Posts tagged Severna Evropa

Pisma iz Kraljevine Švedske: Nationalmuseum, najveća umetnička riznica u srcu Skandinavije!

Dragi moji pustolovi i ljubitelji neobičnih putovanja, nadam se da ste dobro i da ste spremni za novu avanturu na Mr.M blogu. Današnji post će biti poslednji post za jul mesec i ujedno i poslednje pismo u seriji postova iz Švedske.

Pre nego što počnem sa današnjim postom, želeo bih da vas podsetim na neke od prethodnih postova iz edicije pisama iz Kraljevine Švedske, tako da ako niste imali vremena da pročitate prethodne priče ili možda želite da se podsetite nekih zanimljivih detalja, izdvojite par minuta svog vremena i klikom na navedene linkove posetite neke od prethodnih putopisa iz Švedske:

1) Stokholm: Moderni zeleni grad kulture na vodi

2) Kraljevska Palata u Stokholmu: Sve što niste znali o švedskoj kraljevskoj porodici

3) Vasa, legendarni raskošni ratni brod čija plovidba nije dugo trajala…

Danas ću sa vama podeliti svoje utiske o Nationalmuseum (Nacionalni Muzej) i želeo bih ovim putem da se zahvalim Turističkoj Organizaciji grada Stokholma – Visit Stockholm na pozivu i neverovatnom iskustvu da bolje upoznam kulturu i običaje u srcu Skandinavije.

Nacionalni muzej je centralni švedski državni muzej u Stokholmu, a ujedno i najveći švedski muzej umetnosti. Zbirke ove neobične umetničke riznice se sastoje od raznih dela slikarstva, skulpture i umetnosti na papiru od oko 16. veka do 20. veka, kao i umetničkih i zanatskih i dizajnerskih predmeta od 16. veka do danas. Ukupan broj izloženih dela dostiže neverovatnu cifru od skoro 700.000 predmeta. Nacionalni Muzej se nalazi na Blaziholmenu u Stokholmu u zgradi koju je za tu svrhu projektovao nemački arhitekta Fridrih Avgust Štuler. Zgrada je završena 1866. godine, ali istorija muzeja je starija od toga i seže do 28. juna 1792. godine kada je osnovan Kraljevski muzej. Narodni muzej je stoga jedan od najstarijih muzeja umetnosti u Evropi.

Kolekcije su premeštene u Blaziholmen nakon što su prethodno delimično bile smeštene u Kraljevskom muzeju, koji je otvoren 1794. godine u severnom krilu Kraljevske palate u Stokholmu. Kao i kod nekoliko drugih nacionalnih muzeja umetnosti, zbirke su u značajnoj meri zasnovane na generacijama kraljevskih kolekcionara, koje su iz različitih razloga prešle u državno vlasništvo. Na primer, dela koja su pripadala Gustavu Vasi mogu se danas videti u Narodnom muzeju.

Aktivnosti muzeja se takođe izlaze iz okvira, tako da određena dela možete videti izvan zgrade na Blasieholmenu. Nacionalni muzej uključuje i kolekciju portreta švedske države izloženu u zamku Gripsholm. Pored toga, predmeti iz zbirki muzeja izloženi su u nizu brojnih muzejskih institucija širom Švedske.

Ovaj muzej ima dugu istoriju i potrudiću se da u najkraćim crtama vam objasnim neke od najvažnijih istorijskih momenata vezanih za ovu instituciju. U ranoj istoriji Nacionalnog Muzeja, kao i kod nekoliko drugih evropskih nacionalnih galerija, istorija Nacionalnog muzeja je u velikoj meri sinonim za razvoj od kraljevskih, državnih i šire dostupnih kolekcija. U Švedskoj je u 18. veku postavljen temelj za današnje državne umetničke zbirke. Nekoliko dela uključenih u zbirku Narodnog muzeja, na primer deo francuskih slika iz 18. veka nekada je bila u vlasništvu kraljice Lovise Ulrike. Do 1777. godine, kraljičina finansijska situacija postala je neodrživa, delom kao rezultat velikog i skupog ulaganja u umetnost. Dugove je izmirio njen sin, tadašnji švedski kralj Gustav III, u zamenu da se odrekla svojih kolekcija i zamka Drotningholm.

Za današnji Nacionalni muzej od značaja je to što kralj nije koristio svoja finansijska sredstva, već državna, što je sprečilo da se zbirke rasturaju tokom sukcesije. Verovatno su državni fondovi korišćeni i kada je Gustav III, posle smrti svog oca Adolfa Fredrika, nabavio nekoliko umetničkih dela, uključijući Šardenovog Teknarena. U isto vreme, kralj je takođe izvršio važnu akviziciju zbirke crteža Karla Gustava Tesina koju je Adolf Fredrik kupio od njega 1755. godine. Zbirka crteža je odmah poklonjena Kraljevskoj biblioteci, ali je potom prebačena u Kraljevski muzej kada je otvoren 1794. godine.

Kako se odvijala ta transformacija od kraljevske umetničke kolekcije do državnog muzeja? Ne postoje zvanični spisi koji nam mogu objasniti šta je Gustav III nameravao sa svojim muzejskim uređenjem. Verovalo se da je ciljao na javno dostupnu instituciju, ali novija istraživanja su pokazala da za to nema pouzdanih dokaza. Treba imati na umu da je značaj stavljanja nečega na raspolaganje javnosti tada bilo nešto drugačije nego što je to danas, zbog čega se veruje da bi kraljevski muzej postao privatna stvar, dostupna onima koji bi se mogli smatrati nadležnima. Bez obzira na namere Gustava III, Kraljevski muzej je osnovan 28. juna 1792. godine, samo tri meseca nakon kraljeve smrti.

U to vreme nisu imali pripremljene prostorije za izložbe, a radovi na zgradi posle kraljeve smrti nisu bili gotovi. Prenos umetničkog nasleđa izvršen je decembra 1792. godine i imao je veliki značaj za budućnost muzeja. Prilikom rada na matičnom registru istaknut je značaj koja je finansijska sredstva (državnih ili privatnih), kralj koristio za nabavku umetničkih zbirki. U to vreme nisu postojali čvrsti zakoni koji su uređivali šta se smatra kraljevom privatnom svojinom, a šta državnom.

Prenosom nasleđa su sve kraljeve umetničke kolekcije prešle u državnu svojinu. Na taj način su kraljeve umetničke zbirke su postale vlasništvo naroda, ali će tek kasnije postati potpuno javno dostupni.

Prve decenije 19. veka bile izuzetno težak period za muzej. Nedostatak interesovanja u kombinaciji sa veoma malim resursima koji se graniče sa maltene nepostojećim značilo je da je posao održavan u životu energijom posvećenih zaposlenih ljudi muzeja. Nedostatak sredstava je u velikoj meri onemogućio nove akvizicije. U isto vreme, mnoge velike muzejske zbirke u Evropi nastale su u to vreme zahvaljujući agresivnoj politici nabavke, koju su podržali zabrinutiji sudovi i buržoazija. Od 1817. godine Kraljevski muzej je zaista dobijao godišnju državnu pomoć, ali to nije bilo dovoljno za nešto više od samog održavanja koje je bilo neophodno da bi se zbirke sačuvale od potpunog propadanja. Međutim, donacije su spasile muzej jer su legitimisale muzej kao sopstveni autoritet.

Međutim, poprilično oskudni ekonomski uslovi su otežali situaciju da je prvi deo 19. veka protekao potpuno bez događaja. Najznačajnija stvar koja se dogodila u to vreme je velika nabavka skulptura Johana Tobijasa Sergela 1815. godine. Posle Sergelove smrti Kraljevski muzej je mogao da nabavi sve skice skulptura u gipsu i terakoti koje su bile deo njegovog stvaralaštva.

Može se reći da je nabavka i postavljanje Sergelovih skulptura označila prekretnicu u izložbenim aktivnostima muzeja jer predstavlja kako klasicizam tako i autohtonu umetnost. Jer, u isto vreme kada je kolekcija Sergel predstavljena javnosti u umetničkoj Švedskoj su se podigli glasovi koji su želeli da skrenu fokus sa klasicizma na domaću i nacionalno orijentisanu umetnost. U ovom kontekstu, može se primetiti da je 1818. godine kralj Karl XIV Johan naručio od Bengta Erlanda Fogelberga kolosalne skulpture koje predstavljaju bogove Asa Odena, Tora i Baldera. Oni će kasnije biti smešteni u Kraljevski muzej.

Nešto malo kasnije u 19. veku, slikarstvo će imati značajnije mesto u muzejskoj delatnosti, što se vidi i iz dokumentacije o drastičnim promenama koje je pokrenuo direktor muzeja. Direktor je odveo muzej u 19. vek na jedan sasvim drugačiji način sa novom kolorističkom šemom, povezanom pre svega sa danskim i nemačkim bidermajerom, a izložbe su raspoređene na moderan način za to vreme, od klasično orijentisanog prosvetiteljskog principa do izazivačke mašte, romantično sugestivne izložbene estetike.

20. vek je doneo određene novine, pa je osnovano odeljenje za modernu umetnost 1952. godine. Prva izložba bila je obilazak Gernike Pabla Pikasa u oktobru 1956. godine, kada je renoviranje muzeja završeno, objekat je nazvan “Moderna Muzeet”, koji je zvanično otvoren 9. maja 1958. godine. Do 1975. godine, Moderni muzej je bio pododeljenje Nacionalnog Muzeja.

Kasnije, Moderni muzej je postao jedinstvena odvojena institucija, koja je zajedno sa Narodnim muzejom i Muzejom istočne Azije bila deo zajedničkog organa Statens konstmuseer. Kada je Moderni muzej prešao u samostalnu ustanovu 1999. godine, Statens konstmuseer je promenio ime u Nacionalni muzej sa Valdemarsudde Prinsa Eugena. Istovremeno, Istočnoazijski muzej je prenet u nadležnost novoformiranog Državnog muzeja za svetsku kulturu. Pre nekoliko godina, tačnije 2017. godine, Valdemarsudde je ponovo postao nezavisna fondacija, a autoritet se od tada zove Nacionalni muzej.

Veliki broj dela u zbirkama muzeja potiče iz kraljevskih kolekcija mnogih generacija. Iz galerije slika Gustava Vase koje su bile u zamku Gripsholm, moguće je sa sigurnošću identifikovati nekoliko slika koje se danas nalaze u Narodnom muzeju. Zbirka Gustava Vase sastojala se uglavnom od umetničkih dela severnoevropskih slikara.

Od dela sa prošlošću u kraljevskom vlasništvu, mnoga su nabavljena na pozadini različitih ličnih preferencija, ali i nekoliko primera predmeta koji su u 17. veku dolazili u kraljevske zbirke kao ratni plen.

Veliki deo dela za koje se danas smatra da čine jezgro zbirke slika Narodnog muzeja pre 1800. godine uglavnom potiče iz nekoliko zbirki: Karla Gustava Tesina, kraljice Lovise Ulrike, kralja Adolfa Fredrika i Gustava III. Međutim, nekoliko najznačajnijih dela u kraljevskim zbirkama je na različite načine nabavljeno preko Tesina.

U ovim zbirkama dominiralo je francusko, holandsko i gustavijansko švedsko slikarstvo, što je u velikoj meri uticalo na sastav zbirke Narodnog muzeja kako ona danas izgleda. Nekoliko Rembrantovih dela muzeja su u vlasništvu ovih ljudi, kao i druga važna dela iz Holandije iz 17. veka i neka iz Flandrije iz istog perioda.

Od ova četiri kolekcionara, Karl Gustaf Tesin je nesumnjivo imao najveći značaj, ne samo zato što je veliki deo kolekcija Adolfa Fredrika i Lovise Ulrike tamo završio uz njegovu brigu. Sa devetnaest godina, Tesin je krenuo na veliku turneju tokom koje je boravio u Parizu između 1714. godine i 1716. godine Kasnije će se vratiti nekoliko puta, ali je tokom ove prve posete pribavio veliki broj majstorskih crteža i 23 takozvana contre-epreuve autora Antoana Vatoa i upoznao nekoliko umetnika tog vremena.

Kasnije, Tesin se vratio u Pariz, sada sa boljim finansijskim uslovima pošto je postavljen za nadzornika odgovornog za zgradu zamka u Stokholmu, nasledio je oca i oženio se bogatom naslednicom. Sada je nabavio slike umetnika kao što su Fransoa Lemoan, Fransoa Desport, Nikola Lankre i Žan-Batist Pater.

Međutim, nije ništa kupio od Vatoa, koga je veoma cenio. Objašnjenje za to se vidi u činjenici da je umetnik sada preminuo i da se Tesin koncentrisao na žive umetnike i da su cene Vatoovih dela porasle. Boravak u Parizu je takođe značio da se umetnost kupuje u ime izgradnje zamka. Iz Pariza je otputovao u Veneciju da pokuša da ugovori sa Đovanijem Batistom Tijepolom, ali bezuspešno.

Kasnije, 1739. godine Tesin se ponovo vratio u Pariz, gde se umetnička scena ponašala drugačije sa ponovo uspostavljenim salonom od 1737. godine. Tokom ove posete, on se fokusirao na Fransoa Bušea i Žan-Batista-Simeona Šardena, nabavivši između ostalih Bušeov Trijumf Venere, koji je prikazan na Salonu 1740. Tesin je takođe nekoliko puta kupovao holandske slike na pariskom tržištu, uglavnom preko trgovca umetninama Edme – Fransoa Gersena. Među tim delima su značajni Rembrantov Portret mlade žene u profilu i Uspavani student Konstantina Verhauta.

Sve do 2013. godine, kada je zgrada Nacionalnog muzeja na Blaziholmenu u Stokholmu zatvorena zbog renoviranja, godišnje se prikazivalo više privremenih velikih izložbi. Neki primeri su bili Anri de Tuluz-Lotrek, Dizajn Sigvard Bernadot, Strašno lepa, Prevara oko, Prerafaeliti, Kaspar David Fridrih, Rubens i van Dajk, Koncept dizajn, Oblik vremena i Spora umetnost. U galeriji gravera prikazane su manje izložbe sa radovima uglavnom iz sopstvenih kolekcija.

Muzej pozajmljuje veliki broj dela za izložbe u drugim muzejima u Švedskoj i inostranstvu. U Nacionalnom muzeju se istraživanja sprovode i na osnovu sopstvenih zbirki kao polazišta, kao i sopstvenih izdavačkih delatnosti.

Nacionalni muzej ima i arhiv slika. Muzej je takođe zadužen i za Biblioteku umetnosti, koja je jedna od najvećih biblioteka umetnosti u nordijskim zemljama i koja je zajednička biblioteka Nacionalnog muzeja i Modernog muzeja.

U muzeju postoji odeljenje za konzervaciju, fotografiju i umetnički menadžment sa orijentacijama prema predmetima svake zbirke. Odeljenje radi na očuvanju predmeta i sarađuje sa Odeljenjem za zbirke i istraživanja na tehničkim istraživanjima.

Nacionalni muzej upravlja, u celini ili delimično, zbirkama predmeta na velikom broju destinacija za posetioce širom zemlje. Ovo uključuje, na primer, zamak Drotningholm, zamak Gripsholm, zamak Ulriksdal, zamak Nines, zamak Lacko, dvorac Lovstabruk, zamak Vadstena i fabriku porcelana Gustavsberg. Muzej oranžerije u zamku Ulriksdal i Muzej de Vris u Drotningholmsmalmenu čuvaju centralne delove muzejske zbirke skulptura. Od 2018. godine Narodni muzej ima ogranak u Ostersundu – Nacionalni muzej Jamtli.

Prins Eugens Valdemarsudde je do 1. jula 2017. godine pripadao nadležnom Nacionalnom muzeju sa Prins Eugens Valdemarsuddeom. Vlast (sada se zove samo Narodni muzej) potpada pod Odeljenje za kulturu. Udruženje prijatelja muzeja Nationalmusei vanner osnovao je 1911. godine, tadašnji prestolonaslednik Gustaf (VI) Adolf i tokom godina je dalo značajan doprinos muzejskim zbirkama.

Nacionalni muzej u Stokholmu zatvoren je 3. februara 2013. godine zbog renoviranja. Muzeju je bila potrebna opsežna obnova i renoviranje, jer je zgrada bila jako pohabana intenzivnom upotrebom. Nekoliko tehničkih sistema u muzeju je dostigao svoj vek trajanja.

Nacionalni Muzej je 13. oktobra 2018. godine ponovo otvorio počeo sa radom i ceremoniju otvaranja je obavio lično kralj Karl XVI Gustav u prisustvu članova kraljevske porodice, ministarke kulture Alis Bah Kunke i hiljada posetilaca. Izložbeni prostor muzeja je proširen i sada može da primi duplo više posetilaca i prikaže skoro tri puta više umetničkih dela. Pored tehničkog ažuriranja, prethodno blokirani prozori i krovni prozori su otvoreni kako bi se stvorilo više dnevne svetlosti i pogleda prema gradu. Bučni restoran je dobio bolju, mirniju lokaciju i zamenjen je prozračnom i tihom baštom skulptura. Muzej je povratio šemu boja inspirisanu originalnom paletom.

Dragi moji pustolovi, došli smo do kraja četvrtog i ujedno i poslednjeg posta iz serije postova o Kraljevini Švedskoj, koji ne bi bio moguć bez nesebične pomoći Turističke Organizacije grada Stokholma – Visit Stockholm u saradnji sa lokalnim partnerima koji su omogućili da osetim duh i lepotu Švedske kulture i tradicije. Naravno kao i uvek potrudio sam se da vam prenesem svoje utiske o ovom neobičnom iskustvu iz Švedske.

Vreme uvek proleti kada se čovek lepo zabavlja! Čovek je bogat u duši ako je uspeo da istraži svet i meni je drago da uvek uspem da pronađem partnere mojih projekata koji mi pomažu da otkrijem nove i neobične destinacije na jedan sasvim drugačiji način tokom ove svetske zdrastvene krize COVID-19.

Čast mi je da imam priliku da sarađujem sa kompanijama koje čine sam vrh u industriji turizma i želeo bih da im se zahvalim na ovoj neverovatnoj avanturi i što su mi omogućili da na jedan sasvim drugačiji način osetim lepote ove neobičnog grada u Skandinaviji.

Kako se vama dopala ova moja priča o Nacionalnom Muzeju u Stokholmu? Da li ste imali priliku do sada da posetite prestonicu Kraljevine Švedske i srce Skandinavije?

Ako imate neko pitanje, komentar, sugestiju ili poruku za mene možete mi napisati dole u komentarima. Naravno, kao i uvek možete me kontaktirati putem maila ili društvenih mreža, sve adrese možete pronaći na stranici KONTAKT. Vidimo se na istom mestu za par dana, sa nekom novom pričom!

