Posts tagged Aleksandar Makedonski

Pisma iz Severne Makedonije: Skoplje, prestonica toplog južnjačkog duha, dobrog vina i tradicije

Dragi moji pustolovi, dobrodošli na Mr.M blog! Danas sam kao prvi post u februaru mesecu za sve vas pripremio poseban putopis o prestonici Republike Severne Makedonije – Skoplju. Pripremite neki svoj omiljeni napitak i poslastice, udobno se smestite i naša avantura može da počne!

Republika Severna Makedonija je država koja se nalazi na Balkanskom poluostrvu u jugoistočnoj Evropi. Nezavisnost je stekla 1991. godine kao jedna od država naslednica bivše Jugoslavije. Severna Makedonija je zemlja bez izlaza na more koja se graniči sa Kosovom na severozapadu, Srbijom na severu, Bugarskom na istoku, Grčkom na jugu i Albanijom na zapadu.

Spomenik “Ratnik na konju”

Zanimljiva činjenica da u Skoplju, glavnom gradu Republike Severne Makedonije i ujedno najvećem gradu u državi, živi četvrtina od 2,06 miliona stanovništva u zemlji. Većina stanovnika su etnički Makedonci, južnoslovenski narod. Albanci čine značajnu manjinu sa oko 25%, a slede Turci, Romi, Srbi, Bošnjaci i Aromuni.

Kao što ste navikli i ovaj put ću vam nešto više reći o istorijatu ove zanimljive zemlje na brdovitom Balkanu. Istorija regije započinje kraljevinom Paeonia, mešovitom trako-ilirskom politikom. Krajem šestog veka pre nove ere, ovo područje je potčinilo Perzijsko Ahemenidsko carstvo, koje je zatim uključeno u Kraljevinu Makedoniju u četvrtom veku pre nove ere.

Rimljani su osvojili region u drugom veku pre nove ere i učinili ga delom veće provincije Makedonije. Područje je ostalo deo Vizantijskog carstva, ali su slovenska plemena često vršila racije i naseljavala ga u šestom veku hrišćanske ere.

Posle vekova prepirki između Bugarskog, Vizantijskog i Srpskog carstva, ono je bilo deo otomanske vladavine od sredine 14. do početka 20. veka, kada je posle Balkanskih ratova 1912. i 1913. godine došla moderna teritorija Severne Makedonije pod srpskom vlašću.

Tokom Prvog svetskog rata prostorom današnje republike je vladala Bugarska, ali se po završetku rata vratila pod srpsku vlast kao deo novoformirane Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Tokom Drugog svetskog rata, njome je ponovo vladala Bugarska, a 1945. godine uspostavljena je kao konstitutivna država komunističke Jugoslavije, koja je ostala do njenog mirnog otcepljenja 1991. godine.

Zemlja je postala članica Ujedinjenih nacija u aprilu 1993. godine kao rezultat spora sa Grčkom oko imena „Makedonija“, prihvaćen je pod privremenim opisom „bivša jugoslovenska republika Makedonija“ (skraćeno „BJR Makedonija“ ili „BJRM“).

U junu 2018. godine Makedonija i Grčka rešile su spor sporazumom da zemlja treba da se preimenuje u „Republika Severna Makedonija“. Ovo preimenovanje je stupilo na snagu u februaru 2019. godine.

Skoplje je politički, kulturni, ekonomski i akademski centar Republike Severne Makedonije. Postoje dokazi da je teritorija grada Skoplja bila prvi put naseljena pre najmanje 4000 godina pre nove ere.

Pronađeni su ostaci neolitskih naselja u okviru stare tvrđave Kale koja gleda na savremeni centar grada. Prvobitno paeonski grad, Skoplje je postao glavni grad Dardanije u drugom veku pre nove ere. Uoči 1. veka nove ere, naselje su zauzeli Rimljani i postalo vojni logor.

Skoplje se nalazi na gornjem toku reke Vardar i ujedno na glavnoj ruti sever-jug pravca Balkana između Beograda i Atine. Ovaj neobični grad je centar za preradu metala, hemijsku, drvnu, tekstilnu, kožnu i štamparsku industriju. Industrijski razvoj grada praćen je razvojem trgovinskog, logističkog i bankarskog sektora, kao i naglaskom na oblastima transporta, kulture i sporta.

