije.

Ako planirate posetu prestonici Litvanije, potrudite se da nabavite Vilnjus Propusnicu, sa kojom možete da istražite ovaj magični grad za manje novca. Čak i ako se odlučite da posetite Vilnjus samo na dan, dva ili tri dana, Vilnius Pass će vam pomo ći da maksimalno iskoristite putovanje.

Vreme uvek proleti kada se čovek lepo zabavlja! Čovek je bogat u duši ako je uspeo da istraži svet i meni je drago da uvek uspem da pronađem partnere mojih projekata koji mi pomažu da otkrijem nove i neobične destinacije na jedan sasvim drugačiji način tokom ove svetske zdrastvene krize COVID-19.

Čast mi je da imam priliku da sarađujem sa kompanijama koje čine sam vrh u industriji turizma i želeo bih da im se zahvalim na ovoj neverovatnoj avanturi i što su mi omogućili da na jedan sasvim drugačiji način osetim lepote ove neobične pribaltičke države u severnoj Evropi.

Kako se vama dopala ova moja priča o Palati Velikog Vojvode? Da li ste imali priliku do sada da posetite prestonicu ove neobične pribaltičke zemlje Litvanije?

Ako imate neko pitanje, komentar, sugestiju ili poruku za mene možete mi napisati dole u komentarima. Naravno, kao i uvek možete me kontaktirati putem maila ili društvenih mreža, sve adrese možete pronaći na stranici KONTAKT. Vidimo se na istom mestu za par dana, sa nekom novom pričom iz Litvanije!

Blogerski pozdrav iz Litvanije,

Mr.M

Ovaj post je sponzorisan od strane Turističke organizacije grada Vilnjusa. Ovaj post predstavlja moju ličnu i iskrenu recenziju doživljaja destinacije.

SHARE THIS POST

Pismo iz Rusije: Sankt Peterburg, zlatna bajka na obali Neve…

Dragi moji pustolovi, dobrodošli na Mr.M blog. Iskreno se nadam da ste dobro i da ste spremni da provedete sa mnom ovaj vikend u Sankt Petersburgu, Petrogradu ili Lenjingradu. Dogovorićemo se posle kako ćemo zvati ovaj prekrasni zlatni grad koji je jedan od najlepših gradova u Rusiji, dok je za neke ljude i najlepši grad na svetu!

Kada sam na dan polaska za Rusiju objavio na društvenim mrežama da sam krenuo put carske ruske imperije, većina ljudi je bilo šokirano gde ja planiram da idem usred zime u snežnu Rusiju na minus 20 stepeni. Moji domaćini iz Turističke organizacije grada Sankt Peterburga su poslali zanimljivu pozivnicu gde su u kratkim crtama dočarali zimsku čaroliju u ovom carskom gradu. Moja želja za avanturom, kao i moj kofer koji se uželeo aerodromskih traka sa primljenom prvom dozom vakcine odlučio sam da se upustim u novu neobičnu pustolovinu!

Sankt Peterburg, ranije poznat pod imenom Petrograd, a kasnije i kao Lenjingrad, drugi je po veličini grad u Rusiji. Grad se nalazi na obalama reke Neve, na samom vrhu Finskog zaliva na Baltičkom moru. Ovaj carski grad danas broji oko 6 miliona stanovnika.

Zanimljiva informacija da je Petrograd četvrti po naseljenosti grad u Evropi, a ujedno najmnogoljudniji grad na Baltičkom moru, kao i najseverniji grad na svetu sa preko milion stanovnika. Sankt Petersburg se smatra jednom od najvažnijih ruskih luka na Baltičkom moru.

Centar Lakhta (Gazprom kula)

Grad je osnovao car Petar Veliki početkom 18. veka na mestu zauzete švedske tvrđave, a ime je dobio po apostolu Svetom Petru. Sankt Peterburg je istorijski i kulturološki povezan sa rođenjem Ruskog carstva i ulaskom Rusije u modernu istoriju kao jedne od najvećih evropskih sila.

Služio je kao glavni grad Ruskog carstva tokom perioda s početka 18. veka do početka 20. veka (zamenjeno Moskvom na kratak period između 1728. i 1730. godine). Nakon Velike Oktobarske revolucije 1917. godine, boljševici su preselili svoju vladu u Moskvu.