Blogerski pozdrav iz Stokholma,

Mr.M

Ovaj post je sponzorisan od strane Turističke Organizacije Grada Stokholma – Visit Stockholm, kao i drugih lokalnih partnera. Ovaj post predstavlja moju ličnu i iskrenu recenziju doživljaja destinacije.

SHARE THIS POST

Pisma iz Kraljevine Švedske: Vasa, legendarni raskošni ratni brod koji nije daleko otplovio…

Dragi moji pustolovi i ljubitelji neobičnih putovanja, nadam se da ste dobro i da ste spremni za nove avanture! Ovo je poslednji post za ovaj mesec i želeo sam da podelim sa vama neobičnu legendu o jednom raskošnom ratnom švedskom brodu Vasa.

Pre nego što počnem sa današnjim postom, želeo bih da vas podsetim na neke od prethodnih postova iz edicije pisama iz Kraljevine Švedske, tako da ako niste imali vremena da pročitate prethodne priče ili možda želite da se podsetite nekih zanimljivih detalja, izdvojite par minuta svog vremena i klikom na navedene linkove posetite neke od prethodnih putopisa iz Švedske:

1) Stokholm: Moderni zeleni grad kulture na vodi

2) Kraljevska Palata u Stokholmu: Sve što niste znali o švedskoj kraljevskoj porodici

Danas ću sa vama podeliti svoje utiske o Vasa Muzeju i legendi o ovom neverovatnom ratnom brodu i želeo bih ovim putem da se zahvalim Turističkoj Organizaciji grada Stokholma – Visit Stockholm na pozivu i neverovatnom iskustvu da bolje upoznam kulturu i običaje u srcu Skandinavije.

Mislim da se starije generacije sećaju legende o jednom raskošnom ratnom brodu koji je trebao svojom lepotom i luksuzom da pokaže moć i silu, ali je nakon pređenih 1300 metara od luke potonuo… Kako je ovaj brod od velike sramote postao ponos Švedske, otkrićemo zajedno u današnjem postu na Mr.M blogu.

Vasa ili Wasa je čuveni švedski ratni brod izgrađen između 1626. i 1628. godine. Brod je potonuo nakon što je preplovio otprilike 1.300 m na svom prvom putovanju 16. avgusta 1628. godine u sumrak.

Pošto je Vasa bio jedan od najskupljih brodova svih vremena sa modernom ratnom opremom uz izuzetnu izradu, sigurno se pitate šta je pošlo po zlu?

Postavljala su se brojna pitanja: Da li je brod bio pravilno spremljen za vetar? Da li je posada bila trezna? Da li je balast pravilno spremljen? Da li je oružje bilo propisno obezbeđeno? Međutim, niko nije bio spreman da preuzme krivicu. Članovi posade i brodograditelji su formirali dve grupe i svako od njih je pokušao da okrivi drugog i svi su se zakleli da su svoju dužnost izvršili bez greške i tokom istrage su otkriveni detalji demonstracije stabilnosti.

Zatim je pažnja bila usmerena na brodograditelje. “Zašto ste napravili brod tako uzak, tako loš i bez dovoljno dna da se prevrnuo?” pitao je tužilac brodograditelja Jakobsona. Jakobson je izjavio da je sagradio brod prema uputstvima glavnog brodograditelja, koji je zauzvrat sledio specifikaciju koju je odobrio lično kralj. Jacobson je u stvari proširio brod za oko pola metra (50 cm) nakon što je preuzeo odgovornost za izgradnju, ali je izgradnja broda bila previše odmakla da bi se omogućilo dalje proširenje.

Na kraju se nije mogao pronaći krivac. Odgovor Arent de Groot koji je postao legendaran, kada je na pitanje suda zašto je brod potonuo bio je “Samo Bog zna”. Gustav Adolf je odobrio sva merenja i naoružanje, a brod je izgrađen prema uputstvima i napunjen određenim brojem topova. Na kraju, niko nije kažnjen niti proglašen krivim za nemar, a krivica je praktično pala na Henrika Hibertsona.

Neka današnja istraživanja su pokazala da je Vasa potonuo jer je imao vrlo malu početnu stabilnost, što se može smatrati otporom navijanju pod dejstvom vetra ili talasa koji deluju na trup. Razlog za to je što distribucija mase u konstrukciji trupa i balasta, topova, tereta i drugih predmeta natovarenih na brod daje preveliku težinu brodu. Težište je previsoko, tako da je potrebna vrlo mala sila da bi se brod prevrnuo, a nema dovoljno momenta ispravljanja, sile koja pokušava da natera brod da se vrati u uspravan položaj.

Razlog što brod ima tako visok centar gravitacije nije zbog topova. Oni su bili teški nešto više od 60 tona ili oko 5% ukupnog deplasmana natovarenog broda. Ovo je relativno male težine i trebalo bi da bude podnošljivo na brodu ove veličine. Problem je u samoj konstrukciji trupa. Deo trupa iznad vodene linije je previsok i preteško izgrađen u odnosu na količinu trupa u vodi. Prostor za glavu na palubama je veći nego što je potrebno za članove posade koji su u proseku bili visoki nepunih 1,70 metara i stoga je težina palube i oružja koje nose veća iznad vodene linije nego što je potrebno. Pored toga, grede na palubi i njihova noseća drva su predimenzionirana i preblizu raspoređena za teret koji nose, tako da doprinose prevelikoj težini već visokim i teškim gornjim radovima.

Ovaj brod je proveo 330 godina potopljen i bilo je više pokušaja da se olupina broda dovede na površnu broda. Brod je spašen sa uglavnom netaknutim trupom 1961. godine. Bio je smešten u privremenom muzeju pod nazivom Vasavarvet („Vasa brodogradilište“) do 1988. godine, a zatim je trajno preseljen u Muzej Vasa u Kraljevskom nacionalnom gradskom parku[ u Stokholmu. Brod je jedna od najpopularnijih turističkih atrakcija Švedske i videlo ga je preko 35 miliona posetilaca od 1961. godine. Vasa je postao opštepriznat simbol Švedske imperije.

Brod je izgrađen po naređenju švedskog kralja Gustava Adolfa u okviru vojne ekspanzije koju je pokrenuo u ratu sa Poljskom i Litvanijom (1621–1629). Konstruisana je u mornaričkom brodogradilištu u Stokholmu po ugovoru sa privatnim preduzetnicima i naoružana prvenstveno bronzanim topovima izlivenim u Stokholmu. Bogato ukrašena kao simbol kraljevih ambicija prema Švedskoj i njemu samom, po završetku bila je jedno od najmoćnije naoružanih plovila na svetu. Međutim, Vasa je bio opasno nestabilan, sa prevelikom težinom u gornjoj strukturi trupa. Uprkos ovom nedostatku stabilnosti, naređeno joj je da izađe na more i potonula je samo nekoliko minuta nakon što je naišla na vetar jači od povetarca.

Naredba za plovidbu bila je rezultat kombinacije faktora. Kralj, koji je predvodio vojsku u Poljskoj u vreme njenog prvog putovanja, bio je nestrpljiv da vidi kako Vasa zauzima mesto vodećeg broda rezervne eskadrile u Alvsnabbenu u Stokholmskom arhipelagu. Istovremeno, kraljevim potčinjenima je nedostajalo političke hrabrosti da otvoreno razgovaraju o problemima broda ili da se prvo putovanje odloži. Švedski tajni savet je organizovao istragu da se pronađu odgovorni za katastrofu, ali na kraju niko nije kažnjen.

Tokom istraživanja olupine 1961. godine, morski arheolozi su pronašli hiljade artefakata i ostatke najmanje 15 ljudi u Vasinom trupu i oko njega. Među mnogim pronađenim predmetima bili su odeća, oružje, topovi, alati, novčići, pribor za jelo, hrana, piće i šest od deset jedara. Artefakti i sam brod pružili su naučnicima neprocenjiv uvid u detalje o pomorskom ratovanju, tehnikama brodogradnje i svakodnevnom životu početkom 17. veka u Švedskoj. Danas je Vasa najbolje očuvani brod iz 17. veka na svetu i ujedno i najposećeniji muzej u Skandinaviji. Olupina Vase se kontinuirano prati i istražuje kako se može najbolje može sačuvati ovaj istorijski primerak.

Kako izgleda Vasa kao olupina i šta je ostalo? Vasa ima četiri očuvane palube: gornju i donju topovsku palubu, ostavu i orlop. Zbog ograničenja pripreme broda za konzervaciju, arheolozi su morali da rade brzo, u smenama od 13 sati tokom prve nedelje iskopavanja. Gornja topovska paluba bila je u velikoj meri poremećena raznim projektima spasavanja između 1628. i 1961. godine i sadržala je ne samo materijal koji je pao sa opreme i gornje palube, već i više od tri veka lučkog otpada.

Palube ispod su sve manje uništene. U palubama su se nalazili ne samo lafeti, tri preživela topa i drugi predmeti vojne prirode, već su bili i mesta gde je većina ličnih stvari mornara bila smeštena u vreme potonuća. To je uključivalo široku lepezu rasutih nalaza, kao i sanduke i bačve sa rezervnom odećom i obućom, alate i materijale za popravku, novac, privatno kupljene namirnice i sve predmete za svakodnevnu upotrebu. potreban za život na moru.

Većina nađenih predmeta je od drveta, što svedoči ne samo o jednostavnom životu na brodu, već i o generalno nesofisticiranom stanju švedske materijalne kulture početkom 17. veka. Donje palube su se prvenstveno koristile za skladištenje, pa je skladište bilo ispunjeno buradima namirnica i baruta, namotajima sidrenog kabla, gvozdenim sačmima za oružje i ličnim stvarima nekih oficira. Na orlop palubi, mali odeljak je sadržao šest od deset brodskih jedara, rezervne delove za opremu i radne delove za brodske pumpe. Drugi odeljak je sadržao stvari brodskog stolara, uključujući i veliki sanduk za alat.

Nakon što je sam brod spašen i iskopan, mesto gubitka je temeljno iskopano tokom 1963–1967 godine. Ovo je proizvelo mnoge elemente pribora za opremanje, kao i strukturno drvo koje je otpalo, posebno sa kljunaste glave i krmenog zamka. Većina skulptura koje su ukrašavale spoljašnjost trupa takođe je pronađena u mulju, zajedno sa sidrima broda i skeletima najmanje četiri osobe. Poslednji predmet koji je pomenut bio je dugački čamac od skoro 12 metara, koji se na švedskom zove esping, pronađen kako leži paralelno sa brodom i veruje se da ga je Vasa vukao kada je potonuo.

Muzej Vasa je nešto što ne smete propustiti kada dolazite u Stokholm. Postoje različite izložbe u muzeju sa razčičitom tematikom kao što su život na brodu i njegov istorijski kontekst. Film o Vasi se prikazuje na različitim jezicima. Postoji i audio vodič na različitim jezicima, koji posetioci koriste na svojim mobilnim uređajima. Muzej ima besplatan WiFi internet. Pored toga, tu je i dobro snabdevena prodavnica i prijatan restoran za ručak i fiku (divan i neobičan švedski običaj koji morate probati). Važno je napomenuti da je besplatan ulaz u muzej za decu do 18 godina.

Dragi moji pustolovi, došli smo do kraja trećeg posebnog posta o prestonici Kraljevine Švedske, koji ne bi bio moguć bez nesebične pomoći Turističke Organizacije grada Stokholma – Visit Stockholm u saradnji sa lokalnim partnerima koji su omogućili da osetim duh i lepotu Švedske kulture i tradicije. Naravno kao i uvek potrudio sam se da vam prenesem svoje utiske o ovom neobičnom iskustvu iz Švedske.

Vreme uvek proleti kada se čovek lepo zabavlja! Čovek je bogat u duši ako je uspeo da istraži svet i meni je drago da uvek uspem da pronađem partnere mojih projekata koji mi pomažu da otkrijem nove i neobične destinacije na jedan sasvim drugačiji način tokom ove svetske zdrastvene krize COVID-19.

Čast mi je da imam priliku da sarađujem sa kompanijama koje čine sam vrh u industriji turizma i želeo bih da im se zahvalim na ovoj neverovatnoj avanturi i što su mi omogućili da na jedan sasvim drugačiji način osetim lepote ove neobičnog grada u Skandinaviji.

Kako se vama dopala ova moja priča o čuvenom istorijskom brodu Vasa? Da li ste imali priliku do sada da posetite prestonicu Kraljevine Švedske i srce Skandinavije?

Ako imate neko pitanje, komentar, sugestiju ili poruku za mene možete mi napisati dole u komentarima. Naravno, kao i uvek možete me kontaktirati putem maila ili društvenih mreža, sve adrese možete pronaći na stranici KONTAKT. Vidimo se na istom mestu za par dana, sa nekom novom pričom!

Blogerski pozdrav iz Stokholma,

Mr.M

Ovaj post je sponzorisan od strane Turističke Organizacije Grada Stokholma – Visit Stockholm, kao i drugih lokalnih partnera. Ovaj post predstavlja moju ličnu i iskrenu recenziju doživljaja destinacije.

SHARE THIS POST

Pisma iz Švedske: Sve što niste znali o Kraljevskoj Palati u Stokholmu…

Dragi moji pustolovi i ljubitelji neobičnih putovanja, nadam se da ste dobro i da ste spremni za nastavak naše avanture u srcu Skandinavije i prestonice Kraljevine Švedske – Stokholm. Kao što sam vam obećao u prethodnom postu u narednim postovima ću sa vama podeliti neke detaljnije informacije o određenim znamenitostima koje su privukle moju pažnju i za koje sam siguran da će vas zaintrigirati. Današnji post biće posvećen Kraljevskoj Palati u Stokholmu, kao i kraljevskom kompleksu.

Ako kojim slučajem niste stigli da pročitate prvi putopis o Stokholmu na Mr.M blogu ili želite da se podsetite nekih detalja, izdvojite par minuta svog vremena i posetite post na sledećem linku.

Danas ću sa vama podeliti svoje utiske o Kraljevskoj Palati u Stokholmu i želeo bih da se zahvalim Turističkoj Organizaciji grada Stokholma – Visit Stockholm na pozivu i neverovatnom iskustvu da bolje upoznam kulturu i običaje u srcu Skandinavije.

Pre nego što započnem svoju današnju priču o Kraljevskoj Palati, mislim da bismo trebali da se bolje upoznamo sa članovima Švedske Kraljevske porodice. Švedsku kraljevsku porodicu od 1818. godine čine članovi švedske kraljevske kuće Bernadotte, blisko povezani sa kraljem Švedske. Danas oni koje vlada priznaje imaju pravo na kraljevske titule i obavljaju službene obaveze i ceremonijalne državne dužnosti. Proširenu kraljevsku porodicu čine drugi bliski rođaci koji nisu direktno iz kraljevske porodice i stoga ne predstavljaju državu zvanično.

Švedska kraljevska porodica, koja je blisko povezana sa šefom države, mogla je da se identifikuje da postoji još od 10. veka nove ere, sa preciznijim detaljima dodanim tokom dva ili tri veka koja su usledila. Izuzetak je slučaj Svete Bridžite koja je izvan Švedske postala poznata kao princeza od Nericije, što je izgleda bila plemićka, a ne kraljevska titula, pošto nije bila ćerka jednog kralja. Istorijski potvrđeni monarsi su zvanično navedeni od strane švedskog kraljevskog dvora.

Sve do 1620-ih švedske provincije su bile dodeljene kao teritorijalne apanaže kraljevskim prinčevima kojima su, kao njihove vojvode, vladale poluautonomno. Počevši od vladavine Gustava III, i kako je kodifikovano 1772. godine, pokrajinska vojvodstva su postojala u kraljevskoj porodici samo kao nominalne nenasledne titule, bez ikakvog inherentnog vlasništva ili poverenja na njih, iako je nekoliko članova kraljevske porodice održavalo posebnu javnu vezu sa a ponekad i sekundarnu rezidenciju u „njegovom ili njenom vojvodstvu“.

Sin švedskog kralja obično je nosio prinčevsku titulu kao kraljevski dinasta (kao što je princ Bertil, vojvoda od Halanda), ali u retkim prilikama i kao plemićki čin (kao što je Fursten princ Fridrih Vilijam od Hesenštajna), ili kao ljubaznost za bivšeg dinasta (kao što je Prins Oscar Bernadotte).

Švedski kraljevski sud navodi sledeće osobe kao članove Kraljevske kuće:

1) Kralj Karl XVI Gustav (rođen 1946. godine)
2) Kraljica Silvija (kraljeva žena, rođena 1943. godine)
3) Princeza Viktorija, vojvotkinja od Vastergotlanda (kraljeva starija ćerka, rođena 1977. godine)
4) Princ Danijel, vojvoda od Vastergotlanda (kraljev zet, rođen 1973. godine, suprug princeze Viktorije)
5) Princeza Estel, vojvotkinja od Estergetlanda (kraljeva unuka, rođena 2012. godine, ćerka princeze Viktorije)
6) Princ Oskar, vojvoda od Skone, (kraljev unuk, rođen 2016. godine, sin princeze Viktorije)
7) Princ Karl Filip, vojvoda od Vermlanda (kraljev jedini sin, rođen 1979. godine)
8) Princeza Sofija, vojvotkinja od Vermlanda (kraljeva snaha, rođena 1984. godine, supruga princa Karla Filipa) 9) Princ Aleksandar, vojvoda od Sedermanlanda (kraljev unuk, rođen 2016. godine, sin princa Karla Filipa)
10) Princ Gabrijel, vojvoda od Dalarne (kraljev unuk, rođen 2017. godine, sin princa Karla Filipa)
11) Princ Julian, vojvoda od Halanda (kraljev unuk, rođen 2021. godine, sin princa Karla Filipa) 12) Princeza Madlen, vojvotkinja od Halsinglanda i Gastriklanda (kraljeva mlađa ćerka, rođena 1982. godine) 13) Princeza Leonora, vojvotkinja od Gotlanda (kraljeva unuka, rođena 2014. godine, ćerka princeze Madlen)
14) Princ Nikola, vojvoda od Angermanlanda (kraljev unuk, rođen 2015. godine, sin princeze Madlen)
15) Princeza Adrijen, vojvotkinja od Blekingea (kraljeva unuka, rođena 2018. godine, ćerka princeze Madlen)
16) Princeza Margareta, Kraljeva prva sestra, rođena 1934. godine
17) Princeza Desiree, baronica Silfverschiold (kraljeva treća sestra, rođena 1938. godine), udovica barona Niclas Silfverschiolda.
18) Princeza Kristina, gospođa Magnuson (Kraljeva četvrta sestra, rođena 1943. godine), udata za generalnog konzula Torda Magnusona.
19) Marijana Bernadot (rođena 1924), udovica kraljevog ujaka Sigvarda Bernadota.
20) Princeza Birgita, princeza od Hoencolerna (kraljeva druga sestra, rođena 1937. godine), udovica princa Johana Georga od Hoencolerna.

Kraljica Silvija

Pošto smo se upoznali sa kraljevskom porodicom, vreme je da saznamo nešto više o kraljevskom kompleksu.

