Dragi moji pustolovi i ljubitelji neobičnih putovanja, nadam se da ste dobro i da ste spremni za novu avanturu na Mr.M blogu. Današnji post će biti poslednji post za jul mesec i ujedno i poslednje pismo u seriji postova iz Švedske.
Pre nego što počnem sa današnjim postom, želeo bih da vas podsetim na neke od prethodnih postova iz edicije pisama iz Kraljevine Švedske, tako da ako niste imali vremena da pročitate prethodne priče ili možda želite da se podsetite nekih zanimljivih detalja, izdvojite par minuta svog vremena i klikom na navedene linkove posetite neke od prethodnih putopisa iz Švedske:
1) Stokholm: Moderni zeleni grad kulture na vodi
2) Kraljevska Palata u Stokholmu: Sve što niste znali o švedskoj kraljevskoj porodici
3) Vasa, legendarni raskošni ratni brod čija plovidba nije dugo trajala…
Danas ću sa vama podeliti svoje utiske o Nationalmuseum (Nacionalni Muzej) i želeo bih ovim putem da se zahvalim Turističkoj Organizaciji grada Stokholma – Visit Stockholm na pozivu i neverovatnom iskustvu da bolje upoznam kulturu i običaje u srcu Skandinavije.
Nacionalni muzej je centralni švedski državni muzej u Stokholmu, a ujedno i najveći švedski muzej umetnosti. Zbirke ove neobične umetničke riznice se sastoje od raznih dela slikarstva, skulpture i umetnosti na papiru od oko 16. veka do 20. veka, kao i umetničkih i zanatskih i dizajnerskih predmeta od 16. veka do danas. Ukupan broj izloženih dela dostiže neverovatnu cifru od skoro 700.000 predmeta. Nacionalni Muzej se nalazi na Blaziholmenu u Stokholmu u zgradi koju je za tu svrhu projektovao nemački arhitekta Fridrih Avgust Štuler. Zgrada je završena 1866. godine, ali istorija muzeja je starija od toga i seže do 28. juna 1792. godine kada je osnovan Kraljevski muzej. Narodni muzej je stoga jedan od najstarijih muzeja umetnosti u Evropi.
Kolekcije su premeštene u Blaziholmen nakon što su prethodno delimično bile smeštene u Kraljevskom muzeju, koji je otvoren 1794. godine u severnom krilu Kraljevske palate u Stokholmu. Kao i kod nekoliko drugih nacionalnih muzeja umetnosti, zbirke su u značajnoj meri zasnovane na generacijama kraljevskih kolekcionara, koje su iz različitih razloga prešle u državno vlasništvo. Na primer, dela koja su pripadala Gustavu Vasi mogu se danas videti u Narodnom muzeju.
Aktivnosti muzeja se takođe izlaze iz okvira, tako da određena dela možete videti izvan zgrade na Blasieholmenu. Nacionalni muzej uključuje i kolekciju portreta švedske države izloženu u zamku Gripsholm. Pored toga, predmeti iz zbirki muzeja izloženi su u nizu brojnih muzejskih institucija širom Švedske.
Ovaj muzej ima dugu istoriju i potrudiću se da u najkraćim crtama vam objasnim neke od najvažnijih istorijskih momenata vezanih za ovu instituciju. U ranoj istoriji Nacionalnog Muzeja, kao i kod nekoliko drugih evropskih nacionalnih galerija, istorija Nacionalnog muzeja je u velikoj meri sinonim za razvoj od kraljevskih, državnih i šire dostupnih kolekcija. U Švedskoj je u 18. veku postavljen temelj za današnje državne umetničke zbirke. Nekoliko dela uključenih u zbirku Narodnog muzeja, na primer deo francuskih slika iz 18. veka nekada je bila u vlasništvu kraljice Lovise Ulrike. Do 1777. godine, kraljičina finansijska situacija postala je neodrživa, delom kao rezultat velikog i skupog ulaganja u umetnost. Dugove je izmirio njen sin, tadašnji švedski kralj Gustav III, u zamenu da se odrekla svojih kolekcija i zamka Drotningholm.