Sankt Peterburg je poznat kao „Kulturna prestonica Rusije“ i danas se smatra važnim ekonomskim, naučnim, kulturnim i turističkim centrom današnje Rusije i Evrope. Istorijsko jezgro (stari deo grada) Sankt Peterburga i srodne grupe spomenika čine UNESCO-ovo svetsko nasleđe.

U Sankt Peterburgu se nalazi Ermitaž, jedan od najvećih umetničkih muzeja na svetu, centar Lakhta (Gazprom kula), najviši neboder u Evropi i bio je jedan od gradova domaćina FIFA svetskog kupa 2018. godine.

Kao što ste navikli uvek se potrudim da se osvrnem na istoriju nastanka i razvijanja nekog grada. Po tumačenjima prvih pisanih dokumenata na teritoriji modernog Sankt Peterburga prvo ljudsko naseljavanje može se pratiti do vremena poslednjeg otapanja glečera koji je pokrivao ovu teritoriju.

Pre oko 12 hiljada godina led se povukao, a ljudi su zbog leda išli sve severnije. Podaci o Slovenima poznati su od 8. do 9. veka. Bavili su se zemljoradnjom, stočarstvom, lovom i ribolovom i vršili oružane napade na druge narode. Početkom 9. veka, ove zemlje postale su deo staroruske države, čineći deo teritorije Velikog Novgoroda zvanu Vodskaja pjatina, oblast desno uz Nevu zvala se Karelijska zemlja, levo – Ižorska zemlja.

Kao rezultat poraza u ratu sa Švedskom zbog Stolbovskog mirovnog sporazuma 1617. godine, teritorije duž reke Neve postale su deo švedske Ingermanlandije, čiji je trgovački i administrativni centar bio grad Nien u blizini tvrđave Nienskans, sagrađene 1611. godine na lokalitetu Landskrona.

Kao rezultat Severnog rata 1700-1721, dolina reke Neve osvojena je od Švedske i postala je deo Ruskog carstva prema Ništatskom mirovnom ugovoru. Početkom 18. veka na ušću Neve, nedaleko od Nijena, osnovan je grad Sankt Peterburg.

U prvoj četvrtini 18. veka naziv je pisan kao San (k) t-Peter-Burh. Kada se grad izgradio, nije bio usvojen poseban akt kojim se definiše ime grada, međutim u pismima Petra I i službenim novinama Vedomosti, ime „San (k) t-Peter-Burh“ se gotovo uvek pominje u skladu sa holandskom verzijom (holandski. Sankt Pieter Burch – „Grad Svetog Petra“). Pravopis „Sankt Peterburg“ prvi put je zabeležen u listu „Vedomosti“ jula 1724. godine.

U prvih deset godina svog postojanja, glavni deo grada je bilo Gradsko ostrvo (moderno ostrvo Petrogradski), tu su bili Gostinji Dvor, Trojička crkva, mnoge uslužne zgrade, zanatska naselja i vojne jedinice. Prvo industrijsko preduzeće bilo je brodogradilište Admiralitet, gde su kasnije izgrađeni brodogradilište Galija, Zimska i Letnja palata Petra I sa Letnjom baštom.

Tvrđava Petra i Pavla (Petrogradska tvrđava) je najstariji arhitektonski spomenik Sankt Petersburga. Smeštena na ostrvu Hare, istorijskom srcu grada. Nikada nije korišćena u bilo kojoj bici, a od prve četvrtine 18. veka do početka 1920-ih služio je kao zatvor. Od 1924. godine ovo utvrđenje pretvoreno je u državni muzej.

Tvrđava Petra i Pavla je spomenik ruske arhitekture, na kome su radili brojni arhitekti. U modernoj tvrđavi smešteni su brojni arhitektonski spomenici i muzeji: katedrala Petra i Pavla, grobnica Velikog vojvode, Botna kuća, Komandantova kuća, Inženjerska kuća, kovnica novca, Muzej istorije tehnologije.

Tvrđava pripada istorijskom delu Sankt Peterburga i, zajedno sa kompleksom spomenika, uvrštena je na spisak svetske baštine UNESCO-a. Model tvrđave Petra i Pavla postala je simbol grada i zauzima ključno mesto u njegovoj panorami. Od 1873. godine, svaki dan u 12 sati iz Nariškinovog bastiona tvrđave pucao je artiljerijski signalni hitac, koji nije izvršen od 1934. do 1953. godine.

To je istorijski simbol grada zajedno sa anđelom na tornju katedrale Petra i Pavla zajedno sa čamcem na tornju Admiraliteta i spomenikom Bronzanom konjaniku.