Stokholmska palata ili Kraljevska palata je zvanična rezidencija i glavna kraljevska palata švedskog monarha (kralj Karl KSVI Gustav i kraljica Silvija koriste palatu Drotningholm kao svoju uobičajenu rezidenciju). Stokholmska palata se nalazi na Stadsholmenu u Stokholmu. Nalazi se u blizini zgrade Riksdaga. Kancelarije kralja, ostalih članova švedske kraljevske porodice i Kraljevskog dvora Švedske se nalaze ovde. Palatu koristi u reprezentativne svrhe kralj dok obavlja svoje dužnosti kao šef države.

Ova kraljevska rezidencija nalazi se na istoj lokaciji kod Norstrema u severnom delu Gamla stan u Stokholmu od sredine 13. veka kada je izgrađen zamak Tre Kronor. U moderno doba ime se odnosi na zgradu zvanu Kungliga Slottet. Palatu je projektovao Nikodem Tesin Mlađi i podignuta je na istom mestu kao i srednjovekovni zamak Tre Kronor koji je uništen u požaru 7. maja 1697.

Zbog skupog Velikog severnog rata koji je počeo 1700. godine, izgradnja palate je zaustavljena. 1709. godine, i tek 1727. godine nastavljena gradnja šest godina nakon završetka rata. Kada je Tesin Mlađi umro 1728. godine, palatu je završio Carl Harleman koji je takođe dizajnirao veliki deo njenog enterijera u rokokou. Palata nije bila spremna za upotrebu sve do 1754. godine, kada su se uselili kralj Adolf Frederik i kraljica Luiza Ulrika, ali su neki unutrašnji radovi nastavljeni sve do 1770-ih.

U palati od njenog završetka nisu vršene veće izmene, samo su neke adaptacije, novi enterijeri, modernizacija i preuređenje za različite regente i njihove porodice, koloriranje fasada i dogradnja dvorskih muzeja. Palata je okružena Lejonbacken i Norrbro na severu, Logarden i Skeppsbron na istoku, Slottsbacken i Storkirkan na jugu, a spoljno dvorište i Hogvaktsterrassen u severozapadu.

Od 2009. godine unutrašnjost palate se sastoji od 1.430 soba. Palata sadrži stanove za kraljevske porodice, reprezentacije i svečanosti kao što su Državni apartmani, Apartmani za goste i Apartmani Bernadotte. Više karakteristika su Državna dvorana, Kraljevska kapela, Riznica sa regalijama Švedske, Livrustkammaren i Muzej Tre Kronor u preostalim podrumskim trezorima iz bivšeg zamka. Nacionalna biblioteka Švedske bila je smeštena u severoistočnom krilu, Biblioteksfligeln (Krilo biblioteke), do 1878. godine. Od 2014. godine, u njoj se nalazi Bernadotova biblioteka. Slottsarkivet je smešten u krilu kancelarije.

U palati su kancelarije Kraljevskog suda Švedske, radno mesto za oko 200 zaposlenih. Kraljevska garda je čuvala palatu i kraljevsku porodicu od 1523. godine. Sveobuhvatna obnova fasade počela je 2011. godine, kako bi se popravili delovi od peščara oštećeni vremenskim prilikama. Kraljevska palata je u vlasništvu švedske države preko Nacionalnog odbora za imovinu Švedske koji je odgovoran za upravljanje i održavanje palate, dok Stathallarambetet (Kancelarija guvernera kraljevskih palata) upravlja kraljevskim pravom raspolaganja palatom. Palata pripada krunskim palatama u Švedskoj koje su na raspolaganju Kralju i Kraljevskom dvoru Švedske.

Umetnici kao što su Jean Eric Rehn i Fredrik Vilhelm Scholander bili su važni za veličanstven enterijer palate tokom kraja 18. i 19. veka, kada su dodavani pilastri, stubovi, zidni ukrasi i drugi detalji. Među onim vajarima, slikarima i zanatlijama koji su takođe doprineli kasnijim renoviranjem bili su Louis Masreliez (unutrašnji rad u klasicizmu i neoklasicizmu), Jean Baptiste Masreliez (unutrašnji rad), Akel Magnus Fahlcrantz (Logardenski zid i ograda od kovanog gvožđa u Logardenu), Johan Niclas Bistrom (skulpture), Sven Scholander (restauracije), Johan Akel Vetterlund (fasadne skulpture istaknutih ljudi i četiri alegorijske grupe na Logarden zidu), Julius Kronberg (slike na plafonu) i Kaspar Schroder (fasadne skulpture na dvorskoj maski lava). fasada).

Veće promene na fasadi izvršena je za vreme vladavine kralja Karla XIV Johna, što je rezultiralo prefarbavanjem Harlemanove svetlo žute boje fasade i početkom 20. veka za vreme vladavine kralja Oskara II kada je doneta odluka da se vrati Tesin originalu.

Tokom vladavine kralja Oskara I, ponovo je došlo do interesovanja za starije stilove i kada je Vita Havet (Bjelomorska balska dvorana) stvorena po dizajnu Pera Akela Nistroma 1844–1850, napravljen je kompromis između starog i novog. Fredrik Vilhelm Šolander je bio kraljevski kustos kralja Karla XV i delio je njegov ukus u dizajnu enterijera, što je rezultiralo sobama kao što je Victoriasalongen (Viktorija salona) u bujnom oživljenom rokoko stilu.

Kralj Oskar II izvršio je brojne dogradnje, poboljšanja i modernizacije palate. Većina praznih fasadnih niša tokom njegove vladavine bila je ispunjena skulpturama. On je dao ažuriranje tehničkih instalacija palate, kao što je postavljanje vodovoda 1873. godine, instalacija struje 1883. godine, telefona 1884. i centralnog grejanja na vodu oko 1900. godine.

Od 2014. godine imanje je priključeno na daljinsko grejanje. Kraljevo interesovanje proširilo se i na dekoraciju stepeništa, a on je naručio Julijusa Kronberga da oslika plafone na plafonu Zapadnog stepeništa. Autor Georg Svensson je o kralju Oskaru II pisao da je „njegov cilj bio da završi izgradnju palate prema Tesinovim planovima na način dostojan ovog spomenika“.

Tokom 1922. do 1930. godine, Logarden je ponovo izgrađen iz nekadašnjeg engleskog parka u otvoreniji prostor sa bazenima vode sa obe strane šetališta koji vodi od Istočnog luka do Skepsbrona.

Od 1956. do 1958. godine restauriran je Muzej antikviteta Gustava III. Za radove je određen arhitekta i glavni intendant Ivar Tengbom. Trezor je otvoren 1970. godine, a Muzej Tre Kronor 1999. godine. Pre 4 godine, taćnije 2018. godine, skoro 600 solarnih panela je postavljeno na krov palate i očekuje se da će generisati godišnju proizvodnju od 170 MVh ili najmanje dvanaest procenata godišnje potrošnje električne energije u palati.

Prema podacima iz 2014. godine Kraljevska Palata ima 1.430 soba.

Podrum: U podrumu se nalaze 104 prostorije, od kojih je većina korišćena kao ostava i zatvor. Tu su vidljivi ostaci starog zamka Tre Kronor. Pojedini delovi podruma su podeljeni na dva podrumska sprata zbog velikih razlika u prostoriji za glavu u različitim delovima. Kraljevski vinski podrum mogao se naći ispod zapadnog niza krajem 1800-ih i 1900-ih godina, a najverovatnije je i dalje tamo.

Prizemlje je najveći sprat palate. Tamošnje prostorije uglavnom je koristilo osoblje dvora, a tu su i četiri portala (ili lukovi) koji čine ulaze u palatu, kao i Državnu dvoranu i Kraljevsku kapelu.

Međusprat ili mezanin ima 115 soba. Većina prostorija je zadržala svoju veličinu od izgradnje palate, ali je njihova upotreba varirala. Ime je izvedeno iz činjenice da je pod samo upola niži od ostalih spratova. Sobe je uglavnom koristilo dvorsko osoblje, ali su tu bili i stanovi prinčeva i princeza. U međuspratu se nalazi i Mali apartman za goste, koji se sastoji od nekoliko soba u severnom delu zapadnog reda.

Prvi sprat ima 67 soba. Prostorije su uglavnom zadržale svoju veličinu od izgradnje palate, ali je njihova upotreba varirala. Apartmani Bernadotte i Dvorana stubova nalaze se u severnom redu, a u istočnom redu su privatne prostorije. Ovde su živeli kralj Karl XVI Gustaf i njegova porodica sve dok se nisu preselili u palatu Drotningholm 1981. godine.

Drugi sprat, ima 57 soba. Većina prostorija je zadržala svoju veličinu od izgradnje palate, ali je njihova upotreba varirala. Apartmani za goste, Državni apartmani sa balskom salom Vita Havet (Belo more), Sala za sastanke kabineta i Apartman princa Bertila su na ovom spratu.

Potkrovlje, ima oko 25 prostorija, kao i gornji deo i lukove koji čine plafon za Državnu salu, Kraljevsku kapelu i južno stepenište. Potkrovlje se uglavnom koristi za skladištenje.

U sklopu kraljevskog kompleksa se nalazi nekoliko zasebnih muzeja koje možete posetiti, a to su: Kraljevske odaje sa odajama za njihove goste, muzej kreljevskih dragocenosti i dragulja, Muzej Tri Krune, Muzej kolekcije skulptura Gustava III, Kraljevska Kapela, Muzej Kraljevske Oružarnice. U zavisnosti od vaših interesovanja možete posetiti muzeje za koje smatrate da vam odgovaraju, ali mogu vam reći da je svaki od njih poseban i unikatan, tako da biste trebali posetiti svaki od njih, ako imate dovoljno vremena.

Kraljevska palata u Stokholmu je zvanična rezidencija Njegovog Veličanstva Kralja i takođe je mesto zvaničnih prijema monarhije, otvorenih za javnost tokom cele godine. Ova neobična kombinacija kraljevske rezidencije, radnog mesta i kulturno-istorijskog spomenika otvorenog za posetioce tokom cele godine čini Kraljevsku palatu u Stokholmu jedinstvenom među evropskim kraljevskim rezidencijama.

Palata sadrži mnogo zanimljivih stvari koje vredi videti. Pored kraljevskih apartmana, postoje tri muzeja prožeta kraljevskom istorijom: riznica sa regalijama, muzej Tre Kronor (Tri Krune) koji prikazuje srednjovekovnu istoriju palata i Muzej skulptura i antikviteta Gustava III. Tokom letnjih meseci otvorena je i Kraljevska kapela, kao i crkva Ridarholmen – kraljevska grobna crkva pet minuta hoda od palate, za koju je dostupna kombinovana karta.

Dragi moji pustolovi, došli smo do kraja drugog posebnog posta o prestonici Kraljevine Švedske, koji ne bi bio moguć bez nesebične pomoći Turističke Organizacije grada Stokholma – Visit Stockholm u saradnji sa lokalnim partnerima koji su omogućili da osetim duh i lepotu Švedske kulture i tradicije. Naravno kao i uvek potrudio sam se da vam prenesem svoje utiske o ovom neobičnom iskustvu iz Švedske.

Vreme uvek proleti kada se čovek lepo zabavlja! Čovek je bogat u duši ako je uspeo da istraži svet i meni je drago da uvek uspem da pronađem partnere mojih projekata koji mi pomažu da otkrijem nove i neobične destinacije na jedan sasvim drugačiji način tokom ove svetske zdrastvene krize COVID-19.

Čast mi je da imam priliku da sarađujem sa kompanijama koje čine sam vrh u industriji turizma i želeo bih da im se zahvalim na ovoj neverovatnoj avanturi i što su mi omogućili da na jedan sasvim drugačiji način osetim lepote ove neobičnog grada u Skandinaviji.

Kako se vama dopala ova moja priča o Kraljevskoj Palati u Stokholmu? Da li ste imali priliku do sada da posetite prestonicu Kraljevine Švedske i srce Skandinavije?

Ako imate neko pitanje, komentar, sugestiju ili poruku za mene možete mi napisati dole u komentarima. Naravno, kao i uvek možete me kontaktirati putem maila ili društvenih mreža, sve adrese možete pronaći na stranici KONTAKT. Vidimo se na istom mestu za par dana, sa nekom novom pričom!

Blogerski pozdrav iz Stokholma,

Mr.M

Ovaj post je sponzorisan od strane Turističke Organizacije Grada Stokholma – Visit Stockholm, kao i drugih lokalnih partnera. Ovaj post predstavlja moju ličnu i iskrenu recenziju doživljaja destinacije.

SHARE THIS POST

Pisma iz Kraljevine Švedske: Stokholm, moderni zeleni grad kulture na vodi!

Dragi moji pustolovi i ljubitelji neobičnih putovanja, dobro došli u novu avanturu na Mr.M blogu! Danas sam za vas spremio jedan simboličan poklon za leto i početak jula meseca – prvi putopis iz serije postova o prestonici Kraljevine Švedske – Stokholm.

Oduvek sam želeo da posetim ovu zemlju, pošto sam inače očaran skandinavskom kulturom i načinom života, zbog toga sam želeo da posetim srce Skandinavije – Stokholm. Svi mi imamo neke svoje asocijacije za određene destinacije, ali Stokholm je poseban, grad koji se teško može opisati u samo 3 pojma, ali sam se potrudio da složim svoje misli i došao sam do sledećih pojmova: Švedska kraljevska porodica, Nobelova Nagrada i Acne Studios. To su moje asocijace za Stokholm, samo što sam uvideo da postoji još jedna važna asocijacija – Zeleni Grad.

Danas ću sa vama podeliti svoje utiske o ovom neobičnom gradu i želeo bih da se zahvalim Turističkoj Organizaciji grada Stokholma – Visit Stockholm na pozivu i neverovatnom iskustvu da bolje upoznam kulturu i običaje u srcu Skandinavije.

Šveđani imaju posebno poštovanje prema kultu prirode i izuzetno su zdrava nacija, neka istraživanja koja su sprovedena su pokazala da su Šveđani jedni od najsrećnijih naroda u Evropi. Pošto vode računa o zdravom načinu života i svojoj okolini, oni sve svoje napore ulažu da zaštite svoju okolinu i vode računa o održivosti u svakom sektoru.

Stokholm se smatra jednim od najlepših gradova na svetu, izgrađen na jezeru i susreće se sa morem, na četrnaest ostrva i sa osam vekova bogate istorije i kulture jedan je od najlepših gradova u Severnoj Evropi. Sektori kao što su moda, tehnologija, muzika, film, dizajn i industrija igara beleže neverovatan rast. Stokholm je mesto gde kreativnost raste i gde se ostvaruju mnogi snovi i rađaju nove ideje. Najvažnije od svega je činjenica da je Stokholm grad otvorenog srca za sve!

Stokholm je takođe jedan od ekološki najprihvatljivijih gradova Evrope i međunarodni uzor globalnog ekološkog i klimatskog delovanja. Pet decenija nakon Konferencije UN 1972. godine u Stokholmu gde je stvorena veza između životne sredine i siromaštva i postavila je na čelu međunarodne agende, Stokholm ponovo dočekao svet u junu 2022. godine na konferenciji
„Stokholm+50: zdrava planeta za prosperitet svih nas – naša odgovornost i naša prilika.”

Švedska je poznata po svojom dizajnu, neverovatnoj arhitekturi i posebnom pristupu prema modnoj industriji. Skandinavski dizajn je poznat po mešanju minimalizma i funkcionalnosti sa stilom i inovatovnošću. Stokholm definitivno ostaje epicentar švedskog dizajna i jedan je od najboljih na svetu kada je u pitanju dizajn i održivost. Osim osnovne težnje da se nešto bude dobre izrade i atraktivnog izgleda, dizajn u Stokholmu teži da bude praktičan i primenljiv.

Svaki dizajnirani komad služi kao gradivni blok koji se može mešati i uskladiti sa drugim dizajnom elemenata. Od čvrstih do svetlih otisaka pastelnih boja i teških tradicionalnih dezena, tkanine takođe igraju važnu ulogu u kulturi dizajna grada. Svi stokholmski dizajni su dostupni za svakodnevnu praktičnu upotrebu i postoje različiti visokokvalitetni dizajni po različitim cenama koji su prilagođeni za svačiji džep.

Istorijski gledano, švedske arhitekte su bile pod velikim uticajem pokreta i stilova iz inostranstva. Ali zbog svog geografskog položaja, ovi kulturni tokovi su stigli kasnije i evoluirali u nešto jedinstveno tipično švedskom stilu. Kada je Art deco došao u Švedsku u punoj snazi, transformisao se u nordijski klasicizam da bi se zadovoljio svačiji ukus i uspostavio balans. Švedski ukusi i funkcionalizam prerasli su u njegov švedski izdanak „funkis“.

Modernu švedsku arhitekturu, kako komercijalnu tako i stambenu, karakteriše održivost u skladu sa prirodom. Planirano je da novi projekti rade u skladu sa zaštitom životne sredine i mnogo pažnje se polaže na to da građevinski materijali budu energetski efikasni i ekološki prihvatljivi. Ovo je proizvelo neke zaista spektakularne projekte.

Kada pričamo o modnom sektoru, u Švedskoj postoje brojne priče o uspešnim brendovima kao što su Acne Studios i Stutterheim do novojih omiljenih modnih brendova današnjice kao što su Totême i Rodebjer. Švedska moda se uvek trudi da uvede i priključi modnom svetu mnoge talentovane dizajnere.

Takođe, da ne zaboravimo, neke glavne predstavnike brendova ulične mode kao što je H&M i drugih brendova Weekday, Monki, COS, Other Stories i Arket koji su takođe rado viđeni brendovi koji su osvojili srca ljudi širom sveta. Novitet kod nekih brendova da vaš pol ne treba da diktira šta možete da nosite. Primer za to je švedski brend Hope, koji je na primer prvi primenio filozofiju pravljenja uniseks odeće koja izgleda zapanjujuće i fantastično bez obzira na pol.

Kada pričamo o modi u Stokholmu, vrlo je bitno spomenuti jednu modnu svetinju koju svakako morate posetiti kada dođete u pretonicu Švedske. Nordiska Kompaniet (skraćenica NK) je naziv za robne kuće koja se nalazi u Stokholmu, a postoji još jedna u drugom gradu u Švedskoj – Geteborgu.

Ovu robnu kuću u Stokholmu godišnje poseti oko dvanaest miliona posetilaca, a njena istorija je duga skoro 120 godina i ujedno je prva robna kuća koja je otvorena na ovim prostorima. Ova robna kuća je dom mnogih internacionalnih poznatih svetskih modni brendova i takođe možete pronaći mnoge poznate skandinavske brendove, kao i dizajnere u usponu.