Prema poslednjem zvaničnom popisu građana, grad Skoplje je imao oko 450.000 stanovnika u svom gradskom području i preko 500.000 stanovnika u deset opština koje čine grad i pored Skoplja uključuju mnoga druga manje urbanizovana i seoska naselja.

Makedonski arheološki muzej u Skoplju

Grad ima nekoliko pozorišta i koncertnih sala. Univerzalna sala, koristi se za koncerte, modne revije i kongrese. Metropolis Arena, koja je napravljena namenski za velike koncerte, jedna je od najvećih koncertnih sala.

Ostale velike sale uključuju Makedonsku operu i balet, Narodno pozorište i Dramsko pozorište. Postoje i druge manje koncertne sale, kao što su Albansko pozorište i Pozorište mladih.

Najveći muzej u Skoplju je Muzej Makedonije koji detaljno opisuje istoriju zemlje. U Makedonskom arheološkom muzeju, otvorenom 2014. godine, čuvaju se neki od najboljih arheoloških otkrića u Severnoj Makedoniji, koji potiču od doba praistorije do osmanskog perioda.

Nacionalna galerija Makedonije izlaže slike iz 14. do 20. veka u dve nekadašnje turska kupatila Stare čaršije. Muzej savremene umetnosti u Makedoniji izgrađen je nakon zemljotresa 1963. godine zahvaljujući međunarodnoj pomoći. U bogatoj kolekciji ovog muzeja mogu se pronaći dela makedonskih i stranih umetnika, kao što su Fernando Legera, Andrea Masson, Pablo Picassa, Hans Hartung, Victora Vasarelija, Alekandera Caldera, Pierre Soulagesa, Alberta Burrija i Christoa.

Spomen-dom Majke Tereze u samom srcu grada u Makedonskoj ulici

Muzej grada Skoplja nalazi se unutar ostataka stare železničke stanice, uništene zemljotresom 1963. godine. Posvećen je lokalnoj istoriji i ima četiri dela: arheologiju, etnologiju, istoriju i istoriju umetnosti.

Spomen-dom Majke Tereze izgrađen je 2009. godine povodom stogodišnjice njenog rođenja na prvobitnom mestu crkve Presvetog Srca Isusovog. Muzej makedonske borbe posvećen je savremenoj nacionalnoj istoriji i borbi Makedonaca za svoju nezavisnost. U blizini se nalazi Memorijalni centar holokausta za Jevreje Makedonije.

U Prirodnjačkom muzeju Makedonije izloženo je oko 4.000 predmeta, dok je u skopskom zoološkom vrtu od 12 hektara svoj dom pronašlo 300 životinja.

Kameni Most (Dušanov Most) i Muzej makedonske borbe (s leve strane)

Jedna od najposećenijih i glavnih znamenitosti u prestonici Severne Makedonije je čuveni Dušanov Most (Kameni Most), most koji preko Vardara povezuje stari deo Skoplja sa novim delom grada. Za samu izgradnju ovog mosta postoje mnoge nepotvrđene legende, ali neki istoričari smatraju da je ovaj most izgrađen u IV. veku za vreme vladavine imperatora Justinijana Prvog.

Spomenik podignut u čast prosvetiteljima Ćirilu i Metodiju

Kada dođete do Porte Makedonije, znate da ste stigli do centralnog trga gde imate priliku da vidite spomenik “Ratnik na konju” spomenik koji je posvećen Aleksandru Makedonskom. Još jedna od najvažnijih atrakcija grada Skoplje je planina Vodno, koja se nalazi u neposrednoj blizini grada.

Do njenog vrha stižete posebnom žičarom, a na njemu se nalazi Milenijumski krst. Priroda na vrhu planine Vodno sve posetioce ostavlja bez daha, a pogled na Skoplje je neverovatan.

Porta Makedonija

Ako poželite da posetite Skoplje tokom pandemije, iskoristite priliku da uživate u lepoti kulture i umetnosti po značajno nižim cenama nego inače. Hoteli su pristupačni i dezinfikovani, strogo se poštuju zakonske regulative i možete bez straha boraviti u hotelima u Skoplju.

