Dragi moji pustolovi i ljubitelji neobičnih putovanja, dobrodošli u novu seriju dugoočekivanih putopisa iz Kine na Mr.M blogu. Maj mesec će biti posvećen jednoj od kolevki ljudske civilizacije i zemlji sa hiljadama godina pisane istorije – Kina. Na samom početku današnjeg putopisa želeo bih da se zahvalim Ministarstvu turizma Narodne Republike Kine – Visit China i vodećoj turskoj aviokompaniji Turkish Airlines na srdačnom pozivu i gostoprimstvu. Uz njihovu pomoć su nastali putopisi i modne priče koje ćete imati priliku čitati ovog maja i iskreno se nadam da ćete uživati.
Ako želite ste kojim slučajem propustili da pročitate prethodne putopise ili želite da se podsetite nekih zanimljivosti, iskoristite priliku da posetite naredne linkove:
- Pisma iz Kine: Istražite biser Dalekog istoka
- Pisma iz Kine: The Peninsula, prvi luksuzni hotel u Kini koji krasi dušu Pekinga
- Pisma iz Kine: Trg Tiananmen, istražimo zajedno Kapiju Nebeskog Mira
- Pisma iz Kine: Nebeski Hram, carski žrtveni oltar u srcu Pekinga
Danas ćemo zajedno istražiti kompleks groman ansambl jezera, vrtova i palata u Pekingu. Bio je to carski vrt u dinastiji Ćing.
Letnja palata predstavlja jedan ogroman ansambl jezera, vrtova i palata u Pekingu. Nekada je to bio veličanstven carski vrt u dinastiji Ćing. Unutra se nalazi poznato brdo dugovečnosti, jezero Kunming i čuveni most sa sedamnaest rupa. Ceo ovaj kompleks pokriva prostor od skoro 3 kvadratnih kilometara, od čega je skoro tri četvrtine vodena površna.
Brdo Dugovečnosti je visoko oko 60 metara i poseduje mnogo zgrada raspoređenih u nizu. Prednje brdo je bogato raskošnim halama i paviljonima, dok je zadnje brdo, u oštrom kontrastu, tiho od prirodne lepote.
Centralno jezero Kunming, koje se prostire na postoru od 2,2 kvadratna kilometra u potpunosti je napravljeno od strane čoveka, a iskopano tlo je korišćeno za izgradnju Brda dugovečnosti. Inspirisan baštama u Južnoj Kini, Letnja palata, postoji preko 3.000 različitih kineskih drevnih građevina u kojima se nalazi kolekcija od preko 40.000 vrsta vrednih istorijskih relikvija iz svake dinastije.
U decembru 1998. godine, UNESCO je uvrstio Letnju palatu na svoju listu svetske baštine. Letnja palata je proglašena remek-delom kineskog pejzažnog dizajna bašte. Prirodni pejzaž brda i otvorene vode kombinovan je sa veštačkim elementima kao što su paviljoni, dvorane, palate, hramovi i mostovi kako bi se formirao harmoničan ansambl izuzetne estetske vrednosti. Naročito u kineskoj istoriji, to je takođe krajnja stanica Centralne rute projekta prenosa vode jug-sever koji je prešao 1.267 km od rezervoara Danjiangkou, Hubei, što ga čini glavnim vodosnabdevanjem Pekinga.
Poreklo Letnje palate datira iz dinastije Džin koju je predvodila Đurčen 1153. godine, kada je četvrti vladar, Vanjan Lijang, preselio glavni grad Đin iz prefekture Huining do Janđinga (današnji Peking). Naredio je izgradnju palate u Mirisnim brdima i Jade Spring Hill-u na severozapadu Pekinga. Oko 1271. godine, nakon što je dinastija Juan uspostavila svoj glavni grad u Khanbalik-u (današnji Peking), inženjer Guo Shoujing je pokrenuo projekat vodovoda za usmeravanje vode iz izvora Šenšan (shén shān quán) u selo Baifu (bái fú cūn), Čangping u zapadni deo – jezero, koje će kasnije postati jezero Kunming.
Guo je imao za cilj da napravi rezervoar za vodu koji bi obezbedio stabilno snabdevanje vodom palate. Kasnije 1494. godine, car Hongzhi iz dinastije Ming dao dozvolu za izgradnju hrama Juandžing za svoju dojilju, ledi Luo, ispred brda Jar, koji je kasnije preimenovan u Brdo Dugovečnosti. Hram je godinama propadao i bio je napušten, a područje oko brda postalo je bujno od vegetacije.
Car Džengde, koji je nasledio cara Hongži, sagradio je palatu na obali Zapadnog jezera i pretvorio to područje u carski vrt. Preimenovao je Jar Hill u “Zlatno brdo” i nazvao jezero “Zlatno more”. Car Džengde i car Vanli uživali su u vožnji čamcem po jezeru. Tokom vladavine cara Tianki, dvorski evnuh Vei Zhongkian uzeo je carski vrt kao svoju ličnu svojinu.
