Posts tagged Sony Deutschland

Pisma iz Laponije: Deda Mraz, deka iz dečijih snova!

Dragi moji pustolovi, kako ste mi danas? Možda će današnji post neprimeren jer ćemo pričati o čoveku koji je vesnik zimske idile, ali siguran sam da ćete podjednako uživati kao i ja. Verujem da svi mi u sebi imamo jedno malo dete koje nas podseća i uči nekim malim stvarima koje čine život boljim i zanimljivim.

Deda Mraz, deka koji je ulepšao i dan danas predstavlja simbol neizmerne sreće dečijih srca. Superjunak koji sa svojim neobičnim timom koji čine vilenjaci, mali pomoćnici i irvasi koji mu pomažu da sa svojim saonicama obiđe svet i podeli poklone deci širom sveta. Nema tog deteta na svetu koje nije čulo, pa čak i “upoznalo” Deda Mraza.

Ovaj post ne bi bio moguć bez pomoći turističke organizacije grada Rovaniemi, nacionalne avio kompanije Finnair i lokalnih partnera.

Moj prvi susret sa Deda Mrazom je bilo kada me je mama odvela na proslavu Nove Godine u njenoj firmi, gde sam ja počeo da plačem kada sam primetio da je to ustvari njen kolega kojem je spala brada. Valjda sam to doživeo kao veliku traumu jer sam do tada živeo u uverenju da je to pravi Deda Mraz.

Moja majka koja je rešila da “spasi” moje detinjstvo mi je ispričala da pravi Deda Mraz živi na Severnom polu i pošto je zauzet i nekada ne može da poseti svu decu na ovom svetu on “zamoli” svoje saradnike u svakoj zemlji da mu pomognu i daje im specijalnu dozvolu da ga zamene i da podele poklone i radost sa decom.

Kako su godine prolazile, mali Marko je rešio da proveri sve te informacije i na internetu sam pronašao da pravi Deda Mraz živi u jednom selu Rovaniemi na severu Finske, tačnije u oblasti koja je poznata pod imenom Laponija.

Skoro 25 godina kasnije, Marko je konačno dobio priliku i upoznao Deda Mraza, deku superheroja iz dečijih snova. Bez obzira na godine, Laponija će u vama probuditi dete u vama. Nemojte misliti da u Rovaniemi dolaze samo roditelji sa decom, ima tu i starijih ljudi koji su u duši ostala mala deca pa su odlučili da u svom zlatnom dobu upoznaju superheroja koji je obeležio svoje detinjstvo.

Kada dođete u Deda Mrazovo selo imate osećaj kao da se nalazite u bajci. To je deka koji 365 dana u godini živi jedan život iz bajke. Selo je prilagođeno svim uzrastima, tako da se niko neće u nekom trenutku tokom posete osetiti zapostavljeno.

U ovom selu Deda Mraz ima svoju poštu koja prima na hiljade pisama dnevno, farmu irvasa i njegova kancelarija u kojoj prima sve zainteresovane.

Kada uđete u njegovu kancelariju, videćete vilenjake koji se užurbano spremaju poklone jer je ostalo manje od 200 dana do praznika! Na sve strane možete videti džakove i velike kovčege koji su puni poklona i spremni za isporuku!

Takođe možete videti proces pakovanja poklona i kako vilenjaci to rade sa puno ljubavi i strpljenja.

Takođe možete videti i zid poznatih ličnosti koji su došli da posete Deda Mraza tako da ćete imati priliku da vidite neku muzičku zvezdu ili ozbiljnog političara koji je došao da poseti ovog superheroja.

Kroz par minuta i veselog vilenjaka koji nas je vodio do Deda Mraza totalno sam nespreman upoznao superjunaka svojih dečačkih snova. Nakon što sam prošao kroz jedna vrata ja sam očekivao da ću videti nastavak “zida poznatih ličnosti” koje su imale priliku da upoznaju Deda Mraza. Umesto zida, ušao sam u dnevnu sobu u kojoj se nalazi Deda Mraz. Tik iza jelke ugledao sam najpoznatijeg deku na svetu sa dugačkom čuvenom sedom bradom. Kako sam čuo one najpoznatije reči “ho ho ho”, mislim da sam bio na granici da zaplačem od sreće.

Koliko god da imate godina, ovo mesto će vas sigurno vratiti u detinjstvo u one lepe bezbrižne dane kada ste verovali u magiju novogodišnjih praznika. To se meni upravo dogodilo! Bez obzira što je bila letnja sezona, u ovoj dnevnoj sobi sa jelkom i kaminom imao sam osećaj da je došlo vreme praznika.

Sa mojim superherojom sam proveo nešto malo više od pola sata, mislim da je Deda Mraz shvatio da je kod njega došao mali petogodišnji Marko u telu nekog odraslog čoveka. Zanimalo me je kako izgleda jedan njegov radni dan, ko mu pomaže oko ishrane irvasa i kako se sve to odvija.

Pored Deda Mraza u ovom neobičnom selu možete upoznati irvase, koji svake godine pomažu Deda Mrazu da za što kraće vreme obiđe svet i podeli radost uzduž i popreko ove naše planete. Nedaleko od Deda Mrazove kancelarije nalazi se mala farma irvasa, gde sam imao priliku da po prvi put u životu vidim albino irvasa! On je ovde prava atrakcija.

Moj fotograf i ja smo dobili bilje sa kojim možemo lakše stupiti u kontakt sa irvasima. Moram priznati da su irvas socijalizovani i da se ponašaju kao domaće životinje. Koliko je bio sladak jedan “irvasić”, mladunče irvasa hteo sam da ga povedem kući, ali postoje maliiii problemi sa prenosom životnja preko granice!

Prvih par minuta sam se malo uplašio jer sam video da imaju baš velike rogove, ali posle vidite da su ti rogovi “presvučeni” sitnim dlačicama pa imate utisak kao da su od pliša! Irvasi su vrlo ljupke životinje, dok se malo bolje ne upoznate oni će želeti da vas gricnu. Ne brinite se, nakon par minuta kada ga prvi put pomazite irvas će ići za vama po farmi i biće veoma ljubomoran ako pokušavate da se zbližite sa drugom jedinkom na farmi. Verujte mi veoma su ljubomorni!

Ova poseta me je vratila u detinjstvo i drago mi je što sam uspeo da upoznam superheroja mojih dečačkih snova. Možda je to tako bilo suđeno pa sam nakon 20 i kusur godina konačno dobio priliku da iskoristim svoj trenutak iz sna!

Nakon susreta sa Deda Mrazom i posete farme irvasa moj fotograf i ja smo poslali razglednice svojim najmilijim iz posebne pošte koja se nalazi na Severnom polu. Možda ću ove praznične sezone dobiti posebno pismo od Deda Mraza, ali videćemo! Sve je moguće! Možda ću uz pismo dobiti i bicikl koji sam poželeo…

Dragi moji pustolovi, došli smo do kraja ovog drugog specijalnog posta iz Laponije koji ne bi bio moguć bez nesebične pomoći Turističke organizacije grada Rovaniemi i Arctic Light Hotela u kojem smo imali osećaj kao da smo kod svoje kuće. Moram priznati da su nas malo razmazili Frazer čokoladama, ali to im ne mogu zameriti. Izgleda da je to uticalo na kvalitet našeg rada jer smo bili motivisani! Vreme uvek proleti kada se čovek lepo zabavlja! Čovek je bogat u duši ako je uspeo da istraži svet i meni je drago da uvek uspem da pronađem partnere mojih projekata koji mi pomažu da otkrijem svet na jedan sasvim drugačiji način.

Kako se vama dopala ova moja priča o ovom neobičnom delu Finske? Da li ste imali priliku do sada da posetite Finsku? Ja sam uspeo da na kraju svoje posete “ostavim svoj trag” i da pokažem da je neko iz Beograda došao da poseti Deda Mraza. Kroz par dana ću podeliti sa vama i poslednji post iz Laponije gde ću vam pokazati jednu modnu kombinaciju koju ste imali priliku da vidite u jednom od prethodnih postova iz Finske.

Ako imate neko pitanje, komentar, sugestiju ili poruku za mene možete mi napisati dole u komentarima. Naravno, kao i do sad uvek me možete kontaktirati putem maila ili društvenih mreža i to možete pronaći na stranici KONTAKT. Vidimo se na istom mestu za par dana, sa nekom novom pričom!

Blogerski pozdrav,

Mr.M

Ovaj post je sponzorisan od strane Turističke organizacije grada Rovaniemi i ostalih partnera ovog projekta kao što su nacionalna avio kompanija FinnairArctic Light Hotel, Deda Mrazovo selo, farma irvasa, pošta Deda Mraza. Takođe ovim putem želim da se zahvalim mojim prijateljima iz kompanije Sony koji su omogućili da uživate u ovim prelepim slikama koje su izrađene uz pomoć fotoaparata Alpha 7r Mark II i objektiva Sony FE 24-70 mm iz posebne serije G Master.
SHARE THIS POST

Pisma iz Finske: Kako pametno iskoristiti dan u Rovaniemiju

Dragi moji pustolovi, mislim da je sad idealno vreme da pročitate još jedno pismo iz Finske. Iskreno nadam se da ste mi svi dobro i da ste na odmoru, nebitno da li ste negde uspeli da otputujete ili se relaksirate kod kuće, odmor je odmor! Prvo bih želeo da vam se zahvalim na divnim komentarima koje ste mi uputili na račun prethodnog posta, kao i na divnim porukama i pitanjima koje mi šaljete na Instagramu o Azerbejdžanu.

Danas na blogu nastavljamo našu avanturu u Finskoj, ali vam obećavam da ćemo i kroz par dana zvanično “započeti” našu avanturu u Azerbejdžanu! U prethodnom postu imali ste prilike da upoznate moje nove krznene drugare – male preslatke haskije sa kojima sam imao priliku da se družim. Ako ste zainteresovani da se podsetite ili ste kojim slučajem propustili da pročitate moj prethodni post iz Laponije slobodno izdvojte malo vreme i kliknite na ovaj LINK.

Naravno pre nego što počnem sa današnjim postom želeo bih da se zahvalim timu iz Turističke organizacije grada Rovaniemi, kao i nacionalnoj finskoj avio kompaniji Finnair na ovom divnom putovanju. Ovo putovanje je bilo jedno divno iskustvo, koje ću zasigurno dugo, dugo pamtiti.

Danas sam postavio sebi jedan novi zadatak, a to je da vam dokažem da Rovaniemi i Laponija nisu samo zemlja Deda Mraza i irvasa, već da tamo postoji i još nešto po čemu je ova oblast poznata. Takođe, neki od vas su mi poslali pitanja: “Da li vredi ići u Laponiju u letnjem periodu? Da li ima nešto da se vidi?”. U neku ruku za nas sa Balkana, Finska je nama daleka i poprilično neistražena zemlja, ali to ne znači da je to zemlja u kojoj 365 dana vlada sneg i da je poznata samo po Deda Mrazu. Moj najkraći mogući odgovor na prethodno pitanje bi otprilike bilo: “Da, tamo ima svašta da se vidi!”.

Da biste shvatili o čemu pričam, mislim da biste trebali da pročitate ovaj post do kraja. Da li ste se možda nekada zapitali kako izgleda život u finskom delu Laponije? Kako je živeti na Arktiku? Šta je Arktički krug?

Da biste saznali nešto novo i usput možda sebi dali odgovore na ova pitanja prva stanica u Rovaniemiju bi bila Naučni centar Arktikum.

Arktikum je naučni centar i muzej koji se nalazi u centru grada i svojim modernim izgledom mami poglede turista. To je prva “stanica” koju morate posetiti jer će vam to pomoći da bolje upoznate Rovaniemi i Arktičku oblast.

