Posts tagged Nedelja mode

Pisma iz Gruzije: Čarolija Nedelje Mode u Tbilisiju…

Dragi moji pustolovi i ljubitelji mode dobro došli u novi post na Mr.M blogu. Danas kao što sam vam prošle nedelje obećao pišem više detalja o najvećem modnom događaju u Gruziji i Istočnom delu Evrope – Mercedes-Benz Nedelja Mode Tbilisi.

MB Nedelja Mode u Tbilisiju je vodeći modni događaj u Gruziji, koji nudi međunarodnu platformu za dizajnere iz regiona kako bi se povezali sa medijima i kupcima. Događaj sam po sebi povećava kako domaću svest o domaćoj modi tako i globalno prisustvo gruzijskog dizajna, istovremeno ističući kulturu i sofisticirani glamur koji učvršćuje Tbilisi kao prestonicu stila gde istok susreće zapad.

Kao najnoviji dodatak “Fondacije Societe Anonimousme” svom globalnom portfelju vodećih događaja i inicijativa, značajni resursi se ulažu u modnu budućnost Gruzije, putem svetskih faza, digitalnim i društvenim kampanjama i timom koga čine eminentni profesionalci u modnoj industriji.

Mercedes-Benz Nedelja Mode u Tbilisiju pruža platformu za maksimalno iskorišćavanje mogućnosti u modnoj industriji, kao i učvršćivanje odnosa u medijima. Promocija kreativnosti i inovacija oduvek je bila važna za kompaniju Mercedes-Benz. Kombinacija Mercedes-Benza i mode čini jedan savršeni sklad i ovaj vid saradnje auto industrije sa modnom je od izuzetnog značaja i to je delimično tajna njihovog globalnog uspeha.

Fokus modne posvećenosti Mercedes-Benza je da ponudi dizajnerima međunarodne platforme koje im omogućavaju da se predstave u najboljem mogućem svetlu širokim masama. Osnovni cilj je promovisati dizajnere i talentovane ljude i takođe promovisati Gruziju kroz umetnost i modu. Prikazati da pored bogate istorije i kulture, Gruzija ima što sta da ponudi sa modnog aspekta kako Evropi, tako i svetu.

Moram priznati da smo Bojana i ja bili zapanjeni dozom kreativnosti koju poseduju gruzijski kreatori, kao i njihovoj velikoj volji za saradnju. Pošto smo bili njihovi specijalni internacionalni gosti, imali smo priliku da upoznamo mnoga značajna imena iz sveta mode koja “kroje” modno nebo u Gruziji. Realizacija revija je na visokom nivou, može se uporediti sa revijama u Milanu, a dodatna doza kreativosti samih kreatora dokazuje da gruzijska moda će ubrzo zaseniti i neke poznate svetske modne kuće iz Evrope i sveta.

Na skoro svim revijama na Mercedes-Benz Nedelji Mode u Tbilisiju u prvom redu ste mogli videti editore poznatih modnih časopisa, čak sam imao prilike da vidim i neke svoje prijatelje iz Nemačke pa Bojana i ja nismo bili usamljeni, niti izgubljeni u svetu mode u dalekom Tbilisiju.

Kada dobijete poziv da posetite Nedelju Mode, to nije samo puko razgledanje manekenki koje nose komade koji su izradili određeni dizajneri, to je nešto mnogo više. Taj osećaj da imate priliku da zavirite u modni svet i da dobijete inspiraciju za neke sopstvene modne poduhvate u budućnosti može dosta da pomogne svakom influenseru. Mi, influenseri smo samo “vesnici” nekih novih modnih trendova, a to mi možemo samo dobiti inspiraciju na Nedeljama Mode ili uz pomoć modnih časopisa.

Ako ste se nekada zapitali kako izgleda jedan dan na Nedelji Mode sad imate priliku da čujete neke zanimljive detalje iz prve ruke. Svaka Nedelja Mode je poseban događaj i nije istina da su samo bitne samo one revije koje se održavaju u “modnim prestonicama”: Milano, Pariz, London ili Njujork.

Pošto sam do sada imao priliku da prisustvujem modnim dešavanjima u Berlinu, Moskvi, Valeti, Milanu, Parizu i Ljubljani kada sam dobio poziv da posetim Nedelju Mode u Tbilisiju odmah sam sebi rekao: “Marko, tamo je sigurno zanimljivo jer je Gruzija poznata po nekim specifičnim motivima koje se mogu videti na njihovoj tradicionalnoj nošnji pošto je to srce Kavkaza!”.

Kada ste na neki način uključeni u rad modne industrije, prvo i osnovno zlatno pravilo je da NE POSTOJE GRANICE U MODNOM SVETU. Modni svet je specifičan i to je igralište za “decu” koja poseduju malo više kreativnosti od ostale populacije i njih ne treba podcenjivati, već ih treba podržati dovoljna je samo malo vremena i dobre volje, ništa više!

Svaka Nedelja Mode nosi određenu vrednosti i svaka od njih ima nešto specifično što će vam ostati u sećanju, baš kao što je to slučaj kod mene gde sam na svakoj Nedelji Mode naučio ponešto novo što nisam pre znao.

Uvek imate priliku da upoznate nove ljude, sklopite neka nova poznanstva, sretnete ili poznata lica pa imate razlog da odete na kafu ili da pojedete nešto i da se lepo ispričate. Cilj ovakvih događaja je da se ljubi upoznaju, zabave i da iskoriste mogućnost da se usavrše u svom poslu i iskoriste neke potencijalne poslovne mogućnosti za saradnju.

Nikada ne znate koga možete sresti tamo, možda se dopadnete nekom modnom editoru koji će pohvaliti vaš stil i upitati vas čime se bavite. U većini slučajeva editori su poprilično zainteresovani za čuju vašu priču, pa čak iako ste influenser. Jedna editorka poznatog modnog časopisa koji radi u Italiji koja je inače sedela iza mene je htela da stupi sa mnom u kontakt pa je probala da me potapše po ramenu, ali pošto sam ja nešto razgovarao sa Bojanom nisam to primetio. Nakon dva, tri minuta ona je opet pokušala i izvinila se što me uznemirava, ali je samo želela da pohvali moju odevnu kombinaciju i zanimao je brend kaputa koji sam nosio tog dana.

Divno je kada imaš priliku da spojiš posao i zadovoljstvo kao što sam ja uradio sa modom i putovanjima. Možda je moj posao ponekad stresan, naravno kao i svi drugi poslovi na ovom svetu i kod nas influensera imamo neke svoje periode uspone i padova, ali moram priznati da je ovo posao koji mi je pomogao da pronađem sebe i da upoznam divne ljude koje inače ne bih imao prilike da upoznam.

Naš posao nije samo da slikamo i da pravimo selfije već imamo i određenu dozu odgovornosti (bar u mom slučaju) da predstavim destinaciju i događaje na najbolji mogući način kako zbog svojih čitalaca koji su navikli na moje reportaže sa raznih delova sveta, tako i zbog mene samog jer smatram da bih razočarao onog malog Marka koji čuči negde u dubini mog srca i neka svoja očekivanja, a to je nešto najgore što čovek može da uradi samom sebi.

Zato se uvek maksimalno trudim da svaki svoj post ispunim korisnim informacijama koje mogu značiti svim pustolovima i ljubiteljima mode koji bi voleli da saznaju nešto više, a to nemaju priliku da pročitaju na nekom drugom mestu. Ja se iskreno nadam da ste uživali u mom današnjem postu i da ste imali prilike da kroz ovih nekoliko slika vidite kako izgleda jedan običan dan na Nedelji Mode u očima jednog sasvim prosečnog dečka koji je imao sreću da se bavi jednim neobičnim poslom 21. veka – influenser.

Dragi moji ljubitelji mode, došli smo do kraja trećeg posta iz serije postova moje avanture iz Gruzije koja ne bi bila moguća bez nesebične pomoći mojih prijatelja iz kompanije Turkish Airlines, kao i organizatorima Nedelje Mode u Tbilisiju i timu iz Nacionalne Turističke Organizacije Republike Gruzije zajedno sa lokalnim ministarstvom turizma. Takođe ovim putem želim da se zahvalim Iota hotelu gde smo imali osećaj kao da smo kod svoje kuće. Vreme uvek proleti kada se čovek lepo zabavlja! Čovek je bogat u duši ako je uspeo da istraži svet i meni je drago da uvek uspem da pronađem partnere mojih projekata koji mi pomažu da otkrijem svet na jedan sasvim drugačiji način.

Kako se vama dopala ova moja priča o Nedelji Mode u Tbilisiju? Vidimo se opet za par dana na istom mestu, očekuje vas novi post gde nastavljamo našu avanturu u Tbilisiju i predstavljam vam jedan zanimljivi luna park gde sam napravio slike za svoj poslednji outfit post u Gruziji.

Ako imate neko pitanje, komentar, sugestiju ili poruku za mene možete mi napisati dole u komentarima. Naravno, kao i do sad uvek me možete kontaktirati putem maila ili društvenih mreža i to možete pronaći na stranici KONTAKT. Vidimo se na istom mestu za par dana, sa nekom novom pričom!

Blogerski pozdrav iz dalekog Tbilisija,

Mr.M

Ovaj post je sponzorisan od strane avio kompanije Turkish AirlinesNacionalne Turističke organizacije Republike Gruzije i organizatora Mercedes-Benz Nedelje Mode u Tbilisiju. Ova modna avantura ne bi bila moguća bez Iota Hotela čije osobolje nam je ulepšalo naš boravak i učinili su sve da bismo se osećali kao kod svoje kuće. Takođe ovim putem želim da se zahvalim mojim prijateljima iz kompanije Sony koji su omogućili da uživate u ovim prelepim slikama koje su izrađene uz pomoć fotoaparata Alpha 7r Mark II i objektiva Sony FE 24-70 mm iz posebne serije G Master.

SHARE THIS POST

Pisma iz Gruzije: Jedna turistička šetnja kroz kulturu i istoriju starog Tbilisija…

Dragi moji pustolovi i ljubitelji mode kako ste mi danas? Decembar je mesec koji je inače poznat kao period kada ljudi sumiraju neke svoje utiske, sagledavaju činjenično stanje i postavljaju neke nove ciljeve za budućnost. Neko je ispunio svoja očekivanja, neko je nenadano “propustio” šanše, ali pošto je život jedina stvar koja nema reprizu, sve neuspehe oprostimo sebi i krenemo uzdignute glave napred.

Pre par dana sam imao dosta slobodnog vremena pa sam malo seo i “porazgovarao” sa samim sobom, eto nije to nekada loše uraditi. Stavio sam na papir sve dobre i loše stvari koje su mi se desile baš ove godine i neke iskorišćene i propuštene šanse… Mogu vam reći da je tas na mojoj životnoj vagi prevagnuo u korist dobrih stvari i svih onih iskorišćenih prilika tako da sam shvatio da nemam puno stvari za kojima treba da žalim.

Putovanja i posao su ispunili moju 2019. godinu i nadam se da će 2020. godina biti još uspešnija za sve nas, valjda smo toliko zaslužili! Upisao sam i dodatne master studije, nastavio da usavršavam sebe i nadam se da će me to odvesti u dobrom smeru jer sam vremenom naučio da verujem svom instiktu.

U prošlim postovima ste imali priliku da upoznate glavni grad Gruzije – Tbilisi i da vidite jednu moju elegantnu kombinaciju u kojoj sam istražio lepote modernog dela grada. Danas ću vam pokazati moj drugi, svakodnevni zimski outfit, možda je pomalo sportska elegancija, ali smatram da je moguće lepo i sređeno izgledati i na zimskim temperaturama.

Naš najbolji saveznik tokom zimskog perioda su perjane jakne. Kako se tehnologija izrade odevnih predmeta usavršala, odeća je postala sve lakša i kompaktnija za svakodnevnu upotrebu. Pre kada neko spomene zimsku jaknu, svi odmah pomisle na masivne, kabaste jakne kada uđete u prevoz zauzmete prostor za tri osobe. Danas je malo ta modna priča drugačija, jakne su postale izuzetno lagane i zbog naših dragih dama estetika je podignuta na značajno viši nivo.