Bez obzira da li se odlučite da krenete na put i posetite Skoplje sopstvenim automobilom, autobusom ili avionom siguran sam da ćete uživati u predivnim pejzažima i da će vam ovo putovanje ostati u lepom sećanju.

Pogled sa Kamenog Mosta na vrh planine Vodno, mesto gde se nalazi Milenijumski krst

Savetujem vam da zbog otežane trenutne zdrastvene situacije u zemlji i regionu ako želite da putujete i uživate u čarima putovanja i otkrivanju novih lepota, malo razbistrite misli, slobodno to i učinite, ali budite odgovorni prema sebi i drugima i nemojte posećivati mesta gde se okuplja veća grupa ljudi i stvarati gužvu.

Putovanja unutar Evrope su trenutno onemogućena, ali se iskreno nadam da sa početkom vakcinacije stanovništva u Evropi i svetu, mere će biti popuštene. Trenutno je moguće putovati po Srbiji i okolnim komšijskim zemljama.

Iskoristio bih priliku da vam skrenem pažnju da se pazite i čuvate sebe i svoje najmilije. Sprečimo širenje Korona virusa i potrudimo se da ovo jednog dana bude samo jedan loš san koji smo uspešno zaboravili!

Dragi moji pustolovi, došli smo do kraja ovog posebnog posta iz Severne Makedonije koji ne bi bio moguć bez nesebične pomoći Agencije za promociju i podršku turizmu Republike Severne Makedonije, institucije koja je omogućila da osetim duh i lepotu juga, posetim prestonicu Republiku Severne Makedonije i da vam prenesem svoje utiske o ovoj neobičnoj zemlju na Balkanskom poluostrvu.

Vreme uvek proleti kada se čovek lepo zabavlja! Čovek je bogat u duši ako je uspeo da istraži svet i meni je drago da uvek uspem da pronađem partnere mojih projekata koji mi pomažu da otkrijem nove i neobične destinacije na jedan sasvim drugačiji način tokom ove svetske zdrastvene krize COVID-19.

Čast mi je da imam priliku da sarađujem sa kompanijama koje čine sam vrh u industriji turizma i želeo bih da im se zahvalim na ovoj neverovatnoj avanturi i što su mi omogućili da na jedan sasvim drugačiji način osetim lepote, topli južnjački duh i gostoprimstvo Republike Severna Makedonija.

Kako se vama dopala ova moja priča o Skoplju? Da li ste imali priliku do sada da posetite ovaj grad u Severnoj Makedoniji?

Ako imate neko pitanje, komentar, sugestiju ili poruku za mene možete mi napisati dole u komentarima. Naravno, kao i do sad uvek me možete kontaktirati putem maila ili društvenih mreža i to možete pronaći na stranici KONTAKT. Vidimo se na istom mestu za par dana, sa nekom novom pričom!

Blogerski pozdrav iz Skoplja,

Mr.M

Ovaj post je sponzorisan od strane Agencije za promociju i podršku turizmu Republike Severne Makedonije.

SHARE THIS POST

Pisma iz Egipta: Aleksandrija, grad sa više lica neozaobilaznog arapskog šarma…

Dragi moji pustolovi, dobro došli na moj blog. Nadam se da ste uspešno završili sve obaveze i da pripreme dobrog provoda za vikend može da počne! Danas nastavljamo našu avanturu u Egiptu, posle Egipta i Gize došlo je vreme da vam predstavim kolevku helenizma i amanet Aleksandra Makedonskog – Aleksandriju!

Malo je gradova na svetu sa tako veličanstvenom, dugom i zanimljivom istorijom kao što je ima Aleksandrija. Ovaj zanimljivi grad koji leži na obalama Sredozemnog mora osnovao je Aleksandar Veliki, daleke 331. godine pre nove ere, te je grad po njemu i dobio ime. Ali, još mnogo pre dolaska Aleksandra Velikog, čuveni grčki pesnik Homer je sa velikim oduševljenjem pisao o ovom delu Afrike u svojoj Odiseji, a ponajviše o ostrvu Faros.

Jedini ostaci praistorijske luke, koju Homer takođe spominje, nađeni su na obalama ostrva Faros. Naspram ovog ostrva, na kopnenom delu Egipta, nalazilo se malo selo, utvrđeno baš na mestu gde se danas nalazi Pompejev stub. Kako se stara egipatska civilizacija razvijala uglavnom duž reke Nil, veoma malo se zna o ostrvu Faros.