Prva zanimljiva stvar koju ćete uočiti na samom ulazu u ovaj muzej je prelepa staklena kupola koja se nadvija nad glavnim holom i ako bolje pogledate videćete da je kupola u obliku prsta koja “upire” na Severni Pol. U Arktikum muzeju uvek imate zanimljive i edukativne postavke koje su interaktivne tako da su se potrudili da sve generacije uživaju, dok otkrivaju neka nova saznanja o Arktiku.

Prva postavka koju sam posetio je bila posvećena istoriji grada Rovaniemi, kao i same regije. Pored toga imate priliku da saznate nešto o Saami narodu. Samiji su autohtono stanovništvo Arktika iz regije Sapmi, što obuhvata današnji prostor Norveške, Švedske, Finske i poluostrvo Kola u Rusiji. Oni su jedini preostali autohtoni narod Europske unije koji su živeli u Laponiji još prje nego što su uspostavljene nacionalne granice i njihova istorija je duga skoro 7000 godina.

Pored toga možete saznati dosta istorijskih činjenica koje su vezane za Rovaniemi, poput toga šta se dogodilo sa gradom nakon Drugog svetskog rata, kao i o preostalim životinjskim i biljnim vrstama koje se mogu pronaći u ovom regionu.

Rovaniemi, kao i cela Laponija je imala zanimljivu i burnu istoriju. Grad se razvijao do Drugog svetskog rata kada je bukvalno sravnjen sa zemljom i nakon toga grad je opet u potpunosti iznikao iz pepela. Samo je par objekata “preživelo” napad i jedna od njih je zgrada današnje Korundi, galerije moderne umetnosti. Obećavam da ću vam o ovom postu pisati i o ovoj izuzetnoj riznice savremene umetnosti.

Smatra se da je ovaj region bio naseljen još pre 7000 godina, kada su došli prvi predstavnici Saami naroda koji su naselili ove prostore. Oni su razvili neke osnove razmene dobara, koji su bili samo koreni neke trgovine koju danas poznajemo.

U mojoj glavi se to odvija ovako: “Kupac: Dobar dan, da li mogu ove čizme da dobijem za 4 lososa? Prodavac: Može, izvolite! (ili počinje pogodba tj. cenkanje).

Ova postavka je stvarno neverovatna jer ste u prilici da doživite na neki drugi način taj hladni Arktik i da prosto vidite da i tamo se život odvija na neki sličan način kao što je to bilo i u ostalim delovima Evrope i sveta.

Naravno, pored saznanja o napretku društva uviđate da se vodi računa i o prirodi. Ovaj region ima izuzetno bogat biljni i životinjski svet.

Ja sam lično jedan dan video predivnu sovu i još neke životinje, ali to ne znači da nećete sresti nekog vuka ili polarnu vevericu. Ko zna!

Moram priznati da je Arktikum bio jedan od najzanimljivijih muzeja koje sam imao priliku da posetim tokom rada na blogu. Prosto neverovatno koliko čovek može kroz neke zanimljive izložbe, postavke u muzejima da nešto novo i korisno nauči.

Laponija je mesto gde više ima irvasa i losova nego ljudi! To je jedna lokalna šala, ali je jednim delom i istinita. Siguran sam da ova oblast ima više vrsta ovih jelena nego pasa i to je znak da je u Laponiji priroda netaknuta.

Nakon priče o istoriji ovog grada, kao i celog ovog regiona svoj put u Arktikum muzeju nastavljate u drugom delu muzeja, gde se nalazi postavka koja objašnjava neke od prirodnih fenomena.

U ovom delu sveta poznati su prirodni fenomeni koji se javljaju u raznim godisnjim dobima. Zimi na primer se javlja polarna svetlost. Danas to je samo lepa slika na Instagramu, ali u nekim prošlim vremenima ljudi su bili neupućeni.

Postoje više legendi, ali jedna od najzanimljivijih je mit o Polarnoj Lisici. “Kada dođe zima, lisica ne može da miruje već ona skakuće po nebu i ona vrhom svog repa oboji određene delove i tako nastaju oni nestvarni zraci zelene boje po nebu. To nije bio dobar znak, duhovi nisu zadovoljni!”

Prirodni fenomen koji je moram priznati mene najviše interesovao je fenomen poznatiji pod imenom “Bele noći” koji se javljaju u letnjim mesecima od početka juna do sredine jula i tokom tog perioda Sunce ne zalazi.

Zamislite da vidite sunce u ponoć ili u 1 sat ujutru u Beogradu… O da, nema spavanja! Mislim da je ovaj deo sveta idealan za nas blogere pošto leti možemo da radimo bukvalno 24 časova dnevno, taman da slikamo naše odevne kombinacije i da mali Marko odradi sav posao na vreme! 😀

Pored tih čuvenih fenomena, možete saznati nešto više i o efektu “Staklene Bašte” i problemu otopoljavanja leda na polovima. To su izuzetno veliki problemi i njima se moramo pozabaviti svi kao čovečanstvo, ako želimo da opstanemo kao vrsta.

Priroda nam pomaže, mogli bismo i mi njoj da pomognemo i da nastavimo normalan tok i da svi živimo u skladu i harmoniji sa prirodom. Tako nam malo treba da budemo srećni i zadovoljni, zašto da to sve pokvarimo?

Dobro, nakon što smo malo porazmislili o našem trenutnom stanju kao čovečanstvo i ako smo probudili svest, mislim da je i za to potrebno jedno kulturološko uzdizanje. Ako se sećate malopre sam vam spomenuo da je Rovaniemi tokom Drugog svetskog rata bio bukvalno srušen do temelja i da je par zgrada “preživelo” napad.

Jedna od tih zgrada je i današnja zgrada koja je dom galerije moderne umetnosti Korundi. Korundi predstavlja jednu pravu riznicu u kojoj možete pronaći isključivo dela koja pripadaju modernoj umetnosti.

Gradonačelnik grada Rovaniemi je pre par godina odlučio da pomogne mladim umetnicima i da podstakne njihov rad. Neko vreme su razmišljali kako da pomognu razvitku kreativnosti i da zadrže mlade nade i Korundi je otvorio svoja vrata svim mladim umetnicima.

Ja kao jedan običan posmatrač, koji stvarno ne razume pravu vrednost ovih dela sam uživao u razgovoru sa mojim vodičem, koja se maksimalno trudila da mi objasni njihov način rada.

Otvorene su nove umetničke radionice, mladi umetnici su otvorili svoje umetničke škole pa sam imao priliku da vidim kako je jedan mladi umetnik učio seniore kako da razviju svoj talenat za slikanje, potpuno besplatno!

Ja sam mislio da se od umetnosti ne može normalno živeti, ali izgleda da je samo u pitanju koliko je razvijena svest o potrebi za umetnošću. Možda ne znam vrednost svih tih dela, ali sam uvideo da sam moj boravak, dok sedim i gledam neko umetničko delo me na neki neobičan način smiruje.

Možda ne razumem umetnost, ali to ne znači da ne umem da uživam u njihovoj lepoti. Ipak je lepota samog dela u oku posmatrača.

Moj dan u Rovaniemiju je bio ispunjen i nisam osetio neki posebni zamor, mislim da je ovo bio jedan vid edukativnog odmora gde sam naučio dosta novih stvari koje su me ujedno i interesovale, pa je možda i to razlog zašto sam uzbuđen dok vam pišem ovaj post.

Naravno i ova blogerska dušica mora nešto da jede pa sam dobio preporuku od Turističke organizacije grada Rovaniemi da se u restoranu Rakas dobro jede. Moj fotograf veruje samo u dela, tako da je tim iz turističke organizacije i sam restoran želeo da dokaže svoje kulinarske veštine…

Sklopile su se sve kockice, mi smo bili pomalo umorni i gladni, oni spremni za goste tako da smo se idealno uklopili!

Moj fotograf je više tip osobe koji voli meso, ali ja sam ovaj put rešio da jedem zeleniš pošto se ovaj bloger malo ugojio pa nešto šlic na pantalonama nije bio raspoložen za saradnju, zato sam morao da probijem kašiku. Ne kažu naši stari: “Što se mora, nije teško!”

Dragi moji pustolovi, došli smo do kraja ovog drugog specijalnog posta iz Laponije koji ne bi bio moguć bez nesebične pomoći Turističke organizacije grada Rovaniemi i Arctic Light Hotela u kojem smo imali osećaj kao da smo kod svoje kuće. Moram priznati da su nas malo razmazili Frazer čokoladama, ali to im ne mogu zameriti. Izgleda da je to uticalo na kvalitet našeg rada jer smo bili motivisani! Vreme uvek proleti kada se čovek lepo zabavlja! Čovek je bogat u duši ako je uspeo da istraži svet i meni je drago da uvek uspem da pronađem partnere mojih projekata koji mi pomažu da otkrijem svet na jedan sasvim drugačiji način.

Kako se vama dopala ova moja priča o ovom neobičnom delu Finske? Da li ste imali priliku do sada da posetite Finsku? Za par dana nastavljamo našu avanturu po Finskoj, pokazaću vam kako izgleda najsrećnije selo na svetu – selo Deda Mraza!

Ako imate neko pitanje, komentar, sugestiju ili poruku za mene možete mi napisati dole u komentarima. Naravno, kao i do sad uvek me možete kontaktirati putem maila ili društvenih mreža i to možete pronaći na stranici KONTAKT. Vidimo se na istom mestu za par dana, sa nekom novom pričom!

Blogerski pozdrav,

Mr.M

Ovaj post je sponzorisan od strane Turističke organizacije grada Rovaniemi i ostalih partnera ovog projekta kao što su nacionalna avio kompanija FinnairArctic Light Hotel, Naučnog centra i muzeja Arktikum, galerije Korundi, kao i restorana Rakas. Takođe ovim putem želim da se zahvalim mojim prijateljima iz kompanije Sony koji su omogućili da uživate u ovim prelepim slikama koje su izrađene uz pomoć fotoaparata Alpha 7r Mark II i objektiva Sony FE 24-70 mm iz posebne serije G Master.
SHARE THIS POST

Pisma iz Finske: Jedan dan sa našim najvernijim krznenim prijateljima…

Dragi moji pustolovi, dobro došli u novi post na Mr.M blogu. Kao što sam vam i obećao danas započinjemo novu avanturu negde u Severnoj Evropi, tačnije na severu Finske – Laponiji. Na samom početku želim da se zahvalim nacionalnoj avio kompaniji Finnair i Turističkoj organizaciji grada Rovaniemi na ovom divnom iskustvu.

Da li ste se ikada zapitali kako izgleda život u Laponiji? Laponija je kulturna oblast u Finskoj koja je poznata kao domovina najvoljenijeg deke na svetu – Deda Mraza. Pored toga, Laponija je poznata kao i zemlja Samija(Laponaca) koji su naselili ovaj prostor još pre 7000 godina. Prvi stanovnici isključivo su se bavili lovom i ribolovom.

Pored lova i ribolova, započeli su i proces pripitomljavanja i uzgajanja irvasa. Samiji su autohtono stanovništvo Arktika iz regije Sapmi, što obuhvata današnji prostor Norveške, Švedske, Finske i poluostrvo Kola u Rusiji. Oni su jedini preostali autohtoni narod Europske unije koji su živeli u Laponiji još prje nego što su uspostavljene nacionalne granice i njihova istorija je duga skoro 7000 godina.

Moram priznati da kada sam dobio poziv od Turističke organizacije grada Rovaniemi da dođem i posetim srce Laponije osetio sam veliko zadovoljstvo. Počastvovan sam jer sam dobio priliku da budem jedan od ambasadora grada i da na svom blogu podelim priče iz ovog šarmatnog gradića u Laponiji.

Današnji post biće posvećen bićima koji nas bezuslovno vole, bez obzira na sve. Naši najverniji četvoronožni krzneni prijatelji koji nas ne ostavljaju kada dođu oni najlošiji periodi u životu, koji ne znaju za vrednost novca i traže samo ljubav, nešto malo hrane, topli dom kada je hladno i kišovito, a zauzvrat pružiće neverovatnu ljubav…

Valentijn je osoba koja je većinu svog života posvetila haskijima, rasi koja ga je uvek fascinirala. Haski je pas koji se razlikuje od svih drugih rasa zbog svoje prevelike ljubavi prema trčanju. “To je poseban pas koji nije za svakog vlasnika!”, to je prva rečenica koju sam čuo od Valentijn-a, čoveka koji već skoro 20 godina gaji ljubav prema ovoj neverovatnoj rasi pasa.