Sećam se da je moja baka uvek govorila da je prava krznena bunda ili perjana jakna kvalitetna ako je teška, to znači da se na njoj baš radilo. Danas je kvalitet kada je jakna lagana kao pero, a izrazito topla i pogodna za sve zimske uslove. Tako je i sa mojom novom jaknom – parkom koju sam dobio od mojih prijatelja iz kompanije Paul & Shark.

Nove tehnologije proizvodnje Fill Power 700 i 900 modne kuće Paul & Shark pruža neverovatnu udobnost sa odličnim termičkim svojstvima koja omogućava da vam jakna pomogne da podnesete i najniže temperature. Snaga punjenja 700 i 900 označavaju izolacijsku snagu određujući njegov odnos težine i jačine punjenja: smatra se jednim od najboljih raspoloživih jakni na tržištu, zahvaljujući visokom stepenu toplotne izolacije u poređenju s njenom veličinom. Perje stvaraju “male džepove vazduha” koji stvaraju toplotnu barijeru, osiguravajući maksimalnu zaštitu.

Moram priznati da me je ohrabila toplota ove jakne pa me je ohrabrila da je skinem i za potrebe slikanja, to inače kaže Marko Tadić osoba koja se zakopča do grla, stavi kapu, šal i rukavice i pita za još neki dodatni sloj… Bilo je zanimljivo šetati kaldrmom starog dela Tbilisija i “kopati” po istoriji Gruzije. Moj avanturistički duh je procvetao kada smo se Bojana i ja popeli uz pomoć žičare na brdo Sololaki, gde se nalazi najpoznatiji simbol grada – “Majka Gruzije”. Pogled na grad sa ovog brda je izvanredan, nešto što bi očaralo svakog pustolova.

Za see one ljude koji planiraju putovanje u Tbilisi, mogu vam reći par stvari koje će vam biti dovoljne da se odlučite da par sati provedete u ovom divnom ambijentu gde preovladava jedan stari tradicionalni duh Tbilisija. Definitivno jedan od najlepših delova grada, čak i ako je pomalo turistički ali hej, sviđa mi se što turisti dodaju neku novu vrednost i živosti gradu da i ne spominjem dodatni prihod. Odlično mesto za šetnju gde možete videti dosta starih zgrada (bilo bi lepo kada bi gruzijske vlasti uvidele da se isplati obnova i održavanje ovog dela grada), prelepe ulice sa kaldrmom, „gradska“ brda sa žičarom do vrha.

Pretpostavljam da su dosta hostela, hotela i B&B-a takođe doprineli popularnosti ovog dela grada. Jedino što treba napomenuti je da su cene (ne uvek) mogu biti negde 25-100% veće nego u ostalim delovima grada.

Dragi moji ljubitelji mode, došli smo do kraja trećeg posta iz serije postova moje avanture iz Gruzije koja ne bi bila moguća bez nesebične pomoći mojih prijatelja iz kompanije Turkish Airlines, kao i organizatorima Nedelje Mode u Tbilisiju i timu iz Nacionalne Turističke Organizacije Republike Gruzije zajedno sa lokalnim ministarstvom turizma. Takođe ovim putem želim da se zahvalim Iota hotelu gde smo imali osećaj kao da smo kod svoje kuće. Vreme uvek proleti kada se čovek lepo zabavlja! Čovek je bogat u duši ako je uspeo da istraži svet i meni je drago da uvek uspem da pronađem partnere mojih projekata koji mi pomažu da otkrijem svet na jedan sasvim drugačiji način.

OUTFIT

Jakna: Paul & Shark

Pantalone: Loro Piana

Polurolka: Loro Piana

Patike: Roberto Botticelli

Fotoaparat: Sony Alpha 7r IIObjektiv: Sony G Master 24-70 MM

Kako se vama dopala ova moja modna kombinacija sa kojom sam prošetao ulicama starog grada u Tbilisiju. Vidimo se opet za par dana na istom mestu, očekuje vas novi post gde nastavljamo našu avanturu u Tbilisiju i pišem vam nešto više o Nedelji Mode u Tbilisiju

Ako imate neko pitanje, komentar, sugestiju ili poruku za mene možete mi napisati dole u komentarima. Naravno, kao i do sad uvek me možete kontaktirati putem maila ili društvenih mreža i to možete pronaći na stranici KONTAKT. Vidimo se na istom mestu za par dana, sa nekom novom pričom!

Blogerski pozdrav iz dalekog Tbilisija,

Mr.M

Ovaj post je sponzorisan od strane avio kompanije Turkish AirlinesNacionalne Turističke organizacije Republike Gruzije i organizatora Mercedes-Benz Nedelje Mode u Tbilisiju. Ova modna avantura ne bi bila moguća bez Iota Hotela čije osobolje nam je ulepšalo naš boravak i učinili su sve da bismo se osećali kao kod svoje kuće. Veliko hvala mojim prijateljima iz modne kuće Loro Piana i kompanije Paul & Shark. Takođe ovim putem želim da se zahvalim mojim prijateljima iz kompanije Sony koji su omogućili da uživate u ovim prelepim slikama koje su izrađene uz pomoć fotoaparata Alpha 7r Mark II i objektiva Sony FE 24-70 mm iz posebne serije G Master.

SHARE THIS POST

Pisma iz Gruzije: Jedan neobičan modni dan u Tbilisiju!

Dragi moji pustolovi, dobro došli na moj blog! Zvanično smo ušli u poslednji mesec ove 2019. godine i polako se spremamo za Novogodišnje i Božićne praznike! Nikako ne smemo da zaboravimo i Srpsku Novu Godinu tako da nam se period za slavlje produžava do prve polovine Januara 2020. godine. Iskreno se nadam da ćete ove praznike provesti na najbolji mogući način sa porodicom i prijateljima bez obzira da li se odlučite da provedete praznike u inostranstvu ili na nekim od brojnih planinskih odmarališta širom Srbije.

U prethodnom postu sam vam opisao glavni grad Gruzije – Tbilisi, koji je inače dobio epitet “Srce Kavkaza”. Danas ću vam ispričati kako je protekao jedan dan u Tbilisiju, ali na jedan malo drugačiji način.

Ne mogu da se požalim imali smo stvarno izuzetan hotel – Iota Hotel koji se nalazi u samom centru grada tako da smo bili u mogućnosti da otkrijemo sve lepote Tbilisija na najbolji mogući način. Moram priznati da je meni najgora moćna mora kada idem na Nedelje Mode i tada poneseš brdo garderobe pošto nisi uopšte siguran šta će na kraju obući pa poneseš sve stvari za koje misliš da će biti modni pogodak! Lepo je kada sve te stvari spakuješ u kofer, ali kada stigneš na željenu destinaciju moraš sve te stvari i da ISPEGLAŠ pošto nije u trendu da se ide “ižvakan”, bar ne još!

Bojana je bila impresionirana kako sam opsednut peglanjem stvari, a ja sam bio srećan jer je pegla bila savršenstvo bez manje pa sam sav posao radio po kratkom postupku…

Novi dan u Gruziji je obećavao pa smo Bojana i ja rešili da malo obiđemo grad i vidimo koje lepote ovaj zanimljivi gradić poseduje. Naravno, Bojana je bila veoma dobro raspoložena pa smo od ranog jutra počeli sa slikanjem.

Da li možete da verujete koliko sam bio pospan da nisam video boju čarapa, pa sam umesto onih koje sam spremio navukao neke sasvim druge čarape. To sam tek primetio taj dan kada smo se vratili u hotel i posle krenuo da sređujem slike. Dobro, šta da se radi… Pokušajte da zanemarite ovaj moj mali peh!

Možda se neko od vas seća ovog kaputa od prošle sezone kada sam ga nosio u Helsinkiju za potrebe promocije finske modne kuće Turo koja je napravila ovaj divni “širokog kroja” kaput od najfinije vune. Ja sam osoba koja čuva stvari i pažljivo ih smešta u svoj ormar. Eto, vidite da smo i mi blogeri kao i sav drugi normalni svet pa i mi ponovo nosimo neke svoje stare odevne komade.

Nepisano pravilo u našoj branši je “svaki komad slikaš jednom i to je to”, ali pošto je to faktički nemoguće (bar kod mene…) ja se trudim da prikažem ljudima što više kombinacija sa nekim istim kapitalnim odevnim komadom, kao što je u ovom slučaju ovaj kaput koji mi je uvek neiscrpna modna inspiracija.

Pored ovog kaputa imali ste priliku da vidite i ove naočare za sunce u jednom od postova iz letnje sezone na mom blogu. Obećao sam da se neću od njih razdvajati, ali ovaj put su imale sreće da su ostale u džepu od kofera jer sam zaboravio da ih izvadim iz istog kada sam se vratio iz Egipta.

Priznajem da sam se malkice obradovao kada sam ih video i Bojana mi je odmah rekla da ih ponesem i da odlično stoje uz ovu odevnu kombinaciju, poslušao sam je ipak žene imaju istančan ukus kada je u pitanju moda.

Ceo dan nam je bio ispunjen dobrom zabavom i naučili smo dosta zanimljivih stvari o Gruziji, koje sam sa vama podelio u prethodnom postu. Posetili smo Muzej Gruzijske Likovne Umetnosti, crkve i Operu. Nakon obilaska centralne ulice, nastavili smo na revije na Nedelji Mode u Tbilisiju gde smo bili njihovi dragi gosti.

Kakve su cene u Gruziji? Ako posmatramo iz ugla jednog prosečnog srpskog turiste ili iz našeg regiona mogu vam reći da je sve značajno jeftinije nego u Srbiji. Evo, na primer cena karte za prevoz je 0.50 larija, a to je nekih 18-20 dinara. Da dobro ste pročitali cena karte za prevoz u jednom smeru je 20 dinara.

Cene namernica u samoposlugama su takođe drastično niže nego kod nas. Sećam se da smo Bojana i ja uzeli par kifli, sokove, čokolade, slatkiše, gumene bombone i par suhomesnatih proizvoda i još neke stvari i platili smo oko 5 evra, što je zapanjujuće! Njihov životni standard je sličan našem, ali su njihove cene prilagođene njihovim primanjima nije nesrazmerno kao što je to slučaj kod nas u Srbiji gde je nemoguće preživeti od prosečne plate.

Na internetu sam negde pročitao kako se u Tbilisiju naplaćuje ulazak u određene crkve što je jedna velika laž. Gruzini su izuzetno religiozan narod i veoma su ponosni na svoju istoriju. Zbog određenih patnji koje su pretrpeli okrenuli su se građenju bogomolja. U Gruziji je skoro 85% stanovništva pravoslavno, tako da su im i crkve dosta slične našim.

Smatram da su u arhitektonskom smislu crkve u Tbilisiju uređenije i da su neki određeni detalji učinili da sve to izgleda potpunije.

Kada pričamo o cenama ulaznica muzeja, malo su jeftinije ulaznice nego u drugim delovima Evrope. Jedino što je malo skuplje je sam prevoz do Gruzije jer ne postoje direktni letovi, pa samim tim plaćate veću cenu karte.

Gruzini su zaista bili fantastični domaćini i proveli smo neverovatnih 6 dana u Gruziji koje su zaista na nas ostavili izuzetan utisak. Za kraj bih želeo da se zahvalim mojim prijateljima iz modne kuće Loro Piana koji su bili tako divni pa sam imao priliku da ulicama Tbilisija šetam u njihovim preudobnim patikama, što je meni obično teško.

Moja stopala su izuzetno osetljiva i lako “zaradim” žuljeve na putovanjima zbog dugog hodanja u neudobnoj obući. Pored ovih divnih patika od njih sam dobio rolku i pantalone pa možete videti kako je sve to u jednoj divnoj modnoj harmoniji.