Za današnji Nacionalni muzej od značaja je to što kralj nije koristio svoja finansijska sredstva, već državna, što je sprečilo da se zbirke rasturaju tokom sukcesije. Verovatno su državni fondovi korišćeni i kada je Gustav III, posle smrti svog oca Adolfa Fredrika, nabavio nekoliko umetničkih dela, uključijući Šardenovog Teknarena. U isto vreme, kralj je takođe izvršio važnu akviziciju zbirke crteža Karla Gustava Tesina koju je Adolf Fredrik kupio od njega 1755. godine. Zbirka crteža je odmah poklonjena Kraljevskoj biblioteci, ali je potom prebačena u Kraljevski muzej kada je otvoren 1794. godine.
Kako se odvijala ta transformacija od kraljevske umetničke kolekcije do državnog muzeja? Ne postoje zvanični spisi koji nam mogu objasniti šta je Gustav III nameravao sa svojim muzejskim uređenjem. Verovalo se da je ciljao na javno dostupnu instituciju, ali novija istraživanja su pokazala da za to nema pouzdanih dokaza. Treba imati na umu da je značaj stavljanja nečega na raspolaganje javnosti tada bilo nešto drugačije nego što je to danas, zbog čega se veruje da bi kraljevski muzej postao privatna stvar, dostupna onima koji bi se mogli smatrati nadležnima. Bez obzira na namere Gustava III, Kraljevski muzej je osnovan 28. juna 1792. godine, samo tri meseca nakon kraljeve smrti.
U to vreme nisu imali pripremljene prostorije za izložbe, a radovi na zgradi posle kraljeve smrti nisu bili gotovi. Prenos umetničkog nasleđa izvršen je decembra 1792. godine i imao je veliki značaj za budućnost muzeja. Prilikom rada na matičnom registru istaknut je značaj koja je finansijska sredstva (državnih ili privatnih), kralj koristio za nabavku umetničkih zbirki. U to vreme nisu postojali čvrsti zakoni koji su uređivali šta se smatra kraljevom privatnom svojinom, a šta državnom.
Prenosom nasleđa su sve kraljeve umetničke kolekcije prešle u državnu svojinu. Na taj način su kraljeve umetničke zbirke su postale vlasništvo naroda, ali će tek kasnije postati potpuno javno dostupni.
Prve decenije 19. veka bile izuzetno težak period za muzej. Nedostatak interesovanja u kombinaciji sa veoma malim resursima koji se graniče sa maltene nepostojećim značilo je da je posao održavan u životu energijom posvećenih zaposlenih ljudi muzeja. Nedostatak sredstava je u velikoj meri onemogućio nove akvizicije. U isto vreme, mnoge velike muzejske zbirke u Evropi nastale su u to vreme zahvaljujući agresivnoj politici nabavke, koju su podržali zabrinutiji sudovi i buržoazija. Od 1817. godine Kraljevski muzej je zaista dobijao godišnju državnu pomoć, ali to nije bilo dovoljno za nešto više od samog održavanja koje je bilo neophodno da bi se zbirke sačuvale od potpunog propadanja. Međutim, donacije su spasile muzej jer su legitimisale muzej kao sopstveni autoritet.
Međutim, poprilično oskudni ekonomski uslovi su otežali situaciju da je prvi deo 19. veka protekao potpuno bez događaja. Najznačajnija stvar koja se dogodila u to vreme je velika nabavka skulptura Johana Tobijasa Sergela 1815. godine. Posle Sergelove smrti Kraljevski muzej je mogao da nabavi sve skice skulptura u gipsu i terakoti koje su bile deo njegovog stvaralaštva.