Katedrala Petra i Pavla je arhitektonski spomenik, grobnica ruske carske kuće Romanovih. Drvena crkva Petra i Pavla pojavila se na ovom mestu 1703. godine. Na njenom mestu 1712-1733, prema projektu arhitekte Trezzini-ja, izgrađena je kamena katedrala u stilu ranog ruskog baroka.

Sredinom 1756. godine, usled požara, izgoreli su drveni toranj, krov i gornji slojevi zvonika. Zgrada je obnovljena do 1780. godine, uz neke manje arhitektonske izmene plana. Nakon požara dogodila se velika oluja koja je nakrivila je krst i otkinula lik anđela sa krsta.

Zvonik je visok 122,5 metara. Na zvoniku je od 1776. postavljen zvonasti sat. Od 1708. godine sahranjivanje članova porodice Romanov počelo je u katedrali Petra i Pavla. Početkom marta 1725. godine kovčeg sa telom cara Petra I postavljen je u privremenu drvenu kapelu, a 1731. godine je ponovo sahranjen u ikonostasu katedrale. Tokom 18. veka, sve do početka 20. veka, u katedrali su bili sahranjeni svi carevi i carice Ruskog carstva, sa izuzetkom Ivana VI i Petra II. 1998. godine poslednji car Nikolaj II je sahranjen u Katarininom Dvorcu.

Tokom 1918. godine zaustavljene su crkvene službe u crkvi i sve oduzete crkvene dragocenosti. Trenutno je katedrala u nadležnosti Muzeja istorije Sankt Peterburga

Sankt Petersburg je kulturni centar svetskog značaja, često ga nazivaju „Kulturnom prestonicom“ Rusije. Grad ima preko 8000 mesta od kulturnog nasleđa (istorijski i kulturni spomenici), uključujući 4000 mesta kulturnog nasleđa saveznog značaja, što je gotovo 10% svih spomenika koje država štiti na teritoriji Ruske Federacije.

Postoji preko 200 muzeja i njihovih ogranaka (uključujući Ermitaž (oko tri miliona umetničkih dela i spomenici svetske kulture), Ruski muzej (najveći muzej ruske umetnosti), Centralni pomorski muzej, Muzej Ruske akademije Umetnosti, Muzej moderne umetnosti i skulpture, Muzej istorije Sankt Petersburga, Muzej antropologije i etnografije Petra Velikog (Kunstkamera), muzeji-palate i parkovi Peterhof, Oranienbaum, Carsko Selo, Pavlovsk, umetnički Puškinskaja 10 Centar, Muzej savremene umetnosti Erarta, Sveruski muzej A. S. Puškina, Muzej odbrane i opsade Lenjingrada i drugi, izložbeni kompleks „Lenekpo“.

U Petrogradu postoji više od 70 pozorišta (uključujući Marijinsko pozorište, Aleksandrijsko pozorište, Mihajlovsko pozorište, Boljšoj dramsko pozorište nazvano po G.A. Tovstonogovu, Sankt Peterburg Akademsko pozorište komedije po imenu N.P. Akimov, Malo dramsko pozorište (Pozorište Evrope), Akademsko pozorište Lensovet , Baltička kuća, Akademsko dramsko pozorište VF Komissarzhevskaia, pozorište Litsedei Clovneri, Državni cirkus Sankt Peterburga Boljšoj i mnogi drugi).

Da li ste znali da je Sankt Petersburg dom više od 1000 biblioteka (najveće među njima su Ruska nacionalna biblioteka (javna), Biblioteka Ruske akademije nauka, Predsednička biblioteka Borisa Jeljcina).

Sankt Petersburg je kulturna prestonica Rusije i Evrope, bez obzira na period godine kada se odlučite da posetite grad imaćete priliku da uživate u raznim kulturnim i umetničkim manifestacijama.

Kada smo završili sa najvažnijim znamenitostima i upoznavanjem grada moji domaćini iz turističke organizacije su mi poslali simpatični formular šta bih voleo da vidim u Petrogradu? Na spisku su se nalazile botaničke bašte i akvarijumi. Pošto nisam duže vreme nisam posećivao akvarijume, odlučio sam se da posetim Sankt Petersburg Oceanarium.

“Okeanarijum” je neka vrsta „podvodnog muzeja“ sa živim eksponatima – stanovnicima vodenog okruženja. Smešten u tržno-zabavnom kompleksu „Planet Neptun“.