U ranoj dinastiji Ćing, brdo Džar je služilo kao mesto za konjušnice u carskoj palati. Eunusi koji su činili prestupe slali su tamo da pleve i kose travu. Na početku vladavine cara Ćianlonga, izgrađene su mnoge carske bašte u oblasti oko današnjeg pekinškog okruga Haidian i shodno tome potrošnja vode se značajno povećala. U to vreme, veliki deo vode uskladištene u Zapadnom jezeru dolazio je iz slatkovodnog izvora na brdu Jade Spring Hill, dok je deo dolazio iz reke Vankuan. Svaki prekid toka vode sa Jade Spring Hill-a bi uticao na transport vode i sistem vodosnabdevanja glavnog grada. Oko 1749. godine, car Ćianlong odlučio je da izgradi palatu u blizini brda Jar i Zapadnog jezera kako bi proslavio 60. rođendan svoje majke, carice Čongking.
U ime poboljšanja vodovodnog sistema glavnog grada, naredio je da se Zapadno jezero proširi dalje na zapad kako bi se stvorila još dva jezera, jezero Gaošui i jezero Jangšui. Tri jezera su služila ne samo kao rezervoar za carske bašte, već i kao izvor vode za okolna poljoprivredna područja. Car Kianlong je kolektivno nazvao tri jezera „jezero Kunming“ po bazenu Kunming, koji je izgradio car Vu u dinastiji Han za obuku svoje mornarice. Zemlja iskopana iz proširenja jezera Kunming korišćena je za uvećanje brda Jar, koje je preimenovano u „Brdo dugovečnosti“. Letnja palata, čija je izgradnja završena 1764. po ceni od preko 4,8 miliona srebrnih taela, prvo je nazvana „Kingiiiuan“.
Dizajn Letnje palate zasnovan je na legendi iz kineske mitologije o tri božanske planine u Istočnom moru, naime Penglai, Fangzhang i Jingzhou. Tri ostrva u jezeru Kunming – ostrvo Nanhu, ostrvo Tuancheng i ostrvo Zaojiantang – izgrađena su da predstavljaju tri planine, dok je samo jezero zasnovano na nacrtu Zapadnog jezera u Hangdžou. Osim toga, mnoge arhitektonske karakteristike u palati takođe su izgrađene da liče ili imitiraju razne atrakcije širom Kine. Na primer, pristanište Feniks predstavlja jezero Tai; kula Đingming je podsećala na kulu Iueiang, Hunan paviljon Vangčan ličio je na toranj žutog ždrala, trgovačke ulice su dizajnirane da imitiraju one u Sudžou i Jangdžuu.
Centralni deo Letnje palate bio je „Veliki hram zahvalnosti i dugovečnosti“. Postojao je i Dugački koridor dužine više od 700 metara koji je bio opremljen umetničkim ukrasima. Pošto palata nije bila opremljena objektima za dugotrajan boravak i svakodnevno upravljanje državnim poslovima, car Ćianlong jedva da je u njoj živeo i tu je ostajao samo po jedan dan kad god bi je posetio.
Kako je carstvo Ćing počelo da propada nakon vladavine cara Daoguang, Letnja palata je postepeno postajala sve zanemarenija i naređeno je da se arhitektonske karakteristike na tri ostrva demontiraju jer su troškovi održavanja bili previsoki. Kasnije, 1860. godine britanske i francuske trupe su opljačkale Letnju Palatu na kraju Drugog opijumskog rata, a 18. oktobra 1860. godine, Britanci su spalili obližnju Staru letnju palatu. Uništenje palate naredio je lord Elgin, britanski visoki komesar za Kinu, a preduzeto je kao odgovor na mučenje i zatvaranje dvojice britanskih izaslanika, novinara Tajmsa i njihove pratnje.
Uništavanje velikih delova Letnje palate i dalje izaziva bes u Kini. U periodu između 1884–95. godine, tokom vladavine cara Guangku, carica udovica Ciki je možda naručila do 22 miliona srebrnih taela, prvobitno namenjenih za unapređenje mornarice Ćing, da koristiti za rekonstrukciju i proširenje Letnje palate za proslavu njenog 60. rođendana.
Međutim neki drugi izvori navode da je dodeljeno najviše šest miliona taela, od kojih nijedan nije došao iz kapitalnog budžeta mornarice, već samo plaćene obračunate bankarske kamate. Kako su sredstva bila ograničena, građevinski radovi su koncentrisani na zgrade ispred brda Dugovečnosti i brane oko jezera Kunming. Letnja palata je takođe dobila svoje današnje kinesko ime, „Jihejuan“, 1888. godine. Krajem 1900. godine, pred kraj Bokserske pobune, Letnja palata je ponovo pretrpela štetu kada su snage Saveza osam nacija uništile carske bašte i zaplenile mnoge artefakte koji su se nalazili u palati, srećom palata je obnovljena dve godine kasnije.