Stokholm je kulturni, medijski, politički i ekonomski centar Kraljevine Švedske. Sam region Stokholma čini više od trećine BDP-a zemlje i nalazi se među 10 najboljih regiona u Evropi po BDP-u po glavi stanovnika. Ocenjen kao alfa-globalni grad, največi je u Skandinaviji i glavni centar za korporativno sedište u Severnoj Evropi. U gradu se nalaze neki od najboljih univerziteta u Evropi, kao što su Karolinska institut, Stokholmska ekonomska škola, Kraljevski institut za tehnologiju KTH i Univerzitet u Stokholmu.

Stokholm je poznat i kao domaćin godišnje ceremonije dodele Nobelove nagrade i banketa u Stokholmskoj koncertnoj dvorani i Gradskoj kući grada Stokholma. Jedan od najcenjenijih muzeja u gradu, Muzej Vasa, je najposećeniji neumetnički muzej u Skandinaviji. Stokholmski metro, ​​otvoren 1950. godine, dobro je poznat po uređenju svojih stanica, poznat je i kao najduža umetnička galerija na svetu.

Sada dolazimo i do onog najvažnijeg dela za sve turiste i odgovora na čuvena pitanja: Šta videti u Stokholmu? Šta ne treba propustiti?

Stokholm je divan grad, bogat raznim kulturnim sadržajima i siguran sam da će ovaj grad ispuniti sva vaša očekivanja. U današnjem postu pokušaću ukratko da vam dam neke savete i smernice šta biste trebali da posetite u prestonici Švedske i da se pohvalite vašim prijateljima novim stečenim znanjima! Neke od navedenih znamenitosti u današnjem postu, opisaću detaljnije u narednim pismima iz Kraljevine Švedske, tako da se nemojte brinuti za detalje! 🙂

Prva stanica za koju smatram da je važna za upoznavanje Stokholma i Kraljevine Švedske uopšteno je poseta kraljevskom kompleksu koji se nalazi u srcu Starog Grada. Da biste došli do kraljevskog kompleksa iz centra grada, dovoljno je da imate udobnu obuću i od NK robne kuće do kraljevskog kompleksa vas deli samo 5-10 minuta hoda! Uživaćete u lepoti i zelenilu gradskih parkova i izuzetnoj arhitekturi i videćete zašto se kaže da je Stokholm jedan od najlepših zelenih gradova na vodi.

U sklopu kraljevskog kompleksa se nalazi nekoliko zasebnih muzeja koje možete posetiti, a to su: Kraljevske odaje sa odajama za njihove goste, muzej kreljevskih dragocenosti i dragulja, Muzej Tri Krune, Muzej kolekcije skulptura Gustava III, Kraljevska Kapela, Muzej Kraljevske Oružarnice. U zavisnosti od vaših interesovanja možete posetiti muzeje za koje smatrate da vam odgovaraju, ali mogu vam reći da je svaki od njih poseban i unikatan, tako da biste trebali posetiti svaki od njih, ako imate dovoljno vremena.

U narednim postovima ću posvetiti više pažnje određenim znamenitostima, tako da ćete dobiti više informacija i saznati više detalja, tako da ćete sa odličnim predznanjem otići u posetu prestonici Kraljevine Švedske! Kraljevska palata u Stokholmu je zvanična rezidencija Njegovog Veličanstva Kralja i takođe je mesto zvaničnih prijema monarhije, otvorenih za javnost tokom cele godine. Ova neobična kombinacija kraljevske rezidencije, radnog mesta i kulturno-istorijskog spomenika otvorenog za posetioce tokom cele godine čini Kraljevsku palatu u Stokholmu jedinstvenom među evropskim kraljevskim rezidencijama.

Palata je izgrađena u baroknom stilu i ima više od 600 soba podeljenih na jedanaest spratova sa državnim stanom okrenutim prema gradu i manjim dnevnim boravcima okrenutim ka unutrašnjem dvorištu. Palata sadrži mnogo zanimljivih stvari koje vredi videti. Pored kraljevskih apartmana, postoje tri muzeja prožeta kraljevskom istorijom: riznica sa regalijama, muzej Tre Kronor (Tri Krune) koji prikazuje srednjovekovnu istoriju palata i Muzej skulptura i antikviteta Gustava III.

Tokom letnjih meseci otvorena je i Kraljevska kapela, kao i crkva Ridarholmen – kraljevska grobna crkva pet minuta hoda od palate, za koju je dostupna kombinovana karta.

Nedaleko od Kraljevske Palate, nalazi se Muzej Nobelovih Nagrada. Osnovni cilj ovog muzeja je da širi znanje i stvori interesovanje i diskusiju o prirodnim naukama i kulturi kroz kreativno učenje, izložbene tehnike i modernu tehnologiju.

Muzej Nobelove nagrade ilustruje vek kreativnosti, gde posetioci mogu da prate promene 20. veka kroz Nobelovu nagradu i dobitnike Nobelove nagrade. Istražite rad i ideje više od 900 kreativnih umova predstavljenih kroz kratke filmove, originalne artefakte i kompjutere. Muzej Nobelove nagrade nalazi se u srcu Stokholma, u Starom gradu.

Budite inspirisani idejama koje su promenile svet. Muzej Nobelove nagrade sadrži sve bitne informacije o najprestižnijoj nagradi na svetu, Alfredu Nobelu i nobelovcima. Mogući su samostalni obilasci, kao i obilasci sa vodičem. Pomoćna sredstva kao što su filmovi i raznovrsni objekti vode vas od ideje do Nobelovog banketa. Bistro koji služi ručak, Nobelov sladoled, takođe je moguće naručiti i obroke sa prethodnih banketa, ali za tu vrstu usluge postoji duga lista čekanja, kao i još mnogo toga. Ovo je muzej koji vredi posetiti kada se nađete u Starom delu grada.

Sledeća stanica koja bi mogla da vam pomogne da sagledate umetničke pravce i umetnost u Švedskoj i Skandinaviji. Nationalmuseum je švedski muzej umetnosti i dizajna. Nacionalni muzej je takođe državni organ sa mandatom da čuva kulturno nasleđe i promoviše umetnost, interesovanje za umetnost i poznavanje umetnosti. Kolekcije obuhvataju slikarstvo, skulpturu, crteže i grafike od 1500-1900. godine i primenjenu umetnost, dizajn i portrete od ranog srednjeg veka do danas.

Nakon višegodišnjeg renoviranja i modernizacije, Nationalmuseum – glavni muzej umetnosti i dizajna u Švedskoj, ponovo je otvorio svoja vrata 2018. godine. Novi prostor je skrojen, prilično bukvalno, da istakne ogromnu kolekciju klasične umetnosti u muzeju. Ulaz u muzej je besplatan, osim za određene gostujuće izložbe. U jednom od narednih postova ću vas provesti kroz aktuelna izložbe koje se trenutno nalaze u muzeju.

Sada je vreme za muzej koji je obeležio istoriju Švedske – Muzej Vasa je pomorski muzej. Smešten na ostrvu Djurgarden, muzej prikazuje jedini skoro potpuno netaknut brod iz 17. veka koji je ikada spašen, ratni brod Vasa sa 64 topa koji je potonuo na svom prvom putovanju 1628. godine. Muzej Vasa otvoren je 1990. godine, a prema zvaničnim informacijama, ovaj muzej je najposećeniji muzej u Skandinaviji. Zajedno sa drugim muzejima kao što je Stokholmski pomorski muzej, pripada Švedskim nacionalnim pomorskim muzejima (SNMM).

Postoje različite izložbe oko broda u rasponu od tema kao što su život na brodu i njegov istorijski kontekst. Film o Vasi se prikazuje na različitim jezicima. Postoji i audio vodič na različitim jezicima, koji posetioci koriste na svojim mobilnim uređajima. Besplatan ulaz za decu do 18 godina. U jednom od narednih postova napisaću nešto više o ovom brodu i zašto je on vrlo bitan za švedsku istoriju i kulturu.

Kada smo završili sa kulturnim uzdizanjem, vreme je da se čovek malo zabavi, pa sam čuo da u Stokholmu postoji jedan popularni zabavni luna park i otišao sam da vidim kakva atmosfera tamo vlada!

Gröna Lund (bukvalan prevod „Zeleni gaj“) ili poznat među lokalcima kao Gronan je najpoznatiji zabavni park koji je osnovan 1883. godine u prestonici Švedske. Smešten na morskoj strani ostrva Djurgarden, relativno je mali u poređenju sa drugim zabavnim parkovima, uglavnom zbog svoje centralne lokacije, koja ograničava širenje. Ovaj zanimljiv park ima preko 30 atrakcija i popularno je mesto za koncerte tokom leta.

Gröna Lund poseduje većinu atrakcija uobičajenih za zabavne parkove, kao što su tunel ljubavi i sedam rolerkostera. Gröna Lund je takođe poznat po održavanjima koncertima rok i pop muzike. Park je lako dostupan tramvajem broj 7, autobusom 67 i kao trajektom iz centra grada. Njegova centralna lokacija omogućava posetiocima da vide velike delove Stokholma sa viših atrakcija.

Pošto smo prešli neke zanimljive muzeje i mesta za zabavu, kroz slike ste mogli da vidite da je Stokholm jedan živopisan grad na vodi. Postoji veliki broj turističkih brodova sa kojima možete razgledati lepote Stokholma sa vode. Pored toga, ako koristite kartu za prevoz postoji i brodovi koji se koriste kao javni gradski prevoz pa možete i na taj način upoznati Stokholm.

Kao što sam rekao na samom početku ovog posta, Stokholm je jedinstven grad koji je nemoguće opisati sa par reči, to je grad koji je otvoren za sve i treba ga doživeti na neki svoj način.

Dragi moji pustolovi, došli smo do kraja ovog posebnog posta o prestonici Kraljevine Švedske, koji ne bi bio moguć bez nesebične pomoći Turističke Organizacije grada Stokholma – Visit Stockholm u saradnji sa lokalnim partnerima koji su omogućili da osetim duh i lepotu Švedske kulture i tradicije. Naravno kao i uvek potrudio sam se da vam prenesem svoje utiske o ovom neobičnom iskustvu iz Švedske.

Vreme uvek proleti kada se čovek lepo zabavlja! Čovek je bogat u duši ako je uspeo da istraži svet i meni je drago da uvek uspem da pronađem partnere mojih projekata koji mi pomažu da otkrijem nove i neobične destinacije na jedan sasvim drugačiji način tokom ove svetske zdrastvene krize COVID-19.

Čast mi je da imam priliku da sarađujem sa kompanijama koje čine sam vrh u industriji turizma i želeo bih da im se zahvalim na ovoj neverovatnoj avanturi i što su mi omogućili da na jedan sasvim drugačiji način osetim lepote ove neobičnog grada u Skandinaviji.

Kako se vama dopala ova moja priča o zelenom Stokholmu? Da li ste imali priliku do sada da posetite ovaj deo Severne Evrope?

Ako imate neko pitanje, komentar, sugestiju ili poruku za mene možete mi napisati dole u komentarima. Naravno, kao i uvek možete me kontaktirati putem maila ili društvenih mreža, sve adrese možete pronaći na stranici KONTAKT. Vidimo se na istom mestu za par dana, sa nekom novom pričom!

Blogerski pozdrav iz Stokholma,

Mr.M

Ovaj post je sponzorisan od strane Turističke Organizacije Grada Stokholma – Visit Stockholm, kao i drugih lokalnih partnera. Ovaj post predstavlja moju ličnu i iskrenu recenziju doživljaja destinacije.

SHARE THIS POST

Pisma iz Litvanije: Vilnjus, grad radosti i bezbrižnosti koji ćete voleti!

Dragi moji pustolovi i ljubitelji neobičnih putovanja, iskreno se nadam da ste dobro i da ste spremni za novu avanturu na Mr.M blogu. Danas nastavljamo našu avanturu u prestonici Litvanije – Vilnjusu i otkrivamo neke nove detalje i lepote ovog šarmantnog grada.

Ako ste kojim slučajem propustili prethodnu priču o Vilnjusu ili želite da se podsetite nekih detalja, odvojite par minuta svog vremena i posetite ovaj link.

Pre nego što započnem sa današnjim postom želeo bih da se zahvalim Turističkoj organizaciji grada Vilnjusa na ovom neverovatnom iskustvu i što sam imao priliku da posetim biser ove neobične pribaltičke zemlje u severnoj Evropi!

U prethodnom postu sam vam prikazao deo Kompleksa zamkova u Vilnjusu i videli smo koje tajne krije Palata Velikog Vojvode. Danas nastavljamo obilazak grada i vodim vas u drugi deo kompleksa. Palata Velikog Vojvode i Katedrala u Vilnjusu su činili kompleks zamkova i nalaze se jedno pored drugog vekovima, ali zanimljiva stvar je da ova dva objekta imaju sasvim različite istorijske priče.

Naučnici su pronašli određene dokaze da se u prethrišćansko vreme na mestu današnjeg grada Vilnjusa, obožavao paganski bog Perkunas. Iz brojnih istorijskih spisa se otkriva da je kralj Litvanije Mindaugas sagradio prvobitnu katedralu 1251. godine kao mesto svog krštenja u hrišćanskom obredu. Nakon Mindaugasove smrti 1263. godine, katedrala je ponovo vraćena na prvobitni kult obožavanje paganskih bogova.

Krajem 14. veka, tačnije 1387. godine, kada je Litvanija formalno prihvatila hrišćanstvo, izgrađena je druga gotska katedrala sa pet kapela. Nažalost, 1419. godine ta katedrala je potpuno uništena u požaru. Na njenom mestu Vitautas Veliki (Vytautas The Great) je sagradio veću gotsku katedralu. Vek kasnije, katedrala je obnovljena, a pisani izvori prvi put pominju zvonik. Smatra se da je zvonik je podignut na mestu odbrambene kule Donjeg dvorca početkom 15. veka. Posle velikog požara 1530. godine, katedrala je ponovo izgrađena, a od 1534. do 1557. godine dodato je još kapela i kripta.

Tokom ovog perioda, katedrala je stekla arhitektonske karakteristike povezane sa renesansom. Posle požara 1610. godine, ponovo je obnovljen i dozidane su dve prednje kule. Još nekoliko puta je obnavljana i dodatno ukrašavana.

Katedrala u Vilnjusu je kraći formalni naziv, dok je izvorni naziv ovog sakralnog objekta – Katedrala Svetog Stanislava i Ladislavu u Vilnjusu. Ovo je ujedno i glavna rimokatolička katedrala Litvanije. Nalazi se u Starom gradu Vilnjusa, nedaleko od Katedralnog trga. Posvećena svecima Stanislavu i Ladislavu, ova crkva je srce katoličkog duhovnog života u Litvaniji.

U ovom sakralnom objektu odvijala su se krunisanja velikih vojvoda Litvanije. U kriptama i katakombama sahranjeni su mnogi poznati ljudi iz litvanske i poljske istorije, uključujući Vitautas Veliki, njegovu žena Ana, njegovog brata Sigismunda Starog (Žigimantas), njegovog rođaka Švitrigaila, Svetog Kazimira, Aleksandra Jagelona i dve žene Sigismunda II Avgusta: Jelisaveta Habzburška i Barbara Radzivil. Ovde počiva sahranjeno srce poljskog kralja i velikog vojvode Litvanije Vladislava IV Vase, iako je ostatak njegovog tela sahranjen u Vavelskoj katedrali u Krakovu.

Unutrašnjost katedrale krasi više od četrdeset umetničkih dela koja datiraju od 16. do 19. veka, uključujući freske i slike različitih veličina. Prilikom restauracije katedrale otkriveni su oltari pretpostavljenog paganskog hrama i prvobitni pod, postavljen za vreme vladavine kralja Mindauga. Pored toga, nalazili su se i ostaci katedrale podignute 1387. godine. Freska s kraja 14. veka, najstarija poznata freska u Litvaniji, pronađena je na zidu jedne od podzemnih kapela katedrale.

Tokom sovjetskog režima u početku je katedrala pretvorena u skladište. Mise su se ponovo služile počevši od 1988. godine, iako se katedrala u to vreme još uvek zvanično nosila naziv „Galerija slika“. Godine 1989. vraćen joj je status sakralnog verskog objekta.

Katedrala u Vilnjusu – ulaz u Kapelu Sv. Kazimira

Istorijski dodađaj koji je obeležio istoriju je krunisanje mladog prestolonaslednika i budućeg kralja Poljske, Sigismund II Avgust, krunisan je za velikog vojvodu Litvanije u katedrali 1529. godine. Posle još jednog požara 1610. godine, katedrala je ponovo izgrađena, a dve prednje kule su dodate. Katedrala je ponovo oštećena 1655. godine kada je Vilnjus pao u ruke ruskih trupa u rusko-poljskom ratu u periodu između 1654–1667. godine. Katedrala je renovirana i preuređivana nekoliko puta.

Kapela Svetog Kazimira

Između 1623. i 1636. godine, na inicijativu Sigismunda III Vase, a kasnije dovršena od strane njegovog sina Vladislava IV Vase, od švedskog peščara izgrađena je barokna kapela Svetog Kazimira za čiju gradnju je bio zadužen kraljevski arhitekta Konstantin Tenkal. Njena unutrašnjost je rekonstruisana 1691–1692 i ukrašena freskama Mikelanđela Palonija, oltarom i štukaturama Pjetra Pertija. Ova kapela sadrži izvajane statute kraljeva Jagelona i epitaf sa srcem Vladislava IV Vase. Više od svega u Sabornoj crkvi ova kapela simbolizuje slavu poljsko-litvanske unije i zajedničke istorije.

Između 1786. i 1792. godine na krov Katedrale u Vilnjusu postavljene su tri skulpture Kazimira Jelskog – Svetog Kazimira na južnoj strani, Svetog Stanislava na severu i Svete Jelene u centru. Ove skulpture su uklonjene 1950. godine, a vraćene i restaurirane 1997. godine. Pretpostavlja se da je skulptura svetog Kazimira prvobitno simbolizovala Litvaniju, skulptura svetog Stanislava Poljsku, a skulptura Svete Jelene koja drži krst od 9 m predstavlja pravi krst vere. Kasnije, 2002. godine zvanično su započeti radovi na obnovi Palate Velikog Vojvode koja se nalazi iza same katedrale. Novopodignuta zgrada palate značajno je promenila izgled katedrale.

Katedrala i zvonik su temeljno renovirani u periodu od 2006. do 2008. godine. Fasade su prekrivene svežom višebojnom farbom, što je u velikoj meri poboljšalo spoljašnji izgled ovog sakralnog objekata. To je bilo prvo renoviranje od obnavljanja nezavisnosti Litvanije 1990. godine.

Nisam propustio priliku bez obzira na vremenske uslove da ovekovečim momenat kada sam posetio jedan tako važan objekat kao što je to Katedrala u Vilnjusu. Sada ćemo malo videti kako izgledaju ulice prestonice Litvanije i šta možete obići od muzeja, ako vas put navede u neobični Vilnjus!

Ulica Pilies (bukvalni prevod „Ulica zamka“) je jedna od glavnih ulica u Starom gradu Vilnjusa. To je prilično kratka ulica, koja se proteže od Katedralnog trga do Trga Gradske kuće.