Ukupna površina okeanarijuma je oko 5000 kvadrata. Postoji 59 akvarijuma, a najveći akvarijum ima podvodni tunel dužine 35 metara. Jedinstvena izložba okeanarijuma omogućava vam da uživate u lepoti podvodnog sveta jer ovde živi više od 2 hiljade primeraka slatkovodnih i morskih riba, vodenih beskičmenjaka, sisara.

Ovde možete provesti nekoliko sati posmatrajući stanovnike podvodnog sveta. Šarene ribe, žabe, graciozne ajkule umiriće vas vedrinom, a nespretne foke i radoznala lica azijskih vidri nasmejaće vas do suza!

Svaki posetilac može ne samo da zaroni u atmosferu podvodnog sveta, već i da postane gledalac zanimljivih „predstava“ u kojima su glumci ajkule, brojne ribe i foke. Predstave sa ovim neverovatnim stanovnicima održavaju se svakog dana osim ponedeljka.

Nakon avanture koju sam imao u divljini slatkovodnog podvodnog sveta, turistička organizacija mi je priredila iznenađenje pa samo otišli malo dalje od Sankt Petersburga, gde smo imali priliku da se družimo sa neobičnim stanovnicima ovog dela zemlje – bizonima.

Zubrovnik park, prirodni rezervat koji se nalazi u blizini Sankt Petersburga možete uživati u prirodi, zimskim sportovima i druženju sa evropskim bizonima.

Park porodičnog odmora i ekoturizma „Zubrovnik“ jedan je od najvećih prigradskih kompleksa po površini i jedini objekat u Lenjingradskoj oblasti specijalizovan za ekoturizam.

Park “Zubrovnik” može vam pružiti zanimljive šetnje i izlete na predivnim mestima, dodir sa divljinom i ostaviti neverovatan utisak koji ćete pamtiti dugo.

Pored upoznavanja sa bizonima, imao sam priliku da osetim adrenalin i da budem u kontaktu sa prirodom uz vožnju motornim sankama gde imate organizovane ture. Jedinstveno iskustvo, moram priznati da je to jedna od ekstremnijih stvari koje sam do sad uradio u životu.

Verujte mi da hladnoću vremenom i ne primećujete, prvih 3 dana nisam mogao da zamislim da provedem više od 5 sati napolju na minusu, ali posle moj organizam se navikao na sredinu i sa lakoćom sam provodio po nekoliko sati na otvorenom i prirodi.

Dragi moji pustolovi, došli smo do kraja ovog posebnog posta iz Rusije koji ne bi bio moguć bez nesebične pomoći Turističke organizacije grada Sankt Petersburga, institucije koja je omogućila da osetim duh i lepotu carske ruske prestonice i da vam prenesem svoje utiske o ovom neobičnom gradu na Baltičkom moru na obalama reke Neve. Takođe iskoristio bih priliku da se zahvalim nacionalnoj ruskoj avio kompaniji Aeroflot.

Vreme uvek proleti kada se čovek lepo zabavlja! Čovek je bogat u duši ako je uspeo da istraži svet i meni je drago da uvek uspem da pronađem partnere mojih projekata koji mi pomažu da otkrijem nove i neobične destinacije na jedan sasvim drugačiji način tokom ove svetske zdrastvene krize COVID-19.

Čast mi je da imam priliku da sarađujem sa kompanijama koje čine sam vrh u industriji turizma i želeo bih da im se zahvalim na ovoj neverovatnoj avanturi i što su mi omogućili da na jedan sasvim drugačiji način osetim lepote, kulturu, duh i gostoprimstvo carske Rusije.

Kako se vama dopala ova moja priča o Petrogradu? Da li ste imali priliku do sada da posetite ovaj grad u Rusiji?

Ako imate neko pitanje, komentar, sugestiju ili poruku za mene možete mi napisati dole u komentarima. Naravno, kao i do sad uvek me možete kontaktirati putem maila ili društvenih mreža i to možete pronaći na stranici KONTAKT. Vidimo se na istom mestu za par dana, sa nekom novom pričom!

Blogerski pozdrav iz Petrograda,

Mr.M

Ovaj post je sponzorisan od strane Turističke organizacije grada Sankt Petersburga i Aeroflot ruske nacionalne avio kompanije.