Kasnije, tokom 1912. godine, nakon abdikacije Puiija, poslednjeg cara, Letnja palata je postala privatna svojina bivše carske porodice carstva Ćing. Dve godine kasnije, Letnja palata je otvorena za javnost i zvanično je počela prodaja ulaznica. Nekoliko godina kasnije, 1924. godine, nakon što je Puii proterao iz Zabranjenog grada od strane vojskovođe Feng Juksianga, opštinska vlada Pekinga preuzela je upravljanje Letnjom Palatom i pretvorila je u javni park.
Sredinom 20. veka u Letnjoj palati je nakratko bila smeštena Centralna partijska škola Komunističke partije Kine. Mnogi Mao Cedongovi prijatelji i ključne ličnosti Komunističke partije, kao što su Liu Jazi i Đijang Ćing, takođe su živeli tamo. Počev od 1953. godine urađeni su veliki radovi na restauraciji i renoviranju Letnje palate, koja je sada otvorena za javnost kao turistička atrakcija i park. U novembru 1998. godine, Letnja palata je UNESCO proglasila svetskom baštinom. Krajem 2006. kineska vlada je takođe počela da deli komemorativne kovanice kako bi proslavila Letnju palatu kao svetsku kulturnu relikviju.
Ukratko cela Letnja Palata je usredsređena oko Brda Dugovečnosti i jezera Kunming, pri čemu voda pokriva oko tri četvrtine površine. Većina važnih zgrada izgrađena je duž ose sever-jug brda Dugovečnosti, koje je podeljeno na prednje i zadnje brdo. Postoje tri mala ostrva u jezeru Kunming: ostrvo Nanhu, ostrvo Zaojiantang i ostrvo Zhijingge. Zapadna brana jezera Kunming deli jezero na dva dela. Istočna brana je izgrađena za vreme vladavine cara Guangsu. Atrakcije u Letnjoj palati mogu se podeliti u šest različitih delova ili slikovitih oblasti: Dvorane, Brdo dugovečnosti, jezero Kunming, slikovita oblast poljoprivrede i tkanja, Dugački koridor i oblast Centralne osovine. Letnja palata je među najposećenijim destinacijama u Kini, rangirana je u prvih pet i privlači oko 10 miliona turista godišnje.
Kineski zid je niz utvrđenja koja su izgrađena preko istorijskih severnih granica i drevnih kineskih država. Carska Kina je sagradila ovaj niz utvrđenja kao jednu vrstu zaštite od raznih nomadskih grupa iz evroazijske stepe. Nekoliko zidova je izgrađeno još u 7. veku pre nove ere sa selektivnim delovima kojima se kasnije pridružio Ćin Ši Huang, prvi car Kine. Danas je relativno malo ostalo od Qin zida. Kasnije su mnoge uzastopne dinastije izgradile i održavale višestruke delove graničnih zidova. Najpoznatije delove zida izgradila je dinastija Ming. Osim odbrane, druge svrhe Velikog zida uključivale su graničnu kontrolu, omogućavanje nametanja dažbina na robu koja se prevozi duž Puta svile, regulisanje ili podsticanje trgovine i kontrolu imigracije i emigracije.
Nadalje, odbrambene karakteristike Velikog zida poboljšane su izgradnjom karaula, vojničkih kasarni, garnizonskih stanica, signalizacijskim mogućnostima putem dima ili vatre, kao i činjenicom da je staza Velikog zida služila i kao transportni koridor. Pogranični zidovi koje su izgradile različite dinastije imaju višestruke slojeve. Zajedno, oni se protežu od Liaodonga na istoku do jezera Lop na zapadu, od današnje kinesko-ruske granice na severu do reke Tao (Taohe) na jugu, duž luka koji grubo ocrtava ivicu mongolske stepe; obuhvata ukupno 21.200 kilometara. Danas je odbrambeni sistem Velikog zida opštepriznat kao jedan od najupečatljivijih arhitektonskih podviga u istoriji.
Zbirka utvrđenja poznata kao Kineski zid je istorijski imala niz različitih imena na kineskom i engleskom jeziku. U kineskoj istoriji, termin „Dugi zid(ovi)“ (Changcheng) se pojavljuje u Sima Kianovim Zapisima Velikog istoričara, gde se odnosi na odvojene velike zidove izgrađene između i severno od Zaraćenih Država i na jedinstveniju konstrukciju Prvog cara. Kineski znak chéng, što znači grad ili tvrđava, je fono-semantički spoj radikala „zemlja“ tǔ i fonetskog chéng, čiji je starokineski izgovor rekonstruisan kao *deŋ. Prvobitno se odnosio na bedem koji je okruživao tradicionalne kineske gradove i korišćen je kao proširenje za ove zidove oko njihovih država; danas je, međutim, mnogo češće kineska reč za „grad“.