U IV veku pre nove ere u Egipat je došao Aleksandar Veliki, kralj Makedonije. Kada je došao u Memfis, Egipćani su ga dočekali sa oduševljenjem, jer su prezirali vlast Persijanaca. Aleksandar Veliki je u to vreme bio izuzetno mlad i sa svojih 25 godina živots, već je bio proslavljeni osvajač, koji je započeo svoj dug put kroz Grčku, malu Aziju i Siriju, poražavajući i sa izuzetnom lakoćom porazio sve grčke i persijske snage koje su mu se našle na putu. Imao je planove za mnogo duže putovanje do Persije, Centralne Azije i Indije.

Ali, najpre je morao da poseti oazu Siva i da se konsultuje sa proročanstvom Amona. Na svom putu ka oazi, Aleksandar Veliki je sa divljenjem posmatrao predeo koji se nalazio između Mediteranskog mora i jezera Mareotis, kao i obližnje ostrvo. Naredio je da se tu osnuje grad koji će biti prestonica te regije. Ova lokacija je bila idealna, jer se nalazila “u sredini” Velike Grčke, naspram Mediteranskog mora, i ostatka Egipta. U to vreme Nil je bio povezan sa Crvenim morem jednim kanalom, pa je Aleksandrija mogla da služi i kao prolaz za Indijski okean.

Plan grada napravio je grčki arhitekta Dinokrates, a spoljašnje zidove grada označio je sam Aleksandar Veliki. Tako je 7. aprila 331. godine pre nove ere nastala nova prestonica Egipta – Aleksandrija. Grad je dobio ime po Aleksandru Velikom, iako je on odmah napustio grad i nije video nijednu građevinu koje je tu podignuta. Ipak, kada je umro, Aleksandar Veliki je vraćen u Aleksandriju i u njoj sahranjen. Posle smrti Aleksandra Velikog, nijedan njegov naslednik se nije pojavio da nasledi ujedinjeno kraljevstvo.

Pre nego što smo krenuli u sam obilazak grada moj fotograf i ja smo zajedno sa timom iz Turističke Organizacije Arapske Republike Egipat se smestili u hotel. Taman sam dobio onih dva sata da se osvežim i sredim da mogu da krenem da istražujem Aleksandriju. Kao što vidite moje prve impresije o hotelu su divne jer sam dobio prelepu sobu sa pogledom na more…

Danas, Aleksandrija je drugi po veličini grad u Egiptu i glavni ekonomski centar, prostire se oko 32 km duž obale Sredozemnog mora, u severnom centralnom delu zemlje. Njena nadmorska visina na delti Nila čini je veoma ranjivom i osetljivom na sam porast nivoa mora. Aleksandrija je važan industrijski centar zbog svojih gasovoda za prirodni gas i naftu iz Sueckog Kanala. Aleksandrija je takođe danas postala jedna od popularnijih turističkih odredišta u Egiptu.

Od kraja 18. veka, Aleksandrija je postala glavni centar međunarodne brodske industrije i jedan od najvažnijih trgovinskih centara na svetu i zato što je profitirala od lagane kopnene veze između Sredozemnog i Crvenog mora, i unosne trgovine u egipatskom pamuku.

Aleksandrija, rođena u vreme helenizma, praktično ni iz čega je izrasla u jedan od najvećih, ako ne i najveći grad na svetu. U vreme prva tri Ptolemeja grad se iz peska mediteranskih obala čudesno preobrazio u najveću svetsku naučnu i intelektualnu Meku. Iz nasleđa Ptolemeja ostale su mnoge znamenitosti: svetionik na Farosu, jedno od čuda starog sveta; velika biblioteka; Heptastadion; hram boga Serapisa; mnogobrojne palate…

Poznato je da u to vreme u Egiptu nije bilo sve samo “med i mleko”. Osim najranijeg perioda porezi u Egiptu bili su najveći u Starom svetu. Kraljevska palata bila je centar kraljevskih spletki i porodičnih skandala, uključujući i ubistva. Ali, ipak se mora reći da su prva tri Ptolemejevića obeležila zlatno doba Aleksandrovog grada.