OUTFIT

Kaput: TURO

Pantalone: Loro Piana

Rolka: Loro Piana

Naočare: Givenchy poklon dragih prijatelja iz Edel Optics-a

Patike: Loro Piana

Fotoaparat: Sony Alpha 7r IIObjektiv: Sony G Master 24-70 MM

Dragi moji ljubitelji mode, došli smo do kraja drugog posta iz serije postova moje avanture iz Gruzije koja ne bi bila moguća bez nesebične pomoći mojih prijatelja iz kompanije Turkish Airlines, kao i organizatorima Nedelje Mode u Tbilisiju i timu iz Nacionalne Turističke Organizacije Republike Gruzije zajedno sa lokalnim ministarstvom turizma. Takođe ovim putem želim da se zahvalim Iota hotelu gde smo imali osećaj kao da smo kod svoje kuće. Vreme uvek proleti kada se čovek lepo zabavlja! Čovek je bogat u duši ako je uspeo da istraži svet i meni je drago da uvek uspem da pronađem partnere mojih projekata koji mi pomažu da otkrijem svet na jedan sasvim drugačiji način.

Kako se vama dopala ova moja modna kombinacija koju sam poneo na otvaranju Mercedes-Benz Nedelje Mode u Tbilisiju. Vidimo se opet za par dana na istom mestu, očekuje vas novi post gde nastavljamo našu avanturu u Tbilisiju i pišem vam nešto više o Nedelji Mode u Tbilisiju.

Ako imate neko pitanje, komentar, sugestiju ili poruku za mene možete mi napisati dole u komentarima. Naravno, kao i do sad uvek me možete kontaktirati putem maila ili društvenih mreža i to možete pronaći na stranici KONTAKT. Vidimo se na istom mestu za par dana, sa nekom novom pričom!

Blogerski pozdrav iz dalekog Tbilisija,

Mr.M

Ovaj post je sponzorisan od strane avio kompanije Turkish AirlinesNacionalne Turističke organizacije Republike Gruzije i organizatora Mercedes-Benz Nedelje Mode u Tbilisiju. Ova modna avantura ne bi bila moguća bez Iota Hotela čije osobolje nam je ulepšalo naš boravak i učinili su sve da bismo se osećali kao kod svoje kuće. Veliko hvala mojim prijateljima iz modne kuće Loro Piana i kompanije Edel Optics. Takođe ovim putem želim da se zahvalim mojim prijateljima iz kompanije Sony koji su omogućili da uživate u ovim prelepim slikama koje su izrađene uz pomoć fotoaparata Alpha 7r Mark II i objektiva Sony FE 24-70 mm iz posebne serije G Master.

SHARE THIS POST

Pisma iz Gruzije: Tbilisi, nova raskrsnica Istoka i Zapada…

Dragi moji pustolovi, kako ste mi danas? Posle peskovite avanture u dalekoj Africi, mali Marko je nastavio svoj put ka raskrsnici Istoka i Zapada. Gruzija, zemlja koja je blago “uglavljena” na mapi Evrope, ali kada tamo odete shvatite da tamo Evropa nikad nije ni kročila. Na ovom putovanju sam imao malo drugačije društvo moju drugaricu Bojanu Rmandić, koja za sebe kaže da je sociolog koja je pronašla sreću u zanimanju 21. veka – influensera.

Bojana i ja smo čist dokaz da prava prijateljstva na Instagramu mogu postojati i da prostorne barijere ne oredstavljaju problem da ponekad odemo na neke zanimljive destinacije uz pomoć našeg zajedničkog prijatelja kompanije Turkish Airlines, koja nam je i ovaj put pomogla da naši snovi postanu stvarnost i da posetimo srce Kavkaza.

Nakon putovanja od par sati i kratkoj poseti Istanbulu došli smo do naše željene destinacije – Tbilisi. Letovi su nam prošli tako brzo jer od naše priče nismo ni bili svesni koliko je vremena zaista prošlo… Nakon pasoške kontrole i preuzimanja našeg prtljaga dočekali su nas naši domaćini – organizatori Mercedes-Benz Nedelje Mode u Tbilisiju. Da, upravo tako razlog naše posete Gruziji je bila Nedelja Mode u Tbilisiju jer smo bili pozvani kao internacionalni influenseri da prisustvujemo jednom veličanstvenom modnom dešavanju kao što je to MBFW Tbilisi.

Kao što ste navikli i do sad i ovaj put ćete od mene čuti neke opšte informacije o destinaciji. Naime, Gruzija iako ima skoro 4 miliona stanovnika je zemlja sa burnom istorijom, koja će zaintrigirati sve pustolove željne avanture. Trenutno iz Srbije i zemalja bivše EX-YU ne postoje direktni letovi do ove zemlje koja je nekada pripadala Sovjetskom Savezu.

Bitna informacija je da vam nije potrebna viza za ulazak na teritoriju Gruzije ako posedujete pasoš Srbije ili neke od država iz regiona (BiH, Crna Gora, Severna Makedonija, Hrvatska). Gruzija je zaista neobična zemlja i kada sletite u Tbilisi imaćete osećaj da ste sleteli na jedan potpuno drugačiji, nesvakidašnji prostor.

Sigurno je jedno od prvih pitanja koje vam se trenutno mota u glavi: Zašto putovati baš u Gruziju? Šta ima tako posebno tamo da se vidi? Mi, ljudi sa Balkana smatramo za sebe da smo najbolji domaćini i da svojom srdačnošću i domaćinskom toplinom dočekujemo goste. To sve stoji i to je nešto što nas izdvaja od drugih naroda, ali Gruzini (pravilan naziv za stanovnike kavkaske države Gruzija) su to unapredili i zadali nam domaći zadatak.

Dosta su slični našem mentalitetu i veoma su srdačan i veseo narod. Njihov životni standard je vrlo sličan našem, ako ne i niži pošto smo primetili po njihovim cenama u marketima da su namernice značajno jeftinije nego kod nas. Pored toga u razgovoru sa par lokalaca saznali smo da im je prosečna plata oko 200-230 evra, što Gruziju svrstava među zemlje sa niskim prosečnim zaradama (kao što je to i Srbija).

Prvi dan u Tbilisiju nam je prošao u razgledanju grada i “krstarenju” centralnim ulicama gde smo Bojana i ja već imali priliku da vidimo neke modne dodatke koji bi nam pomogli da upotpunimo naše modne kombinacije koje smo specijalno spremili za Nedelju Mode u Tbilisiju. Prvi utisci su da je Tbilisi grad sa zanimljivom arhitekturom, pošto su bili deo SSSR-a vidi se direktan uticaj carske Rusije na lokalnu arhitekturu. Obradovala me je činjenica da su Gruzini izuzetno ponosni na svoju istoriju i pravoslavlje pa su izgradili veliki broj bogomolja.

Takođe na ulicama smo videli raznovrsne noćne ulične markete koje smo prosto morali da obiđemo. Na uličnim tezgama smo videli mnošto zanimljivih stvari što bi naš narod rekao “od igle do lokomotive” i skoro nema prodavca koji nas nije zvao da pogledamo baš njegovu tezgu i da se uverimo u kvalitet proizvoda. Moram biti iskren i priznati da smo se Bojana i ja najviše zadržali na tezgama sireva i slatkiša! ? Slatke muke…

Prvi dan nam se završio na najbolji mogući način sa punim kesama sireva sa kojim nismo znali sta da radimo pa smo kupili neke kifle koje su hvala Bogu sačuvale svežinu i uz sok pojeli sve sireve. Bojana je veliki fan sireva, dok moja malenkost prednjači u “ljubavi prema slatkišima”.

Sledeći dan smo veselo započeli uz pesme sa naših muzičkih lista koje verno čuvamo na našim telefonima, pa su se mogli čuti hitovi od Mine Kostić, Tarkana i ostalih što bi neki rekli “od Silvane do Nirvane”! Pošto smo do kraja odslušali sve naše pesme za dobro jutro mogli smo da idemo da nešto malo i doručkujemo pošto smo već potrošili dosta energije od mahanja rukama i “mini-koncerta”.

Prvi doručak u našem hotelu je bio izuzetan! Naš hotel – Iota Hotel koji nas je ugostio tokom naše modne avanture u Tbilisiju je hotel koji su skoro svi turisti koji su pre boravili u njemu ocenili sa najvišim ocenama zbog 3 stvari koje krasi ovaj hotel. Ovaj hotel podržava lokalnu zajednicu i uzima sve potrebne namernice i proizvode od lokalnih farmera i malih proizvođača što je zaista za pohvalu! Druga stvar je interijer hotela koji je moderan i minimalistički uz elemente prirode.

Na drugoj slici iznad možete videti njihov “zeleni” zid koji svakodnevno neguje više ljudi da bi se mi turisti mogli redovno slikati pored njega. Za kraj kao jednu od bitnijih stavki koja je svakom putniku bitna je lokacija, ovaj hotel se nalazi u samom srcu grada nedaleko od Trga Slobode (Liberty Square) i glavne ulice Ruštaveli koja je žila kucavica Tbilisija.

Pošto smo Bojana i ja zajedničkim snagama pomogli hotelu da smanje količinu hrane mogli smo da krenemo u nove radne pobede. Odlučili smo da pred početak revija posetimo ulicu Ruštaveli i da obiđemo neke znamenitosti. Naravno, pre svega toga palo je jedno dobro slikanje kao dokaz da ja idem negde sređen kao sav normalan svet i da ja pored farmerki mogu da se sredim, ali pošto to kratko traje odličio sam da se slikam što pre dok magija opeglanih pantalona “magično” nestane!

Nakon nekog vremena zbog moderne fasade zgrade Muzeja likovnih umetnosti u kojoj se nalazi bogata privatna zbirka klasične i moderne likovne umetnosti jednog poznatog lokalnog milionera odlučili smo jednoglasno da je posetimo. Ulazak u muzej je 15 GEL (lokalna valuta je Lari i otprilike 1 lari je oko 36 dinara).

Siguran sam da ne bih preterao ako bih kojim slučajem napisao da je ovo jedan od najboljih umetničkih muzeja na svetu. Kolekcija je sveobuhvatna i obimna, proizašla iz privatne kolekcije osnivača. Muzej prikazuje preko 3500 dela koje je stvorilo preko 100 gruzijskih umetnika.

Kolekcija obuhvata nekih 70 godina umetničkog periosa i svaka izložbena soba je posvećena drugom umetniku. Ako ste ljubitelj umetnosti ovo je definitivno mesto koje morate obići. Prilikom ulaska u muzej primetićete zanimljivo stepenište koje je izrađeno od stakla, pošto ja imam strah od svega i svačega plus sam gledao seriju Rubi više puta ja sam izabrao da idem liftom dok je Bojana bila “hrabrija”!

Kako je ustvari nastao ovaj muzej? George (Gia) Jokhtaberidze i Manana Shevardnadze počeli su sakupljati umetnička dela 1990-ih godina prošlog veka. Nakon uspešnih preduzetničkih poduhvata, goapodin Jokhtaberidze je počeo kupovati umetnička dela kao veliki zaljubljenik umetnosti.

Jednom prilikom tokom njegove posete galeriji, radnici su pakovali jednu sliku koja je trebala biti poslata u inostranstvo po nekoj veoma niskoj, smešnoj ceni. Ubrzo je gospodin Jokhtaberidze shvatio da će delo biti zauvek izgubljeno ako se tako rasipa širom svetom bez odgovarajuće kolekcije i adekvatne izložbe. Pošto je većina umetničkih dela nastala tokom perioda Sovjetskog Saveza i Gvozdene zavese, umetnost još nije bila dobro poznata na prostorima Gruzije. Tako je nastala misija: prikupljanje, restauracija i očuvanje gruzijske umetnosti. U početku, misija nije uključivala ideju za izgradnju potpuno nove zgrade muzeja, ideja je bila da se sva umetnost sakupi i daruje državnim muzejima.