Ova rasa vekovima unazad je isključivo koristila za vuču, dok danas privlače pažnju svojim predivnim krznom i neverovatnom bojom očima. Tokom moje posete odgajivačnjici Bearhill Husky, koju drži Valentijn sa svojom porodicom, naučio sam dosta novih stvari o ovoj rasi pasa, kao i neke njegove želje i snove koje planira da ostvari u narednom periodu.

Haski je brz, snažan i okretan pas, prava atleta koja prosto ima neverovatnu veliku želju da trči. Neki bi pomislili da je to preveliki napor za njega, ali kao što sam malopre spomenuo haski je rasa koja je od davnina bila korištena za vuču.

Psi, kao i ljudi imaju svoje želje i potrebe. Svaki pas je ličnost za sebe, imate one pse koji su prosto rođeni da budu lideri i da predvode druge u čoporu i one drugi koji su slabije karike i potreban im je neko da ih predvodi i usmeri. To je i jedan od najosnovnijih pravila u odgajanju ove rase.

U ovoj odgajivačnici sa svim psima se gradi odnos koji će biti od koristi za psa i pritom biti ispunjene sve osnovne potrebe psa da bude srećan i zadovoljan. Valentijn pored svoje porodice, ima i još jednu veliku četvoronožnu porodicu koja broji više od 100 članova. Pošto je imao priliku da odraste u Africi, većina članova njegove krznene porodice nose imena po plemenima, rekama i jezerima u Africi.

Svi članovi ove krznene porodice imaju neka svoja zaduženja, mlađi članovi bezbrižno uživaju u čarima odrastanja i detinjstva dok treneri rade sa njima da nauče neke od osnovnih komandi poput sedi, lezi, okreni se. Moram priznati kako mi je bilo slatko videti najmlađe članove čopora koji zbunjeno gledaju u trenera i starijeg psa koji je tu da ih pravilno obuči. U zavisnosti od uzrasta jedinke, prilagođava se i tempo treninga.

Najmlađi članovi – štenci starosti 2,3 meseca isključivo borave u “psećem vrtiću” sa majkom i svi početni treninzi se obavljaju uz pomoć njihove majke koja im kao najbolji uzor i model pokazuje osnovne komande. Na taj način štenci lakše savladavaju komande i brže uče.

Prvi ozbiljniji treninzi koji se tiču vuče saonica, kreću sa 7,8 meseci gde psi dostižu određenu starost i snagu koja im je potrebna za rad i jači tempo treninga. Nakon toga mlađi adolscenti uspešno usmeravaju svoju pažnju i energiju i lakše savladavaju nove radne zadatke.

Ja sam prisustvovao treningu omladinaca koji se trenutno uče prvoj i najvažnijoj komandi – da se vrate kući kada ih treneri dozivaju. Ja sam posle 14 godina opet imao priliku da na jednom mestu vidim toliku količinu preslatkoće na jednom mestu, pošto sam pre 14 godina išao da izaberem svog četvoronožnog drugara. Ja sam bio dete i moj Bebi (labrador-retriver) je bio jedna beba i to je bio moj prvi put da vidim toliko malih duša na jednom mestu. Eto posle toliko godina, uz malu pomoć turističke organizacije grada Rovaniemi, ponovo sam osetio to uzbuđenje!

Nije uzalud ona naša izreka da je “pas je najbolji čovekov prijatelj”, to je stvarno jedna velika istina. Psi ne zanima da li si ti bogat ili siromašan, on će ti uvek pružiti ljubav i ti kao njegov najbolji prijatelj postaćeš njegov celi svet i pomoći mu da ga ostali razumeju. Uvek se nekako kockice poklope, pa svako od nas izabere svog četvoronožnog prijatelja po svojoj meri i što kažu naši stari “kada se dve duše pronađu”.

Kada uvodite psa u svoj život, morate da znate činjenicu da to nije igračka već da je to živo biće koje oseća sve. Psi se kao i ljudi boje samoće i da budu odbačeni, zato uvek pre nego što uzmete preslatko štene imajte na umu na će to štene odrasti i postati odrasla jedinka, nakon toga i deka kojem morate pomoći kada mu bude najteže.

Psi možda ne umeju da govore, ali svojim nesebičnim gestovima umeju da pokažu svoju privrženost i ljubav koja nema cenu. Svaki vlasnik mora da pomogne svom psu da razume neke stvari, bez ikakve upotrebe nasilja bilo kog oblika jer to može da utiče na psihu psa. Kao i ljudi, nisu svi psi nadprosečne inteligencije. Nekim psima je potrebno više vremena da savladaju neke komande i pravila, dok je nekim psima potrebno značajno manje vremena da savladaju komande.

Ako vi ne naučite svog psa ili unajmite profesionalnu pomoć koja će pomoći vašem psu, vaš pas neće biti u mogućnosti da savlada neke stvari i morate onda biti spremni na to da on neće razumeti neke stvari i ne biste u tom slučaju trebali ljutiti na svog četvoronožnog prijatelja.

Valentijn podjednako voli sve članove svoje krznene porodice, samo što malo više to pokazuje najmlađim članovima svoje zajednice, dok sa druge strane i oni najstariji članovi koji imaju više od 10 godina pokazuje ljubav nakon treninga. Bez obzira na starost, svaki pas voli da se mazi i poigra sa svojim vlasnikom.

Ovi psi se ne odgajaju da budu kućni ljubimci, sa njima se gradi korektan i prijateljski odnos koji pomaže psu da pravilno razvije svoju ličnost, da ispuni sve svoje osnovne potrebe i da pas uvek bude u dobroj kondiciji. Haski je pas kojem je vuča saonica i trka u krvi, on je prava atleta na četiri noge koji gaji veliku ljubav prema trčanju. Trčanje za njega nije napor, to je radost života koje ostale rase pasa tako ne doživljavaju.

Nakon što sam imao priliku da vidim kako izgleda jedan dan u odgajivačnici pasa gde preko 100 članova, svako od njih ima nešto da “kaže”, shvatite da je to jedna velika zbrka, ali ujedno i slatka buka. Valentijn me je strpljivo sačekao da zajedno nahranimo najmlađe članove njegove krznene posade, pošto posle doručka idu na trening pa na mali odmor gde skoro svi štenci spavaju.

Nakon buke i frke, kiša nam se pridružila pa smo priču o njegovom životu i radu u Bearhill Husky odgajivačnici nastavili uz čaj i kolače u njegovoj kolibi.

Valentijn je još kao mali dečak, gajio ljubav prema ovoj rasi pasa. Pošto ovaj posao zahteva i dosta ulaganja, bilo je potrebno da prođe jedan određeni vremenski period i na kraju je uspeo da otvori svoju odgajivačnicu nakon više od 15 godina napornog rada.

Svaki haski odgajivač sanja da baš njega odgajivačnica ima najbolje haskije, ova rasa pasa ne ide na ona klasična takmičenja gde se ocenjuje lepota i gracioznost, već oni idu na ozbiljne trke saonicama.

Valentijn mi je ispričao svoj najveći san, a to je da ode na Aljasku gde se inače održava najveća trka saonicama gde dolaze samo najbolje odgajivačnice iz sveta sa svojim psima. Ta trka uopšte nije naiva, ona traje par dana, postoji posebno određena maršuta kojom psi moraju proći, ali se takođe izuzetno pazi na njihovu bezbednost.

Konkretno sama trka traje nekoliko dana i svaki tim ima na početku 14 do 16 pasa koji vuku saonice. Naravno zbog nepredviđenih okolnosti, neki psi zbog napora ne završe trku, oni ostaju u karantinu do kraja trke u zavisnosti gde ih vlasnik ostavi.m

Za ovu trku svi odgajivači se spremaju godinama jer je potrebno da pas pored snage poseduje i određeno trkačko iskustvo, pa pre ove velike trke psi idu na manje trke gde prosto dobijaju neko iskustvo i nauče se nekim pravilima.

Najveća trka pasa za vuču na Aljasci je od izuzetne važnosti i san svakog odgajivača pasa za vuču je da baš njegova odgajivačnica ponese laskavu titulu pobednika. Ova trka sama po sebi je veoma teška i za pse i za vlasnika koji ide sa njima jer samo jedan čovek može da ide sa svojim psima u timu. Što znači da je vlasnik tu da nahrani pse, obuče im specijalne jaknice koje su potrebne za te vremenske uslove i da pripremi svoje pse za uspešan nastavak trke. Tokom trke postoje određena mesta (manji gradovi) u kojima svaki tim može da napravi pauzu, tokom koje može da uzme hranu i vodu za pse i ostalu potrebno opremu. Tu su takođe prisutni veterinari koji proveravaju zdrastveno stanje pasa, tako da je sve organizovano na najbolji mogući način da psi mogu da rade ono što najviše vole, a to je da TRČE!

U ovakvim trkama najbitnije je imati pse kojima prosto duh ne klone i koji su uvek spremni kao čigre da nastave put i na taj način motivišu i druge pse u timu da nastave trku. Što imate više takvih pasa veće su vam i šanse da pobedite. Nakon par sati o ovoj predivnoj i veoma inteligentnoj rasi pasa moj fotograf i ja smo nastavili da otkrivamo lepote Laponije pa smo posebnim biciklima otišli malo u brda i da se i mi malo razmrdamo kao naši preslatki četvoronožni prijatelji!

Moram priznati da neko vreme nisam bio fizički aktivan, iako sam kao mali stalno vozio bicikl po planini jer je moj otac insistirao da se u zdravom telu, krije i zdravi duh koji se mora redovno trenirati. Zbog toga su moji deda, baba i otac rešili da kupe kuću na planini da bi kod moje sestre i moje malenkosti pridigli svest o značaju sporta i zdravog planinskog vazduha.

Otac i dalje rekreativno vozi bicikl po planini, dok smo moja sestra i ja rešili da to zamenimo gradskim prevozom! Što bi rekla moja baba “džaba vam sve momci, misija vam je načisto propala!”. Nakon par godina mali Marko je opet seo na bicikl i uz pomoć Johannes-a, momka koji je jedan od osnivača Roll Outdoors mini kompanije koja svim posetiocima omogućava da na malo drugačiji način probude svoj avanturistički duh i da sa biciklima nove generacije koji imaju motore lakše savladate prepreke i uživate u prirodi Laponije.

Dragi moji pustolovi, došli smo do kraja ovog prvog specijalnog posta iz Laponije koji ne bi bio moguć bez nesebične pomoći Turističke organizacije grada Rovaniemi i Arctic Light Hotela u kojem smo imali osećaj kao da smo kod svoje kuće. Moram priznati da su nas malo razmazili Frazer čokoladama, ali to im ne mogu zameriti. Izgleda da je to uticalo na kvalitet našeg rada jer smo bili motivisani! Vreme uvek proleti kada se čovek lepo zabavlja! Čovek je bogat u duši ako je uspeo da istraži svet i meni je drago da uvek uspem da pronađem partnere mojih projekata koji mi pomažu da otkrijem svet na jedan sasvim drugačiji način.

Kako se vama dopala ova moja priča o ovom neobičnom delu Finske? Da li ste imali priliku do sada da posetite Finsku? Za par dana nastavljamo našu avanturu po Finskoj, pokazaću vam kako možete na pametan način iskoristiti vreme u Rovaniemi-ju, a do tada budite mi pozdravljeni!

Ako imate neko pitanje, komentar, sugestiju ili poruku za mene možete mi napisati dole u komentarima. Naravno, kao i do sad uvek me možete kontaktirati putem maila ili društvenih mreža i to možete pronaći na stranici KONTAKT. Vidimo se na istom mestu za par dana, sa nekom novom pričom!