Na slici iznad možete videti Pompejev stub, rimski trijumfalni stub u Aleksandriji, najveći takav tip građevine izgrađen izvan carskih prestonica Rima i Carigrada. Jedina poznata slobodno stojeća građevinska struktura u rimskom Egiptu. Pompejev stub je jedan od najvećih drevnih monolita i jedan od najvećih monolitnih stubova ikada podignut.

Neko bi mogao pomisliti da je Pompejev stub jedina zapažena znamenitost na arheološkom nalazištu. To sigurno izgleda tako, ali stvarnost je malo drugačija. Osim dve sfinge koje čuvaju stub, ostatak tog područja izgleda kao nešto malkice više od običnog nasipa ruševina. Kad se udaljite od Pompejevog stuba i nastavite dalje određenom obeleženom stazom, primetićete da odbačene drvene daske navode put nazad do samog stuba. Čini se neobično, ali ako ga pratite videćete malu delimično skrivenu stazu. Ovde ćete pronaći “Kćerku biblioteke u Aleksandriji” i hram Serapeum.

Kćerka Biblioteke Aleksandrije bila je mali produžetak glavne biblioteke u Aleksandriji. Ovde je sačuvano preko 7000 spisa. Danas možete istražiti unutrašnjost ostataka biblioteke i verovatno nije toliko impresivno kao što bi neko mogao zamisliti. Ako ste ljubitelj istorije Egipta, kao i ja poseta ovoj biblioteci doneće vam samo neopisivu sreću i radost jer ste naučili nešto novo!

Hram Serapeum je verovatno jedna od najveličanstvenijih građevina u arheološkom kompleksu Pompejevog stuba. Danas biste mogli proći pored njega a da to ne primetite! Hram se nalazi odmah pored “Kćerke Biblioteke Aleksandrije”. Danas repliku statue bika još uvek možete pronaći tamo gde je prvobitno bila postavljena originalna. Ova znamenitost je najviše uništena tokom napada hrišćana tokom njihovih borbi u kojoj je cilj bio iskoreniti paganstvo. Ostali su samo Pompejev stup, dve sfinge i ostaci kćerke biblioteke Aleksandrije i Serapeum hrama.

Nakon posete ovom arheološkom nalazištu, nastavili smo obilazak Aleksandrije i čuvene moderne verzije Biblioteke u Aleksandriji pošto je prethodna koju mi svi možemo samo da zamišljamo i veličamo u našoj mašti potpuno uništena u velikom požaru.

Biblioteka Aleksandrina je glavna biblioteka i kulturni centar koji se nalazi na obali Sredozemnog mora u Aleksandriji. To je ujedno i jedino sećanje na Aleksandrijsku biblioteku izgubljenu u antičkom dobu i pokušaj da se ponovo prikaže nešto od sjaja koji je predstavljao ovaj centar proučavanja i erudicije. Ideja o oživljavanju stare biblioteke datira iz 1974. godine, kada je odbor koji je osnovao univerzitet u Aleksandriji izabrao zemljište za svoju novu biblioteku. Građevinski radovi su započeti 1995. godine i nakon što je utrošeno oko 220 miliona američkih dolara, kompleks je zvanično otvoren u oktobru 2002. godine.

Današnja moderna biblioteka ima prostor za police za skoro osam miliona knjiga, a glavna čitaonica biblioteke zauzima površinu od skoro 20.000 kvadratnih metara. U novootvorenom kompleksu se nalazi i konferencijski centar, specijalizovane biblioteke za stare mape, multimediju, četiri muzeja, četiri umetničke galerije za privremene izložbe, 15 stalnih izložbi, planetarijum i laboratorija za restauraciju rukopisa.

Čitanje spisa je u potpunosti prilagođeno osobama sa invaliditetom (slabovide osobe, slepe i gluvoneme) i takođe osobe koje se kreću uz pomoć kolica mogu bez ikakvih problema da uživaju u ovom modernom kulturnom kompleksu.

U muzeju koji se nalazi u sklopu novog modernog kompleksa Biblioteke u Aleksandriji možete videti zanimljive stalne postavke i izložbe o egipatskoj istoriji. Uvek možete naučiti nešto novo i dobijate priliku da saznate nešto novo o kulturi i načinu života naroda u Starom Egiptu.