Ulica Pilies

Od nekoliko lokacija širom Vilnjusa koje trgovci na pijaci koriste za prodaju robe lokalnih umetnika, ulica Pilies je najpopularnija. Ima prirodnu prednost u odnosu na Trg gradske kuće jer je ulica vrlo prometna i manje je verovatno da će je ometati politički ili kulturni događaji koji se obično održavaju u Gradskoj kući.

Veliki broj turista i lokalaca, posećuju ovu ulicu da kupe poklone za praznike, kao što je Božić ili pre odlaska u inostranstvo da posete prijatelje. Pijaca je takođe popularna među lovcima na suvenire. Prodavnice suvenira nude posuđe i nakit od ćilibara, kao i unikatnu odeću. Ulica je poznata i po sajmu “Kaziukas”, kada se narodni umetnici iz sva četiri kraja Litvanije okupljaju da izlože i prodaju svoje najbolje proizvode.

Gradska Kuća u Vilnjusu

Viljnus je kao glavni grad vekovima bio umetnički centar Velikog vojvodstva Litvanije i privlačio je umetnike iz cele Evrope. Najstarija umetnička dela koja su ostala iz perioda rane gotike (14. vek) su slike posvećene crkvama i liturgiji (npr. freske u kriptama katedrale u Viljnusu, ukrašene knjige himni).

U Viljnusu su otkrivene i zidne slike iz 16. veka (npr. oslikavanje svodova crkve sv. Franje i sv. Bernarda ili u crkvi Svetog Nikole). Gotičke drvene, uglavnom polihromne skulpture korišćene su za ukrašavanje oltara crkava u Viljnusu. Neki gotski pečati iz 14–15. veka ostali su do danas (Kestutis, Vitautas Veliki, Sigismund II Avgust).

Period procvata Baroka koji je počeo krajem 16. veka bio je izuzetan za Vilnjus jer je zidno slikarstvo cvetalo u gradu. Većina palata i crkava bila je ukrašena freskama koje su karakterisale svetle boje, sofisticirani uglovi i dramatičan stil. U ovom periodu širi se i svetovno slikarstvo – reprezentativni, imaginativni, epitafski portreti, scene bitaka, politički važni događaji. Ova vrsta slikarstva se odlikuje detaljnim realističkim stilom. U sakralnoj arhitekturi dominiraju skulpture ovog perioda (nadgrobni spomenici sa skulpturalnim portretima, spoljne i unutrašnje dekorativne skulpture), izrađene od drveta, mermera i štukature.

Kapija Vasilijanskog manastira gde je pesnik Adam Mickjevič bio zatvoren zbog borbe protiv ruske vlasti

Italijanski vajari bili su izuzetno važni u razvoju skulptura Velikog vojvodstva u 17. veku i tamo ih je pozvalo litvansko plemstvo. Njihova dela karakterišu odlike zrelog baroka: ekspresivnost oblika, čulnost, atektonska kompozicija (npr. skulpturalni dekor crkve Svetog Petra i Pavla). Domaći litvanijski vajari su isticali dekorativne odlike baroka, a ekspresivnost i emocionalnost baroka bila je manje karakteristična u njihovim delima.

U Vilnjusu se nalaze mnoge istaknute umetničke galerije. Najveća umetnička zbirka u Litvaniji nalazi se u Litvanskom umetničkom muzeju. U jednom njenom ogranku, Vilnjuskoj galeriji slika u Starom gradu Viljnusa, nalazi se zbirka litvanske umetnosti od 16. do početka 20. veka. Na drugoj strani Nerisa, Nacionalna umetnička galerija ima stalnu postavku o litvanskoj umetnosti 20. veka, kao i brojne izložbe o modernoj umetnosti. Centar savremene umetnosti je najveće mesto za savremenu umetnost u baltičkim državama, sa izložbenim prostorom od 2400 kvadratnih metara.

Centar je institucija koja nije zasnovana na kolekcionarstvu posvećena razvoju širokog spektra međunarodnih i litvanskih izložbenih projekata, kao i predstavljanju širokog spektra javnih programa uključujući predavanja, seminare, performanse, filmske i video projekcije i nove muzičke događaje koje možete pratiti uživo.

Okrug Užupis u blizini Starog grada, koji je nekada bio jedan od zapuštenijih okruga Vilnjusa tokom sovjetske ere, dom je pokreta boemskih umetnika, koji vode brojne umetničke galerije i radionice. Užupis se proglasio nezavisnom republikom 1. aprila 1997. godine. Na glavnom trgu, statua anđela koji duva u trubu stoji kao simbol umetničke slobode.

Užupis Republika je mesto svetske baštine UNESKO-a. Užupis znači „iza reke“ ili „druga strana reke“ na litvanskom jeziku i odnosi se na reku Vilnia, naziv Vilnjus je izveden naziva reke Vilnia. Okrug je već neko vreme bio popularan među umetnicima i mnogi gra upoređuju sa Monmartrom u Parizu i Fritaun Kristijanijom u Kopenhagenu, upravo zbog svoje boemske i laissez-faire atmosfere. Ovaj okrug se 1. aprila 1997. godine proglasio nezavisnom republikom (Republika Užupis), sa svojim ustavom.

Najveća zanimljivost je da je 2015. godine realizovan projekat – Vilnjuske Statue koje govore (Vilnius Talking Statues). Osamnaest statua širom Vilnjusa komunicira sa posetiocima na više jezika putem telefonskog poziva na nove pametne telefone.

Ako želite da naučite nešto novo o prestonici Litvanije, najbolja adresa za započnete svoje putovanje je Muzej Vilnjusa. Ovo je novi prostor za lokalce i turiste da saznaju više o glavnom gradu ove neobične pribaltičke zemlje. Otvarajući svoja vrata prvi put u proleće 2021. godine, Muzej predstavlja jedinstvene, a nepoznate, ali i dalje aktuelne, poglede na grad i priče koje on priča.

Ovaj muzej je sam po sebi dinamičan, sa stalno menjajućim izložbama, poput samog Vilnjusa, Muzej planira da svake godine postavi dve ili tri izložbe, zasnovane na originalnim studijama urbanog života. Ovaj muzej je posvećen je isključivo Vilnjusu i poziva posetioce da bliže pogledaju grad i otkriju nešto neočekivano u njegovim prostorijama.

Još jedan muzej koji možete posetiti je Muzej okupacija i slobodarskih borbi. Ovaj muzej obuhvata bivša kancelarija zamenika načelnika unutrašnjeg zatvora KGB-a na prvom spratu muzeja obuhvata izložbu dokumenata, fotografija, mapa i drugih predmeta koji prikazuju sovjetizaciju regiona 1940.-1941. godine, kao i zatvorske ćelije.

Izložba posvećena gerilskom ratu 1944.-1953. godine gde možete upoznati teritorijalnu strukturu i vojnu organizaciju gerilskih jedinica, težnje boraca za slobodu, njihove svakodnevne aktivnosti i svakodnevni život. Borba NKVD-NKGB protiv oružanog otpora otkrivena je na izložbi Nepoštena borba.

Na drugom spratu muzeja nalazi se izložba posvećena zatvaranju Litvanaca u gulazima od 1944. do 1956. godine, deportacijama od 1944. do 1953. godine i aktivnostima KGB-a od 1954. do 1991. godine.

Dragi moji pustolovi, došli smo do kraja ovog drugog posebnog posta o najpoznatijem simbolu Litvanije i Vilnjusa – Katedrala Vilnjusa, koji ne bi bio moguć bez nesebične pomoći Turističke organizacije grada Vilnjusa u saradnji sa lokalnim partnerima koji su omogućili da osetim duh i lepotu litvanske kulture i tradicije. Naravno kao i uvek potrudio sam se da vam prenesem svoje utiske o ovom neobičnom iskustvu iz Litvanije.

Ako planirate posetu prestonici Litvanije, potrudite se da nabavite Vilnjus Propusnicu, sa kojom možete da istražite ovaj magični grad za manje novca. Čak i ako se odlučite da posetite Vilnjus samo na dan, dva ili tri dana, Vilnius Pass će vam pomo ći da maksimalno iskoristite putovanje.

Vreme uvek proleti kada se čovek lepo zabavlja! Čovek je bogat u duši ako je uspeo da istraži svet i meni je drago da uvek uspem da pronađem partnere mojih projekata koji mi pomažu da otkrijem nove i neobične destinacije na jedan sasvim drugačiji način tokom ove svetske zdrastvene krize COVID-19.

Čast mi je da imam priliku da sarađujem sa kompanijama koje čine sam vrh u industriji turizma i želeo bih da im se zahvalim na ovoj neverovatnoj avanturi i što su mi omogućili da na jedan sasvim drugačiji način osetim lepote ove neobične pribaltičke države u severnoj Evropi.

Kako se vama dopala ova moja priča o znamenitostima Vilnjusa? Da li ste imali priliku do sada da posetite prestonicu ove neobične pribaltičke zemlje Litvanije?

Ako imate neko pitanje, komentar, sugestiju ili poruku za mene možete mi napisati dole u komentarima. Naravno, kao i uvek možete me kontaktirati putem maila ili društvenih mreža, sve adrese možete pronaći na stranici KONTAKT. Vidimo se na istom mestu za par dana, sa novom modnom pričom iz Litvanije!

Blogerski pozdrav iz Litvanije,

Mr.M

Ovaj post je sponzorisan od strane Turističke organizacije grada Vilnjusa. Ovaj post predstavlja moju ličnu i iskrenu recenziju doživljaja destinacije.

SHARE THIS POST

Pisma iz Litvanije: Vilnjus, grad bogate istorije i bajkovite arhitekture…

Dragi moji pustolovi i ljubitelji neobičnih putovanja, dobro došli u novu avanturu na Mr.M blogu. Danas započinjemo seriju novih postova o najvećoj pribaltičkoj državi u severnoj Evropi – Republika Litvanija. Moram priznati da sam osetio veliko zadovoljstvo i ponos kada sam objavio prvi story sa aerodroma kada vas pitao da pogodite gde idem uz jedan mali nagoveštaj da ću ovim putovanjem zaokružiti svoju avanturu u toj regiji.

Mnogi od vas su nabrojali Letoniju i Estoniju sa pretpostavkom da sam ovaj put krenuo u Litvaniju. Drago mi je da imam tako divnu zajednicu koja je zajedno sa mnom gradila online dnevnik putovanja, kao što je to Mr.M.

Pre nego što krenem sa putopisom o prestonici Litvanije, želeo bih da vas upoznam sa jednim zanimljivim brendom prtljaga i dodataka za putovanja sa kojima ćete osetiti lagodnost i lepotu putovanja! Verujem da se sećate ovog teget ranca iz jednog od prethodnih postova i verujem da vam FPM Milano brend nepoznat, ali hajde da se podsetimo nekih detalja za ljude koji nisu stigli da pročitaju moju prethodnu modnu priču.

Ovaj ekskluzivni italijanski brend kožne galanterije i prtljaga osnovan 1946. godine. Ovaj brend predstavlja umetnički izraz najboljeg italijanskog talenta i estetike, kao i izvrsne stručnosti. Tradicionalna ručna izrada uz korišćenje vrhunskih materijala, danas je kombinovana sa inovacijama avangardnih metala i modernog dizajna.

FPM Milano prtljag putnicima nudi praktičnost i stil, sve to uklopljeno u jedan kofer i rančeve. Dizajniran od strane Marka Sadlera, ovi lagani koferi sa aluminijumskim omotačem i ojačani inspirisani su starinskim kovčezima, namenski napravljeni da vam pruže izdržljivost koja vam je potrebna na putovanjima. Kombinacija materijala Avante-Garde i motiva italijanskog dizajna, daju ovim FPM koferima robustan i siguran izgled.

U današnjem postu predstavljam vam ranac iz Bank on the Road kolekcije, kao i Bank Spinner 53 kabinski kofer iz kolekcije Bank, obe kolekcije su u celosti napravljene u Italiji, idealne za ljude kako iz poslovnog sveta i tako za one one koji žele da uživaju maksimalno u svom odmoru i slobodnom vremenu, napravljeni da zadovolje svaku praktičnu, funkcionalnu ili estetsku potrebu. Praktičan unutrašnji džep vam omogućava da punite tablet i pametni telefon bilo kada i svuda. Moderna, elegantna linija rančeva, izrađeni od visokokvalitetnog i vodootpornog najlona s posebnom pažnjom na kožne i metalne detalje. Personalizacija od aluminijuma podseća na inovativnu kreativnost FPM Bank kolekcije.

Ako želite da budete u toku i da saznate koje sve modele kofera i modnih dodataka FPM Milano brend ima u svojoj ponudi posetite njihovu zvaničnu online prodavnicu i zapratite ih na društvenim mrežama Fejsbuk i Instagram.

Vreme je da započnemo i ovaj prvi putopis o prestonici Litvanije, pa hajde da vidimo šta se krije u srcu ove neobične severnoevropske države. Litvanija je zemlja u baltičkom regionu Evrope koji čine 3 zemlje: Litvanija, Letonija i Estonija. Ova država leži na istočnoj obali Baltičkog mora, geografski gledano Litvanija se graniči sa Letonijom na severu, Belorusijom na istoku i jugu, Poljskom na jugu i Kalinjingradskom oblašću Rusije na jugozapadu.

Takođe, ova zemlja ima i pomorsku granicu sa Švedskom na zapadu na Baltičkom moru. Litvanija pokriva površinu od oko 65.000 km2, sa trenutno populacijom od skoro 3 miliona stanovnika. Glavni i ujedno i najveći grad je Vilnjus, dok su drugi veći gradovi Kaunas i Klajpeda. Litvanci pripadaju etno-lingvističkoj grupi Balta i govore litvanski jezik, jedan od samo nekoliko živih baltičkih jezika.

Ovim putem bih želeo da se zahvalim Turističkoj organizaciji grada Vilnjusa na divnom dočeku, kao i sadržajnom programu koji mi je pomogao da upoznamo ovaj izuzetni grad na jedan sasvim drugačiji način.

Kako će “Pisma iz Litvanije” biti organizovana? Zbog boljeg razumevanja litvanske kulture i istorije, odlučio sam da prvi post bude posvećen prvom delu Kompleksa zamkova u Vilnjusu – Palata Velikog Vojvode. Ovaj kompleks je izuzetno bitan za istoriju ove najveće Baltičke države koja je stvorena uz bogatu istoriju i zato sam smatrao da je najbolje da vas prvo upoznam sa Palatom Velikog Vojvode.

Kompleks zamkova u Viljnusu predstavlja grupa kulturnih i istorijskih građevina na levoj obali reke Neris, blizu njenog ušća u reku Vilnju. Zgrade, koje su izgrađene i konstantno se modernizovale između 10. i 18. veka, bile su jedna od glavnih odbrambenih struktura Litvanije.

Kompleks su činila tri zamka: Gornji, Donji i Krivi Zamak. Krivi zamak spalili su Teutonski vitezovi 1390. godine i nikada nije obnovljen. Viljnuske zamkove je nekoliko puta napadao Tevtonski red posle 1390. godine, ali nisu uspeli da zauzmu ceo kompleks. Njegovo potpuno zauzimanje dogodilo se prvi put tokom bitke za Vilnus 1655. godine. Ubrzo nakon toga, teško oštećeni zamkovi su izgubili na značaju, a mnoge građevine su napuštene. Tokom Carske Aneksije, nekoliko istorijskih objekata je srušeno; mnogo više ih je oštećeno tokom izgradnje tvrđave u 19. veku.

Danas je preostali Gediminas (Krivi) toranj glavni simbol grada Vilnjusa i same nacije. Svake godine, 1. januara, litvanska trobojka se podiže na Gediminasovu Krivi toranj u znak sećanja na Dan Zastave. Kompleks je deo Nacionalnog muzeja Litvanije, jednog od najvećih muzeja u zemlji.

Palata Velikog Vojvode u Donjem zamku evoluirala je tokom godina i arhitektonski napredovala tokom 16. i sredine 17. veka. Palata je više od četiri veka bila politički, administrativni i kulturni centar Velike Kneževine Litvanije. U 13. i 14. veku postojale su kamene konstrukcije unutar palate, veliki broj arheologa smatra da je tu postojala i drvena palata. Kamena Kraljevska palata podignuta je u 15. veku, očigledno posle velikog požara 1419. godine.

Postojeći kameni objekti i odbrambeni objekti Donjeg dvorca koji su blokirali gradnju su srušeni. Kraljevska palata je izgrađena u gotičkom stilu. Zastava Gornjeg zamka, kao i Kraljevska palata, trebalo je da budu domaćini krunisanja Vitauta Velikog (Vytautas the Great). Gotička palata je imala tri krila, neka arheološka istraživanja sugerišu da je to bila dvospratna zgrada sa podrumom.

Veliki knez Litvanije Aleksandar, koji je kasnije postao i kralj Poljske, preselio je svoju rezidenciju u Kraljevski dvor, gde se sastao sa ambasadorima. Naredio je obnovu palate. Nakon njegovog braka sa ćerkom moskovskog velikog kneza Ivana III, kraljevski par je živeo i preminuo u palati.

Sigismund I Stariji, nakon svog uzdizanja na Veliku Kneževinu Litvaniju, vodio svoje poslove u Kraljevskom dvoru kao i u Viljnuskoj katedrali. Za vreme vladavine Sigismunda i palata je znatno proširena, kako bi se zadovoljile nove potrebe velikog kneza – dodato je još jedno krilo, kao i treći sprat, dograđene su i nove bašte. Plan rekonstrukcije palate je verovatno izradio italijanski arhitekta Bartolomeo Bereči da Pontasijevo, koji je takođe projektovao još nekoliko projekata u Kraljevini Poljskoj. U ovoj palati Sigismund Stariji dočekao je izaslanika Svetog rimskog carstva, koji je 1517. godine upoznao Sigismunda sa svojom drugom ženom Bonom Sforcom.

Sigismundov sin Sigismund II Avgust krunisan je za velikog vojvodu Litvanije u Kraljevskom dvoru. Avgust je nastavio sa razvojem palate i tamo je živeo sa svojom prvom ženom Elizabetom od Austrije, ćerkom cara Svetog rimskog carstva., koja danas počiva u Viljnuskoj katedrali. U palati je živela i druga žena Sigismunda II, Barbara Radzivil. Prema savremenim izveštajima izaslanika Svete stolice, Kraljevski dvor je u to vreme sadržao više blaga nego Vatikan. Sigismund II je takođe sastavio jednu od najvećih zbirki knjiga u Evropi.

Palata je preuređena u renesansnom stilu u 16. veku. Plan je pripremilo nekoliko italijanskih arhitekata, među kojima su Đovani Čini da Sijena, Bernardino de Đanotis Zanobi i drugi. Palatu je posetio Ipolito Aldobrandini, koji je kasnije postao papa Kliment VIII. Drugi veliki razvoj dogodio se za vreme vladavine porodice Vasa. Kraljevski dvor je renoviran u stilu ranog baroka za vreme vladavine Sigismunda III Vase. Mateo Kastelo, Đakopo Tenkala i drugi umetnici učestvovali su u obnovi iz 17. veka.