Međutim, zbog raspada SSSR-a i posledičnih ekonomskih i građanskih previranja, državni muzeji su bili u teškoj situaciji i nisu bili u mogućnosti da skladište sva umetnička dela. Nakon što je 23 godine sakupljao razna umetnička dela i uspeo da bude na čelu najveće telekomunikacione kompaniju u Gruziji, gospodin Jokhtaberidze je video priliku da kupi nekretninu ispred zgrade parlamenta Gruzije. Prilika se brzo pretvorila u stvarnost i nastao je plan za izgradnju kompleksa zgrada koje bi postale Gruzijski muzej likovnih umetnosti i Umetnička kuća.

Nakon dvosatne posete ovom neverovatnom muzeju nastavili smo naše razgledanje Tbilisija. Tokom naše šetnje centralnom ulicom prestonice Gruzije naišli smo na mnoga vesela lica koja su nam davala upustva kako da dođemo do mesta gde se održavala Nedelja Mode. Pored ljudi, imali smo priliku i da sretnemo naše četvoronožne krznene prijatelje koji su pronašli svoje sklonište na baštenskim klupama centralnih restorana.

Gruzini su inače veliki borci za prava životinja i sve lutalice su registrovane i čipovane (ako dobro uvećate prethodnu sliku, videćete na desnom uvetu psa jedan žuti čip sa kodom). Svuge po centru možete videti posebne “pet stanice” za napuštene pse i mačke koje ljudi zaposleni u gradskim službama, kao i lokalno stanovištvo svakodnevno čisti i stavlja svežu hranu i vodu za piće za napuštene ljubimce.

Pošto smo se mi odlučili na junačku šetnju od nekoliko minuta, za nekih dvadesetak minuta smo bili na svom odredištu i zvanično smo stigli na našu prvu reviju na Nedelji Mode u Tbilisiju.

Mercedes-Benz Nedelja Mode u Tbilisiju (MBFWT) je gruzijska nedelja mode koja je sponzorisana od strane Mercedes-Benz grupe koja se svake godine održava u glavnom gradu Gruzije – Tbilisiju. Komitet za organizaciju Nedelje Mode u Tbilisiju je osnovan 2015. godine. Tokom modne nedelje uporedo se odvijaju i drugi kulturno-umetnička dešavanja poput ARTGeorgia likovne izložbe i BENEKST međunarodni konkurs modnog dizajna.

Obećavam vam da će jedan od narednih postova na blogu biti posvećen isključivo Nedelji Mode u Tbilisiju gde ćete saznati nešto više o ovom modnom događaju koje je za kratko vreme bilo zapaženo od strane najeminentnijih ljudi sa modne scene.

Nakon revija odlučili smo da je najbolje da kupimo nešto za jelo i da se spremimo za spavanje jer je Nacionalna turistička organizacija Republike Gruzije za nas spremila zanimljiv plan i program za naredni dan.

Sutradan od ranog jutra sam bio zvanično najveselija osoba u hotelu pošto sam bio naspavan i bio u potpunosti spreman za doručak i da nastavim sa planom i programom koji su nam spremili naši prijatelji iz Turističke organizacije u saradnji sa Ministarstvom turizma.

Plan je bio obilazak starog dela grada i odlazak na brdo Sololaki gde se nalazi “Majka Gruzije” koja sa velikim ponosom ljubomorno čuva svoj Tbilisi.

Nakon par minuta vožnje od našeg hotela stigli smo do Starog Grada. Ne znam da li ste kojim slučajem upoznati sa činjenicom da je Tbilisi jedan od najstarijih gradova u delu sveta koji leži u južnom Zakavkazju. Zbog svog povoljnog položaja bio je teško osvajan od stane velikih sila, ali su kroz istoriju Gruzini dosta propatili.

Jedino svetlo na kraju tunela je bila Kartlis Deda, u prevodu Majka Gruzije koja je danas jedan od simbola Tbilisija. Statua žene koja simbolizuje duh žitelja Tbilisija i ove neobične zemlje koja se nalazi na raskrsnici Istoka i Zapada. Kolosalna statua, visoka 22m, predstavlja ženu obučenu u tradicionalnu gruzijsku nošnju: u levoj ruci joj je pehar vina, kao simbol srdačne dobrodošlice svakom ko otvorenog i čistog srca dođe u grad, a u desnoj ruci, pripremljen mač, za one koji imaju neke zle namere osim da budu cenjeni gosti…

Do brda Sololaki na kojem se nalazi ova znamenistos se dolazi posebnom žičarom. Cena je simbolična tako da svako ko se odluči da krene put Gruzije i poseti Tbilisi bi trebao da poseti stari deo grada i oseti nepokolebiv duh Gruzina koji i dan danas verno neguju.

Raspoloženje je bilo na nivou i naš balkanski duh je bio u potpunosti spreman da se susretne sa gruzijskim. Vožnja žičarom traje nekoliko minuta, sasvim dovoljno vremena da uživate u pogledu i da stignete to da zabeležite svojim telefonom ili fotoaparatom. Tek kada stignete na vrh Sololaki brda shvatite u stvari koliko je Tbilisi jedan veliki grad, uprkos veličini uspeo da vremenom zadrži svoj šarm i dušu Zakavkazja koja sa sobom nosi dugu istoriju.

Nakon ovog divnog pogleda sa vidokovca do Majke Gruzije nas je vodila jedna obeležena staza gde smo sretali mnogobrojne turiste koji su se vraćali nazad na žičaru. Nekoliko minuta kasnije pred nama se ukazao simbol Tbilisija – Majka Gruzije.

Tu smo se zadržali neko vreme sasvim dovoljno da Bojana i ja napravimo adekvatan sadržaj koji ćete imati prilike da vidite sledeće nedelje na blogu. Samo za tih pola sata koliko smo proveli pored simbola grada uvideli smo brojnost turista koji dolaze da posete Tbilisi.

Pošto smo završili sa obilaskom starog dela grada tim ljudi iz Turističke organizacije nas je odveo na čaj i da probamo neke lokalne slatke poslastice. Verujte mi da sam znao da idem da probam slatkiše preleteo bih sa tog brda bez žičare!

Pošto smo žurili na revije, naša slatka pauza je bila malkice kraća nego što je bilo planirano pa smo užurbanim koracima pohitali ka hotelu na sređivanje.

Još jedan dan ispunjen revijama, videli smo neke nove modne kreacije koja su bila prava osveženja na modnoj sceni. Mogli smo zaključiti i po izrazima lica nekih od vodećih urednika modnih časopisa da je ova godina bila izuzetno plodonosna za gruzijske modne kreatore.

Narednih par dana smo većinom proveli na modnim dešavanjima, tako da nismo imali puno vremena za obilazak grada, ali smo uspeli da uhvatimo još dva slobodna dana koje smo odlučili da utrošimo na istraživanje lepota Tbilisija.

Jedan modni kreator nam je rekao da je svoju inspiraciju za novu kolekciju pronašao u jednom lokalnom zabavnom parku. Bojana i ja smo ga samo pogledali i on nam je sa smeškom rekao adresu i da se sami uverimo u neobičnu lepotu luna parka koji se nalazi na najvišoj tački u Tbilisiju.

Dobro došli u Mtatsminda Park, poznati uređeni tematski luna park smešten na vrhu planine Mtatsminda, sa pogledom na Tbilisi. U parku se nalaze karusele, tobogani, rolera, uspinjača i veliki točak na ivici planine, s kojeg se pruža prekrasan pogled na grad. Ovaj park je takođe i nama poslužio da napravimo neke zanimljive slike za naše modne outfit postove.

Ovaj luna park me je u potpunosti vratio u one bezbrižne dane detinjstva, kada nisam imao potrebe da brinem o svakodnevnim nebitnim stvarima već je samo bio cilj da se zabavim, uživam u sećernoj vuni i razmišljam na koju sledeću vožnju ću se uputiti. Danas je malo drugačije umesto vožnji u luna parku upustio sam se u najkomplikovaniji tematski park koji se zove život i svakog dana imam neke vožnje koje mogu da promene tok mog daljeg rada, ali dobro sve je bezbedno dok imaš nevidljivi pojas koji te štiti od neplaniranog pada.

Kako je nastao ovaj park? Park je osnovala sovjetska vlada tridesetih godina prošlog veka i nekada je bio proglašen trećim najposećenijim javnim parkom u SSSR-u. Pokojni gruzijski milijarder Badri Patarkatsishvili zajedno sa suprugom Innom Gudavadze započeo je transformaciju parka u tematski park 21. veka. Badri je bio vlasnik parka kao dobrotvorni projekat, uz brojne komercijalne imovine u Gruziji, uključujući fabriku čelika Rustavi, vodu Borjomi i TV stanicu Imedi.

Patarkatsišvili je 2007. postao glasni protivnik Partije nacionalnog pokreta i kao rezultat toga više nije bio omiljen predsedniku Mihailu Sakašviliju, pa je novembra 2007. godine, njegovu imovinu, uključujući park Mtatsminda i Imedi TV stanicu, zaplenila je vlada pod tvrdnjama da je kompanija „više puta prekršila“ uslove ugovora i da nije platila naknadu za zakup.

Predstavnici Patarkatsishvili-ja su odmah odbacili ove tvrdnje, rekavši da su “neutemeljene”. Nakon smrti Patarkacišvilija u njegovoj kući u Engleskoj u februaru 2008. godine, njegova udovica Inna Gudavadze započela je međunarodni arbitražni postupak protiv Vlade Gruzije, tvrdeći da je Mtatsminda Park, zajedno sa ostalom gruzijskom imovinom, vlada nepravedno prisvojila. 29. oktobra 2008. godine, Inna Gudavadze je na konferenciji za štampu u Tbilisiju rekla da su park Mtatsminda, kao i TV stanica Imedi bili „Badrijevi lični projekti za Gruziju i gruzijski narod”. U julu 2011. godine porodica Patarkatsishvili postigla je nagodbu sa vladom koja je videla da se park Mtatsminda vratio Inni, a porodica je u zamenu za njih odustala od svih potraživanja vlasništva nad Imedi TV.

Nakon pada predsednika Mihaila Sakašvilija, Imedi Televizija je takođe vraćena Inni i njenoj porodici u oktobru 2012. godine pod novom vladom. U julu 2014. godine tužilaštvo Gruzije podiglo je krivičnu optužnicu protiv bivšeg predsednika Mihaila Sakašvilija i grupe državnih zvaničnika zbog njihove uloge u ilegalnoj eksproprijaciji gruzijske imovine u vlasništvu porodice Patarkasishvili.

Dragi moji pustolovi, došli smo do kraja prvog posta iz serije postova moje avanture iz Gruzije koja ne bi bila moguća bez nesebične pomoći mojih prijatelja iz kompanije Turkish Airlines, kao i organizatorima Nedelje Mode u Tbilisiju i timu iz Nacionalne Turističke Organizacije Republike Gruzije zajedno sa lokalnim ministarstvom turizma. Takođe ovim putem želim da se zahvalim Iota hotelu gde smo imali osećaj kao da smo kod svoje kuće. Vreme uvek proleti kada se čovek lepo zabavlja! Čovek je bogat u duši ako je uspeo da istraži svet i meni je drago da uvek uspem da pronađem partnere mojih projekata koji mi pomažu da otkrijem svet na jedan sasvim drugačiji način.

Kako se vama dopala ova moja priča o Tbilisiju? Da li ste imali priliku do sada da posetite Gruziju? Vidimo se opet za par dana na istom mestu, očekuje vas novi post gde nastavljamo našu priču o Tbilisiju, ali kroz jedan modnih outfit post gde ću vam ispričati neke dogodovštine koje su me pratile tog dana u glavnoj prestonici Gruzije.

Ako imate neko pitanje, komentar, sugestiju ili poruku za mene možete mi napisati dole u komentarima. Naravno, kao i do sad uvek me možete kontaktirati putem maila ili društvenih mreža i to možete pronaći na stranici KONTAKT. Vidimo se na istom mestu za par dana, sa nekom novom pričom!