Može se reći da je nabavka i postavljanje Sergelovih skulptura označila prekretnicu u izložbenim aktivnostima muzeja jer predstavlja kako klasicizam tako i autohtonu umetnost. Jer, u isto vreme kada je kolekcija Sergel predstavljena javnosti u umetničkoj Švedskoj su se podigli glasovi koji su želeli da skrenu fokus sa klasicizma na domaću i nacionalno orijentisanu umetnost. U ovom kontekstu, može se primetiti da je 1818. godine kralj Karl XIV Johan naručio od Bengta Erlanda Fogelberga kolosalne skulpture koje predstavljaju bogove Asa Odena, Tora i Baldera. Oni će kasnije biti smešteni u Kraljevski muzej.
Nešto malo kasnije u 19. veku, slikarstvo će imati značajnije mesto u muzejskoj delatnosti, što se vidi i iz dokumentacije o drastičnim promenama koje je pokrenuo direktor muzeja. Direktor je odveo muzej u 19. vek na jedan sasvim drugačiji način sa novom kolorističkom šemom, povezanom pre svega sa danskim i nemačkim bidermajerom, a izložbe su raspoređene na moderan način za to vreme, od klasično orijentisanog prosvetiteljskog principa do izazivačke mašte, romantično sugestivne izložbene estetike.
20. vek je doneo određene novine, pa je osnovano odeljenje za modernu umetnost 1952. godine. Prva izložba bila je obilazak Gernike Pabla Pikasa u oktobru 1956. godine, kada je renoviranje muzeja završeno, objekat je nazvan “Moderna Muzeet”, koji je zvanično otvoren 9. maja 1958. godine. Do 1975. godine, Moderni muzej je bio pododeljenje Nacionalnog Muzeja.
Kasnije, Moderni muzej je postao jedinstvena odvojena institucija, koja je zajedno sa Narodnim muzejom i Muzejom istočne Azije bila deo zajedničkog organa Statens konstmuseer. Kada je Moderni muzej prešao u samostalnu ustanovu 1999. godine, Statens konstmuseer je promenio ime u Nacionalni muzej sa Valdemarsudde Prinsa Eugena. Istovremeno, Istočnoazijski muzej je prenet u nadležnost novoformiranog Državnog muzeja za svetsku kulturu. Pre nekoliko godina, tačnije 2017. godine, Valdemarsudde je ponovo postao nezavisna fondacija, a autoritet se od tada zove Nacionalni muzej.
Veliki broj dela u zbirkama muzeja potiče iz kraljevskih kolekcija mnogih generacija. Iz galerije slika Gustava Vase koje su bile u zamku Gripsholm, moguće je sa sigurnošću identifikovati nekoliko slika koje se danas nalaze u Narodnom muzeju. Zbirka Gustava Vase sastojala se uglavnom od umetničkih dela severnoevropskih slikara.
Od dela sa prošlošću u kraljevskom vlasništvu, mnoga su nabavljena na pozadini različitih ličnih preferencija, ali i nekoliko primera predmeta koji su u 17. veku dolazili u kraljevske zbirke kao ratni plen.
Veliki deo dela za koje se danas smatra da čine jezgro zbirke slika Narodnog muzeja pre 1800. godine uglavnom potiče iz nekoliko zbirki: Karla Gustava Tesina, kraljice Lovise Ulrike, kralja Adolfa Fredrika i Gustava III. Međutim, nekoliko najznačajnijih dela u kraljevskim zbirkama je na različite načine nabavljeno preko Tesina.
U ovim zbirkama dominiralo je francusko, holandsko i gustavijansko švedsko slikarstvo, što je u velikoj meri uticalo na sastav zbirke Narodnog muzeja kako ona danas izgleda. Nekoliko Rembrantovih dela muzeja su u vlasništvu ovih ljudi, kao i druga važna dela iz Holandije iz 17. veka i neka iz Flandrije iz istog perioda.
