Dobro jutro dragi moji modni pustolovi, kako ste mi danas? Danas ću sa vama podeliti i moju poslednju priču iz Rusije, zemlje koja je veoma draga mom srcu. U prethodnim postovima sa vam pisao o razlozima zbog kojih sam emotivno vezan za Moskvu i razlogu moje posete… Pre nego što počnem sa današnjim postom voleo bih da se zahvalim avio kompaniji Red Wings i lancu hotela Marriott na divnoj saradnji, bez njihove nesebične pomoći ova avantura ne bi bila moguća. Nadam se da ćemo sarađivati i u budućnosti!
Moskva, koja je inače predstavlja dom preko 20 miliona ljudi svojom lepotom i elegancijom privlači svakodnevno hiljade i hiljade novih putnika i naravno povratnika koji se uvek rado vraćaju ovom gradu kada za to imaju prilike.
Moskva je od onih “večnih” gradova u koje se ništa ne menja, već se sve ljubomorno čuva tako da je uvek autentičan i tradicionalan, uvek dosledan sebi i svojim građanima. Obično kažu ljudi da su Rusi izuzetno rezervisan narod i da nisu baš raspoloženi da pomognu turistima, ali istina je drugačija.
Na primer moj fotograf i ja smo rešili da posetimo periferiju zbog kupovine poklona, zamislite kada smo se vozili preko 20 metro stanica i pritom još koristili i autobus ljudi oko nas su bili raspoloženi da nam pomognu i da ćaskaju. Mlađe generacije su htele da odgovore na moja pitanja oko stanice gde treba da siđemo, ako slučajno ne znaju pitaju nepoznatu osobu pored. Sa druge strane starije osobe su imale malo više slobodnog vremena pa su se čak upuštale u detaljniju konverzaciju pa im je bilo drago kada su čuli da sam iz Srbije.
Dosta njih je imalo neku asocijaciju na Srbiju, nekom je prva komšinica bila iz Srbije neki su bili čak u Srbiji, ali iako smo značajno manji od njih čuli su za nas i nemaju neke predrasude o našoj zemlji, valjda je to zbog toga jer smo možda pomalo i slični.
Tokom ovog putovanja imao sam priliku da vidim klasne razlike koje su primetne, kod njih je kao i kod nas srednja klasa izumrla pa su ostali ljudi iz radničke klase koja pred mašinom za kupovinu metro karte traži po džepovima 2,3 rublje koje nedostaju da bi kupili kartu i ljudi koji ne znaju šta će sa viškom novca pa kupuju dijamante i ostale skupocene stvari.
Tako sam odlučio da iskoristim jedno sunčano jutro da pre svih obaveza koje imam slikam i ovu odevnu kombinaciju. U pozadini možete videti onaj prelepi, a ujedno i jedan od najstarijih hotela o kojem sam vam pisao u prethodnom postu – Hotel National. Tu su nastale one lepe slike sa ogledalom za koje sam dobio dosta pitanja.
Voleo bih da vam odgovorim na neka od pitanja koja ste mi slali, prvo nije moguće se slikati sa ogledalom jer se ono nalazi u jednoj od soba hotela. U hotel se može ući ima prelep kafe, ne morate da budete gosti hotela možete prosto samo da uživate u lepoti enterijera ovog istorijskog mesta i popijete kafu i uživate u nekom kolaču ili pak samo da posetite neće se niko ljutiti ako ne koristite njihove usluge, imponovaće im da je neko došao da vidi uživo lepotu ovog hotela.
Smatram da bi slika iznad trebala da uđe u sliku rekorda, sigurno se pitate zašto? Samo ću reći ovo je jedna od retkih slika gde sam uspeo da stanem ceo, pa čak i moja senka. Oprostite na mojoj frizuri “a la gnezdo”, nisam uspeo da sredim frizuru! 🙂
Hram Vasilija Blaženog će mi zauvek ostati u sećanju kao uspomena jednog dvogodišnjaka koji je verovao da je to fabrika sladoleda. Valjda je to bila poslednja nada jedne majke koja je verovala da će jedno takvo ubeđenje smiriti njeno dete bar na par minuta, da bi žena odmorila svoju dušu.
Dragi moji, došli smo do kraja ovog specijalnog posta, a ujedno i poslednjeg specijalnog posta iz Rusije koji ne bi bio moguć bez kompanije Red Wings. Vreme uvek proleti kada se čovek lepo zabavlja! Čovek je bogat u duši ako je uspeo da istraži svet i meni je drago da uvek uspem da pronađem partnere mojih projekata koji mi pomažu da otkrijem svet na jedan sasvim drugačiji način.
Na kraju posta voleo bih da se zahvalim mojim prijateljima iz avio kompanije Red Wings na ovoj predivnoj saradnji i neverovatnom iskustvu koje ću pamtiti dugo. Moskva je divan grad, koji je inače obeležio moje detinjstvo. Takođe, želeo bih ovim putem da se zahvalim partnerima ovog projekta lancu hotela Marriott, koji su svojom nesebičnom podrškom podržali ovaj projekat i omogućili nam da se u njihovim hotelima osećamo kao kod svoje kuće. Hvala St. Regis Nikolskaya hotelu i hotelu National na gostoprimstvu, nadam se da ćemo se videti opet uskoro!
OUTFIT
Kožni kaput-monton: Burberry
Pantalone: Loro Piana
Ranac: Louis Vuitton
Patike: Loro Piana
Kako se vama dopala ova moja priča o ruskoj prestonici i najstarijem hotelu u Moskvi? Da li ste imali priliku do sada da posetite Moskvu? Ako ste imali priliku voleo bih da čujem vaše mišljenje! Za para dana nastavljamo našu avanturu po Evropi, saznaćete nešto više o Kneževini Monako i gradovima koje sam imao prilike da posetim na Francuskoj Rivijeri, a do tada budite mi pozdravljeni!
Ako imate neko pitanje, komentar, sugestiju ili poruku za mene možete mi napisati dole u komentarima. Naravno, kao i do sad uvek me možete kontaktirati putem maila ili društvenih mreža i to možete pronaći na stranici KONTAKT. Vidimo se na istom mestu za par dana, sa nekom novom pričom!
Blogerski pozdrav,
Mr.M
P.S. Ako želite da se podsetite ili niste stigli da pročitate neku od prethodnih priča o Moskvi na mom blogu, možete to učiniti sad. Nadam se da će vam se svideti!
- Razglednica iz Rusije: Iz Moskve, s ljubavlju…
- Bila je to jedna modna nedelja u Moskvi
- Pisma iz Moskve: Hotel National, tajanstvena soba 101