Blogerski pozdrav iz dalekog Tbilisija,

Mr.M

Ovaj post je sponzorisan od strane avio kompanije Turkish Airlines, Nacionalne Turističke organizacije Republike Gruzije i organizatora Mercedes-Benz Nedelje Mode u Tbilisiju. Ova modna avantura ne bi bila moguća bez Iota Hotela čije osobolje nam je ulepšalo naš boravak i učinili su sve da bismo se osećali kao kod svoje kuće. Takođe ovim putem želim da se zahvalim mojim prijateljima iz kompanije Sony koji su omogućili da uživate u ovim prelepim slikama koje su izrađene uz pomoć fotoaparata Alpha 7r Mark II i objektiva Sony FE 24-70 mm iz posebne serije G Master.
SHARE THIS POST

Pisma sa Malte: Mala modna letnja rapsodija u Valeti

Dragi moji pustolovi, dobro došli u moj novi post. Nadam se da ste dobro i da se polako spremate za godišnji odmor jer znam da su obično jul i avgust mesec period koji ljudi koriste za godišnji odmor, malo srede misli i opuste se sa svojom porodicom i prijateljima. Nadam se da ste uplatili neko lepo letovanje, nije bitna destinacija već čovek prosto da promeni svoju sredinu bar na kratko. Zato su putovanja odličan način da se čovek opusti, sredi svoje misli i napuni baterije za nove radne pobede.

Pre nego što počnem sa mojim današnjim postom želeo bih da se još jednom zahvalim Nacionalnoj turističkoj organizaciji Republike Malte na pozivu i što sam imao priliku da prisustvujem na jednoj izuzetno važnoj modnoj manifestaciji kao što je to Nedelja Mode na Malti.

Danas nastavljamo moju “modnu” avanturu na Malti i pokazaću vam moju odevnu kombinaciju koju sam nosio tokom drugog dana na Nedelji Mode na Malti. Kada idete na more ili u primorske krajeve u većini slučajeva u svojoj glavi zamišljate da će vaš kupaći kostim (za žene), pa čak i šorc (za nas muškarce) biti jarkih boja. Naravno i ja sam ljubitelj vedrih boja, ali sam odlučio pošto je u pitanju formalan, važan događaj da moram imati i ja svoj “crni” momenat.

Obukao sam svoje crne pantalone, koje hvala Bogu izdužuju bar malo moje noge jer inače pripadam onoj grupi muškaraca koji imaju vizuelno duži gornji deo tela tj. trup od donjih ekstremiteta, čitaj to kao u fazonu nije mi majka priroda dala duže noge! 😀

Dobro pošto sam vremenom naučio da kamufliram svoje nedostatke i usput postao i ponosan na iste i ovaj put sam bio ponosan na sebe što sam uspeo da budem na visini zadatka. Moram priznati da sam totalno neočekivano zbog ovog outfita dobio nagradu za najbolje obučenu ličnost, stvarno to nisam očekivao.

Neko bi rekao, “pih to je samo nagrada, gde su pare?!”, ja mogu samo reći nema tih para koje bi meni to veče dale pružile veću satisfakciju, nego nagrada što sam uspeo da bar na 5 minuta izgledam lepo. Naravno, za moj prirodan izgled bila je zaslužna divna temperatura od 35 stepeni gde sam imao mogućnosti da razmišljam u trenucima bunila o svojim dosadašnjim greškama u životu i usput da dobijem onaj čuveni efekat “mokre” kose za koji se ispostavilo da mi ne stoji loše.

Slikanje u lepoj garderobi na 35+ stepeni je samo rezervisano za ljude koji su tu poslednji dan na svom putovanju ili za nas blogere koji su naučili da se slikamo na -10 u džemperu ili da se kuvamo na 40 stepeni, valjda sve to ide u rok službe što obično vole da kažu naši stari.

Zamislite kada se moj jadan aparat ugasio uz poruku da je potrebno ohladiti sistem, možete zamisliti koliko je meni falilo da se bacim u onu vodu iako ne znam da plivam… Moje muke, niko ne zna! 😀

Sliku koju imate prilike da vidite iznad je nastala nakon što smo napravili jednu slatku, osežavajuću pauzu gde smo moj fotograf i ja pojeli po koju kuglu sladoleda, onda je mali Marko sa osmehom mogao da nastavi fotografisanje. (naravno efekat sreće je prestao nakon pola sata…)

Komadi ovog outfita vam nisu poznati jer sam se potrudio da uz pomoć mojih prijatelja iz kompanije Loro Piana i Seventy napravimo zanimljivu kombinaciju koja je na kraju i dobila nagradu. Do sada sam dobio par nagrada za moj rad na blogu, ali moram priznati da mi je ovo jedna od najdražih… Sad će mi moja majka reći: “Marko, sine mnogo si ti napredovao od one svoje nagrade Mistera lepote koju sam dobio još u osnovnoj školi kada smo bili na eskurziji na planini Rudnik!” (sa sve njenim posebnim tonom pun majčinskog ponosa kakvu je lepotu rodila! :D) Majka k’o majka!

Dragi moji pustolovi i ljubitelji mode, došli smo do kraja ovog specijalnog modnog posta sa Malte, koji ne bi bio moguć bez nesebične pomoći Turističke organizacije Republike Malte. Vreme uvek proleti kada se čovek lepo zabavlja! Čovek je bogat u duši ako je uspeo da istraži svet i meni je drago da uvek uspem da pronađem partnere mojih projekata koji mi pomažu da otkrijem svet na jedan sasvim drugačiji način.

OUTFIT

Majica: Seventy

Pantalone: Loro Piana

Ranac: Louis Vuitton

Patike: Loro Piana

Kako se vama dopala ovaj moja modna kombinacija? Da li ste imali priliku do sada da posetite Maltu? Za par dana nastavljamo našu avanturu po Evropi, vodim vas na Sardiniju i ostajem vam dužan još jednu modnu priču sa Malte sa kojom ćemo i zvanično završiti naš serijal postova o Malti, a do tada budite mi pozdravljeni!

Ako imate neko pitanje, komentar, sugestiju ili poruku za mene možete mi napisati dole u komentarima. Naravno, kao i do sad uvek me možete kontaktirati putem maila ili društvenih mreža i to možete pronaći na stranici KONTAKT. Vidimo se na istom mestu za par dana, sa nekom novom pričom!

Blogerski pozdrav,

Mr.M

P.S. Ako želite da saznate nešto više mojoj avanturi na Malti, pročitajte i moje prethodne postove:

  1. Pisma sa Malte: Biser Mediterana koji nikog ne ostavlja ravnodušnim… (putopis)
  2. Pisma sa Malte:Mdina, magični grad tišine… (putopis)
  3. Pisma sa Malte: Valeta, rajski grad koji je nastao za sedam dana (putopis)
  4. Pisma sa Malte: Leto je uvek u modi! (modni outfit post)
  5. Pisma sa Malte: Gozo, prirodna oaza sreće i mira (putopis)
Ovaj post je sponzorisan od strane Nacionalne turističke organizacije Republike Malte i ostalih partnera ovog projekta koje ću spomenuti u narednim postovima o Malti. Takođe ovim putem želim da se zahvalim mojim prijateljima iz kompanije Loro Piana i Seventy na divnoj saradnji i Sony koji su omogućili da uživate u ovim prelepim slikama koje su izrađene uz pomoć fotoaparata Alpha 7r Mark II i objektiva Sony FE 24-70 mm iz posebne serije G Master.
SHARE THIS POST

Pisma sa Malte: Leto je uvek u modi!

Dragi moji, dobro mi došli! Kako ste mi danas? Dobro priznajem više je postalo dosadno da kukam kako je pakleno vruće, ipak su to letnje temperature koje ćemo svi mi nekako pregurati. Danas sam rešio da podelim sa svima vama moj prvi modni outfit post sa Malte i ujedno da vam pokažem moju prvu odevnu kombinaciju koju sam nosio na otvaranju Nedelje mode u Valeti, Malta.

Pre nego što počnem želeo bih da se zahvalim mojim prijateljima iz Nacionalne turističke organizacije Republike Malte na srdačnom pozivu. Bilo mi je zadovoljstvo da upoznam Maltu iz jednog potpuno drugog ugla i da pored čuvenih priča o vitezovima, shvatim da je Malta jedna neobična destinacija koja je usput i sa modnog aspekta zemlja u razvoju.

Nakon što smo završili sa obilaskom jednog dela ostrva, prema planu i programu mali Marko je trebao da ode na otvaranje najvećeg modnog dešavanja na Malti – Nedelja Mode. Ovaj događaj je veoma važan za Maltežane, to su dani kada Malta oživi i kada ljudi izađu napolje da se druže i pokažu neke modne komade za koje možda ne bi nosili svakodnevno. To je ujedno i cilj ovih dešavanja, da se poigrate sa umetnošću i da pokažete neki svoj lični pečat.

Ja sam odlučio da ostanem dosledan svom “dosadnom” elegatnom stilu pa sam odlučio da ponesem na sebi neki tipični mornarski stil. Siguran sam da se pitate o čemu sad ovaj Marko priča?! Mornarski stil se svodi na tri osnovne boje to su teget, bela i crvena boja. Tu su neizbežne i pruge, koje su na neki način zaštitni znak ovog stila. Inače pravilo je da su pruge horizontalne, ali pošto je u mom životu sve drugačije ja sam rešio i pruge da “obrnem”!

“Sve bi seke ljubile mornare…” to je čuvena pesma grupe Magazin, pa sam hteo i ja da okušam svoju sreću! Bilo je tamo na tvrđavi Elmo dosta lepih seki, ali me ni jedna nije poljubila, ipak su seke došle da pokažu nove modne kombinacije… Ok, možda neki drugi put.

Kada sam već spomenuo tvrđavu Elmo, to je jedan od najvećih ratnih muzeja na otvorenom na Malti koji je od velikog istorijskog i kulturnog značaja za Maltu. Nedelja Mode je ove godine bila podržana od strane Turističke organizacije Malte i drugih velikih kompanija i hteli su da spoje istoriju sa modom. Ko je gledao moje priče (storije) na Instagramu video je lepotu kreacija raznih modnih kreatora. Mislim da će mi ostati ovaj događaj u mom sećanju zbog neverovatne lokacije, mirisa mora, predivnog pogleda i zanimljiv kreacija koje su sa velikom ljubavlju spremili brendovi i modni dizajneri.

Iskren da budem nisam planirao da naočare budu deo ove odevne kombinacije, ali su mi dobro došle zbog sunca. Dok sam čekao specijalnu večeru u čast otvaranja Nedelje Mode, odlučio sam da prekratim vreme i da napravim slike za ovaj outfit. Prošetao sam Valetom, utvrdio naučeno gradivo koje sam tog dana naučio o ovom neobičnom gradu.

Prešao sam uzduž i popreko ulice Valete, uživao u pogledu. Malo su mi noge bile natekle od napora i obilaska gradova, ali sam stoički izdržao i uspeo da prošetam Valetom i posle odem na otvaranje Nedelje Mode i da vidim prve revije.

Nekada moj život nije Instagram, ali se trudim da ga ulepšam bar zbog sebe da bih imao snage da nastavim dalje. Možda sam tog dana pojeo nešto sto nisam trebao, možda sam imao zdrastvene probleme posle, možda sam čak i povratio zbog nadmorske visine, ali uvek postoje oni ljudima kojima je mnogo gore u životu.

Ja se uvek trudim da svoj posao uradim što je moguće profesionalnije, na trostruko zadovoljstvo. Prvo da ljudi koji redovno čitaju i prate moj sadržaj uvide neku vrednost i ličnu korisnost mog rada, da moji klijenti budu zadovoljni i ja da budem srećan što imam priliku da svoju ljubav prema pisanju pretvorim u lep posao koji ima svoje prednosti i mane, ali ga ja istinski od srca obožavam.