Tokom vladavine porodice Vasa, u palati je održano nekoliko značajnih ceremonija, uključujući venčanje vojvode Jovana, koji je kasnije postao švedski kralj Jovan III, kao i sestre Sigismunda Avgusta – Katarine. Prva opera u Litvaniji postavljena je u palati 1634. godine. Marco Skaći i Virđilio Pućiteli bili su operski impresario.

Nakon ruske invazije 1655. godine, država je počela da slabi, što je negativno uticalo na Kraljevski dvor. Palata je bila veoma oštećena ratom, a njeno blago je opljačkano. Nakon ponovnog zauzimanja grada Vilnjusa 1660-1661, palata više nije bila odgovarajuća državna rezidencija i bila je napuštena skoro 150 godina.

Krajem 18. veka, nakon pada Poljsko-litvanske zajednice, nekoliko porodica je živelo u delovima srušene palate. Ubrzo nakon što je Velika Kneževina Litvanija uključena u sastav Ruske imperije, carski zvaničnici su naredili rušenje preostalih delova Kraljevskog dvora. Palata je bila skoro potpuno srušena početkom 19. veka. Cigle nekadašnje palate prodate su 1799. jednom trgovcu iz Kremenčuga.

Seimas (Litvanski parlament) je 2000. godine doneo zakon kojim je rešeno da se Kraljevska palata obnovi za potrebu ceremonije obeležavanja milenijuma od prvog pominjanja imena Republike Litvanije koji se obeležavao 2009. godine.

Tokom moje posete Palati Velikog Vojvode, bila je posebna izložba koja je od izuzetnog značaja za Litvaniju – Dečiji oklop Sigismunda Avgusta.

Krunisanje je obavljeno „vivente rege“, odnosno za života vladajućeg kralja Sigismunda Starijeg, sa ciljem da se obezbedi eventualno nesmetano preuzimanje vlasti, međutim mladi princ nije morao odmah da preuzme sve obaveze koje sa sobom nosi vladavina i upravljanjem zemljom. Svečani oklop za 13-godišnjaka, sačuvan do danas, korišćen je na turnirima i svedoči o umeću oružnika i dokaz o tome koliko je Sigismund Avgust bio visok kao tinejdžer.

Ukus istinske vlasti i sve nevolje koje su usko povezane sa njom upoznao je posle smrti njegovog oca, Sigismunda I Starijeg, 1548. godine. Druga stvar je da je nekoliko godina pre smrti ostarelog kralja većinu odluka donosila njegova supruga ili mladi Sigismund Avgust koji je pokušao da proširi oblast svoje autonomije, pre svega u naslednom Velikom vojvodstvu gde je u početku tražio sporazum sa magnatskim porodicama. Pokušao je i da reformiše upravljanje posedima koji su bili u kraljevskom domenu tzv. Tu se i kralj oženio po drugi put i sukob između naklonosti i dužnosti bio je, na sreću, šekspirovski, a ne harlekinski.

Pogled sa sigurosne kule koja se nalazi u sklopu Palati Velikog Vojvode je neverovatan, prosto imate priliku da vidite Vinjus kao na dlanu. Nažalost, tokom moje posete ovom gradu, vremenska prognoza nije bila prilično naklonjena, ali to nije uspelo da pokvari moj celokupni utisak o ovom šarmarnom i neobičnom gradu.

Palata Velikog Vojvode je kao muzej podeljena u 3 celine gde možete da vidite kako se Palata vremenom modernizovala i kako je izgledala tokom svog zlatnog doba. Pored neverovatnog nameštaja, možete videti i izuzetne primerke kraljevskog nakita i da zavirite u delić dragocenosti koje su posedovali u ove plemićke porodice. Sigurno se pitate koliko je vremena potrebno za obilazak ovog muzeja, smatram da je potrebno između 2 do 4 sata u zavisnosti od vaših interesovanja, fizičke kondicije i brzine da obiđete ovu Palatu.

Dragi moji pustolovi, došli smo do kraja ovog posebnog posta o najpoznatijem simbolu Litvanije i Vilnjusa – Palata Velikog Vojvode, koji ne bi bio moguć bez nesebične pomoći Turističke organizacije grada Vilnjusa u saradnji sa lokalnim partnerima koji su omogućili da osetim duh i lepotu litvanske kulture i tradicije. Naravno kao i uvek potrudio sam se da vam prenesem svoje utiske o ovom neobičnom iskustvu iz Litvanije.

Ako planirate posetu prestonici Litvanije, potrudite se da nabavite Vilnjus Propusnicu, sa kojom možete da istražite ovaj magični grad za manje novca. Čak i ako se odlučite da posetite Vilnjus samo na dan, dva ili tri dana, Vilnius Pass će vam pomo ći da maksimalno iskoristite putovanje.

Vreme uvek proleti kada se čovek lepo zabavlja! Čovek je bogat u duši ako je uspeo da istraži svet i meni je drago da uvek uspem da pronađem partnere mojih projekata koji mi pomažu da otkrijem nove i neobične destinacije na jedan sasvim drugačiji način tokom ove svetske zdrastvene krize COVID-19.

Čast mi je da imam priliku da sarađujem sa kompanijama koje čine sam vrh u industriji turizma i želeo bih da im se zahvalim na ovoj neverovatnoj avanturi i što su mi omogućili da na jedan sasvim drugačiji način osetim lepote ove neobične pribaltičke države u severnoj Evropi.

Kako se vama dopala ova moja priča o Palati Velikog Vojvode? Da li ste imali priliku do sada da posetite prestonicu ove neobične pribaltičke zemlje Litvanije?

Ako imate neko pitanje, komentar, sugestiju ili poruku za mene možete mi napisati dole u komentarima. Naravno, kao i uvek možete me kontaktirati putem maila ili društvenih mreža, sve adrese možete pronaći na stranici KONTAKT. Vidimo se na istom mestu za par dana, sa nekom novom pričom iz Litvanije!

Blogerski pozdrav iz Litvanije,

Mr.M

Ovaj post je sponzorisan od strane Turističke organizacije grada Vilnjusa. Ovaj post predstavlja moju ličnu i iskrenu recenziju doživljaja destinacije.

SHARE THIS POST

Pisma iz Letonije: Riga, lepota je u oku posmatrača…

Dragi moji pustolovi, dobro došli u novi post! Danas nastavljamo našu priču u prestonici Letonije. Mnogi ljudi s pravom nazivaju Rigu – “Biserom Baltika” što ovaj grad zaista i zaslužuje. U današnjem postu ću vas odvesti na jedno mesto za koje se smatra da je jedno od najvećih umetničkih raznica u Baltiku. Nekada je lepota zaista samo u oku posmatrača, a u to sam siguran da ću vas svojim današnjim postom i uveriti. U prethodnom postu – link, smo započeli našu avanturu u Rigi.

Osvanulo je još jedno predivno jutro u Rigi, pa smo se moj fotograf i ja morali specijalno spremiti jer nas je očekivao uzbudljiv dan koji su nam organizovali naši organizatori ovog neobičnog putovanja i bez kojih ovaj projekat ne bi bio moguć – Turistička organizacija grada Riga – Live Riga i nacionalna letonska avio kompanija airBaltic. Ovo putovanje je zaista promenilo moju sliku o hladnom Baltiku i shvatio sam da je njihova kultura i način života donekle slična našoj. Naravno i ovo putovanje me je uverilo da nas daljine ipak na neki način povezuju.

Na putu do Nacionalne letonske galerije umetnosti imali smo priliku da vidimo najveću pravoslavnu svetinju u Rigi – “Crkva rođenja Hristovog” najveća je pravoslavna crkva u Rigi, koja je u sovjetsko doba imala ulogu planetarijuma i restorana, ali je opet postala sakralna građevina u kojoj se redovno održavaju liturgije.

Kada govorimo o sakralnim građevinama, možemo reći da one predstavljaju ogledalo društva u kojem su nastale i odraz cele kulture jednog naroda. Tako je crkva oduvek, osim za verske obrede, služila za društvena okupljanja i bila je središte kulturnog života.

Ovu veličanstvenu građevinu možete posetiti u parku Esplanade koji se nalazi u srcu Rige! Crkva rođenja Hristovog je arhitektonski dragulj i simbol stabilnosti, koji svako posetiti kome je potrebna uteha i utočište.

Kao što sam vam i obećao sada ću vam nešto više reći o Nacionalnoj galeriji letonske umetnosti. Kolekcija najvećeg muzeja umetnosti u Letoniji sadrži više od 50 hiljada radova baltičkih i ruskih slikara i vajara.

U ovom muzeju pored osnovne postavke, redovno nudi razne privremene izložbe. Posetioci mogu da uzmu posebne edukativne programe i obilaske koje predvode stručni vodiči. Jedna od stalnih postavki je “Letonska umetnost 19 – 20 veka” nudi prikaz celokupne istorije letonske umetnosti u 19. i 20. veku. Izložba obuhvata remek dela osnivača letonske nacionalne slikarske škole – Vilhelms Purvitis, Janis Rozentals, Johans Valters. Nova izložbena sala smeštena je -1 nivou, gde uvek možete videti privremene izložbe o aktuelnim temama i dela moderne umetnosti.

Muzej je smešten u zgradi u Rigi koja je od velikog istorijskog značaja. Zgradu na trgu Janis Rozentals 1, projektovao je nemački arhitekta Vilhelm Neumann, a sagrađena je 1905. godine. Jedna je od najimpresivnijih istorijskih građevina na bulevaru i nalazi se pored Akademije umetnosti.

Bila je to prva zgrada na Baltiku koja je izgrađena za potrebe muzeja. Poslednja rekonstrukcija je trajala skoro 5 godina i završena je krajem 2015. godine.

Prema nekih istorisjkim zapisima 1869. godina smatra se godinom osnivanja muzeja, kada je otvorena Gradska galerija slika. 1905. godine muzej je preimenovan je u “Gradski muzej umetnosti Rige”, 1940. godine je promenio naziv u “Sovjetski umetnički muzej LSSR”, 1945. godine – Državni latvijski i Ruski umetnički muzej LSSR, 1964. – Muzej umetnosti LSSR.

Godine 1987. muzej je preimenovan u Državni muzej umetnosti, a 1995. godine je dobio naziv koji danas svi poznajemo – “Letonski nacionalni muzej umetnosti”. U početku su u muzeju bili uglavnom radovi stranih umetnika iz nekoliko privatnih kolekcija. Vilhelms Purvitis, direktor muzeja je od 1919. do 1940. godine, omogućio prikupljanje radova poznatih letonskih autora.

Koncept najstarije umetničke pozornice Letonije stvoren je kod domaćih nemačkih slikara Johanna Heinricha Baumanna, Johanna Leeberehta Eginka, Aleksandra Heibela i drugih. Specijalna kolekcija letonskih umetnika (kraj 18. – prva polovina 20. veka) obuhvata više od 300 umetnika i 3.300 umetničkih dela. Ova stalna izložba daje posetiocima uvid u razvoj letonske umetnosti koja je nastala u radu Karla Hoona, Karla Petersonea, Juliusa Feder-a, prve latvijske umetničke grupe “Patuljak” i njenog tvorca Adama Alksna.

Muzej je vlasnik najveće zbirke radova akademika J. Federa – oko 300 crteža, slika i skica. Zbirka muzeja sadrži velike zbirke slika nacionalnih klasika letonske umetnosti – Janis Rozentals, Vilhelm Purvitis, Johann Valter.

Takođe, veoma su zastupljeni i Voldemars Matvejs, Jekabs Kazaks, Jazeps Grosvalds, Konrads Ubans, Valdemars Tone, Janis Liepinš, Leo Svemps, Niklavs Strunke, Ludolfs Liberts, Janis Tidemanis, Eduards Kalninš, Karlis Miesnieks i drugi.

Kolekcija savremene umetnosti kombinuje kolekcije nekadašnjeg Gradskog muzeja grada Rige i Državnog muzeja Letonije ili obe glavne zbirke letonske umetnosti iz ratnog perioda, kao i predmete iz ranijih kolekcija – Friedrich Vilhelm Brederlo, Riško umetničko društvo (Kunstverein), Letonsko udruženje za promociju umetnosti u Latviji.

U 2018. godini muzej je dobio nagradu za kulturu zbog velikog uspeha izložbe baltičkog simbolizma u pariskom muzeju Orsej.

Ako posetite Rigu mislim da biste trebali posetiti ovaj muzej, cena karte je pristupačna oko 3 – 4 evra i mislim da biste uživali u lepoti umetničkih dela klasične i moderne umetnosti. Kao što sam rekao i na samom početku ovog posta lepota je u oku posmatrača i mislim da biste sigurno pronašli umetnička dela u kojima biste uživali.

Nakon višesatne posete muzeju, došlo je vreme da mali Marko ode i kupi neke poklone i sitnice. Odlučio sam da sa vama podelim par zanimljivih radnji u Rigi gde možete kupiti zanimljive poklone za vaše najdraže i prijatelje.

RIIJA je specijalizovana prodavnica koja se nalazi u samom srcu Rige u glavnoj ulici Terbatas Iela, koja nudi eklektičan asortiman proizvoda letonskih dizajnera, od sitnica za kuću i odeće slobodnog stila do originalnog nameštaja, pribora za jelo i rasvete. Svi proizvodi su dizajnirani i napravljeni od strane lokalnih dizajnera, koji predstavljaju etiketu spoj tradicionalnog letonskog zanata sa savremenim pogledom na svet. Siguran sam da ćete pronaći nešto zanimljivo, ja sam kupio nakit za moje drage dame i bio je na dobrom sniženju. Adresu radnje možete pronaći na LINKU.

Sledeća zanimljiva prodavnica koju sam posetio bila je MANILLA. Ovo je mesto gde se susreću istomišljenici – ljubitelji papira i lepih stvari i kreativci! Manilla radnja je rezultat velike ljubavi prema papiru i ljubavi prema papirnim stvarima koje držite u ruci i ne možete ih tako jednostavno pustiti. Manilla je nešto više od male prodavnice u centru grada Rigi – to je mala oaza za sve ljubitelje papira i dizajna koji treba da dodirnu površinu papira da bi osetili život, koji zaista mogu da cene tople pozdrave ispisane u savremenoj čestitki, ko zaista veruje da je poklon pakovanje jednako važan kao i njegov sadržaj ili planer i beležnica za njih je dodatak koji čine svakodnevni život zanimljivijim i lepšim.

Pošto sam kupio sve što mi je bilo potrebno za meni drage ljude, rešio sam da sednem na klupu u jednom od brojnih parkova u Rigi i uživam u lepoti prirode. Naravno, to mi jedino i preostaje pošto sam sve pare potrošio! Naravno to je mala šala, ja se uvek trudim da sebi dragim ljudima kupujem zanimljive poklone i nikad nisam žalio da kupim neke zanimljive poklončiće.

Iskren da budem nije mi bilo dovoljno ni sat vremena sedenja na klupi da se odmorim. Riga je mali grad, ali kada aktivno šetate tamo-vamo normalno je da se umorite. Mene su dodatno izmorila i prethodna putovanja koje sam imao ovog leta, tako da me je sve nekako sustiglo!

Dobro, na kraju sam morao pronaći i ono malo snage da nastavim da istražujem Rigu. Pošto smo imali par kesa odlučili smo da je najbolje da se vratimo u hotel i da se vratimo u novi deo grada i nastavimo svoje istraživanje. Slika koju možete videti ispod ima jednu zanimljivu priču…

Pri povratku u hotel sa silnim kesama u rukama ja sam poželeo da slikam stari deo grada sa ljudima na ulici pošto je bilo idealno osvetljenje… Naravno fotograf pošto je imao pretežak ranac sa dva laptopa (bio je i moj tamo pošto sam ja na putovanjima malo rasejan) i zauzete ruke zbog kesa sa stvarima koje smo kupili (razumećete me ako kažem da su sniženja bukvalno bila 70-80%…) i aparat na ramenu.

E sad zamislite scene, fotograf kojem sam pretio da iščašim rame, još držim jednu kesu u zubima, jednom rukom držim aparat i pokušavam da nađem fokus…. ne ide… opet vraćam aparat na rame fotografa da bih istom tom rukom zumirao bolje pošto su mi u drugoj ruci bile kese. Ponovo uzimam aparat u ruku i nestrpljivi fotograf kreće pošto neće više da stoji u mestu inače će baciti sve kese u kantu za smeće koja je bila u sporednoj ulici pored nas… Dobro na kraju sam dobio bar neku fotografiju, nije savršena, ali ako uzmemo u obzir situaciju što bi rekla Marija Šerifović “Ma, ti si dečko zmaj!” 😀

Nakon toga sam se našao u gradu sa mojom gospođom majkom koja mi je oduševljeno pokazala ovu zanimljivu prodavnicu u srcu starog dela Rige. Mene je najviše privukao reklamni slogan koji se nalazio na izlogu prodavnice: “Život je veoma kratak, da biste nosili ružne cipele”. Prodavnicu inače drži jedan smešni Italijan koji se trudi da iz radnje trešti klasična italijanska muzika. Obožavam italijanski mentalitet i način života kod njih je uvek život “Dolce far niente! – blažena besposlica ili što bi moja majka rekla “Slatkoća u životu kada ti pare padaju s neba, a ti ne moraš da radiš”.

P.S. Mama je kupila mokasine koje se nalaze u desnom uglu koje su kombinacija bež, svetlo plave i teget boje za neku stvarno simboličnu cenu. Da… opet smo kupuli skoro broj i po manji broj cipela, al ko te pita kada je dobro sniženje! Naš čarobni obućar ih je uspeo proširiti! 😀

Na slici iznad možete videti najstariju i najužu ulicu u Rigi. Zanimljiva je, zar ne?! Dragi moji pustolovi, došli smo do kraja drugog i ujedno i poslednjeg specijalnog posta iz Letonije koji ne bi bio moguć bez nesebične pomoći Turističke organizacije grada Rige – Live Riga, nacionalne letonske avio kompanije airBaltic i Hotela Pullman Old Town Riga u kojem smo imali osećaj kao da smo kod svoje kuće. Vreme uvek proleti kada se čovek lepo zabavlja! Čovek je bogat u duši ako je uspeo da istraži svet i meni je drago da uvek uspem da pronađem partnere mojih projekata koji mi pomažu da otkrijem svet na jedan sasvim drugačiji način.

Kako se vama dopala ova moja priča o najvećoj umetničkoj riznici u Rigi? Da li ste imali priliku do sada da posetite Rigu i da uživate u lepotama Letonije? Vidimo se opet za par dana na istom mestu, očekuje vas jedan zanimljiv outfit koji sam slikao na meni veoma bitnom mestu u Berlinu.