Dimenzije ovog kompleksa su zaista impresivne, biblioteka ima prostor za police za osam miliona knjiga sa glavnom čitaonicom koja pokriva 20.000 kvadratnih metara (220.000 kvadratnih metara ceo kompleks) na jedanaest kaskadnih nivoa. U kompleksu se nalazi i konferencijski centar, specijalizovane biblioteke za mape, multimediju, specijalni centar slepe i slabovidne, centar mlade ljude i za decu zajedno sa bibliotekama, četiri muzeja, četiri umetničke galerije za privremene izložbe, 15 stalnih izložbi, planetarijum i laboratorija za restauraciju rukopisa.

Arhitektura biblioteke podjednako je upečatljiva. Glavna čitaonica nalazi se ispod krova sa staklenim pločama visokim preko 30 metara, nagnutom prema moru poput suncobrana. Zidovi su od sivog asvanskog granita, sa uklesanim likovima iz 120 različitih spisa. Zbirka koja se nalazi u Biblioteci Alekandrina je donirana iz skoro svih krajeva sveta. Španci su donirali dokumente koji su detaljno opisali njihov period vladavine Maura. Francuzi su takođe dali svoj doprinos, poklanjajući biblioteci dokumentaciji koja se odnosi na izgradnju Sueskog kanala kao i mnogi drugi.

Najzanimljiviji muzej u ovom kompleksu je Muzej Sadat. Starije generacije koje je interesovala politička scena u svetu sigurno su nekada čuli sa Anvara Sadata, predsednika Arapske Republike Egipat.

Muzej Sadat je prvi muzej u Aleksandriji koji je posvećen pokojnom predsedniku Anvaru Sadatu. Smešten na površini od 260 kvadratnih metara. Muzej je deo nastojanja da se dokumentuje istorija modernog Egipta. Pre ulaska u muzej, posetioci imaju priliku da pogledaju emisiju o predsedniku Sadatu. Takođe je dostupno za gledanje 12 sati video sadržaja koje je donirala egipatska nacionalna televizija. Ovi snimci uključuju brojne govore predsednika Sadata, prikaz svih dokumenata o egipatsko-izraelskom mirovnom procesu i Oktobarskom ratu i zbirka snimaka koji nikada nisu emitovani u Egiptu ili arapskom svetu.

U ovom muzeju je izložena i zbirka Sadatovih ličnih stvari, poput njegovog radio-aparata, stola i njegove lične biblioteke, koja sadrži zbirku veoma retkih knjiga koje su mu poklonjene od strane mnogih uticajnih i poznatih ličnosti. Pored toga, posetioci će naći veliki broj Sadatovih portreta zajedno sa zbirkom arapskih mačeva, spomen-štitova, njegovog ličnog štapa, cevi i specijalne nacionalne nošnje koju je nosio kad god je posećivao njegovo rodno mesto, Mit Abul Kom, koje se nalazi na severu Egipta.

Muzej sadrži brojna odlikovanja i povelje koje su u Egiptu i drugim zemljama dodeljivali predsedniku Sadatu u raznim fazama njegovog života, uz brojne zlatne, srebrene, bronzane i bakarne ordene koje su on i gospođa Jehan Sadat dobili na poklon.

Ovde možete videti zanimljivu kolekciju civilnih i vojnih odela predsednika Sadata, od kojih je najvažnije vojničko odelo natopljeno krvlju koje je nosio na dan atentata 6. oktobra 1981. godine.

Jedan dan je bio ispunjen i saznali smo dosta toga zanimljivog o antičkom, ali i o modernom Egiptu. Aleksandrija je veliki grad i ne možete sve znamenitosti posetiti za samo jedan dan. Moja preporuka je da za Aleksandriju izdvojite 2 do 3 dana, ako ste u mogućnosti i više jer ćete biti u prilici da saznate nešto više.

Tvrđava Kajtbej je odbrambena tvrđava iz 15. veka, smeštena na obali Sredozemnog mora u Aleksandriji. Izgrađena je 1477. godine od strane Sultana Al-Ašraf Sef al Din Din Kajtbeja. Grad – Tvrđava Kajtbej u Aleksandriji smatra se jednim od najvažnijih obrambenih uporišta, ne samo u Egiptu, već i duž obale Sredozemnog mora. Formirao je važan deo fortifikacionog sistema Aleksandrije u 15. veku.