SHARE THIS POST

Pisma iz Nemačke: Greifswald, hanzeatski grad na obali Baltičkog mora…

Dragi moji pustolovi, kako ste mi danas? Nadam se da ste spremni za novu avanturu jer vam danas predstavljam još jedan dragulj Nemačke koji se nalazi na samoj obali Baltičkog mora. U prethodnom postu imali ste priliku da upoznate Halle, šarmantni grad u Nemačkoj koji je nadaleko poznat po umetnosti i dizajnu. Ako ste kojim slučajem propustili ili želite da ponovo uživate u lepoti ovog neobičnog grada u blizini Lajpciga, možete to učiniti jednim klikom na ovaj link.

Greifswald (Grajfsvald) je glavni grad okruga Vorpommern-Greifsvald koji se nalazi severoistoku Meklenburg-Zapadna Pomeranija regiona. Ovaj univerzitetski i hanzeatski grad leži na reci Ryck koja se uliva u Baltičko more prostorno između ostrva Rugen i Usedom. Zanimljiva činjenica da je Greifsvald je dobio gradsku povelju grada Libeka još sredinom 13. veka. Univerzitet u Greifswaldu, osnovan je sredinom 15. veka i drugi je najstariji univerzitet u baltičkoj regiji.

Grad ima skoro 60 hiljada stanovnika, što ga čini petim najvećim gradom u Meklenburgu-Zapadnoj Pomeraniji. Zajedno sa Stralsundom, Greifswald formira jedan od četiri regionalna centra u pokrajini.

Greifswald je približno jednako udaljen od dva najveća grada u Nemačkoj, Berlina i Hamburga. Najbliži veći gradovi su Stralsund i Rostock. Obalni deo Greifswalda na ušću reke Rik, nazvan Greifswald-Vieck, nastao je od jednog malog ribarskog sela. Danas se tu nalazi jedna mala plaža, marina i glavna luka koja pripada Greifswaldu.

Kako je Greifswald dobio svoj naziv? Prvobitni naziv ovog naseljenog mesta, koje se vremenom razvilo u nezavisni grad Greifswald, nije poznato. Jedini pisani dokaz koji postoji je pismo vojvode Vartislava III. koje datira iz 13. veka. je ujedno i prvo dokumentovano spominjanje današnjeg imena grada.

U feudalnom dobu tokom vladavine Vartislava III. u 13. veku, postoji njegova izričita izjava da se Greifswald na niskosaksonskom nemačkom jeziku zove Gripeswald, što sugeriše da je ovaj prostor prvobitno imao različito etničko stanovništvo: slovensko, dansko i nemačko.

Zvanično ne postoje dokazi za teoriju da je prvobitno ime bilo dansko na osnovu Gripscogha, naziva šume koja se nalazi u neposrednoj blizini grada Esroma u Danskoj.

Greifswald – sadrži reči “grifoni” koja predstavlja lagendarne heraldičke životinje pomeranskih vojvoda. “Wald” znači šuma. Grifon i šuma mogu se naći i u grbu grada Greifswalda. Od 1990. godine, grad je ponovo postao hanzeatski grad i sada se opisuje kao univerzitetski i hanzeatski grad.

Hanza (Hanzeatski savez ili Hanzeatska liga gradova) predstavlja savez trgovačkih cehova, koji je uspostavio i održavao trgovački monopol na Baltičkom moru i većini severne Evrope između 13. i 17. veka. Nemački gradovi su tokom jednog veka neverovatnom brzinom ostvarili dominantnu poziciju u trgovini na Baltiku. Libek je postao centralni čvor u celoj pomorskoj trgovini tokom tog perioda.

Obzirom na svoju veličinu, Greifswald poseduje bogatu kulturnu i turističku ponudu za svoje posetioce. Najveće kulturne institucije u gradu su Pozorište “Vorpommern” i “Pommersche Landesmuseum” (Pomeranski državni muzej), muzej u kojem se nalaze slike poznatog slikara Kaspara Davida Fridriha, koji je inače rodom iz Greifswalda.

Za ovaj projekat je izdvojeno više od 10 miliona evra i osnovan je iz velike želje da se dokumentuje život i rad ovog “romantičara” i njegovog umetničkog okruženja. Ovaj projekat su finansirali grad Greifswald, region Meklenburg – Zapadna Pomeranija, kao i savezna vlada.

Gradska kuća grada Greifswalda, koja je sagrađena 1915. godine, restaurirana je u potpunosti i zajedno sa susednom zgradom pozorišta, predstavlja centralni kompleks starog dela grada Greifswalda.