Moja ljubav prema modi i putovanjima nema granica, meni je svejedno gde će me moj put odvesti, ali bitno mi je da ću imati neke lepe uspomene i priče koje mogu podeliti sa svima vama.

Za ove divne fotografije se pobrinuo moj najbolji fotograf uz dobru opremu i zahvalan sam što imam divne prijatelje bloga koji su verovali u mene i moj rad i samim tim mi pomogli da se usavršim i da mogu uvek sa vama da podelim svoje uspomene u najboljem mogućem kvalitetu slike i rezoluciji. Ovaj put smo dobili pojačanje, pa je moj fotoaparat dobio novo “oko”, objektiv iz specijalne Sony serije objektiva za profesionalne fotografe G Master i nadam se da ćete sad uživati u još boljem kvalitetu fotografija. Još jednom hvala na ovako divnom poklonu!

Dragi moji pustolovi i ljubitelji mode, došli smo do kraja ovog specijalnog modnog posta sa Malte, koji ne bi bio moguć bez nesebične pomoći Turističke organizacije Republike Malte. Vreme uvek proleti kada se čovek lepo zabavlja! Čovek je bogat u duši ako je uspeo da istraži svet i meni je drago da uvek uspem da pronađem partnere mojih projekata koji mi pomažu da otkrijem svet na jedan sasvim drugačiji način.

OUTFIT

Košulja: Zara

Pantalone: Burberry

Naočare: Salvatore Ferragamo

Patike: Saint Laurent

Kako se vama dopala ovaj moja mediteranska modna kombinacija? Da li ste imali priliku do sada da posetite Maltu? Za par dana nastavljamo našu avanturu po Malti, vodim vas ostrvo Gozo, a do tada budite mi pozdravljeni!

Ako imate neko pitanje, komentar, sugestiju ili poruku za mene možete mi napisati dole u komentarima. Naravno, kao i do sad uvek me možete kontaktirati putem maila ili društvenih mreža i to možete pronaći na stranici KONTAKT. Vidimo se na istom mestu za par dana, sa nekom novom pričom!

Blogerski pozdrav,

Mr.M

Ovaj post je sponzorisan od strane Nacionalne turističke organizacije Republike Malte i ostalih partnera ovog projekta koje ću spomenuti u narednim postovima o Malti. Takođe ovim putem želim da se zahvalim mojim prijateljima iz kompanije Burberry na divnoj saradnji i Sony koji su omogućili da uživate u ovim prelepim slikama koje su izrađene uz pomoć fotoaparata Alpha 7r Mark II i objektiva Sony FE 24-70 mm iz posebne serije G Master.
SHARE THIS POST

Moskva, ruska prestonica ljubavi i mode…

Dobro jutro dragi moji modni pustolovi, kako ste mi danas? Danas ću sa vama podeliti i moju poslednju priču iz Rusije, zemlje koja je veoma draga mom srcu. U prethodnim postovima sa vam pisao o razlozima zbog kojih sam emotivno vezan za Moskvu i razlogu moje posete… Pre nego što počnem sa današnjim postom voleo bih da se zahvalim avio kompaniji Red Wings i lancu hotela Marriott na divnoj saradnji, bez njihove nesebične pomoći ova avantura ne bi bila moguća. Nadam se da ćemo sarađivati i u budućnosti!

Moskva, koja je inače predstavlja dom preko 20 miliona ljudi svojom lepotom i elegancijom privlači svakodnevno hiljade i hiljade novih putnika i naravno povratnika koji se uvek rado vraćaju ovom gradu kada za to imaju prilike.

Moskva je od onih “večnih” gradova u koje se ništa ne menja, već se sve ljubomorno čuva tako da je uvek autentičan i tradicionalan, uvek dosledan sebi i svojim građanima. Obično kažu ljudi da su Rusi izuzetno rezervisan narod i da nisu baš raspoloženi da pomognu turistima, ali istina je drugačija.

Na primer moj fotograf i ja smo rešili da posetimo periferiju zbog kupovine poklona, zamislite kada smo se vozili preko 20 metro stanica i pritom još koristili i autobus ljudi oko nas su bili raspoloženi da nam pomognu i da ćaskaju. Mlađe generacije su htele da odgovore na moja pitanja oko stanice gde treba da siđemo, ako slučajno ne znaju pitaju nepoznatu osobu pored. Sa druge strane starije osobe su imale malo više slobodnog vremena pa su se čak upuštale u detaljniju konverzaciju pa im je bilo drago kada su čuli da sam iz Srbije.

Dosta njih je imalo neku asocijaciju na Srbiju, nekom je prva komšinica bila iz Srbije neki su bili čak u Srbiji, ali iako smo značajno manji od njih čuli su za nas i nemaju neke predrasude o našoj zemlji, valjda je to zbog toga jer smo možda pomalo i slični.

Tokom ovog putovanja imao sam priliku da vidim klasne razlike koje su primetne, kod njih je kao i kod nas srednja klasa izumrla pa su ostali ljudi iz radničke klase koja pred mašinom za kupovinu metro karte traži po džepovima 2,3 rublje koje nedostaju da bi kupili kartu i ljudi koji ne znaju šta će sa viškom novca pa kupuju dijamante i ostale skupocene stvari.

Tako sam odlučio da iskoristim jedno sunčano jutro da pre svih obaveza koje imam slikam i ovu odevnu kombinaciju. U pozadini možete videti onaj prelepi, a ujedno i jedan od najstarijih hotela o kojem sam vam pisao u prethodnom postu – Hotel National. Tu su nastale one lepe slike sa ogledalom za koje sam dobio dosta pitanja.

Voleo bih da vam odgovorim na neka od pitanja koja ste mi slali, prvo nije moguće se slikati sa ogledalom jer se ono nalazi u jednoj od soba hotela. U hotel se može ući ima prelep kafe, ne morate da budete gosti hotela možete prosto samo da uživate u lepoti enterijera ovog istorijskog mesta i popijete kafu i uživate u nekom kolaču ili pak samo da posetite neće se niko ljutiti ako ne koristite njihove usluge, imponovaće im da je neko došao da vidi uživo lepotu ovog hotela.

Smatram da bi slika iznad trebala da uđe u sliku rekorda, sigurno se pitate zašto? Samo ću reći ovo je jedna od retkih slika gde sam uspeo da stanem ceo, pa čak i moja senka. Oprostite na mojoj frizuri “a la gnezdo”, nisam uspeo da sredim frizuru! 🙂

Hram Vasilija Blaženog će mi zauvek ostati u sećanju kao uspomena jednog dvogodišnjaka koji je verovao da je to fabrika sladoleda. Valjda je to bila poslednja nada jedne majke koja je verovala da će jedno takvo ubeđenje smiriti njeno dete bar na par minuta, da bi žena odmorila svoju dušu.

Dragi moji, došli smo do kraja ovog specijalnog posta, a ujedno i poslednjeg specijalnog posta iz Rusije koji ne bi bio moguć bez kompanije Red Wings. Vreme uvek proleti kada se čovek lepo zabavlja! Čovek je bogat u duši ako je uspeo da istraži svet i meni je drago da uvek uspem da pronađem partnere mojih projekata koji mi pomažu da otkrijem svet na jedan sasvim drugačiji način.

Na kraju posta voleo bih da se zahvalim mojim prijateljima iz avio kompanije Red Wings na ovoj predivnoj saradnji i neverovatnom iskustvu koje ću pamtiti dugo. Moskva je divan grad, koji je inače obeležio moje detinjstvo. Takođe, želeo bih ovim putem da se zahvalim partnerima ovog projekta lancu hotela Marriott, koji su svojom nesebičnom podrškom podržali ovaj projekat i omogućili nam da se u njihovim hotelima osećamo kao kod svoje kuće. Hvala St. Regis Nikolskaya hotelu i hotelu National na gostoprimstvu, nadam se da ćemo se videti opet uskoro!

OUTFIT

Kožni kaput-monton: Burberry

Pantalone: Loro Piana

Ranac: Louis Vuitton

Patike: Loro Piana

Kako se vama dopala ova moja priča o ruskoj prestonici i najstarijem hotelu u Moskvi? Da li ste imali priliku do sada da posetite Moskvu? Ako ste imali priliku voleo bih da čujem vaše mišljenje! Za para dana nastavljamo našu avanturu po Evropi, saznaćete nešto više o Kneževini Monako i gradovima koje sam imao prilike da posetim na Francuskoj Rivijeri, a do tada budite mi pozdravljeni!

Ako imate neko pitanje, komentar, sugestiju ili poruku za mene možete mi napisati dole u komentarima. Naravno, kao i do sad uvek me možete kontaktirati putem maila ili društvenih mreža i to možete pronaći na stranici KONTAKT. Vidimo se na istom mestu za par dana, sa nekom novom pričom!

Blogerski pozdrav,

Mr.M

P.S. Ako želite da se podsetite ili niste stigli da pročitate neku od prethodnih priča o Moskvi na mom blogu, možete to učiniti sad. Nadam se da će vam se svideti!

  1. Razglednica iz Rusije: Iz Moskve, s ljubavlju…
  2. Bila je to jedna modna nedelja u Moskvi
  3. Pisma iz Moskve: Hotel National, tajanstvena soba 101

Ovaj post je sponzorisan od strane avio-kompanije Red Wings i lanca hotela Marriott  kojem pripadaju hoteli St. Regis Nikolskayahotel National.
Takođe ovim putem želim da se zahvalim mojim prijateljima iz kompanija BurberryLoro Piana na divnim outfitima i Sony koji su omogućili da uživate u ovim lepim slikama koje su izrađene uz pomoć fotoaparata Alpha 7r Mark II.

SHARE THIS POST

Bila je to jedna modna nedelja u Moskvi

Pozdrav svim mojim dragim ljubiteljima mode i putovanja! Kao što ste navikli na Mr.M blogu postovi se objavljuju petkom ili za vikend. Idealno vreme, taman dok stignu svima vama mejlovi sa obaveštenjem da je novi post na blogu imate više vremena za uživanje i da se posvetite sebi. Primetio sam da volite da čitate postove u kojima se lepo ispričam sam sa sobom bez nekih uputstava, pa ću se potruditi i ovaj put da bude tako.

Pre nekoliko dana smo započeli rusku avanturu na blogu, razlog moje posete je bio poprilično jasan – Nedelja mode u Moskvi. Nisam dugo pisao modne postove na blogu, pa mi je teško da se vratim u formu nadam se da mi nećete zameriti. Do sada sam par puta dobijao poziv za ovo dešavanje, ali kao što u mom životu biva ja se razbolim ili neko od mojih životinjica pa ne bih da mrdam baš od kuće u tim trenucima… Ovaj put nisam imao neke posebne prepreke osim što sam se malo zaigrao.

Ja sam veliki avanturista, pa sam ovaj put sebi zadao zadatak da u 9:30 uspem da izađem sa aerodroma, uhvatim moju čuvenu limuzinu A1 koja me odveze do Slavije pa trk do kuće da se spakujem i vratim do 12 sati na aerodrom. Da, tako je to bilo! Imao sam manje od dva sata da se prepakujem i da idem na važno dešavanje kao što je to nedelja mode.

Za samo nešto manje od 2 sata uspešno sam uspeo da spakujem skoro 26 kilograma stvari, a totalno sam zaboravio na odeću koja me tamo čekala. Ja uvek kada putujem na modna dešavanja ponesem sve pa se na kraju ispostavi da sam uzalud sve poneo! Ovaj put nisam baš napravio toliku grešku jer je tamo bilo tako zima da ja ne znam šta bih radio od muke. Hvala bogu pa sam poneo moje omiljene rolke da me greju, iako me je moja majka osuđivala gde da nosim rolke u sred proleća po Moskvi. Nekad i ja da ispadnem pametna glavica u porodici!