Ova citadela se nalazi na ulazu u istočnu luku na istočnoj tački ostrva Faros. Podignuta je na tačnom mestu čuvenog Aleksandrijskog svetionika, koji je bio jedno od sedam čuda drevnog sveta. Svetionik je nastavio s radom sve do vremena arapskog osvajanja, tada se dogodilo nekoliko katastrofa i oblik svetionika je u određenoj meri promenjen. Obnova je započeta u periodu Ahmeda Ibn Tuluna. Tokom 11. veka dogodio se zemljotres koji je oštetio osmerokutni deo.

Temelj je preživeo udar, ali je mogao je poslužiti samo kao kula, a na vrhu je sagrađena mala džamija. U 14. veku je došlo do vrlo razornog zemljotresa i cela zgrada je potpuno uništena.

Sultan Kajtbej je otputovao u Aleksandriju, zajedno sa još nekim knezovima Mameluke, da poseti mesto starog svetionika i tokom ove posete naredio izgradnju Citadele. U mesecu Šabanu, sultan Kajtbej je ponovo otputovao u Aleksandriju, kada je izgradnja završena. Obezbedio je tvrđavu hrabrom legijom vojnika i raznim oružjem. Takođe je, kako je Ibn Aias spomenuo, posvetio nekoliko vakufa iz kojih je finansirao građevinske radove, kao i plate vojnika. Tokom perioda Mameluke, a zbog svog strateškog položaja, Citadelu su dobro održavali svi vladari koji su došli posle Sultana Kajtbeja.

Citadela je neko vreme bila zanemarena, sve do 1904. kada je Ministarstvo odbrane obnovilo gornje delove tvrđave. Kralj Farouk je hteo da pretvori Citadelu u kraljevsku kuću za odmor, pa je naredio brzu rekonstrukciju. Nakon revolucije 1952. godine, egipatske mornaričke trupe su zgradu pretvorile u Pomorski muzej. Najveći restauratorski radovi datiraju iz 1984. godine, kada je egipatsko ministarstvo za starine napravila ambiciozne planove za obnovu tvrđave.

Dragi moji pustolovi, došli smo do kraja trećeg specijalnog posta iz serije postova moje avanture iz Egipta koja ne bi bila moguća bez nesebične pomoći Turističke organizacije Arapske Republike Egipta, Ambasade Arapske Republike Egipta u Beogradu, avio kompanije Austrian Airlines. Takođe ovim putem želim da se zahvalim Mediterranean Azur hotelu gde smo imali osećaj kao da smo kod svoje kuće. Vreme uvek proleti kada se čovek lepo zabavlja! Čovek je bogat u duši ako je uspeo da istraži svet i meni je drago da uvek uspem da pronađem partnere mojih projekata koji mi pomažu da otkrijem svet na jedan sasvim drugačiji način.

Kako se vama dopala ova moja priča o drevnoj Aleksandriji? Da li ste imali priliku do sada da posetite Egipat? Vidimo se opet za par dana na istom mestu, očekuje vas zanimljiv nastavak moje avanture u Egiptu i uživaćemo u lepoti Hurgade, gde Crveno more zapljuskuje savršene bež boje pesak.

Ako imate neko pitanje, komentar, sugestiju ili poruku za mene možete mi napisati dole u komentarima. Naravno, kao i do sad uvek me možete kontaktirati putem maila ili društvenih mreža i to možete pronaći na stranici KONTAKT. Vidimo se na istom mestu za par dana, sa nekom novom pričom!

Blogerski pozdrav iz daleke Aleksandrije,

Mr.M

Ovaj post je sponzorisan od strane Nacionalne Turističke organizacije Arapske Republike Egipta, avio kompanije Austrian AirlinesMediterranean Azur Hotel. Takođe ovim putem želim da se zahvalim mojim prijateljima iz kompanije Sony koji su omogućili da uživate u ovim prelepim slikama koje su izrađene uz pomoć fotoaparata Alpha 7r Mark II i objektiva Sony FE 24-70 mm iz posebne serije G Master.
SHARE THIS POST