Ako imate neko pitanje, komentar, sugestiju ili poruku za mene možete mi napisati dole u komentarima. Naravno, kao i do sad uvek me možete kontaktirati putem maila ili društvenih mreža i to možete pronaći na stranici KONTAKT. Vidimo se na istom mestu za par dana, sa nekom novom pričom!

Blogerski pozdrav,

Mr.M

Ovaj post je sponzorisan od strane Turističke organizacije grada Rige – Live Riga, nacionalne letonske avio kompanije airBaltic i Pullman Riga Old Town hotela. Takođe ovim putem želim da se zahvalim mojim prijateljima iz kompanije Sony koji su omogućili da uživate u ovim prelepim slikama koje su izrađene uz pomoć fotoaparata Alpha 7r Mark II i objektiva Sony FE 24-70 mm iz posebne serije G Master.
SHARE THIS POST

Pisma iz Rige: Istražite biser Baltika sa airBaltic-om!

Dragi moji pustolovi, kako ste mi danas? 2. Septembar je poseban dan za mene jer taj dan u mom kalendaru označen kao specijalan dan – moj rođendan. Moram priznati kada sam bio mlađi nisam bio ljubitelj tog datuma jer se tada polazilo u školu. Uvek sam mislio da sam najveći baksuz na svetu jer sam rođen na taj dan! Očigledno mi je bilo suđeno jer sam neplanirano i ja došao na ovaj svet… Tačnije dva meseca ranije pre očekivanog termina.

Šta ti je život… Na današnji dan pre dvadeset i nešto godina jedan Marko je zakmečao i nekako se izborio kao nedonošče da preživi. Danas je to mnogo lakše, moja generacija ona ratna kada je inflacija vladala u bolnicama nisu ni znali šta je inkubator. Sestre i doktor koji su brinuli o meni dali su mi nadimak “Mrvica” jer sam bio nešto malo teži od vekne hleba, danas je kilaža se malo promenila!

Nego da ja pređem na temu današnjeg posta. Pre par dana sam vam obećao novu priču i da ćemo istraživati biser Baltika, glavni grad Letonije – Rigu. Na poziv turističke organizacije grada Rige – Live Riga i nacionalne letonske avio kompanije airBaltic mali Marko i njegov fotograf su posetili prestonicu Letonije.

Riga je na poseban način obeležila ovo leto jer je ujedno to bila i moja poslednja saradnja koja je zatvorila “letnju sezonu” na mom blogu. Najveća metropola na Baltiku, Riga savršeno spaja bezvremensku tradiciju i vrhunsku modernu atmosferu. U svojoj burnoj istoriji dugoj skoro 800 godina svi su od nemačkih vitezova do švedskih kraljeva i sovjetskih komesara ostavili svoje tragove, a danas je glavni grad Letonije uzbudljiva evropska metropola na raskrsnici istočne i severne Evrope.

Ova poseta ne bi bila moguća bez pomoći nacionalne letonske avio kompanije airBaltic koja je bila jedan od glavnih prijatelja ovog projekta. Letonska aviokompanija Air Baltic Korporacija (airBaltic) osnovana je 1995. godine. AirBaltic je hibridna avio-kompanija koja preuzima sve najbolje iz poslovne prakse tradicionalnih mrežnih avio-kompanija i niskotarifnih prevoznika u Evropi i svetu. U 2008. godini, airBaltic je promenio svoj operativni model iz prevoznika do tačke – mrežne avio-kompanije, čime je Riga postala čvorište između istoka i zapada. Glavni prioriteti airBaltic-a su – sigurnost putnika, tačnost i kvalitet usluga.

Trenutno avio kompanija airBaltic vrši direktne letove iz svih prestonica Baltičkih država – Rige (Letonija), Vilniusa (Litvanija) i Talina (Estonija). AirBaltic nudi pogodne avio letove koji preko North Hub Riga se povezuju do svojih mreža avio partnera koji obuhvataju Evropu, Skandinaviju, Rusiju i Bliski Istok. Bilo mi je veliko zadovoljstvo da sarađujem sa avio kompanijom kao što je airBaltic i da osetim sve pogodnosti koja nudi njihova biznis klasa.

Kao putnik u poslovnoj klasi dobićete izvanrednu uslugu. Prioritetno ukrcavanje, piće dobrodošlice, sedište sa dodatnim besplatnim sedištem za više privatnosti, gurmanski obrok sa tri vrste jelovnika, neograničeno bezalkoholno i alkoholno piće, najnovije štampane medije raznih kategorija, kao i brz prioritetan izlazak po završetku leta.

Aerodrom u Rigi je lak za snalaženje, zbog svoje veličine i jednostavnosti verujte mi da ćete izaći brzo i krenuti u istraživanje Rige. Postoji više načina transporta do centra Rige: javnim prevozom – autobusom ili taksijem. Pošto smo mi imali unapred obezbeđen prevoz mogu vam reći cene.

Cene autobuske karte u jednom smeru koštaju 1.15 evra ako kupujete unapred ili na automatu ili 2 evra ako plaćate direktno kod vozača u autobusu. Taksi imate Baltic Taxi i posebnu tarifu od 15 evra u jednom smeru, tako da ako idu 3 ili 4 osobe možete podeliti troškove.

Prvo što sam mogao primetiti kroz prozor automobila je bila činjenica da je Riga “zeleni” grad, na sve strane su bile zelene površine, trgovi, parkovi koji su bili neobično uređeni. Lepota je uvek u oku posmatrača, ali Riga mi je na prvi pogled izmamila osmeh na lice. Znao sam da će ovo putovanje biti još jedna lepa avantura.

Smestili smo se u hotel, malo osvežili i bili smo spremni za pokret. Naš hotel Pullman Riga se nalazio u samom srcu starog dela grada. Jedna stvar koju sam naučio na putovanjima je da uvek treba svaki obilazak grada započeti od obilaska starog grada da bi ste bolje upoznali grad. Stari deo grada uvek poseduje neku posebnu energiju i to je ono što svaki grad čini posebnim, baš kao što Skadarlija, boemska četvrt daje Beogradu neku notu lepih dan gde je kulturna elita okupljala. Voleo bih kao i uvek da vam napišem neke osnovne informacije o samoj destinaciji.

Riga je glavni grad Letonije koji broji nešto više od 600.000 stanovnika, što je trećina latvijskog stanovništva. Budući da je značajno veći od ostalih gradova Letonije, Riga je ujedno i najveći grad u Letoniji. Takođe je najveći grad u tri baltičke države i dom jednoj desetini kombinovanog stanovništva sve tri baltičke države. Grad leži na Rimskom zalivu na ušću reke Daugave gde se sastaje sa Baltičkim morem. Riga je osnovana 1201. godine i bivša je članica Hanseatske lige.

Istorijski centar Rige se nalazi na UNESCO-voj listi svetskog nasleđa, poznato po svojoj arhitekturi Art Nouveau – Jugendstil i drvenoj arhitekturi iz 19. veka. Riga je tokom 2014. bila evropska prestonica kulture, zajedno sa Umeom u Švedskoj. Riga je bila domaćin samita NATO-a 2006. godine, takmičenja za pesmu Evrovizije 2003. godine, Svetskog prvenstva u hokeju na ledu za muškarce 2006. godine. Zanimljiv je podatak da skoro svake godine Rigu poseti preko milion turista!

Postoji više legendi, teorije o tome kako je grad dobio svoje ime. Jedna teorija o poreklu imena Rige je da se radi o korumpiranoj pozajmici koja označava Liv ringa, a odnosi se na drevnu prirodnu luku koju je formirala pritoka reke Daugava.

Druga legenda je da Riga duguje svoje ime po već utvrđenoj ulozi u trgovini između Istoka i Zapada. Engleski geograf Ričard Haklujt 1589. godine Rigu naziva Rie, a nemački istoričar Dionizije Fabricius je 1610. godine potvrdio poreklo Rige iz reči Rija. Treća teorija bi mogla biti da je Riga dobila ime po Riegeu, nemačkom nazivu za reku Riden, pritoku Daugave.

Jedna od teorija je da ime Rige uvodi biskup Albert, pokretač krštenja i osvajanja livonskih i baltičkih naroda. On je takođe predstavio objašnjenje imena grada kako je izvedeno iz latinske reči rigete (“navodnjavano”), što simbolizuje “navodnjavanje suvih paganskih duša od strane hrišćanstva”.

Građevinu koju vidite na slici iznad u Rigi meštani nazivaju Kuća Crnoglavih (latvijski: Melngalvju nams,) je zgrada smeštena u starom delu grada. Prvobitno zdanje ovog objekta je podignuto je tokom 14. veka za vreme Bratstvo Crnoglavih, kao jedna vrsta udruženja za neoženjene, brodovlasnike i strance u Rigi. Glavni radovi su rađeni početkom 17. veka, dodajući većinu maniralističkih ukrasa. Skulpture je napravila radionica Augusta Volza. Zgradu su bombardovali Nemci 28. juna 1941. godine, a ostatke su srušili Sovjeti 1948. godine. Obnovljena je između 1996. i 1999. i ovo danas što imamo prilike da vidimo je identična replika originalne građevine.

Riga je izuzetan grad i veoma pristupačan. Osim što možete uživati u lepotama grada i napraviti divne slike za uspomenu možete obaviti i lepu kupovinu. Pored mnogih interesantnih radnji koje u svojoj ponudi imaju domaće i Baltičke kreatore postoje dosta outlet radnji. U samom centru grada postoje bar 50 outlet radnji koje imaju različite brendove od uličnih do nekih luksuznijih, prestižnih brendova.

Ne bi ste trebali da se ustručavate, verujte mi ja sam pronašao tako lepu rolku i džemper od jednog brenda koji obožavam i to sam platio 35 evra, puna cena bi bila mnogo, mnogo veća. To je moja najiskrenija preporuka ako se nađete u ovom predivnom gradu.

Ulice starog grada su popločane krupnim kamenjem – kaldrma, zato je veoma bitno da nosite udobnu obuću. U starom delu Rige se nalaze najlepši restorani, muzeji i hoteli. Najzanimljiviji su mi bili ulični svirači i umetnici koji su zabavljali turiste. Riga je grad kulture i umetnosti, verujte mi u ovom gradu imate za sve vremena jer je grad odlično raspoređen i veoma se lako možete snaći i pronaći bukvalno sve što vas interesuje.

Na slici iznad možete videti crkvu svetog Petra. Ona se prvi put spominje u zapisima iz 1209. godine. Crkva je bila zidana, pa je te godine prošla neoštećena u velikom gradskom požaru u Rigi. Istorija crkve može se podeliti u tri različita perioda: dva povezana sa gotičkim i romanskim stilovima gradnje, a treća sa ranim baroknim periodom. Srednji deo crkve izgrađen je u 13. veku, što obuhvata prvo razdoblje gradnje. Jedini ostaci ovog razdoblja nalaze se u spoljnim zidovima naosa i na unutrašnjoj strani nekoliko stubova u naviju, oko kojih su kasnije izgrađeni veći stubovi.

Za vreme Drugog svetskog rata crkva je izgubila status važne kulturne baštine – impresivan bronzani kandelabrum napravljen 1596. godine – koji su Nemci iz Rige odveli u grad Vłocłavek, a preselili su ga tokom akcije „Heim ins Reich“ na teritoriju Poljske. Kandelabrum zvani stojeći fenjer, naručio je Gradsko veće Rige od livnice Rige osnivača metala Hansa Mejera. Da biste imali predstavu reda veličine tog stojećeg fenjera bio je oko 3 m visine i oko 4 m širine. Posle rata izložen je u katedrali Svete Marije Uznesenja u baziliki Vłocłavek. 1. marta 2012. ovo delo kasnorenesansne umetnosti vratilo se u svoj drevni dom, kao rezultat sporazuma o repatrijaciji kulturnih dobara. Zanimljiv podatak je da kip petla koji možete videti na samom vrhu crkve teži oko 160 kg, izrađen je od zlata.

Spomenik slobode (latvijski: Brivibas piemineklis) je spomenik u čast vojnicima ubijenim tokom Letonskog rata za nezavisnost (1918–1920). Smatra se važnim simbolom slobode, nezavisnosti i suvereniteta Letonije. Izrađen 1935. godine, visok 42 metra od granita, travertina i bakra često služi kao žarište javnih okupljanja i zvaničnih ceremonija u Rigi. Skulpture i reljefi spomenika, raspoređeni u trinaest grupa, prikazuju latvijsku kulturu i istoriju.

Jezgro spomenika čine četverokutni oblici koji su raspoređeni pravilno jedan na drugi, koji se po veličini smanjuju prema vrhu, upotpunjeni su 19-metarskim (62 metra) visokim travertinskim stubom koji nosi bakarni lik slobode koji podiže tri pozlaćene zvezde. Koncept spomenika prvi put se javno objavio početkom 1920-ih, kada je letonski premijer naredio da se naprave idejni projekti i otvori konkurs za dizajn „spomen-kolone“. Posle nekoliko javnih takmičenja, spomenik je konačno sagrađen početkom 1930-ih po šemi “Mirdzi ka zvaigzne!” (“Sjaj kao zvezda!”) Koju je podneo letonski vajar Karl Zale. Građevinski radovi finansirani su privatnim donacijama.

U Rigi je već bilo pozorišta na nemačkom jeziku, koje je takođe imalo operu i balet. Prvi pokušaj stvaranja letonske nacionalne opere bio je 1893. godine, kada je izvedena “Spoku stunda” Jekabs Ozolsa (“Čas Duhova”). Letonsku operu (Latviešu Opera) osnovao je 1912. godine Pavuls Jurjansa, mada je gotovo odmah, tokom Prvog svetskog rata, operska grupa bila evakuisana u Rusiju. 1918. opera se ponovo pokrenula (Latvju Opera) koju je vodio Jazeps Vitols, osnivač Letonske muzičke akademije. Debitantska predstava, 23. januara 1919., bila je Vagnerova “Der fliegende Hollander”.

Od 1944. godine, nakon okupacije Letonije od strane Sovjetskog Saveza i inkorporacije u Sovjetski Savez, Letonska nacionalna opera postala je letonsko S.S.R. Državno pozorište za operu i balet. 1990. pozorište je preimenovano u Letonsku nacionalnu operu, ali je zgrada skoro odmah zatvorena do 1995. godine radi renoviranja. U čast ponovnog otvaranja 1995. godine, prva opera bila je Uguns un nakts od Janisa Medinša (Vatra i noć).

Dragi moji pustolovi, došli smo do kraja prvog specijalnog posta iz Letonije koji ne bi bio moguć bez nesebične pomoći Turističke organizacije grada RigeLive Riga, nacionalne letonske avio kompanije airBaltic i Hotela Pullman Old Town Riga u kojem smo imali osećaj kao da smo kod svoje kuće. Vreme uvek proleti kada se čovek lepo zabavlja! Čovek je bogat u duši ako je uspeo da istraži svet i meni je drago da uvek uspem da pronađem partnere mojih projekata koji mi pomažu da otkrijem svet na jedan sasvim drugačiji način.

Kako se vama dopala ova moja priča o ovom biseru Baltika? Da li ste imali priliku do sada da posetite Rigu i da uživate u lepotama Letonije? Kroz par dana ćemo nastaviti našu avanturu u Rigi i otkriću vam jednu umetničku raznicu. Sledeće nedelje ostajemo u Rigi, posle ko zna… Vidimo se na istom mestu za par dana!

Ako imate neko pitanje, komentar, sugestiju ili poruku za mene možete mi napisati dole u komentarima. Naravno, kao i do sad uvek me možete kontaktirati putem maila ili društvenih mreža i to možete pronaći na stranici KONTAKT. Vidimo se na istom mestu za par dana, sa nekom novom pričom!

Blogerski pozdrav,

Mr.M

Ovaj post je sponzorisan od strane Turističke organizacije grada Rige – Live Riga, nacionalne letonske avio kompanije airBaltic i Pullman Riga Old Town hotela. Takođe ovim putem želim da se zahvalim mojim prijateljima iz kompanije Sony koji su omogućili da uživate u ovim prelepim slikama koje su izrađene uz pomoć fotoaparata Alpha 7r Mark II i objektiva Sony FE 24-70 mm iz posebne serije G Master.
SHARE THIS POST

Pisma iz Laponije: Deda Mraz, deka iz dečijih snova!

Dragi moji pustolovi, kako ste mi danas? Možda će današnji post neprimeren jer ćemo pričati o čoveku koji je vesnik zimske idile, ali siguran sam da ćete podjednako uživati kao i ja. Verujem da svi mi u sebi imamo jedno malo dete koje nas podseća i uči nekim malim stvarima koje čine život boljim i zanimljivim.

Deda Mraz, deka koji je ulepšao i dan danas predstavlja simbol neizmerne sreće dečijih srca. Superjunak koji sa svojim neobičnim timom koji čine vilenjaci, mali pomoćnici i irvasi koji mu pomažu da sa svojim saonicama obiđe svet i podeli poklone deci širom sveta. Nema tog deteta na svetu koje nije čulo, pa čak i “upoznalo” Deda Mraza.

Ovaj post ne bi bio moguć bez pomoći turističke organizacije grada Rovaniemi, nacionalne avio kompanije Finnair i lokalnih partnera.

Moj prvi susret sa Deda Mrazom je bilo kada me je mama odvela na proslavu Nove Godine u njenoj firmi, gde sam ja počeo da plačem kada sam primetio da je to ustvari njen kolega kojem je spala brada. Valjda sam to doživeo kao veliku traumu jer sam do tada živeo u uverenju da je to pravi Deda Mraz.

Moja majka koja je rešila da “spasi” moje detinjstvo mi je ispričala da pravi Deda Mraz živi na Severnom polu i pošto je zauzet i nekada ne može da poseti svu decu na ovom svetu on “zamoli” svoje saradnike u svakoj zemlji da mu pomognu i daje im specijalnu dozvolu da ga zamene i da podele poklone i radost sa decom.

Kako su godine prolazile, mali Marko je rešio da proveri sve te informacije i na internetu sam pronašao da pravi Deda Mraz živi u jednom selu Rovaniemi na severu Finske, tačnije u oblasti koja je poznata pod imenom Laponija.

Skoro 25 godina kasnije, Marko je konačno dobio priliku i upoznao Deda Mraza, deku superheroja iz dečijih snova. Bez obzira na godine, Laponija će u vama probuditi dete u vama. Nemojte misliti da u Rovaniemi dolaze samo roditelji sa decom, ima tu i starijih ljudi koji su u duši ostala mala deca pa su odlučili da u svom zlatnom dobu upoznaju superheroja koji je obeležio svoje detinjstvo.

Kada dođete u Deda Mrazovo selo imate osećaj kao da se nalazite u bajci. To je deka koji 365 dana u godini živi jedan život iz bajke. Selo je prilagođeno svim uzrastima, tako da se niko neće u nekom trenutku tokom posete osetiti zapostavljeno.