Blogerski pozdrav,

Mr.M

Ovaj post je sponzorisan od strane Turističke organizacije grada Rovaniemi i ostalih partnera ovog projekta kao što su nacionalna avio kompanija Finnair, Arctic Light Hotel, Bearhill Husky odgajivačnice i Roll Outdoors kompanije. Takođe ovim putem želim da se zahvalim mojim prijateljima iz kompanije Sony koji su omogućili da uživate u ovim prelepim slikama koje su izrađene uz pomoć fotoaparata Alpha 7r Mark II i objektiva Sony FE 24-70 mm iz posebne serije G Master.

SHARE THIS POST

Pisma sa Malte: Poslednji modni krug u Valeti

Dragi moji ljubitelji mode, dobro došli u moj novi post. Nadam ste da ste dobro i da se lepo odmarate negde i uživate u suncu. Zašto spominjem sunce? U prethodnim postovima sam se redovno žalio na vrućine i molio Boga da više prestanu i onda sam došao u svoj drugi dom – Berlin…

Izgleda da je Sunce u Nemačkoj zagubilo svoj plan i program pa ovde trenutno vlada sumorno i kišno vreme, pa na ulicama više viđam ljude obučene u neke jesenje odevne kombinacije. Nikada ne bih rekao da je jul mesec, kao što sam rekao Sunce je ovde zagubilo svoj kalendar!

Dobro, da ne bude kako se stalno žalim, bar da završim ovu seriju postova sa Malte kako dolikuje – u lepom i razdraganom raspoloženju!

Da, dobro ste pročitali došli smo i do kraja ovog specijalnog serijala postova sa Malte i ovo mi je sedmi, a ujedno i poslednji post iz ove serije. Nadam se da ste naučili nešto novo o ovoj predivnoj ostrvskoj zemlji. Potrudio sam se da vam prikažem Maltu u mojim očima i usput da pomognem mojim pustolovima da se mogu lakše snaći na ovom ostrvu.

Kroz ovu posebnu seriju postova, zajedno smo prošetali ulicama Valete i neobičnog gradića Mdina i videli smo neke neverovatne prirodne lepote Malte. Bilo je to jedno divno putovanje i mali Marko je ispunio još jedan svoj san.

Modnu kombinaciju koju imate prilike da vidite na slikama u ovom postu sam nosio tokom moje poslednje večeri Nedelje Mode na Malti. Ovaj događaj je trajao do kraja maja, ali sam ja zbog svojih obaveza boravio na Malti nešto malo kraće.

Poslednji dan u Valeti mi je prosto proleteo, valjda je to uvek tako na putovanjima, vreme proleti k’o dlanom o dlan, narednog dana žalite jer je došlo vreme da se ide kući, posle ste umorni od puta i tako svaki put kada se vratimo sa nekog lepog putovanja.

Ja sam odlučio da obučem svoje bež pantalone, da, da znam… Mnogo su svetle, vrlo osetljive i moraš da paziš svaki put gde ćeš da sedneš, ali… sve za lepotu! 😀

Taj poslednji dan u Valeti će mi ostati u pamćenju jer sam pre svakog sedanja uvek prvo morao da izvidim površinu, pa izvadim elegantno kesu i sednem na nju. To je cena koju sam morao platiti isključivo zbog lepih slika!

Na kraju ove modne “bitke”, mali Marko je izašao kao pobednik jer nisam isprljao pantalone, a bogami moram vam priznati da vam nošenje odeće svetlijih boja može pomoći u skidanju kilograma.

Nećete poželeti da priđete sladoledu ili drugim đakonijama koje mogu da vam upropaste odeću, tako da ćete vremenom izgubiti volju za slatkišima. Sada polako počinjem da razumem Italijane i Francuze jer oni stalno nose odeću svetlijih tonova. Mislim da smo konačno otkrili njihovu najveću tajnu! Posle ljudi kažu kako moda nije edukativna!

Mnogi od vas su me na Instagramu i Facebooku pitali o ovom teget blejzeru, tako da sam raspitao i mogu vam konačno odgovoriti na neka najčešće postavljana pitanja. Prvo, u pitanju je brend Zara, nova kolekcija proleće – leto 2019/20 i trenutno ga možete kupiti na sniženju. Pošto se polako bliži finalno sniženje, cena ovog blejzera se menja pa nije zahvalno sada objaviti njegovu tačnu cenu. Blejzer možete kupiti i u Srbiji, nisam gledao tačno, ali mislim da ga možete kupiti putem njihove online aplikacije za kupovinu.

Što se tiče ostalih komada, neki su noviji, drugi su već duže vreme u mom garderoberu, pa ste do sada imali priliku da ih vidite i u drugim postovima.

Dragi moji ljubitelji mode, došli smo do kraja ovog poslednjeg specijalnog modnog posta sa Malte, koji ne bi bio moguć bez nesebične pomoći Turističke organizacije Republike Malte. Vreme uvek proleti kada se čovek lepo zabavlja! Čovek je bogat u duši ako je uspeo da istraži svet i meni je drago da uvek uspem da pronađem partnere mojih projekata koji mi pomažu da otkrijem svet na jedan sasvim drugačiji način.

OUTFIT

Blejzer: Zara

Pantalone: Seventy

Majica: Loro Piana

Patike: Saint Laurent

Kako se vama dopala ovaj moja modna kombinacija? Da li ste imali priliku do sada da posetite Maltu? Za par dana nastavljamo našu avanturu po Evropi, vodim vas u Laponiju, srce Finske gde živi najvoljeniji deka na svetu, a do tada budite mi pozdravljeni!

Ako imate neko pitanje, komentar, sugestiju ili poruku za mene možete mi napisati dole u komentarima. Naravno, kao i do sad uvek me možete kontaktirati putem maila ili društvenih mreža i to možete pronaći na stranici KONTAKT. Vidimo se na istom mestu za par dana, sa nekom novom pričom!

Blogerski pozdrav,

Mr.M

P.S. Ako želite da saznate nešto više mojoj avanturi na Malti, pročitajte i moje prethodne postove:

  1. Pisma sa Malte: Biser Mediterana koji nikog ne ostavlja ravnodušnim… (putopis)
  2. Pisma sa Malte:Mdina, magični grad tišine… (putopis)
  3. Pisma sa Malte: Valeta, rajski grad koji je nastao za sedam dana (putopis)
  4. Pisma sa Malte: Leto je uvek u modi! (modni outfit post)
  5. Pisma sa Malte: Gozo, prirodna oaza sreće i mira (putopis)
  6. Pisma sa Malte: Mala modna letnja rapsodija u Valeti (modni outfit post)

Ovaj post je sponzorisan od strane Nacionalne turističke organizacije Republike Malte i ostalih partnera ovog projekta koje ću spomenuti u narednim postovima o Malti. Takođe ovim putem želim da se zahvalim mojim prijateljima iz kompanije Loro Piana i Seventy na divnoj saradnji i Sony koji su omogućili da uživate u ovim prelepim slikama koje su izrađene uz pomoć fotoaparata Alpha 7r Mark II i objektiva Sony FE 24-70 mm iz posebne serije G Master.

SHARE THIS POST

Razglednica sa Sardinije: Kaljari, kosmopolitski grad sa dušom!

Dragi moji pustolovi, kako ste mi danas? Nadam se da ste spremni za novu avanturu jer vas posle Malte vodim u “komšiluk” – Sardiniju. Današnji post biće posvećen glavnom gradu ovog neobičnog italijanskog ostrva – Kaljari, gde sam imao priliku da provedem nekoliko dana.

Pre nego što počnem sa današnjim postom želeo bih da se zahvalim organizatorima ovog putovanja – Regionalnoj Turističkoj Organizaciji Sardinije koja inače pripada Nacionalnoj Turističkoj organizaciji Republike Italije. Bez njihove pomoći ovaj post ne bi ugledao svetlost dana i ne bih imao prilike da sa svima vama danas podelim svoje utiske i lepote ovog zanimljivog gradića.

Kada se pomisli na ostrvski turizam u Italiji, obično ljudi pomisle na Siciliju. Ono što ljudi uglavno zaborave je prelepi biser Mediterana – Sardinija. Uvek se postavljalo ono čuveno pitanje koje je ostrvo lepše i zbog čega. Odgovor na to pitanje je teško dati jer sve zavisi od ličnih želja i preferencija putnika. Neki kažu da je Sicilija bolja jer ima više sadržaja i da je Palermo značajno razvijeniji grad, dok sa druge strane za Sardiniju putnici kažu da ima mnogo lepše plaže i da dragulj Sardinije – Kaljari, takođe može da se pohvalim bogatim turističkim sadržajem i da jednako može parirati Palermu.

To je borba koja će uvek biti aktuelna, ali moj savet vam je da posetite oba ostrva i da sami osetite razliku. Ja sam imao priliku da posetim oba ostrva i lično smatram da je Sardinija bolja jer ima više prirodnih lepota i ako želite da sebi obezbedite pravi odmor bez gužve, trke i frke da svoje letovanje provedete na Sardiniji.

Kaljari (na sardinskom jeziku: Casteddu) je glavni, a ujedno i najveći grad na ostrvu. Ako bismo kojim slučajem želeli da prevedemo njegovo značenje sa sardinskog jezika, njegov prevod je izuzetno jednostavan – DVORAC. Kaljari ima oko 160.000 stanovnika, dok ako uzmemo u obzir celu metropolitsku oblast sa ostalim okolnim 16 opština onda se ovaj grad može pohvaliti sa skoro 450.000 stanovnika. Kaljari se inače nalazi na 26. mestu po veličini u celoj Italiji i najveći je grad na Sardiniji.

Naravno, ovaj put sam se potrudio da saznam neke zanimljive istorijske činjenice. Kaljari je drevni grad sa dugom istorijom, doživeo je vladavinu nekoliko civilizacija. U temeljima zgrada današnjeg modernog grada postoje dokazi koji potvrđuju tvrdnju naučnika i istoričara da je prvo ljudsko naseljavanje ovog dela Italije počelo pre nekih pet hiljada godina, od neolita pa do danas.

Istorijski lokaliteti koji uključuju i praistorijsku kuću Domus de Janas, veliku nekropolu (groblje) iz Kartagine, amfiteatar iz rimske ere, vizantijsku baziliku, tri tornja iz doba Pize i snažan sistem utvrđenja koji je učinio grad jezgrom španskog Habsburga u zapadnom Sredozemnom moru. Glavne prirodne lepote su zaklonjena luka u Kaljariju, snažno utvrđenje Castel di Castro, moderni Casteddu (Kaljari).

Kaljari je bio glavni grad Kraljevine Sardinije od 1324. do 1848. godine, kada je Torino postao zvanična prestonica kraljevine (koja je 1861. postala Kraljevina Italija). Danas je grad regionalni kulturni, obrazovni, politički i umetnički centar, poznat po svojoj raznovrsnoj secesijskoj arhitekturi i nekoliko spomenika. Takođe je poznat kao ekonomsko i industrijsko čvorište Sardinije, koje ima jednu od najvećih luka na Sredozemnom moru i međunarodni aerodrom.

Tokom Drugog svetskog rata saveznici su u februaru 1943. godine bombardovali Kaljari. Kako bi pobegli od opasnosti od bombardovanja i teških životnih uslova, mnogi ljudi su evakuisani iz grada. Nakon rata, utvrđeni su veliki gubici ljudskih života, a oko 80% zgrada je oštećeno. Grad je dobio zlatnu medalju vojne hrabrosti.

Nakon primirja sa saveznicima u septembru 1943. godine, nemačka vojska preuzela je kontrolu nad Kaljarijem i ostrvom, ali se ubrzo mirno povukla kako bi ojačala svoje položaje u kontinentalnoj Italiji. Američka vojska je tada preuzela kontrolu nad Kaljarijem. Nakon rata, broj stanovnika ovog živopisnog grada je ponovo počeo da raste i izgrađeni su brojni objekti.