Duži kineski naziv „Zid dug deset hiljada milja“ potiče od Sima Kianovog opisa u Zapisima, iako on nije nazvao zidove kao takve. Knjiga pesama iz 493. godine citira graničnog generala Tan Daojija koji se odnosi na „dugački zid od 10.000 milja“, što je bliže modernom nazivu, ali se inače to ime retko pojavljuje u predmodernim vremenima. Tradicionalna kineska milja je bila često nepravilna razdaljina koja je imala za cilj da pokaže dužinu standardnog sela i varirala je u zavisnosti od terena, ali je obično bila standardizovana na udaljenostima oko trećine engleske milje. Međutim, ova upotreba reči „deset hiljada“ je figurativna na sličan način kao bezbroj grčkih i engleskih i jednostavno znači „nebrojeno“ ili „nemerljivo“.
Zbog povezanosti zida sa navodnom tiranijom Prvog cara, kineske dinastije posle Ćina su obično izbegavale da svoje dodatke zidu pominju pod imenom „Dugi zid“. Umesto toga, različiti termini su korišćeni u srednjovekovnim zapisima. Poetski i neformalni nazivi za zid uključivali su „Ljubičastu granicu“ i „Zmaja Zemlje“. Tek tokom King perioda je „Dugi zid“ postao sveobuhvatni termin koji se odnosi na mnoge granične zidove bez obzira na njihovu lokaciju ili dinastičko poreklo, što je ekvivalent engleskom „Velikom zidu“. Delovi zida u južnoj pustinji Gobi i mongolskoj stepi se ponekad nazivaju „zidom Džingis-kana“, iako Džingis-kan nije sam izgradio nikakve zidove ili trajne odbrambene linije.
U narednim putopisima saznaćete nešto više o čuvenim Hutonzima… Siguran sam da će ovo biti jedna od najzanimljivijih avantura koje ste do sada imali priliku da vidite na Mr.M blogu i da vas neće ostaviti ravnodušnim.
Dragi moji pustolovi, došli smo do kraja ovog petog specijalnog putopisa u seriji putopisa o dalekoj Kini gde smo imali prilike da uživamo u lepoti ove neobične zemlje u srcu istočne Azije. Današnji putopis ne bi bio moguć bez nesebične pomoći ministarstva turizma Narodne Republike Kine – Visit China, svetske avio kompanije Turkish Airlines i The Peninsula Beijing hotela u saradnji sa lokalnim partnerima koji su omogućili da osetim duh i lepotu drevne kineske kulture i tradicije. Naravno kao i uvek potrudio sam se da vam prenesem svoje utiske o ovom neobičnom iskustvu iz Kine uz Turkish Airlines.
Čovek je bogat u duši ako je uspeo da istraži svet i meni je drago da uvek uspem da pronađem partnere mojih projekata koji mi pomažu da otkrijem nove i neobične destinacije na jedan sasvim drugačiji način.
Čast mi je da imam priliku da sarađujem sa kompanijama koje čine sam vrh u industriji turizma i želeo bih još jednom da se zahvalim Turkish Airlines avio-kompaniji na ovoj neverovatnoj avanturi i što su mi omogućili da na jedan sasvim drugačiji način osetim lepote ove neobične dalekoistočne kulture.
Kako se vama dopala ova moja priča o Letnjoj Palati i čuvenom Kineskom Zidu i predstavljanje prestonice Pekinga koja krasi srce ove neobične zemlje u istočnoj Aziji? Da li ste imali priliku do sada da posetite Kinu?
Ako imate neko pitanje, komentar, sugestiju ili poruku za mene možete mi napisati dole u komentarima. Naravno, kao i uvek možete me kontaktirati putem maila ili društvenih mreža, sve adrese možete pronaći na stranici KONTAKT. Vidimo se na istom mestu za par dana, sa nekom novom pričom!
U narednim pričama iz Kine otkrićemo neke druge zanimljive znamenitosti koje biste trebali posetiti ako vas put navede u ovu prestonicu ove drevne daleke zemlje!
Blogerski pozdrav iz Pekinga,
Mr.M
Ovaj post je sponzorisan od strane turskog avio prevoznika Turkish Airlines, Ministarstva turizma Narodne Republike Kine i The Peninsula Beijing Hotela kao i drugih lokalnih partnera. Ovaj post predstavlja moju ličnu i iskrenu recenziju doživljaja destinacije.