U ovom selu Deda Mraz ima svoju poštu koja prima na hiljade pisama dnevno, farmu irvasa i njegova kancelarija u kojoj prima sve zainteresovane.

Kada uđete u njegovu kancelariju, videćete vilenjake koji se užurbano spremaju poklone jer je ostalo manje od 200 dana do praznika! Na sve strane možete videti džakove i velike kovčege koji su puni poklona i spremni za isporuku!

Takođe možete videti proces pakovanja poklona i kako vilenjaci to rade sa puno ljubavi i strpljenja.

Takođe možete videti i zid poznatih ličnosti koji su došli da posete Deda Mraza tako da ćete imati priliku da vidite neku muzičku zvezdu ili ozbiljnog političara koji je došao da poseti ovog superheroja.

Kroz par minuta i veselog vilenjaka koji nas je vodio do Deda Mraza totalno sam nespreman upoznao superjunaka svojih dečačkih snova. Nakon što sam prošao kroz jedna vrata ja sam očekivao da ću videti nastavak “zida poznatih ličnosti” koje su imale priliku da upoznaju Deda Mraza. Umesto zida, ušao sam u dnevnu sobu u kojoj se nalazi Deda Mraz. Tik iza jelke ugledao sam najpoznatijeg deku na svetu sa dugačkom čuvenom sedom bradom. Kako sam čuo one najpoznatije reči “ho ho ho”, mislim da sam bio na granici da zaplačem od sreće.

Koliko god da imate godina, ovo mesto će vas sigurno vratiti u detinjstvo u one lepe bezbrižne dane kada ste verovali u magiju novogodišnjih praznika. To se meni upravo dogodilo! Bez obzira što je bila letnja sezona, u ovoj dnevnoj sobi sa jelkom i kaminom imao sam osećaj da je došlo vreme praznika.

Sa mojim superherojom sam proveo nešto malo više od pola sata, mislim da je Deda Mraz shvatio da je kod njega došao mali petogodišnji Marko u telu nekog odraslog čoveka. Zanimalo me je kako izgleda jedan njegov radni dan, ko mu pomaže oko ishrane irvasa i kako se sve to odvija.

Pored Deda Mraza u ovom neobičnom selu možete upoznati irvase, koji svake godine pomažu Deda Mrazu da za što kraće vreme obiđe svet i podeli radost uzduž i popreko ove naše planete. Nedaleko od Deda Mrazove kancelarije nalazi se mala farma irvasa, gde sam imao priliku da po prvi put u životu vidim albino irvasa! On je ovde prava atrakcija.

Moj fotograf i ja smo dobili bilje sa kojim možemo lakše stupiti u kontakt sa irvasima. Moram priznati da su irvas socijalizovani i da se ponašaju kao domaće životinje. Koliko je bio sladak jedan “irvasić”, mladunče irvasa hteo sam da ga povedem kući, ali postoje maliiii problemi sa prenosom životnja preko granice!

Prvih par minuta sam se malo uplašio jer sam video da imaju baš velike rogove, ali posle vidite da su ti rogovi “presvučeni” sitnim dlačicama pa imate utisak kao da su od pliša! Irvasi su vrlo ljupke životinje, dok se malo bolje ne upoznate oni će želeti da vas gricnu. Ne brinite se, nakon par minuta kada ga prvi put pomazite irvas će ići za vama po farmi i biće veoma ljubomoran ako pokušavate da se zbližite sa drugom jedinkom na farmi. Verujte mi veoma su ljubomorni!

Ova poseta me je vratila u detinjstvo i drago mi je što sam uspeo da upoznam superheroja mojih dečačkih snova. Možda je to tako bilo suđeno pa sam nakon 20 i kusur godina konačno dobio priliku da iskoristim svoj trenutak iz sna!

Nakon susreta sa Deda Mrazom i posete farme irvasa moj fotograf i ja smo poslali razglednice svojim najmilijim iz posebne pošte koja se nalazi na Severnom polu. Možda ću ove praznične sezone dobiti posebno pismo od Deda Mraza, ali videćemo! Sve je moguće! Možda ću uz pismo dobiti i bicikl koji sam poželeo…

Dragi moji pustolovi, došli smo do kraja ovog drugog specijalnog posta iz Laponije koji ne bi bio moguć bez nesebične pomoći Turističke organizacije grada Rovaniemi i Arctic Light Hotela u kojem smo imali osećaj kao da smo kod svoje kuće. Moram priznati da su nas malo razmazili Frazer čokoladama, ali to im ne mogu zameriti. Izgleda da je to uticalo na kvalitet našeg rada jer smo bili motivisani! Vreme uvek proleti kada se čovek lepo zabavlja! Čovek je bogat u duši ako je uspeo da istraži svet i meni je drago da uvek uspem da pronađem partnere mojih projekata koji mi pomažu da otkrijem svet na jedan sasvim drugačiji način.

Kako se vama dopala ova moja priča o ovom neobičnom delu Finske? Da li ste imali priliku do sada da posetite Finsku? Ja sam uspeo da na kraju svoje posete “ostavim svoj trag” i da pokažem da je neko iz Beograda došao da poseti Deda Mraza. Kroz par dana ću podeliti sa vama i poslednji post iz Laponije gde ću vam pokazati jednu modnu kombinaciju koju ste imali priliku da vidite u jednom od prethodnih postova iz Finske.

Ako imate neko pitanje, komentar, sugestiju ili poruku za mene možete mi napisati dole u komentarima. Naravno, kao i do sad uvek me možete kontaktirati putem maila ili društvenih mreža i to možete pronaći na stranici KONTAKT. Vidimo se na istom mestu za par dana, sa nekom novom pričom!

Blogerski pozdrav,

Mr.M

Ovaj post je sponzorisan od strane Turističke organizacije grada Rovaniemi i ostalih partnera ovog projekta kao što su nacionalna avio kompanija FinnairArctic Light Hotel, Deda Mrazovo selo, farma irvasa, pošta Deda Mraza. Takođe ovim putem želim da se zahvalim mojim prijateljima iz kompanije Sony koji su omogućili da uživate u ovim prelepim slikama koje su izrađene uz pomoć fotoaparata Alpha 7r Mark II i objektiva Sony FE 24-70 mm iz posebne serije G Master.
SHARE THIS POST

Pisma iz Finske: Kako pametno iskoristiti dan u Rovaniemiju

Dragi moji pustolovi, mislim da je sad idealno vreme da pročitate još jedno pismo iz Finske. Iskreno nadam se da ste mi svi dobro i da ste na odmoru, nebitno da li ste negde uspeli da otputujete ili se relaksirate kod kuće, odmor je odmor! Prvo bih želeo da vam se zahvalim na divnim komentarima koje ste mi uputili na račun prethodnog posta, kao i na divnim porukama i pitanjima koje mi šaljete na Instagramu o Azerbejdžanu.

Danas na blogu nastavljamo našu avanturu u Finskoj, ali vam obećavam da ćemo i kroz par dana zvanično “započeti” našu avanturu u Azerbejdžanu! U prethodnom postu imali ste prilike da upoznate moje nove krznene drugare – male preslatke haskije sa kojima sam imao priliku da se družim. Ako ste zainteresovani da se podsetite ili ste kojim slučajem propustili da pročitate moj prethodni post iz Laponije slobodno izdvojte malo vreme i kliknite na ovaj LINK.

Naravno pre nego što počnem sa današnjim postom želeo bih da se zahvalim timu iz Turističke organizacije grada Rovaniemi, kao i nacionalnoj finskoj avio kompaniji Finnair na ovom divnom putovanju. Ovo putovanje je bilo jedno divno iskustvo, koje ću zasigurno dugo, dugo pamtiti.

Danas sam postavio sebi jedan novi zadatak, a to je da vam dokažem da Rovaniemi i Laponija nisu samo zemlja Deda Mraza i irvasa, već da tamo postoji i još nešto po čemu je ova oblast poznata. Takođe, neki od vas su mi poslali pitanja: “Da li vredi ići u Laponiju u letnjem periodu? Da li ima nešto da se vidi?”. U neku ruku za nas sa Balkana, Finska je nama daleka i poprilično neistražena zemlja, ali to ne znači da je to zemlja u kojoj 365 dana vlada sneg i da je poznata samo po Deda Mrazu. Moj najkraći mogući odgovor na prethodno pitanje bi otprilike bilo: “Da, tamo ima svašta da se vidi!”.

Da biste shvatili o čemu pričam, mislim da biste trebali da pročitate ovaj post do kraja. Da li ste se možda nekada zapitali kako izgleda život u finskom delu Laponije? Kako je živeti na Arktiku? Šta je Arktički krug?

Da biste saznali nešto novo i usput možda sebi dali odgovore na ova pitanja prva stanica u Rovaniemiju bi bila Naučni centar Arktikum.

Arktikum je naučni centar i muzej koji se nalazi u centru grada i svojim modernim izgledom mami poglede turista. To je prva “stanica” koju morate posetiti jer će vam to pomoći da bolje upoznate Rovaniemi i Arktičku oblast.

Prva zanimljiva stvar koju ćete uočiti na samom ulazu u ovaj muzej je prelepa staklena kupola koja se nadvija nad glavnim holom i ako bolje pogledate videćete da je kupola u obliku prsta koja “upire” na Severni Pol. U Arktikum muzeju uvek imate zanimljive i edukativne postavke koje su interaktivne tako da su se potrudili da sve generacije uživaju, dok otkrivaju neka nova saznanja o Arktiku.

Prva postavka koju sam posetio je bila posvećena istoriji grada Rovaniemi, kao i same regije. Pored toga imate priliku da saznate nešto o Saami narodu. Samiji su autohtono stanovništvo Arktika iz regije Sapmi, što obuhvata današnji prostor Norveške, Švedske, Finske i poluostrvo Kola u Rusiji. Oni su jedini preostali autohtoni narod Europske unije koji su živeli u Laponiji još prje nego što su uspostavljene nacionalne granice i njihova istorija je duga skoro 7000 godina.

Pored toga možete saznati dosta istorijskih činjenica koje su vezane za Rovaniemi, poput toga šta se dogodilo sa gradom nakon Drugog svetskog rata, kao i o preostalim životinjskim i biljnim vrstama koje se mogu pronaći u ovom regionu.

Rovaniemi, kao i cela Laponija je imala zanimljivu i burnu istoriju. Grad se razvijao do Drugog svetskog rata kada je bukvalno sravnjen sa zemljom i nakon toga grad je opet u potpunosti iznikao iz pepela. Samo je par objekata “preživelo” napad i jedna od njih je zgrada današnje Korundi, galerije moderne umetnosti. Obećavam da ću vam o ovom postu pisati i o ovoj izuzetnoj riznice savremene umetnosti.

Smatra se da je ovaj region bio naseljen još pre 7000 godina, kada su došli prvi predstavnici Saami naroda koji su naselili ove prostore. Oni su razvili neke osnove razmene dobara, koji su bili samo koreni neke trgovine koju danas poznajemo.

U mojoj glavi se to odvija ovako: “Kupac: Dobar dan, da li mogu ove čizme da dobijem za 4 lososa? Prodavac: Može, izvolite! (ili počinje pogodba tj. cenkanje).

Ova postavka je stvarno neverovatna jer ste u prilici da doživite na neki drugi način taj hladni Arktik i da prosto vidite da i tamo se život odvija na neki sličan način kao što je to bilo i u ostalim delovima Evrope i sveta.

Naravno, pored saznanja o napretku društva uviđate da se vodi računa i o prirodi. Ovaj region ima izuzetno bogat biljni i životinjski svet.

Ja sam lično jedan dan video predivnu sovu i još neke životinje, ali to ne znači da nećete sresti nekog vuka ili polarnu vevericu. Ko zna!

Moram priznati da je Arktikum bio jedan od najzanimljivijih muzeja koje sam imao priliku da posetim tokom rada na blogu. Prosto neverovatno koliko čovek može kroz neke zanimljive izložbe, postavke u muzejima da nešto novo i korisno nauči.

Laponija je mesto gde više ima irvasa i losova nego ljudi! To je jedna lokalna šala, ali je jednim delom i istinita. Siguran sam da ova oblast ima više vrsta ovih jelena nego pasa i to je znak da je u Laponiji priroda netaknuta.

Nakon priče o istoriji ovog grada, kao i celog ovog regiona svoj put u Arktikum muzeju nastavljate u drugom delu muzeja, gde se nalazi postavka koja objašnjava neke od prirodnih fenomena.

U ovom delu sveta poznati su prirodni fenomeni koji se javljaju u raznim godisnjim dobima. Zimi na primer se javlja polarna svetlost. Danas to je samo lepa slika na Instagramu, ali u nekim prošlim vremenima ljudi su bili neupućeni.

Postoje više legendi, ali jedna od najzanimljivijih je mit o Polarnoj Lisici. “Kada dođe zima, lisica ne može da miruje već ona skakuće po nebu i ona vrhom svog repa oboji određene delove i tako nastaju oni nestvarni zraci zelene boje po nebu. To nije bio dobar znak, duhovi nisu zadovoljni!”

Prirodni fenomen koji je moram priznati mene najviše interesovao je fenomen poznatiji pod imenom “Bele noći” koji se javljaju u letnjim mesecima od početka juna do sredine jula i tokom tog perioda Sunce ne zalazi.

Zamislite da vidite sunce u ponoć ili u 1 sat ujutru u Beogradu… O da, nema spavanja! Mislim da je ovaj deo sveta idealan za nas blogere pošto leti možemo da radimo bukvalno 24 časova dnevno, taman da slikamo naše odevne kombinacije i da mali Marko odradi sav posao na vreme! 😀

Pored tih čuvenih fenomena, možete saznati nešto više i o efektu “Staklene Bašte” i problemu otopoljavanja leda na polovima. To su izuzetno veliki problemi i njima se moramo pozabaviti svi kao čovečanstvo, ako želimo da opstanemo kao vrsta.

Priroda nam pomaže, mogli bismo i mi njoj da pomognemo i da nastavimo normalan tok i da svi živimo u skladu i harmoniji sa prirodom. Tako nam malo treba da budemo srećni i zadovoljni, zašto da to sve pokvarimo?

Dobro, nakon što smo malo porazmislili o našem trenutnom stanju kao čovečanstvo i ako smo probudili svest, mislim da je i za to potrebno jedno kulturološko uzdizanje. Ako se sećate malopre sam vam spomenuo da je Rovaniemi tokom Drugog svetskog rata bio bukvalno srušen do temelja i da je par zgrada “preživelo” napad.

Jedna od tih zgrada je i današnja zgrada koja je dom galerije moderne umetnosti Korundi. Korundi predstavlja jednu pravu riznicu u kojoj možete pronaći isključivo dela koja pripadaju modernoj umetnosti.

Gradonačelnik grada Rovaniemi je pre par godina odlučio da pomogne mladim umetnicima i da podstakne njihov rad. Neko vreme su razmišljali kako da pomognu razvitku kreativnosti i da zadrže mlade nade i Korundi je otvorio svoja vrata svim mladim umetnicima.

Ja kao jedan običan posmatrač, koji stvarno ne razume pravu vrednost ovih dela sam uživao u razgovoru sa mojim vodičem, koja se maksimalno trudila da mi objasni njihov način rada.

Otvorene su nove umetničke radionice, mladi umetnici su otvorili svoje umetničke škole pa sam imao priliku da vidim kako je jedan mladi umetnik učio seniore kako da razviju svoj talenat za slikanje, potpuno besplatno!

Ja sam mislio da se od umetnosti ne može normalno živeti, ali izgleda da je samo u pitanju koliko je razvijena svest o potrebi za umetnošću. Možda ne znam vrednost svih tih dela, ali sam uvideo da sam moj boravak, dok sedim i gledam neko umetničko delo me na neki neobičan način smiruje.

Možda ne razumem umetnost, ali to ne znači da ne umem da uživam u njihovoj lepoti. Ipak je lepota samog dela u oku posmatrača.

Moj dan u Rovaniemiju je bio ispunjen i nisam osetio neki posebni zamor, mislim da je ovo bio jedan vid edukativnog odmora gde sam naučio dosta novih stvari koje su me ujedno i interesovale, pa je možda i to razlog zašto sam uzbuđen dok vam pišem ovaj post.

Naravno i ova blogerska dušica mora nešto da jede pa sam dobio preporuku od Turističke organizacije grada Rovaniemi da se u restoranu Rakas dobro jede. Moj fotograf veruje samo u dela, tako da je tim iz turističke organizacije i sam restoran želeo da dokaže svoje kulinarske veštine…

Sklopile su se sve kockice, mi smo bili pomalo umorni i gladni, oni spremni za goste tako da smo se idealno uklopili!

Moj fotograf je više tip osobe koji voli meso, ali ja sam ovaj put rešio da jedem zeleniš pošto se ovaj bloger malo ugojio pa nešto šlic na pantalonama nije bio raspoložen za saradnju, zato sam morao da probijem kašiku. Ne kažu naši stari: “Što se mora, nije teško!”

Dragi moji pustolovi, došli smo do kraja ovog drugog specijalnog posta iz Laponije koji ne bi bio moguć bez nesebične pomoći Turističke organizacije grada Rovaniemi i Arctic Light Hotela u kojem smo imali osećaj kao da smo kod svoje kuće. Moram priznati da su nas malo razmazili Frazer čokoladama, ali to im ne mogu zameriti. Izgleda da je to uticalo na kvalitet našeg rada jer smo bili motivisani! Vreme uvek proleti kada se čovek lepo zabavlja! Čovek je bogat u duši ako je uspeo da istraži svet i meni je drago da uvek uspem da pronađem partnere mojih projekata koji mi pomažu da otkrijem svet na jedan sasvim drugačiji način.

Kako se vama dopala ova moja priča o ovom neobičnom delu Finske? Da li ste imali priliku do sada da posetite Finsku? Za par dana nastavljamo našu avanturu po Finskoj, pokazaću vam kako izgleda najsrećnije selo na svetu – selo Deda Mraza!

Ako imate neko pitanje, komentar, sugestiju ili poruku za mene možete mi napisati dole u komentarima. Naravno, kao i do sad uvek me možete kontaktirati putem maila ili društvenih mreža i to možete pronaći na stranici KONTAKT. Vidimo se na istom mestu za par dana, sa nekom novom pričom!

Blogerski pozdrav,

Mr.M

Ovaj post je sponzorisan od strane Turističke organizacije grada Rovaniemi i ostalih partnera ovog projekta kao što su nacionalna avio kompanija FinnairArctic Light Hotel, Naučnog centra i muzeja Arktikum, galerije Korundi, kao i restorana Rakas. Takođe ovim putem želim da se zahvalim mojim prijateljima iz kompanije Sony koji su omogućili da uživate u ovim prelepim slikama koje su izrađene uz pomoć fotoaparata Alpha 7r Mark II i objektiva Sony FE 24-70 mm iz posebne serije G Master.
SHARE THIS POST