Elem, uspeo sam da se spakujem da zaboravim kablove od punjača telefona jer mi je glava bila u oblacima i mama mi je javila da su silni kablovi ostali kod kuće taman dok sam ja sedeo u čekanici sa ostalim putnicima i čekao svoj let. Promrmljao sam sebi u bradu da će biti veselo i da ću bar pronaći negde da kupim zamenske punjače nepoznatih proizvođača samo da mi oprema preživi put…

Po prvi put sam pomislio da pitam na recepciji hotela da nemaju možda punjače, pomislio sam možda da im se sigurno dešava da je gostima potreban punjač za telefon ili računar i da su nekim čudom ili nepažnjom kao ja u brzini zaboravili da ponesu. Pitao sam bojažljivo što sam tiše mogao da li imaju možda punjače, moj fotograf je to malo glasnije ponovio pošto je mene pojeo živi blam… Prijatna mlada devojka sa recepcije me je zamolila da napišem na papiru koji punjači su mi potrebni i da će mi u najkraćem vremenskom roku biti isporučeni u sobu, probaće da pronađu!

Mislim da je to bio onaj sveti trenutak spašenja Sv. Marka blogerskog da ne mora da kupuje punjače pošto su mi sve lađe potonule kada sam usput u samom putu do hotela bio iznenađen cenama sitnica, očekivao sam da je Moskva skupa, ali ovo je prevazišlo sva moja očekivanja.

Mali Marko je nakon pola sata dobio sve punjače i mogao je da krene u nove radne pobede. To prvo veče u Moskvi mi je prošlo radno trebalo je raspremiti 26 kilograma prtljaga, izvaditi iz paketa nove stvari koje su stigle. Inače kada idem na ovakva putovanja prvo što radim je raspakivanje mog kofera i paketa koje sam dobio od kompanija jer posle mi je lakše da ih opeglam jer se manje izgužvaju!

Uspeo sam da “odmorim” malo oči na 2,3 sata i onaj moj nesrećni alarm je počeo da zvoni… Nije on jadan kriv što ja želim da radim 100 stvari istovremeno, pa mi nekad i dan ako bi kojim slučajem bio 30 sati (volim da zaokružim na okrugle brojeve) ne bi bio dovoljan da pozavršavam sve što sam planirao.

Morao sam požurim sa spremanjem jer je taj dan bio i ujedno prvi dan Nedelje mode i u prepodnevnim časovima se organizuje neki sastanak za medije, blogere ima i neka klopa. Naravno fotograf me je napustio i otišao da jede, meni nije bilo do jela umalo da zaspim od umora, ali sam uspeo da se održim.

Jedan od brojnih razloga moje iscrpljenosti bilo je i ovo slikanje koje sam hteo da obavim pre odlaska na dešavanja jer smo ujutru svi lepi i sveži (osim mene!) pa sam odlučio da uradim slike za outfit post.

Moj fotograf je nazvao ovu sliku “Španska sapunica moment”, ruku na srce meni je ova slika draga. Po prvi put u svom životu jasno vidim svoje oči na slici. Ti trenuci su retki, ali ih kao što vidite ima ih! 🙂 Boravak u St. Regis hotelu pamtiću po prijatnom ambijentu i klasičnoj muzici koju obožavam da slušam i tada mi inspiracija na vrhuncu. Idealno vreme za pisanje tekstova!

Kako opisati ovaj outfit? Pokušaću sa samo četiri reči, a vi me ispravite ako grešim: Savršena Harmonija Braon Boja. Zahvaljujući mojim prijateljima iz modne kuće Loro Piana imao sam priliku da osetim mekoću njihovog kašmira koji je najpoznatiji u svetu. Mama kada je videla ove slike rekla je dete smrsnućeš se napolju je 6 stepeni, moram priznati da nisam osetio hladnoću jer sam imao organizovan prevoz, a i bio sam neizmerno uzbuđen zbog Moskve jer sam konačno posle par godina ponovo došao u ovaj predivni grad.


Dragi moji, došli smo do kraja ovog posta, a ujedno i drugog specijalnog posta iz Rusije koji ne bi bio moguć bez kompanije Red Wings. Vreme uvek proleti kada se čovek lepo zabavlja! Tokom boravka u Moskvi obišli smo mnoge interesantne znamenitosti koje ću rado podeliti sa vama u jednom od narednih postova. Čovek je bogat u duši ako je uspeo da istraži svet i meni je drago da uvek uspem da pronađem partnere mojih projekata koji mi pomažu da otkrijem svet na jedan sasvim drugačiji način.

OUTFIT

Kožni monton: Loro Piana

Rolka: Loro Piana

Pantalone: Loro Piana

Ranac: Louis Vuitton

Patike: Loro Piana

Na kraju posta voleo bih da se zahvalim mojim prijateljima iz avio kompanije Red Wings na ovoj predivnoj saradnji i neverovatnom iskustvu koje ću pamtiti dugo. Moskva je divan grad, koji je inače obeležio moje detinjstvo. Takođe, želeo bih ovim putem da se zahvalim partnerima ovog projekta, koji su svojom nesebičnom podrškom podržali ovaj projekat i omogućili nam da se u njihovom hotelu osećamo kao kod svoje kuće. Hvala St. Regis Nikolskaya hotelu na gostoprimstvu, nadam se da ćemo se videti opet uskoro! Naravno veliko hvala i mojim dragim prijateljima iz kompanije Loro Piana koji su učinili da se osećam kao pravi modni kralj. 🙂

Kako se vama dopala ova moja modna priča? Da li ste imali priliku do sada da posetite Moskvu? Ako ste imali priliku voleo bih da čujem vaše mišljenje! Za para dana nastavljamo našu avanturu u Moskvi, do tada budite mi pozdravljeni! Ako imate neko pitanje, komentar, sugestiju ili poruku za mene možete mi napisati dole u komentarima. Naravno, kao i do sad uvek me možete kontaktirati putem maila ili društvenih mreža i to možete pronaći na stranici KONTAKT. Vidimo se na istom mestu za par dana, sa nekom novom pričom!

Blogerski pozdrav,

Mr.M

 

Ovaj post je sponzorisan od strane avio-kompanije Red Wings i lanca hotela Marriott  kojem pripada hotel St. Regis Nikolskaya. Takođe ovim putem želim da se zahvalim mojim prijateljima iz kompanija Loro Piana na divnim outfitima i Sony koji su omogućili da uživate u ovim lepim slikama koje su izrađene uz pomoć fotoaparata Alpha 7r Mark II.
SHARE THIS POST

Razglednica iz Rusije: Iz Moskve, s ljubavlju…

Dobro jutro dragi moji pustolovi, kako ste mi danas? Prošle nedelje smo završili našu avanturu u Istočnoj Turskoj i vreme je da mali Marko krene dalje. Isti dan, samo nekoliko sati nakon povratka iz Istanbula, ponovo sam se vratio na aerodrom i uputio se u prestonicu Rusije – Moskvu. Razlog moje posete je bila Nedelja mode u Moskvi koja inače svake godine okuplja najveće ljubitelje mode jer je inače Rusija poznata kao najbolje, a ujedno i najveće tržište u Istočnoj Evropi.

Ovo putovanje ne bi bilo moguće bez nesebične pomoći avio kompanije Red Wings, ruske avio kompanije koja odnedavno u svojoj ponudi ima i direktne letove za Moskvu iz naše prestonice. Kompanija Red Wings je osnovana 1999. godine u Moskvi sa namerom da gradove iz Centralne Rusije povežu sa zanimljivim turističkim destinacijama u Rusiji i inostranstvu.

Red Wings u svojoj letačkoj floti imaju avione koji poseduju isključivo ekonomsku klasu, ne postoji biznis klasa. Osnovni ciljevi kompanije su komfornost putnika i cene koje su pristupačne većini putnika koji žele da otkriju neke nove destinacije. Prilikom kupovine karata možete izabrati jednu od 3 ponuđene tarife, jedna od njih je LIGHT u kojoj imate mogućnost putovanja samo sa ručnim prtljagom.

Letovi na relaciji Beograd – Moskva kompanija Red Wings obavlja nešto manje od godinu dana što je novitet na našem tržištu. Od sada možete leteti 4 puta nedeljno sa aerodroma Nikola Tesla do Domodedova i za oko 3 sata dođete u prestonicu modernog Ruskog Carstva.

Hrana na letu je izuzetna, izbor jela je odličan, porcije su i više nego dovoljne, verujte mi nisam osetio potrebu da večeram nakon leta. Sve pohvale za osoblje, po prvi put u životu sam doživeo da me lično pozdrave piloti i čitava posada što je bilo za mene jedno izuzetno iskustvo. Bilo mi je veliko zadovoljstvo da sarađujem sa kompanijom kao što je Red Wings i nadam se da ćemo sarađivati i u budućnosti.

Moja prva slika iz Moskve, moram priznati da je bilo hladno ako se uzme u obzir da je zvanično kalendarski proleće već bilo u toku, ali u Moskvi je sve kao što vidite… promenljivo! Bila je vedra, ali hladna noć moj fotograf hoće da izludi zbog mojih kofera, ali dobro trudimo se da ih vučemo kao da to nije ništa… Fotograf me je ubeđivao da sam poneo sa sobom i svoje “blogerske dijamante” pošto je kofer bio toliko težak da nismo mogli da pronađemo neki bolji izgovor za moju ludu glavu što je uspela za samo dva sata da spakuje…

Kao što možete primetiti rasveta u Moskvi je i dalje na ulicama i mogu vam reći da to i nije tako loše jer imate osećaj da vam milion zvezdica sa neba osvetljava put. Umoran od prethodne avanture i još jednog leta uspevam nekako da se otkotrljam do hotela…

Osvanuo je i taj 30. mart koji je označavao moj prvi zvanični dan u Moskvi i prvi dan Mercedes Benz Nedelje Mode u Moskvi. Nisam nešto iskreno ni spavao, skoro sam celu noć proveo čitajući upustva i raspored revija da ni sam nisam znao gde treba da idem… Pošto sam se dovoljno istraumirao upustvima, tešio sam sebe da se najverovatnije neću izgubiti u metropoli kao što je Moskva, koja je inače poznata kao grad sa preko 20 miliona stanovnika… Čoveče skoro kao tri Srbije!

Naravno, ne bih ja bio ja da nisam otvorio sve pakete koje sam dobio pa sam morao i da probam sve stvari koje sam dobio od raznih brendova da bih mogao da odem k’o čovek na revije. Iskreno kada sam dobio informaciju da je Loro Piana, inače jedan od najpoznatijih italijanskih brendova pokazao interesovanje da sarađuje sa mojim blogom ja nisam mogao prosto da poverujem da ću konačno osetiti mekoću njihovog čuvenog kašmira i posebne hladno valjane vune.

Pokušao sam da kopiram neke svetske blogere, ono haos mi je u sobi, ali ja ne marim za to… Nije mi uspelo, zadatak je propao, ali smo dobili simpatičnu sliku gde ja konačno nemam izražene butine, ali sam zato se svojski potrudio da izgužvam pantalone za sve pare. Razmišljao sam da ih opeglam nakon doručka, ali sam primetio da su se nakon nekog vremena “ispravile”, pa nije ni bilo potrebe da ih peglam.

Fotograf me je podsetio na jednu moju neispunjenu želju, pošto sam stalno pričao o filmovima i serijama gde ono glavni glumci silaze niz stepenice pa imaju sjajne fotografije kao u fazonu “Dobrodošli u moj divan skromni dom!”. Ova slika mi je jako draga iz jednog prostog razloga – konačno ljudi mogu da vide da imam oči, pošto mi to mnogi zameraju… Jeste da mi ovde glava okrugla i široka kao sunce, ali nema veze jer je moj najveći kritičar (mama), dao silne komplimente za ovu sliku pa je čak završila na pozadini njenog telefona… Sestra je bila ljubomorna danima, ne znam da li je prebolela do sad.

OUTFIT

Kožni monton: Loro Piana

Rolka: Loro Piana

Pantalone: Loro Piana

Moskva je izuzetno veliki grad i znam kako je teško pronaći idealan hotel u samom centru grada, još ako uzmete u obzir da ste došli u grad koji se nalazi na listi gradova koji su najskuplji u svetu onda vam je jasno da je tamo sve skupo.