Izdvojiću neke posebne informacije koje biste trebali da znate ako se uputite na Sardiniju. Međunarodni aerodrom se nalazi u blizini grada, do samog centra grada možete stići vozom za samo 5 minuta i cena karte po smeru je 1,30 evra. Takođe, u samom centru grada postoji samoposluga na samom trgu u kojem su cene namirnica najjeftinije u Italiji.

Grad je moguće obići peške i od glavnog trga do obale mora možete stići brzo i jednostavno jer je sve relativno blizu i nije potrebno koristiti javni prevoz. Naravno, ako želite da idete na plažu potrebno je koristiti usluge javnog prevoza jer one nisu u neposrednoj blizini grada.

Katedrala u Kaljariju je rimokatolička katedrala posvećena Devici Mariji i Svetoj Ceciliji. To je sedište nadbiskupa Kaljarija.

Crkva je sagrađena u 13. veku, dobivši status katedrale 1258. godine. U 17. i 18. veku, katedrala je obnovljena. Tridesetih godina 20. veka konačno je dobila fasadu koju danas imamo priliku da vidimo, u neoromaničkom stilu, inspirisanu katedralom u Pizi.

Dragi moji pustolovi, došli smo do kraja ovog specijalnog posta sa Sardinije, koji ne bi bio moguć bez nesebične pomoći Regionalne Turističke Organizacije Sardinije. Vreme uvek proleti kada se čovek lepo zabavlja! Čovek je bogat u duši ako je uspeo da istraži svet i meni je drago da uvek uspem da pronađem partnere mojih projekata koji mi pomažu da otkrijem svet na jedan sasvim drugačiji način.

Kako se vama dopala ova moja priča o ovom neobičnom ostrvu? Da li ste imali priliku do sada da posetite Sardiniju? Za par dana nastavljamo našu avanturu po Evropi, pokazaću vam moju poslednju odevnu kombinaciju koju sam nosio na Nedelji Mode na Malti, a do tada budite mi pozdravljeni!

Ako imate neko pitanje, komentar, sugestiju ili poruku za mene možete mi napisati dole u komentarima. Naravno, kao i do sad uvek me možete kontaktirati putem maila ili društvenih mreža i to možete pronaći na stranici KONTAKT. Vidimo se na istom mestu za par dana, sa nekom novom pričom!

Blogerski pozdrav,

Mr.M

Ovaj post je sponzorisan od strane Regionalne Turističke Organizacije Sardinije i ostalih partnera ovog projekta. Takođe ovim putem želim da se zahvalim mojim prijateljima iz kompanije Sony koji su omogućili da uživate u ovim prelepim slikama koje su izrađene uz pomoć fotoaparata Alpha 7r Mark II i objektiva Sony FE 24-70 mm iz posebne serije G Master.
SHARE THIS POST

Pisma sa Malte: Mala modna letnja rapsodija u Valeti

Dragi moji pustolovi, dobro došli u moj novi post. Nadam se da ste dobro i da se polako spremate za godišnji odmor jer znam da su obično jul i avgust mesec period koji ljudi koriste za godišnji odmor, malo srede misli i opuste se sa svojom porodicom i prijateljima. Nadam se da ste uplatili neko lepo letovanje, nije bitna destinacija već čovek prosto da promeni svoju sredinu bar na kratko. Zato su putovanja odličan način da se čovek opusti, sredi svoje misli i napuni baterije za nove radne pobede.

Pre nego što počnem sa mojim današnjim postom želeo bih da se još jednom zahvalim Nacionalnoj turističkoj organizaciji Republike Malte na pozivu i što sam imao priliku da prisustvujem na jednoj izuzetno važnoj modnoj manifestaciji kao što je to Nedelja Mode na Malti.

Danas nastavljamo moju “modnu” avanturu na Malti i pokazaću vam moju odevnu kombinaciju koju sam nosio tokom drugog dana na Nedelji Mode na Malti. Kada idete na more ili u primorske krajeve u većini slučajeva u svojoj glavi zamišljate da će vaš kupaći kostim (za žene), pa čak i šorc (za nas muškarce) biti jarkih boja. Naravno i ja sam ljubitelj vedrih boja, ali sam odlučio pošto je u pitanju formalan, važan događaj da moram imati i ja svoj “crni” momenat.

Obukao sam svoje crne pantalone, koje hvala Bogu izdužuju bar malo moje noge jer inače pripadam onoj grupi muškaraca koji imaju vizuelno duži gornji deo tela tj. trup od donjih ekstremiteta, čitaj to kao u fazonu nije mi majka priroda dala duže noge! 😀

Dobro pošto sam vremenom naučio da kamufliram svoje nedostatke i usput postao i ponosan na iste i ovaj put sam bio ponosan na sebe što sam uspeo da budem na visini zadatka. Moram priznati da sam totalno neočekivano zbog ovog outfita dobio nagradu za najbolje obučenu ličnost, stvarno to nisam očekivao.

Neko bi rekao, “pih to je samo nagrada, gde su pare?!”, ja mogu samo reći nema tih para koje bi meni to veče dale pružile veću satisfakciju, nego nagrada što sam uspeo da bar na 5 minuta izgledam lepo. Naravno, za moj prirodan izgled bila je zaslužna divna temperatura od 35 stepeni gde sam imao mogućnosti da razmišljam u trenucima bunila o svojim dosadašnjim greškama u životu i usput da dobijem onaj čuveni efekat “mokre” kose za koji se ispostavilo da mi ne stoji loše.

Slikanje u lepoj garderobi na 35+ stepeni je samo rezervisano za ljude koji su tu poslednji dan na svom putovanju ili za nas blogere koji su naučili da se slikamo na -10 u džemperu ili da se kuvamo na 40 stepeni, valjda sve to ide u rok službe što obično vole da kažu naši stari.

Zamislite kada se moj jadan aparat ugasio uz poruku da je potrebno ohladiti sistem, možete zamisliti koliko je meni falilo da se bacim u onu vodu iako ne znam da plivam… Moje muke, niko ne zna! 😀

Sliku koju imate prilike da vidite iznad je nastala nakon što smo napravili jednu slatku, osežavajuću pauzu gde smo moj fotograf i ja pojeli po koju kuglu sladoleda, onda je mali Marko sa osmehom mogao da nastavi fotografisanje. (naravno efekat sreće je prestao nakon pola sata…)

Komadi ovog outfita vam nisu poznati jer sam se potrudio da uz pomoć mojih prijatelja iz kompanije Loro Piana i Seventy napravimo zanimljivu kombinaciju koja je na kraju i dobila nagradu. Do sada sam dobio par nagrada za moj rad na blogu, ali moram priznati da mi je ovo jedna od najdražih… Sad će mi moja majka reći: “Marko, sine mnogo si ti napredovao od one svoje nagrade Mistera lepote koju sam dobio još u osnovnoj školi kada smo bili na eskurziji na planini Rudnik!” (sa sve njenim posebnim tonom pun majčinskog ponosa kakvu je lepotu rodila! :D) Majka k’o majka!

Dragi moji pustolovi i ljubitelji mode, došli smo do kraja ovog specijalnog modnog posta sa Malte, koji ne bi bio moguć bez nesebične pomoći Turističke organizacije Republike Malte. Vreme uvek proleti kada se čovek lepo zabavlja! Čovek je bogat u duši ako je uspeo da istraži svet i meni je drago da uvek uspem da pronađem partnere mojih projekata koji mi pomažu da otkrijem svet na jedan sasvim drugačiji način.

OUTFIT

Majica: Seventy

Pantalone: Loro Piana

Ranac: Louis Vuitton

Patike: Loro Piana

Kako se vama dopala ovaj moja modna kombinacija? Da li ste imali priliku do sada da posetite Maltu? Za par dana nastavljamo našu avanturu po Evropi, vodim vas na Sardiniju i ostajem vam dužan još jednu modnu priču sa Malte sa kojom ćemo i zvanično završiti naš serijal postova o Malti, a do tada budite mi pozdravljeni!

Ako imate neko pitanje, komentar, sugestiju ili poruku za mene možete mi napisati dole u komentarima. Naravno, kao i do sad uvek me možete kontaktirati putem maila ili društvenih mreža i to možete pronaći na stranici KONTAKT. Vidimo se na istom mestu za par dana, sa nekom novom pričom!

Blogerski pozdrav,

Mr.M

P.S. Ako želite da saznate nešto više mojoj avanturi na Malti, pročitajte i moje prethodne postove:

  1. Pisma sa Malte: Biser Mediterana koji nikog ne ostavlja ravnodušnim… (putopis)
  2. Pisma sa Malte:Mdina, magični grad tišine… (putopis)
  3. Pisma sa Malte: Valeta, rajski grad koji je nastao za sedam dana (putopis)
  4. Pisma sa Malte: Leto je uvek u modi! (modni outfit post)
  5. Pisma sa Malte: Gozo, prirodna oaza sreće i mira (putopis)
Ovaj post je sponzorisan od strane Nacionalne turističke organizacije Republike Malte i ostalih partnera ovog projekta koje ću spomenuti u narednim postovima o Malti. Takođe ovim putem želim da se zahvalim mojim prijateljima iz kompanije Loro Piana i Seventy na divnoj saradnji i Sony koji su omogućili da uživate u ovim prelepim slikama koje su izrađene uz pomoć fotoaparata Alpha 7r Mark II i objektiva Sony FE 24-70 mm iz posebne serije G Master.
SHARE THIS POST

Pisma sa Malte: Gozo, prirodna oaza sreće i mira

Dragi moji pustolovi, dobro došli u još jedan novi putopis sa Malte. Ova serija postova sa Malte je bila jedna od najdužih koje sam radio do sad, ali ujedno i jedno interesantno iskustvo. Sigurno ne biste očekivali od jedne osobe koja se plaši vode i ne zna da pliva, pritom da ima izuzetno osetljivu kožu pa se štiti od sunca kako ume i zna, da i pored svega toga obožava primorska mesta. Upravo ta osoba koju sam opisao u prethodnoj rečenici od a do š je ustvari moja malenkost, koja je bila oduševljena Maltom i godinama sam planirao da odem tamo, ali dobro želja mi se na kraju i ostvarila.

Danas vas vodim u netaknutu oazu prirode i mira, koja se nalazi nedaleko od ostrva Malte. Pre nego što počnem sa današnjim postom želeo bih da se zahvalim timu iz Turističke organizacije Republike Malte koji se maksimalno potrudio da mi dočara Maltu na najbolji mogući način i što sam bio u prilici da osetim sve lepote ovog divnog rajskog ostrva na Mediteranu. Još jednom veliko hvala!

Gozo je ostrvo malteškog arhipelaga u Sredozemnom moru, ostrvo pripada Republici Malta. Posle Malte, to je drugo po veličini ostrvo u arhipelagu. U odnosu na jugoistočnog “suseda”, Gozo je ruralniji i poznat po svojim slikovitim brdima, koji čine reljef ovog živopisnog ostrva.

Ostrvo Gozo je odavno povezano sa ostrvom Ogygijom, domovinom nimfe Kalipso u Homerovoj Odiseji. U toj priči, Calypso, poseduje velike natprirodne moći, smrtno je zaljubljena u Odiseja, drži ga zarobljenim nekoliko godina, dok ga konačno ne oslobodi da nastavi svoj put kući.

Od marta 2015. godine, na ovom ostrvu živi skoro 40.000 stanovnika, a njegovi stanovnici su poznati kao Gozitani (na malteškom jeziku: Għawdxin). Gozo poseduje izuzetno kulturno i prirodno bogatsko koje je od istorijskog značaja kao što su hramovi Džgantija, koji su, zajedno s ostalim megalitskim hramovima Malte, među najstarijim prirodnim postojećim strukturama na svetu.