Od ova četiri kolekcionara, Karl Gustaf Tesin je nesumnjivo imao najveći značaj, ne samo zato što je veliki deo kolekcija Adolfa Fredrika i Lovise Ulrike tamo završio uz njegovu brigu. Sa devetnaest godina, Tesin je krenuo na veliku turneju tokom koje je boravio u Parizu između 1714. godine i 1716. godine Kasnije će se vratiti nekoliko puta, ali je tokom ove prve posete pribavio veliki broj majstorskih crteža i 23 takozvana contre-epreuve autora Antoana Vatoa i upoznao nekoliko umetnika tog vremena.
Kasnije, Tesin se vratio u Pariz, sada sa boljim finansijskim uslovima pošto je postavljen za nadzornika odgovornog za zgradu zamka u Stokholmu, nasledio je oca i oženio se bogatom naslednicom. Sada je nabavio slike umetnika kao što su Fransoa Lemoan, Fransoa Desport, Nikola Lankre i Žan-Batist Pater.
Međutim, nije ništa kupio od Vatoa, koga je veoma cenio. Objašnjenje za to se vidi u činjenici da je umetnik sada preminuo i da se Tesin koncentrisao na žive umetnike i da su cene Vatoovih dela porasle. Boravak u Parizu je takođe značio da se umetnost kupuje u ime izgradnje zamka. Iz Pariza je otputovao u Veneciju da pokuša da ugovori sa Đovanijem Batistom Tijepolom, ali bezuspešno.
Kasnije, 1739. godine Tesin se ponovo vratio u Pariz, gde se umetnička scena ponašala drugačije sa ponovo uspostavljenim salonom od 1737. godine. Tokom ove posete, on se fokusirao na Fransoa Bušea i Žan-Batista-Simeona Šardena, nabavivši između ostalih Bušeov Trijumf Venere, koji je prikazan na Salonu 1740. Tesin je takođe nekoliko puta kupovao holandske slike na pariskom tržištu, uglavnom preko trgovca umetninama Edme – Fransoa Gersena. Među tim delima su značajni Rembrantov Portret mlade žene u profilu i Uspavani student Konstantina Verhauta.
Sve do 2013. godine, kada je zgrada Nacionalnog muzeja na Blaziholmenu u Stokholmu zatvorena zbog renoviranja, godišnje se prikazivalo više privremenih velikih izložbi. Neki primeri su bili Anri de Tuluz-Lotrek, Dizajn Sigvard Bernadot, Strašno lepa, Prevara oko, Prerafaeliti, Kaspar David Fridrih, Rubens i van Dajk, Koncept dizajn, Oblik vremena i Spora umetnost. U galeriji gravera prikazane su manje izložbe sa radovima uglavnom iz sopstvenih kolekcija.
Muzej pozajmljuje veliki broj dela za izložbe u drugim muzejima u Švedskoj i inostranstvu. U Nacionalnom muzeju se istraživanja sprovode i na osnovu sopstvenih zbirki kao polazišta, kao i sopstvenih izdavačkih delatnosti.
Nacionalni muzej ima i arhiv slika. Muzej je takođe zadužen i za Biblioteku umetnosti, koja je jedna od najvećih biblioteka umetnosti u nordijskim zemljama i koja je zajednička biblioteka Nacionalnog muzeja i Modernog muzeja.
U muzeju postoji odeljenje za konzervaciju, fotografiju i umetnički menadžment sa orijentacijama prema predmetima svake zbirke. Odeljenje radi na očuvanju predmeta i sarađuje sa Odeljenjem za zbirke i istraživanja na tehničkim istraživanjima.
Nacionalni muzej upravlja, u celini ili delimično, zbirkama predmeta na velikom broju destinacija za posetioce širom zemlje. Ovo uključuje, na primer, zamak Drotningholm, zamak Gripsholm, zamak Ulriksdal, zamak Nines, zamak Lacko, dvorac Lovstabruk, zamak Vadstena i fabriku porcelana Gustavsberg. Muzej oranžerije u zamku Ulriksdal i Muzej de Vris u Drotningholmsmalmenu čuvaju centralne delove muzejske zbirke skulptura. Od 2018. godine Narodni muzej ima ogranak u Ostersundu – Nacionalni muzej Jamtli.