Prvi hotel u kojem sam imao priliku da odsednem na ovom putovanju bio je St. Regis Nikolskaya, hotel koji se nalazi na samom Lubjanskom trgu u neposrednoj blizini Crvenog Trga. Ovaj hotel sa 5 zvezdica nudi posebne personalizovane usluge ličnog batlera, naravno internet se podrazumeva! Sve sobe u hotelu su uređene u stilu baroka sa dodatim primesama smeđih tonova koji naglašavaju eleganciju ovog raskošnog raja u samom srcu Moskve.

Ovaj hotel je idealan za sve putnike čija su interesovanja vezana za kulturu, pozorište i istoriju jer Tverskoy deo grada je poznat kao glavno kulturno jezgro grada gde se održavaju razne kulturne manifestacije. Takođe, ovaj hotel je idealan za roditelje sa decom jer je takođe ocenjen sa prosečnom ocenom iznad 9 (od 10) kao najbolji porodični hotel.

E sad onaj deo koji većina nas obožava, hrana! Doručak se svakodnevno servira u italijanskom restoranu A Tavola koji se nalazi u sklopu hotela. Internacionalne kuhinje, prilagođene svima… Moram priznati da sam se ja držao ovog stola sa svežim voćem uz kroasane pošto sam jeo u Turskoj kao da sutra ne postoji, ne smem više kebab u oči pogledati! U Moskvi sam bio na dijeti, gde sam uspeo za 6 dana da smršam 4 kilograma uz moj režim ishrane “Gladuj Marko uz voćke kad si znao lepo da se najedeš!”.

E sad jedna mala zanimljivost! Na slici iz predvorja hotela, možda ste primetili prelepu kupolu od stakla. Ja sam video na nekim slikama predivno dvorište hotela, prva dva dana sam probao samostalno da ga pronađem, ali naravno bilo je bezuspešno… Naravno moj fotograf je došao do informacija, pošto je mene bilo sramota da pitam zbog moje tvrdoglavosti jer sam bio ubeđen da to dvorište mora biti tu negde… Naravno, posetu ovom dvorištu se mora najaviti jer je pristup moguć samo uz nadzor vašeg batlera. Zanimljvo, ali ipak smo uspeli jedno jutro da posetimo i da vidim šta se to krije u tom unutrašnjem dvorištu St. Regis hotela…

Koliko mi je bilo lepo u ovom hotelu, pristao bih čak da budem i inventar u ovom dvorištu, dobrovoljno bih spavao u hodniku hotela u vreći za spavanje uz voćni doručak… Moj predlog im je bio šarmantan, ko zna možda ću jednog dana i uspeti!

Rolka i pantalone su pokloni mojih dragih prijatelja iz kompanije Loro Piana.

Boravak u ovom hotelu ću pamtiti po divnom osoblju, još boljim čokoladicama na jastuku koje sam jeo uveravajući sebe da crna čokolada ne goji… E moj Marko, sve to goji, ali ajde šetaš po 20 kilometara dnevno, valjda se nećeš ugojiti. Ko o čemu, Marko o kilaži!

Pošto nisam mogao da pronađem fotografa, ko zna gde se izgubio po Moskvi ja sam zamolio sobaricu ako je voljna da mi pomogne, pa je slika iznad remek-delo žene koja inače se ne bavi fotografisanjem, ali dvominutni kurs je bio dovoljan da ova gospođa napravi sliku. Hteo sam da vam pokažem kako izgleda tepih na mom spratu, tako je dobar da sam poželeo da nabavim jedan takav za svoju sobu.

Mene je prosto oduševljala ova ulična rasveta, imao sam osećaj zbog temperature da je svako veče doček Nove Godine! Nije naivno kada iz dvorane gde se održavaju revije izađeš napolje na minus 2 ili neki stepen koji je jedva prešao nulu… Skidam kapu Rusima, njima je imunitet najbolji na svetu.

Dragi moji pustolovi, došli smo do kraja ovog posta, a ujedno i prvog specijalnog posta iz Rusije koji ne bi bio moguć bez kompanije Red Wings. Vreme uvek proleti kada se čovek lepo zabavlja! Tokom boravka u Moskvi obišli smo mnoge interesantne znamenitosti koje ću rado podeliti sa vama u jednom od narednih postova. Čovek je bogat u duši ako je uspeo da istraži svet i meni je drago da uvek uspem da pronađem partnere mojih projekata koji mi pomažu da otkrijem svet na jedan sasvim drugačiji način.

Na kraju posta voleo bih da se zahvalim mojim prijateljima iz avio kompanije Red Wings na ovoj predivnoj saradnji i neverovatnom iskustvu koje ću pamtiti dugo. Moskva je divan grad, koji je inače obeležio moje detinjstvo. Takođe, želeo bih ovim putem da se zahvalim partnerima ovog projekta, koji su svojom nesebičnom podrškom podržali ovaj projekat i omogućili nam da se u njihovom hotelu osećamo kao kod svoje kuće. Hvala St. Regis Nikolskaya hotelu na gostoprimstvu, nadam se da ćemo se videti opet uskoro!

Kako se vama dopala ova moja priča? Da li ste imali priliku do sada da posetite Moskvu? Ako ste imali priliku voleo bih da čujem vaše mišljenje! Za para dana nastavljamo našu avanturu u Moskvi, do tada budite mi pozdravljeni! Ako imate neko pitanje, komentar, sugestiju ili poruku za mene možete mi napisati dole u komentarima. Naravno, kao i do sad uvek me možete kontaktirati putem maila ili društvenih mreža i to možete pronaći na stranici KONTAKT. Vidimo se na istom mestu za par dana, sa nekom novom pričom!

Blogerski pozdrav,

Mr.M

Ovaj post je sponzorisan od strane avio-kompanije Red Wings i lanca hotela Marriott  kojem pripada hotel St. Regis Nikolskaya. Takođe ovim putem želim da se zahvalim mojim prijateljima iz kompanija Loro Piana na divnim outfitima i Sony koji su omogućili da uživate u ovim lepim slikama koje su izrađene uz pomoć fotoaparata Alpha 7r Mark II.

SHARE THIS POST

Nedelja Mode: Ljubljana Dan 2

Ćao svima! Petak je dan u nedelji kojem se svi radujemo, nebitno da li je to đak koji odbrojava minute do kraja 6. časa, student koji čeka onu čuvenu pauzu ili zaposleni koji nervozno lupka ispod radnog stola i čeka kraj radnog vremena… To je čarolija tog čuvenog petka, prave se planovi za vikend koji se u 90% slučajeva promene, ali dobro bitno je da se nešto čoveku dešava u životu…

Tako sam i ja pre dve nedelje baš na taj čuveni petak, spremao se za Ljubljanu. Eh da je tako svakog petka gde bi mi kraj bio… Putovanja su odlična kada je potrebno čoveku da se relaksira i bar na kratko pobegne od svojih problema. Tako je i meni Turistička organizacija Republike Slovenije pomogla da zaboravim svoje i pružili mi jedinstvenu priliku da upoznam Sloveniju na jedan neobičan način.

 

 

Došlo je vreme da vam predstavim moj drugi outfit koji sam nosio na Nedelji mode u Ljubljani (LJFW). Ja sam osoba koja je uvek bila iskrena prema sebi, a i prema drugima pa ću opet reći ono što niko ne bi u životu priznao. Ovaj outfit je super preko dana, sportska elegancija, još kad na sve to dodate činjenicu da je ova jakna toliko topla onda zanemarite sve druge nebitne stvari. Urbana klasika je stil kojem ću ja uvek ostati veran, nije to igra na sigurno, to je stvar ličnosti.

Nedelja mode je događaj gde se svi trude da budu što upečatljiviji, originalniji ne bi li dospeli na portale nekih poznatih modnih portala. Ove godine na LJFW, a i na Berlinskoj Nedelji mode sam primetio da je zadnji krik mode da se mrežaste hulahopke nose i na glavi (a smejali smo se Ceci u spotu…) još kad to kombinuješ sa što sjajnijim šorcem (poželjno od kože ili onog lateksa) i obavezno iste takve hulahopke na noge izgledaćeš ultra, mega moderno…

Gledajući te devojke (bilo je i momaka) razmišljao sam iskreno u kom smeru ide ta današnja moda. Da li su za to krive one velike muzičke zvezde koje su postale i modne ikone? Da li su modne kuće izgubile svoj pravac ili je to zbog nedostatka inspiracije?

 

Samo ću reći da ako ikada krenem da pljačkam prodavnice, ostaću veran onim klasičnim čarama na glavi, mrežaste ostavljam profesionalcima.

 

 

Mnogi od vas su me pitali na društvenim mrežama gde sam kupio ovu jaknu. Svima se dopalo to što ima neobično velike džepove, ukrasne štepove i naravno krzno na kapuljaci. Moj najveći strah kod teget stvari, posebno koj majica, rolki i jakni je da se nađe prava nijansa za moj ten. Pošto sam ja hvala Bogu, bledunjav (krvna slika na granici…) meni retko kad stoji teget rolka (tamna kosa, ten… nekad kažem bože što nisam bar malo svetliju kosu, bar da je malo plava sve bi bilo super). Da skratim svima muke. Ova jakna je iz Burberry nove kolekcije, ali je bila online dostupna samo za tržište Amerike, možda je pronađete u nekoj robnoj kući kao što je KaDeWe u Berlinu ili Rinascente u Milanu.

Možda dosadna teget jaknica nije mogla da pobedi mrežaste hulahopke i sjajne pantalone od lateksa, meni je bilo toplo i nisam dobio upalu pluća (to je meni najbitnije zimi!). Da, znam pravi sam deda, ali takav sam. Ranac je nije bio planiran, ali pošto sam bio na putu, hajde da kažemo da se super složio sa ovom kombinacijom. 😀

Farmerke su naravno tu, one su mi najbolje za putovanja. Poneo sam 3 para istih, zamislite onda moju opsesiju.

 

 

Možda vreme nije bilo savršeno, ali verujte mi Ljubljana je grad koji vam prosto uvek daje razloge za osmeh i dobro raspoloženje. Ja sam tek pred kraj slikanja shvatio da su se ljudi pomerali ili obilazili i išli drugim mostom da ne bi kvarili kadar. 😀 Vidi se da Slovenci imaju dosta razumevanja za nas blogere! Šta drugo reći nego hvala od srca.

 

 

Zamalo da zaboravim… Cipele ste imali priliku da vidite u prvom postu ove nove sezone (LINK) i stvarno moram da ih pohvalim da sam uspeo da ne jaučem od bolova i žuljeva, jer ja redovno imam problema sa cipelama kada krenem na put. Znate one klasičnu kratku horor priču na putovanju: “Otekle mi noge!”. To je moja sasvim normalna pojava na putu, ali hvala Bogu pa sam vremenom naučio da “nabodem” neki par udobnih cipela.

 

 

Eto, došli smo i do kraja današnjeg posta. Nadam se da vam se svideo moj današnji post i da vidite da sam sa stilom istraživao Ljubljanu. Još jednom bih iskoristio priliku da se zahvalim Turističkoj organizaciji Republike Slovenije na nesebičnoj podršci u ovom mom malom projektu i naravno mojoj mami koja je zaslužna za ove divne fotografije. Ovih dana očekujte moj novi post gde ću vas malo odvesti na planine i da vas podsetim da je nekad čoveku potrebno da se vrati u prirodu.

 

Blogerski pozdrav!

Mr.M

 

OUTFIT

 

Jakna: Burberry

Duks: Zara

Ranac: Louis Vuitton

Farmerke: Pedro del Hierro

Cipele: Christian Dior

 

Fotoaparat: Sony Alpha  7r via Sony Deutschland

 

Post je sponzorisan od strane Turističke organizacije Republike Slovenije i Grupo Cortefiel.

 

 

 

 

 

SHARE THIS POST