Ostrvo je ruralnog karaktera i u odnosu na Maltu nije toliko razvijeno i nije urbanog karaktera. Poznato je po Azurnom prozoru (prirodni luk od sedimentnih stena), prirodnom luku koji je bio izvanredno remek-delo prirode, koje je nažalost uništeno 2017. godine zbog prirodne katastrofe. Ostrvo ima druge značajne prirodne osobine, uključujući Unutrašnje More (lagunu) i Wied il-Mielaħ (prirodni luk od sedimentnih stena).

Na ostrvu ima mnogo plaža, kao i primorska odmarališta koja su popularna i kod meštana i kod turista, a najpopularniji su Marsalforn i Xlendi. Gozo se smatra jednom od najboljih ronilačkih destinacija na Mediteranu i najbolji prirodni centar za sportove na vodi.

Naravno kao i uvek, potrudio sam se da saznam neke zanimljive činjenica o ovom neobičnom ostrvu. Gozo je bio naseljen od 5000. godine pre nove ere, kada su farmeri iz obližnje Sicilije naselili ostrvo. Zbog zanimljivog otkrića slične keramike koja potiče iz Gār Dalam faze, smatra se da su prvi naseljinici ovog ostrva bili iz područja Agrigenta, međutim trenutno nije poznato odakle su došli poljoprivrednici sa Sicilije. Smatra se da su pre živeli u pećinama na periferiji prostora današnjeg mesta na Gozu – San Lawrenz.

Gozo je bio važno mesto za kulturnu evoluciju, a za vreme neolita izgrađeni su hramovi Džgantija, koji spadaju među najstarije samostojeće prirodne strukture na svetu, kao i najstarije verske objekte na svijetu. Ime hrama je na malteškom jeziku, zbog “pripadnosti divovima”, jer legenda u malteškom i gozitanskom folkloru kaže da su hramove gradili divovi.

Još jedno važno malteško arheološko nalazište na Gozu, koje datira iz neolitskog perioda, je kameni krug Xagra. Takođe, nepotvrđeni mitovi koji su se prenosili generacijama sa kolena na koleno i neki drevni grčki istoričari (posebno Euhemerus i Callimachus) tvrde da je Gozo ostrvo koje je Homer opisao kao ostrvo Ogygia, dom prelepe nimfe Kalipso.

Gozo su zauzeli Kartaginjani, koji su podigli hram u Astarte na ostrvu. Smatra se da je ostrvo pripojeno Velikom Rimskom carstvu oko 218. godine pre nove ere, gde su se kovale i prve bronzane kovanice u 1. veku pre nove ere. Na njima je glava Astarte u obliku polumeseca i ratnikom, zvezdom i legendom Gaulitn.

U julu 1551. Osmanlije pod vođstvom Sinan pašom i Dragutom napali su i opustošili Gozo i zarobili većinu stanovnika, oko 5.000, koje su nasilno odveli u Libiju. Ostrvo Gozo je ponovo naseljeno između 1565. i 1580. godine od strane ljudi sa Malte, period kada je Malta bila pod rukovodstvom Reda Malteških vitezova.

Istorija Goza je snažno povezana sa istorijom Malte, budući da je ostrvom Gozo kroz istoriju vladala Malta, sa kratkim periodom autonomije nakon ustanka protiv francuskih snaga nakon Napoleonovog osvajanja Malte, između 28. oktobra 1798. godine. i 20. avgusta 1801. godine.

Kako možete doći do ostrva Gozo sa Malte?

Turisti i lokalno stanovništvo mogu doći do ostrva trajektom. Postoje redovni svakodnevni polasci između luke Mġarr na Gozu i Keirkewwa na severozapadnoj obali Malte. Polasci su raspoređeni tako da na svakih 45 minuta tokom letnjeg perioda i tokom zime možete uživati u lepotama ostrva Gozo. Vožnja trajektom traje oko 30 minuta u svakom smeru. Uslugu koriste putnici (lokalno stanovništvo, uključujući studente Gozitana koji studiraju na Univerzitetu Malta i turisti), a koristi se i za prevoz robe između ostrva.

Krajem 20. veka napravljen je nacrt predloga za izgradnju specijalnog podvodnog tunela između Malte i Goza. Nakon nekog vremena sprovedeno je istraživanje izvodljivosti projekta gde se došlo do zaključka da je izgradnja tunela između ova dva ostrva moguća, ali bi imala negativan uticaj na okolinu. Naravno, taj projekat bi omogućio da ljudi mogu da kada požele odu i posete ostrvo, ali bi sa druge strane Gozo možda izgubio i ono najvrednije – prirodnu lepotu. Videćemo šta će biti, siguran sam da će njihovi čelnici doneti odgovarajuću odluku koja bi doprinela očuvanju ovog prirodnog blaga.

Dragi moji pustolovi, došli smo do kraja ovog petog specijalnog posta sa Malte, koji ne bi bio moguć bez nesebične pomoći Turističke organizacije Republike Malte. Vreme uvek proleti kada se čovek lepo zabavlja! Čovek je bogat u duši ako je uspeo da istraži svet i meni je drago da uvek uspem da pronađem partnere mojih projekata koji mi pomažu da otkrijem svet na jedan sasvim drugačiji način.


Kako se vama dopala ova moja priča o ovom neobičnom ostrvu Gozo? Da li ste imali priliku do sada da posetite Maltu? Za par dana nastavljamo našu avanturu po Malti, pokazaću vam dve moje preostale odevne kombinacije i neke moje dogodovštine sa Nedelje mode, a do tada budite mi pozdravljeni!

Ako imate neko pitanje, komentar, sugestiju ili poruku za mene možete mi napisati dole u komentarima. Naravno, kao i do sad uvek me možete kontaktirati putem maila ili društvenih mreža i to možete pronaći na stranici KONTAKT. Vidimo se na istom mestu za par dana, sa nekom novom pričom!

Blogerski pozdrav,

Mr.M

P.S. Ako želite da saznate nešto više o Malti, pročitajte i moje prethodne postove:

  1. Pisma sa Malte: Biser Mediterana koji nikog ne ostavlja ravnodušnim… (putopis)
  2. Pisma sa Malte:Mdina, magični grad tišine… (putopis)
  3. Pisma sa Malte: Valeta, rajski grad koji je nastao za sedam dana (putopis)
  4. Pisma sa Malte: Leto je uvek u modi! (modni outfit post)

Ovaj post je sponzorisan od strane Nacionalne turističke organizacije Republike Malte i ostalih partnera ovog projekta koje ću spomenuti u narednim postovima o Malti. Takođe ovim putem želim da se zahvalim mojim prijateljima iz kompanije Sony koji su omogućili da uživate u ovim prelepim slikama koje su izrađene uz pomoć fotoaparata Alpha 7r Mark II i objektiva Sony FE 24-70 mm iz posebne serije G Master.
SHARE THIS POST

Pisma sa Malte: Leto je uvek u modi!

Dragi moji, dobro mi došli! Kako ste mi danas? Dobro priznajem više je postalo dosadno da kukam kako je pakleno vruće, ipak su to letnje temperature koje ćemo svi mi nekako pregurati. Danas sam rešio da podelim sa svima vama moj prvi modni outfit post sa Malte i ujedno da vam pokažem moju prvu odevnu kombinaciju koju sam nosio na otvaranju Nedelje mode u Valeti, Malta.

Pre nego što počnem želeo bih da se zahvalim mojim prijateljima iz Nacionalne turističke organizacije Republike Malte na srdačnom pozivu. Bilo mi je zadovoljstvo da upoznam Maltu iz jednog potpuno drugog ugla i da pored čuvenih priča o vitezovima, shvatim da je Malta jedna neobična destinacija koja je usput i sa modnog aspekta zemlja u razvoju.

Nakon što smo završili sa obilaskom jednog dela ostrva, prema planu i programu mali Marko je trebao da ode na otvaranje najvećeg modnog dešavanja na Malti – Nedelja Mode. Ovaj događaj je veoma važan za Maltežane, to su dani kada Malta oživi i kada ljudi izađu napolje da se druže i pokažu neke modne komade za koje možda ne bi nosili svakodnevno. To je ujedno i cilj ovih dešavanja, da se poigrate sa umetnošću i da pokažete neki svoj lični pečat.

Ja sam odlučio da ostanem dosledan svom “dosadnom” elegatnom stilu pa sam odlučio da ponesem na sebi neki tipični mornarski stil. Siguran sam da se pitate o čemu sad ovaj Marko priča?! Mornarski stil se svodi na tri osnovne boje to su teget, bela i crvena boja. Tu su neizbežne i pruge, koje su na neki način zaštitni znak ovog stila. Inače pravilo je da su pruge horizontalne, ali pošto je u mom životu sve drugačije ja sam rešio i pruge da “obrnem”!

“Sve bi seke ljubile mornare…” to je čuvena pesma grupe Magazin, pa sam hteo i ja da okušam svoju sreću! Bilo je tamo na tvrđavi Elmo dosta lepih seki, ali me ni jedna nije poljubila, ipak su seke došle da pokažu nove modne kombinacije… Ok, možda neki drugi put.

Kada sam već spomenuo tvrđavu Elmo, to je jedan od najvećih ratnih muzeja na otvorenom na Malti koji je od velikog istorijskog i kulturnog značaja za Maltu. Nedelja Mode je ove godine bila podržana od strane Turističke organizacije Malte i drugih velikih kompanija i hteli su da spoje istoriju sa modom. Ko je gledao moje priče (storije) na Instagramu video je lepotu kreacija raznih modnih kreatora. Mislim da će mi ostati ovaj događaj u mom sećanju zbog neverovatne lokacije, mirisa mora, predivnog pogleda i zanimljiv kreacija koje su sa velikom ljubavlju spremili brendovi i modni dizajneri.

Iskren da budem nisam planirao da naočare budu deo ove odevne kombinacije, ali su mi dobro došle zbog sunca. Dok sam čekao specijalnu večeru u čast otvaranja Nedelje Mode, odlučio sam da prekratim vreme i da napravim slike za ovaj outfit. Prošetao sam Valetom, utvrdio naučeno gradivo koje sam tog dana naučio o ovom neobičnom gradu.

Prešao sam uzduž i popreko ulice Valete, uživao u pogledu. Malo su mi noge bile natekle od napora i obilaska gradova, ali sam stoički izdržao i uspeo da prošetam Valetom i posle odem na otvaranje Nedelje Mode i da vidim prve revije.

Nekada moj život nije Instagram, ali se trudim da ga ulepšam bar zbog sebe da bih imao snage da nastavim dalje. Možda sam tog dana pojeo nešto sto nisam trebao, možda sam imao zdrastvene probleme posle, možda sam čak i povratio zbog nadmorske visine, ali uvek postoje oni ljudima kojima je mnogo gore u životu.

Ja se uvek trudim da svoj posao uradim što je moguće profesionalnije, na trostruko zadovoljstvo. Prvo da ljudi koji redovno čitaju i prate moj sadržaj uvide neku vrednost i ličnu korisnost mog rada, da moji klijenti budu zadovoljni i ja da budem srećan što imam priliku da svoju ljubav prema pisanju pretvorim u lep posao koji ima svoje prednosti i mane, ali ga ja istinski od srca obožavam.

Moja ljubav prema modi i putovanjima nema granica, meni je svejedno gde će me moj put odvesti, ali bitno mi je da ću imati neke lepe uspomene i priče koje mogu podeliti sa svima vama.

Za ove divne fotografije se pobrinuo moj najbolji fotograf uz dobru opremu i zahvalan sam što imam divne prijatelje bloga koji su verovali u mene i moj rad i samim tim mi pomogli da se usavršim i da mogu uvek sa vama da podelim svoje uspomene u najboljem mogućem kvalitetu slike i rezoluciji. Ovaj put smo dobili pojačanje, pa je moj fotoaparat dobio novo “oko”, objektiv iz specijalne Sony serije objektiva za profesionalne fotografe G Master i nadam se da ćete sad uživati u još boljem kvalitetu fotografija. Još jednom hvala na ovako divnom poklonu!