Prins Eugens Valdemarsudde je do 1. jula 2017. godine pripadao nadležnom Nacionalnom muzeju sa Prins Eugens Valdemarsuddeom. Vlast (sada se zove samo Narodni muzej) potpada pod Odeljenje za kulturu. Udruženje prijatelja muzeja Nationalmusei vanner osnovao je 1911. godine, tadašnji prestolonaslednik Gustaf (VI) Adolf i tokom godina je dalo značajan doprinos muzejskim zbirkama.
Nacionalni muzej u Stokholmu zatvoren je 3. februara 2013. godine zbog renoviranja. Muzeju je bila potrebna opsežna obnova i renoviranje, jer je zgrada bila jako pohabana intenzivnom upotrebom. Nekoliko tehničkih sistema u muzeju je dostigao svoj vek trajanja.
Nacionalni Muzej je 13. oktobra 2018. godine ponovo otvorio počeo sa radom i ceremoniju otvaranja je obavio lično kralj Karl XVI Gustav u prisustvu članova kraljevske porodice, ministarke kulture Alis Bah Kunke i hiljada posetilaca. Izložbeni prostor muzeja je proširen i sada može da primi duplo više posetilaca i prikaže skoro tri puta više umetničkih dela. Pored tehničkog ažuriranja, prethodno blokirani prozori i krovni prozori su otvoreni kako bi se stvorilo više dnevne svetlosti i pogleda prema gradu. Bučni restoran je dobio bolju, mirniju lokaciju i zamenjen je prozračnom i tihom baštom skulptura. Muzej je povratio šemu boja inspirisanu originalnom paletom.
Dragi moji pustolovi, došli smo do kraja četvrtog i ujedno i poslednjeg posta iz serije postova o Kraljevini Švedskoj, koji ne bi bio moguć bez nesebične pomoći Turističke Organizacije grada Stokholma – Visit Stockholm u saradnji sa lokalnim partnerima koji su omogućili da osetim duh i lepotu Švedske kulture i tradicije. Naravno kao i uvek potrudio sam se da vam prenesem svoje utiske o ovom neobičnom iskustvu iz Švedske.
Vreme uvek proleti kada se čovek lepo zabavlja! Čovek je bogat u duši ako je uspeo da istraži svet i meni je drago da uvek uspem da pronađem partnere mojih projekata koji mi pomažu da otkrijem nove i neobične destinacije na jedan sasvim drugačiji način tokom ove svetske zdrastvene krize COVID-19.
Čast mi je da imam priliku da sarađujem sa kompanijama koje čine sam vrh u industriji turizma i želeo bih da im se zahvalim na ovoj neverovatnoj avanturi i što su mi omogućili da na jedan sasvim drugačiji način osetim lepote ove neobičnog grada u Skandinaviji.
Kako se vama dopala ova moja priča o Nacionalnom Muzeju u Stokholmu? Da li ste imali priliku do sada da posetite prestonicu Kraljevine Švedske i srce Skandinavije?
Ako imate neko pitanje, komentar, sugestiju ili poruku za mene možete mi napisati dole u komentarima. Naravno, kao i uvek možete me kontaktirati putem maila ili društvenih mreža, sve adrese možete pronaći na stranici KONTAKT. Vidimo se na istom mestu za par dana, sa nekom novom pričom!
Blogerski pozdrav iz Stokholma,
Mr.M
Ovaj post je sponzorisan od strane Turističke Organizacije Grada Stokholma – Visit Stockholm, kao i drugih lokalnih partnera. Ovaj post predstavlja moju ličnu i iskrenu recenziju doživljaja destinacije.