Gradska arhitektura poseduje stilove iz gotovo svih epoha, od srednjovekovne cigle, gotike do modernih oblika arhitekture. Starije građevine grada posebno karakteriše stil uobičajen u severnoj Nemačkoj i regionu Baltičkog mora, koji se takođe može naći u drugim hanzeatskim gradovima kao što su Libek i Vizmar.

Naravno, arhitektura klasicizma i početak Vilhelminove ere su takođe ostavili značajan trag u Greifswaldu. Tokom ere DDR-a srušeni su veliki delovi severnog dela starog grada i tu su izgrađeni montažni stanovi. Od 1990. godine ulažu se veliki napori za restauraciju i obnavljanje istorijski arhitekture grada.

Stari deo grada

Centralni pijačni trg, jedinstven po veličini i obliku u severnoj Nemačkoj je zaista impozantan. Gotičko-barokna gradska kuća Greifswalda, koja potiče iz 13. veka, nalazi se na pijačnom trgu. Dve srednjovekovne hanzeatske gradske kuće Markt 11 i 13 u čuvenom cigla gotskom stilu su posebno značajne u pogledu arhitektonske istorije grada.

Na uglu ulice “Muhlenstrasse” nalazi se bela, klasicistička zgrada galerije slika Pomeranskog državnog muzeja, koju je sagradio prema planovima Johann Gottfried Kuistorp.

Stari grad karakterišu i zgrade Univerziteta Greifswald, kao što su glavni kampus, nekoliko zgrada klinike i razne zgrade instituta. Najveće svete građevine su tri crkve od opeke od gotike koje se mogu videti izdaleka. Katedrala Svetog Nikolaja je znamenitost grada i nalazi se u zapadnom centru grada, u blizini glavne zgrade univerziteta.

Takođe se u starom gradu nalaze razne važne istorijske gradske kuće, na primer kod glavnih crkava i duž pravca istok-zapad Schuhhagen ili Muhlenstraße i Lange Straße ulica. Severni deo starog grada u pravcu luke je bio značajnoj meri porušen zbog projekta starog sistema, iako je bio pošteđen u ratnom periodu i zamenjen montažnim zgradama, samo je nekoliko starih zgrada, poput gradske biblioteke u Knopfstrasseu, pošteđeno ove destruktivne mere.

Dragi moji pustolovi, došli smo do kraja ovog posebnog posta iz Nemačke koji ne bi bio moguć bez nesebične pomoći Turističke Organizacije grada Greifswald i nemačke nacionalne železnice DB – Deutsche Bahn koji su omogućili da osetim duh i lepotu grada Greifswald i nemačke savezne pokrajine Meklenburg – Zapadna Pomeranija i da vam prenesem svoje utiske o ovom neobičnom gradu u Nemačkoj. 

Vreme uvek proleti kada se čovek lepo zabavlja! Čovek je bogat u duši ako je uspeo da istraži svet i meni je drago da uvek uspem da pronađem partnere mojih projekata koji mi pomažu da otkrijem nove i neobične destinacije na jedan sasvim drugačiji način tokom ove svetske zdrastvene krize COVID-19.

Čast mi je da imam priliku da sarađujem sa kompanijama koje čine sam vrh u industriji turizma i želeo bih da im se zahvalim na ovoj neverovatnoj avanturi i što su mi omogućili da na jedan sasvim drugačiji način osetim lepote nemačke savezne pokrajine Meklenburg – Zapadna Pomerinija.

Kako se vama dopala ova moja priča o ovom šarmatnom gradu Greifswaldu? Da li ste imali priliku do sada da posetite ovaj grad u Nemačkoj?

Ako imate neko pitanje, komentar, sugestiju ili poruku za mene možete mi napisati dole u komentarima. Naravno, kao i do sad uvek me možete kontaktirati putem maila ili društvenih mreža i to možete pronaći na stranici KONTAKT. Vidimo se na istom mestu za par dana, sa nekom novom pričom iz Nemačke! Pozivam vas da pogledate i ostale slike koje se nalaze u galeriji fotografija i da uživate u lepoti ovog baltičkog grada.

Blogerski pozdrav iz Grajfsvalda,

Mr.M

Ovaj post je sponzorisan od strane Turističke Organizacije grada Greifswalda i nacionalne železnice Deutsche Bahn.

SHARE THIS POST