Dragi moji pustolovi i ljubitelji mode, došli smo do kraja ovog specijalnog modnog posta sa Malte, koji ne bi bio moguć bez nesebične pomoći Turističke organizacije Republike Malte. Vreme uvek proleti kada se čovek lepo zabavlja! Čovek je bogat u duši ako je uspeo da istraži svet i meni je drago da uvek uspem da pronađem partnere mojih projekata koji mi pomažu da otkrijem svet na jedan sasvim drugačiji način.

OUTFIT

Košulja: Zara

Pantalone: Burberry

Naočare: Salvatore Ferragamo

Patike: Saint Laurent

Kako se vama dopala ovaj moja mediteranska modna kombinacija? Da li ste imali priliku do sada da posetite Maltu? Za par dana nastavljamo našu avanturu po Malti, vodim vas ostrvo Gozo, a do tada budite mi pozdravljeni!

Ako imate neko pitanje, komentar, sugestiju ili poruku za mene možete mi napisati dole u komentarima. Naravno, kao i do sad uvek me možete kontaktirati putem maila ili društvenih mreža i to možete pronaći na stranici KONTAKT. Vidimo se na istom mestu za par dana, sa nekom novom pričom!

Blogerski pozdrav,

Mr.M

Ovaj post je sponzorisan od strane Nacionalne turističke organizacije Republike Malte i ostalih partnera ovog projekta koje ću spomenuti u narednim postovima o Malti. Takođe ovim putem želim da se zahvalim mojim prijateljima iz kompanije Burberry na divnoj saradnji i Sony koji su omogućili da uživate u ovim prelepim slikama koje su izrađene uz pomoć fotoaparata Alpha 7r Mark II i objektiva Sony FE 24-70 mm iz posebne serije G Master.
SHARE THIS POST

Pisma sa Malte: Valeta, rajski grad koji je nastao za sedam dana…

Dragi moji pustolovi, kako ste mi danas? Kao i skoro svakog leta i ovaj put se dogodila čuvena vremenska razlika, gde smo iz jakni, prosto uleteli u kratke rukave, sparno i toplo vreme. Svaki put nas ubede da leta neće biti, ali na kraju Srbija dobije tropsko vreme. Nisam još uspeo da odložim svu garderobu, po kući i dalje imam odeću za sva 4 godišnja doba. Kakva je kod vas situacija? Nadam se da uspevate da savladate ove tropske temperature, ali ja ću danas pokušati da vas osvežim talasima sa Malte.

Prošle nedelje sam vam obećao novo pismo sa Malte i ovaj post ću posvetiti glavnom gradu ovog rajskog ostrva – Valeti. Ovaj post je urađen u saradnji sa Nacionalnom Turističkom organizacijom Republike Malte i njenim partnerima, bez kojih ovaj moj projekat ne bi ugledao svetlost dana. Nadam se da ćete uživati i naučiti nešto novo. Pre nego što počnem hteo bih da vam dam jedan mali prijateljski savet: uzmite neko osveženje i neke grickalice, trebaće vam!

Valeta (Valletta) je glavni grad Malte. Smeštena na jugoistoku ostrva, između luke Marsamxett na zapadu i Velike luke na istoku, Valeta je najjužnija prestonica Evrope. U samom gradu živi oko 6000 stanovnika, dok sa okolnim gradskim opštinama broji nešto više od 400,000 stanovnika. Impresivne brojke, zar ne?

Gradska arhitektura je baroknog karaktera, sa elementima neoklasične i moderne arhitekture, iako je Drugi svetski rat ostavio velike ožiljke, posebno zbog uništene Kraljevske opere. Grad je službeno priznat kao svetska baština od strane UNESCO-a 1980. godine.

Gradska utvrđenja, zajedno sa lepotom baroknih palata, vrtova i crkava, navele su vladajuće sile Evrope da gradu daju poseban nadimak “Superbissima” – Italijanska reč koja označava “Najveći ponos”.

Prvobitan naziv ostrva je bio Xagħret Mewwija (Mu ‘awiya – Meuia, nazvan u arapskom periodu). Mewwija u arapskom jeziku znači “zaštićeno mesto”. Porodica koja je u svom vlasništvu imala dosta zemlje zemlje na ostrvu, dobila je nadimak “Sceberras”. U jednom trenutku celo ostrvo je dobilo naziv Sceberras.

Tokom duge i burne istorije Malta je bila pod raznim uticajima. Periodi:

  1. Malta pod vođstvom Reda Sv. Jovana Krstitelja: 1566 – 1798. godine
  2. Malta kao kolonija Francuske: 1798 – 1800. godine
  3. Protektorat Malta (Deo Sicilijanskog Kraljevstva, ali pod zaštitom Velike Britanije): 1800 – 1813. godine
  4. Malta kao Britanska kolonija: 1813 – 1964. godine
  5. Država Malta (prethodnica moderne Republike Malte): 1964. – 1974. godine
  6. Republika Malta od 1974. godine, pa sve do danas

Spomenik koji je podignut u znak nezavisnosti, kada Malta postaje nezavisna država 1964. godine.

Valetu je osnovao Žan de la Valet, Veliki majstor Reda sv. Jovana Krstitelja, nakon uspešne odbrane od Turaka 1565. godine. Zanimljiva činjenica je da su ulice u celom gradu projektovane tako da kanališu strujanje prijatnog vetrića iz glavne luke. Grad je remek-delo barokne arhitekture 16. veka. Posle velike opsade, vitezovi Reda su odlučili da sagrade grad.

Papa Pije IV je poslao svog najboljeg prijatelja i najboljeg arhitektu tog doba, Frančeska Laparelija, koji je inače radio sa Mikelanđelom Crkvu sv. Petra u Rimu, u želji da sagradi grad koji će biti i tvrđava radi odbrane hrišćanstva, ali i kulturno remek-delo. Lapareli je projektovao grad za samo sedam dana, a dovršavanje svog dela ostavio je svom asistentu, arhitekti Đirolamu Cesaru.

Barokna Katedrala sv. Jovana je prikaz talenta Đirolama Cesara. Takođe je i remek-delo kalabrijskog slikara i viteza Matije Pretija, koji je ukrasio unutrašnjost. Katedrala je svetilište vitezova Sv. Jovana. Tu je i Karavađovo remek-delo Usecanje glave sv. Jovana Krstitelja. Na podu su mozaici, u stvari grobnice vitezova. Unutrašnjost katedrale je izuzetno bogata, nasuprot jednostavnoj fasadi. Preti je dizajnirao zamršene izrezbarene kamene zidove i bočne oltare sa scenama iz života Ivana Krstitelja.

Slike na plafonu izgledaju prosečnom ljudskom oku kao trodimenzionalne slike, ali kada se bolje pogleda može se videti da je umetnik pametno stvorio iluziju trodimenzionalnosti uz malu pomoć senki. Treba napomenuti i činjenicu da je rezbarenje obavljeno na licu mesta, umesto da se samostalno urezuje, a zatim naknadno da se pričvrsti na zidove kao što se to inače radilo u to vreme. Malteški krečnjak od kog je izgrađena katedrala posebno je pogodna za takvu vrstu umetničkih rezbarija.

Moram napomenuti da je mermerni pod čitav niz grobnica, u kojima je smešteno oko 400 vitezova i oficira Reda. Tu je i kripta koja sadrži grobove velikih majstora kao što su Philippe Villiers de L’Isle-Adam, Claude de la Sengle, Jean Parisot de Valette i Alof de Wignacourt.

Čuveno Karavađovo remek-delo sa prikazom odrubljivanja glave Svetog Jovana Krstitelja je ujedno i najpoznatije umetničko delo u crkvi. Smatra se jednim od Karavađovih remek-dela, najvećim platnom koje je ikada naslikao i jedinom slikom koju je potpisao slikar. Slika je restaurirana krajem devedesetih u Firenci, ova slika je jedna od Karavađovih najimpresivnijih primena “chiaroscuro stila” koji je najpoznatiji sa krugom svetlosti koji osvetljava scenu odsecanja glave Svetog Jovana na zahtev Salome.

Katedrala poseduje 9 bogato ukrašenih kapela. Najveća i najbolje ukrašena kapela je kapela koja je posvećena Gospi od Filermosa, a ostale kapele su posvećene svecima zaštitnicima ostalih osam članova reda.

Katedrala Sv. Jovana nalazi se u samom centru Valete, a udaljena je nekoliko minuta hoda od autobuske stanice u blizini gradske kapije. Glavni ulaz u katedralu nalazi se na Trgu Sv. Jovana, ali ulaz za posetioce je sa Velikog opsadnog trga koji se nalazi ulici Republika kod glavnog suda. Katedralu je moguće posetiti svakog radnog dana i subotom, nedeljom i tokom praznika je zatvorena.

Natavljamo svoju šetnju ovim šarmatnim gradom i ubrzo nailazimo na neobičan park. Vrt Gornja Baraka nekada je bio privatni vrt italijanskih vitezova. Odatle se pruža fantastičan pogled na Veliku luku, najveću i najdublju prirodnu luku na svetu, na Kotoneru (tri grada – Vitoriosa, Sanglea i Kospičua), kao i na mnogobrojne zalive i gradić Kalkaru.

Na vrhu prvog prsta zaliva je Kalkara i tvrđava Rikasoli. Tu je sniman film “Troja”. Sledeća je Vitoriosa. Na njenom vrhu je Tvrđava sv. Anđela, dragulj malteške vojne zaostavštine. Na sledećem prstu je Sanglea i Tvrđava sv. Mihaila. A između njih je Kospičua. Ta tri grada predstavljaju kolevku malteške istorije. U njima je bio prvi dom vitezova kada su stigli na Maltu.

Ispod vrta Gornja Baraka je vojni kabinet Laskaris. Tu su tuneli iz 17. veka koji su za vreme Drugog svetskog rata prepravljeni u kompleks vojnih soba. Odatle su saveznici planirali operaciju iskrcavanja na Siciliju pod nazivom “Haski”. Iz vrta se može videti i vrt Donja Baraka, gde se nalazi spomenik Aleksandru Belu, prvom britanskom guverneru na Malti. Tu je Tvrđava sveti Elemo, danas čuveni vojni muzej, gde je vera, jedan od tri aviona tipa gladijator, kao i krst sv. Đorđa, dat Malti za hrabrost u Drugom svetskom ratu.

U parku se nalazi nekoliko spomenika brojnim istaknutim ličnostima, uključujući Geralda Stricklanda, Thomasa Maitlanda i Winstona Churchilla. U vrtu se nalazi i replika statue Les Gavroches (Dečaci sa ulice) malteškog vajara Antonia Sciortina. Original se nalazi u Nacionalnom muzeju likovnih umetnosti.

Vrtovi su povezani sa donjim rovovima Valete, gde se nalaze vrtovi Donja Baraka i obližnjim Lascaris Wharf-om do lifta Baraka. Prvi lift na gradilištu izgrađen je 1905. godine, ali je zatvoren 1973. godine i demontiran 1983. godine. Novi lift je zvanično otvoren 15. decembra 2012. godine.

Šta vam mogu još reći o ovom neverovatnom gradu? Valeta je proglašena evropskom prestonicom kulture za 2018. godinu. Ova godina je obeležena manifestacijom pod nazivom Erba ‘Pjazez (Četiri kvadrata), sa manifestacijama koje su bile fokusirane dešavanjima na 4 glavna trga u gradu – Trg Triton, Trg Sv. Đorđa, Trg Sv. Jovana i Trg Kastilja.

Valeta je živahan i neodoljiv gradić koji će zauzeti posebno mesto u vašem srcu. Doživećete avanturu koju nećete zaboraviti, a siguran sam da ćete uvek imati dovoljno razloga da se ponovo vratite u Valetu i nastavite svoju avanturu, tamo gde ste stali. Siguran sam da ću se ponovo vratiti u ovaj grad je je ostalo još dosta toga za videti, ali sam se potrudio da vam presenem neki moj prvi utisak.

Postoji jedno zanimljivo dešavanje – Međunarodni festival – Dani Baroka u Valeti održava se svake godine u januaru. Džez muzika na Malti predstavljena je na području Valete od strane savezničkih mornara tokom oba svetska rata. Ovde je održan i prvi Malteški džez festival. Moj razlog posete malti ovde godine je bila Nedelja mode na Malti koja se svake godine održava u maju/junu. Modni događaj koji svake godine okuplja neke od najpoznatijih imena evropske modne scene.

Ove godine je to bila poznata španska modna kreatorka Agatha Ruiz de la Prada koja je ove godine, povodom 30. godišnjice od njene prve modne revije, otvorila je svoju Fondaciju i pokazala svoju novu kolekciju Jesen-Zima 2019/20 na Nedelji Mode na Malti.

Dragi moji pustolovi, došli smo do kraja ovog trećeg specijalnog posta sa Malte, koji ne bi bio moguć bez nesebične pomoći Turističke organizacije Republike Malte. Vreme uvek proleti kada se čovek lepo zabavlja! Čovek je bogat u duši ako je uspeo da istraži svet i meni je drago da uvek uspem da pronađem partnere mojih projekata koji mi pomažu da otkrijem svet na jedan sasvim drugačiji način.

Kako se vama dopala ova moja priča o ovom neobičnom glavnom gradu Malte? Da li ste imali priliku do sada da posetite Valetu? Za par dana nastavljamo našu avanturu po Malti, pokazaću vam prvi modni post koji sam uradio u Valeti, a potom vas vodim i na ostrvo Gozo, a do tada budite mi pozdravljeni!

Ako imate neko pitanje, komentar, sugestiju ili poruku za mene možete mi napisati dole u komentarima. Naravno, kao i do sad uvek me možete kontaktirati putem maila ili društvenih mreža i to možete pronaći na stranici KONTAKT. Vidimo se na istom mestu za par dana, sa nekom novom pričom!

Blogerski pozdrav,

Mr.M

Ovaj post je sponzorisan od strane Nacionalne turističke organizacije Republike Malte i ostalih partnera ovog projekta koje ću spomenuti u narednim postovima o Malti. Takođe ovim putem želim da se zahvalim mojim prijateljima iz kompanije Sony koji su omogućili da uživate u ovim prelepim slikama koje su izrađene uz pomoć fotoaparata Alpha 7r Mark II i objektiva Sony FE 24-70 mm iz posebne serije G Master.
SHARE THIS POST

Pisma sa Malte: Mdina, magični grad tišine…

Dragi moji pustolovi, dobro došli na moj blog! Kako ste mi danas? Moram priznati da mi je ovo vreme isuviše teško palo, bolovi u glavi ne popuštaju. Siguran sam da je to zbog ove promene vremena, ali šta da se radi izdržati se mora! Danas ću održati svoje obećanje i današnji post ću posvetiti jednom neobičnom gradiću na Malti koji me je oduševio svojom arhitekturom. Malopre sam vam poželeo dobrodošlicu na moj blog, ali sada ću vam i zvanično reći – Dobro došli u Mdinu!

Ovaj post je ujedno i drugi post iz specijalne serije postova sa Malte u saradnji sa Nacionalnom turističkom organizacijom Malte. Bez njihove nesebične pomoći ovaj projekat ne bi ugledao svetlost dana. Želeo bih da se zahvalim celom timu, divnim vodičima koji su uspeli da mi dočaraju Maltu na jedan sasvim drugačiji način. Ovo je bilo jedno divno iskustvo, koje ću zasigurno pamtiti dugo.

Mdina je utvrđeni grad u severnom delu Malte, koji je služio kao glavni grad na ostrvu od antičkog doba do srednjeg veka. Grad je još uvek opasan unutar zidina i u njemu živi nešto manje od 300 stanovnika, ali uz susedni grad Rabat, koji je inače dobio ime po arapskoj reči za predgrađe. Prema poslednjem popisu stanovnika, ova dva grada zajedno imaju nešto više od 10.000 stanovnika.

Za Mdinu se smatra da je nastala u 8. veku pre nove ere (pre Hrista) i prvobitan naziv ovog grada je bio “Maleth”.  oko 8. Grad su osnovali stari Feničani, a kasnije su ga Rimljani preimenovali u Melite. Drevni grad – Melite, bio je veći od današnje Mdine i bio je sveden na sadašnju veličinu za vreme vizantijske ili arapske okupacije Malte.

U drugom periodu, grad je dobio svoje današnje ime, koje potiče od arapske reči “medina”. Grad je ostao glavni grad Malte kroz skoro ceo srednji vek, sve do dolaska Reda sv. Ivana 1530. godine, kada je Birgu postao administrativno središte ostrva. Mdina je doživela period velikog pada u vekovima koji dolaze i pritom je uspeo ponovo doživeti svoj uspon početkom 18. veka.

Mdina je i dan danas ostala središte malteškog plemstva i verskih instutucija. Imovina se i dalje uglavnom prenosi sa kolena na koleno, generacijski. Grad nikada nije uspeo u potpunosti da povrati svoj značaj koji je imao do 1530. godine, što je ujedno i dovelo do popularnog nadimka “Tihi grad” od strane starosedelaca i turista. Mdina se nalazi na “listi čekanja” UNESCO-ve svetske baštine, a trenutno je jedna od glavnih turističkih znamenitosti na Malti.

Po zakonu, ovde je zabranjeno koristiti bilo kakvu vrstu prevoza koja ne važi za vlasnike nekretnina i to je možda takođe jedan od razloga zašto je ovaj neobični mali gradić na Malti dobio baš taj nadimak – “Tihi Grad”. Znam da uvek volite da saznate neke zanimljive istorijske činjenice pa sam se i ovsaj put potrudio da saznam što je više moguće o Mdini.

Određeni istorijski spisi dokazuju da je plato na kojem je izgrađena Mdina naseljen još od doba praistorije, a do bronzanog doba je bio utočište zbog svog položaja i prirodnih uslova. Feničani su kolonizirali Maltu negde u 8. veku pre nove ere. Nakon starih Feničana, Rimsko Carstvo preuzima 218. godine preuzima Maltu i grad dobija ime Melita. U vreme vladavine Rimskog carstva, grad je bio oko tri puta veći od današnje Mdine, prostirući se u velikom delu, obuhvatajući i prostor današnjeg grada Rabata.

Danas je ostalo vrlo malo ostataka Melite, grada iz perioda vladavine velikog Rimskog carstva. Najznačajnije su ruševine Domvs Romana, u kojima je otkriveno nekoliko dobro očuvanih mozaika, kipova i drugih ostataka. Iskopani su i ostaci za koje se smatra da predstavljaju temelje hrama Apolonu, ​​ostaci gradskih zidina i još mnogo toga.

U jednom trenutku nakon pada Zapadnog Rimskog Carstva, izgrađeno je dodatno utvrđenje u gradu, smanjujući ga na sadašnju veličinu. To je učinjeno kako bi se gradsko jezgro lakše branilo, a ova pojava “smanjivanja” gradova bile su uobičajene širom Mediterana u ranom srednjem veku. Iako su ljudi verovali da su Arapi izgradili ove dodatne zidine, neki istoričari smatraju da su ih izgradili još za vreme Vizantijskog carstva oko 8. veka, kada se povećala pretnja Arapa.

Godine 870. vizantijski Melite, kojim je vladao guverner Amros, bio je opkoljen od strane Aghlabida na čelu sa Halaf al-Hadimom. Ubijen je u borbama, a Sawada Ibn Muḥammad je poslat sa Sicilije da nastavi opsadu nakon njegove smrti. Trajanje opsade je nepoznato, ali je verovatno sve to ukupno trajalo nekoliko nedelja ili par meseci. Nakon što je Melite pao pred okupatore, stanovnici su bili masakrirani, grad je uništen, crkve opljačkane. Mermer iz crkvi u Meliteu korišten je za izgradnju dvorca u gradu Susa (Tunis).

Kada je 1530. godine na Malti vlast preuzeo red svetog Jovana, plemići su svečano predali ključeve grada velikom majstoru Philippeu Villiersu de L’Isle-Adamu, ali su se pripadnici Reda smestili u Birgu, a Mdina je izgubio status glavnog grada. Tokom 1540-ih, zidine su počele da se nadograđuju, a 1551. godine grad je uspešno izdržao napad Osmanlija.

Za vreme Velike opsade Malte 1565. godine, Mdina je bila baza konjice Reda, koja je uspešno probedila osmanske osvajače. Osmanlije su pokušali izvršiti opsadu Mdine u septembru kako bi tamo zimovali, ali su odustali od svojih planova, kada su pripadnici Reda Svetog Jovana izvršili napad topovima, navodeći ih da veruju da poseduju teško naoružanje. Nakon opsade, malteški vojni inženjer Girolamo Cassar izradio je plan po kojem bi se veličina Mdine smanjila za polovinu i pretvori je u tvrđavu, ali to nikada nije sprovedeno zbog protesta gradskih plemića.

U junu 1798. godine Mdina je zarobljena od strane francuskih snaga bez velikog otpora tokom francuske okupacije na Maltu. Francuski garnizon je ostao u gradu, ali je 2. septembra te godine izbio veliki Malteški ustanak. Narednog dana, pobunjenici su ušli u grad kroz luku i masakrirali garnizon od 65 ljudi.

Ovi događaji označili su početak dvogodišnjeg ustanka i blokade, a Maltežani su osnovali Narodnu skupštinu. Pobunjenici su bili uspešni, a 1800. godine Francuzi su se predali i Malta je postala britanski protektorat. Takođe postoji jedna zanimljiva činjenica da je od 1883. do 1931. godine, Mdina je bila povezana sa Valetom, bila je posebna železnička pruga i tokom tog perioda se odvijao redovni železnički saobraćaj.

Danas je Mdina jedna od glavnih turističkih atrakcija Malte, koja godišnje ugosti oko milion turista. Grad možete doživeti kao jednu zanimljivu mešavinu Normanske i Barokne arhitekture, uključujući nekoliko palata, većina njih su u privatnom posedu. U periodu od 2008. do 2016. godine sprovedena je velika restauracija gradskih zidina.

Dragi moji, došli smo do kraja ovog drugog specijalnog posta sa Malte, koji ne bi bio moguć bez nesebične pomoći Turističke organizacije Republike Malte. Vreme uvek proleti kada se čovek lepo zabavlja! Čovek je bogat u duši ako je uspeo da istraži svet i meni je drago da uvek uspem da pronađem partnere mojih projekata koji mi pomažu da otkrijem svet na jedan sasvim drugačiji način.

Kako se vama dopala ova moja priča o ovom neobičnom gradiću Mdina? Da li ste imali priliku do sada da posetite ovaj grad? Ako ste kojim slučajem bili na Malti, a niste uspeli da posetite ovaj grad mislim da je pravo vreme da ispravite grešku. Za par dana nastavljamo našu avanturu po Malti, vodim vas u glavi grad ovog šarmantnog ostrva – Valetu, a do tada budite mi pozdravljeni!

Ako imate neko pitanje, komentar, sugestiju ili poruku za mene možete mi napisati dole u komentarima. Naravno, kao i do sad uvek me možete kontaktirati putem maila ili društvenih mreža i to možete pronaći na stranici KONTAKT. Vidimo se na istom mestu za par dana, sa nekom novom pričom!

Blogerski pozdrav,

Mr.M

Ovaj post je sponzorisan od strane Nacionalne turističke organizacije Republike Malte i ostalih partnera ovog projekta koje ću spomenuti u narednim postovima o Malti. Takođe ovim putem želim da se zahvalim mojim prijateljima iz kompanije Sony koji su omogućili da uživate u ovim prelepim slikama koje su izrađene uz pomoć fotoaparata Alpha 7r Mark II i objektiva Sony FE 24-70 mm iz posebne serije G Master.
SHARE THIS POST