Dragi moji pustolovi i ljubitelji neobičnih putovanja, dobrodošli u novi putopis na Mr.M blogu. Nakon serije putopisa iz Azije koji su osvojili vaša srca, vreme je da se posvetimo evropskim metropolama. Nakon prestonice Italije – drevnog Rima, grada koji ste imali priliku da upoznate u prethodnom putopisu na Mr.M blogu, došlo je vreme da vas upoznam sa italijanskom i evropskom prestonicom mode i stila koja nikada ne spava – Milano. Ovo je grad koji vas ne dočekuje bukom i vrevom poput nekih drugih velikih metropola. Umesto toga, on vas uvlači postepeno, sloj po sloj, dok ne shvatite da ste potpuno očarani modernim italijanskim načinom života. Upravo to mi se i desilo tokom mog boravka u ovom neverovatnom gradu na severu Italije.
Svako ko je makar jednom posetio Milano zna o čemu govorim. Reč je o gradu gde se istorija meri vekovima, a stil se živi svakodnevno. Od monumentalnog Duoma koji dominira glavnim trgom, pa sve do uskih uličica prepunih butika svetskih brendova, Milano je grad koji odiše elegancijom. Upravo zato sam želeo da sa vama podelim ovo iskustvo, jer verujem da svako zaslužuje da oseti čari ovog izuzetnog grada.
Takođe, Milano je grad koji iznenađuje i one koji misle da ga već poznaju. Iza fasade poslovne metropole krije se topla, gotovo porodična atmosfera koja se oseća u malim četvrtima. Tramvaji iz devetnaestog veka i dalje saobraćaju uskim ulicama pored brojnih modernih staklenih zgrada. Mirisi sveže pečenog hleba mešaju se sa aromom espresa na svakom ćošku. Taj kontrast između starog i novog čini Milano gradom koji se istovremeno poštuje i voli.
Pre nego što započnem današnji putopis o Milanu, želim da izrazim posebnu zahvalnost Svetskoj turističkoj organizaciji – UN Tourism i Hilton Milan hotelu na podršci i promociji kvalitetnog turizma širom sveta. Njihova posvećenost povezivanju kultura i destinacija predstavlja inspiraciju za sve nas koji verujemo da putovanje oplemenjuje dušu.
Zašto je Milano toliko poseban grad?
Milano nije samo ekonomska prestonica Italije. Ovaj grad je mnogo više od toga. To je mesto gde se ukrštaju moda, dizajn, umetnost, kultura i gastronomija na način koji je teško sresti bilo gde drugde na svetu. Svake godine milioni turista dolaze upravo ovde, a razlozi su brojni i raznovrsni.
Pre svega, Milano je svetska prestonica mode. Dva puta godišnje ovaj grad postaje centar modnog sveta kada se održava čuvena nedelja mode. Tada ulice oživljavaju na poseban način, a najpoznatiji kreatori i modne kuće predstavljaju svoje nove kolekcije. Međutim, i van tog perioda, Milano odiše stilom na svakom koraku. Dovoljno je prošetati čuvenim ulicama poput Via Montenapoleone ili Via dela Spiga da biste to osetili.
Osim mode, Milano je i grad ogromnog kulturnog nasleđa. Ovde se nalazi jedna od najpoznatijih opera na svetu, čuvena La Skala. Tu je i Pinakoteka Brera, jedan od najznačajnijih muzeja u celoj Italiji. Takođe, upravo u Milanu možete videti original jedne od najpoznatijih slika svih vremena. Reč je o Poslednjoj večeri Leonarda da Vinčija, freska koja se čuva u trpezariji crkve Santa Marija dele Gracije.
Kratka istorija Milana kao turističke destinacije
Istorija Milana seže daleko u prošlost. Ovaj grad su osnovali Kelti oko 600. godine pre nove ere, a Rimljani su ga osvojili 222. godine pre nove ere i nazvali ga Mediolanum. Već u rimsko doba, Milano je bio jedan od najvažnijih gradova carstva. Zanimljivo je da je upravo ovde car Konstantin izdao čuveni Milanski edikt 313. godine, kojim je hrišćanstvo zvanično priznato u Rimskom carstvu.
Tokom srednjeg veka, Milano je bio centar moći porodice Viskonti, a zatim i porodice Sforca. Upravo su Viskonti pokrenuli gradnju Duoma 1386. godine, dok su Sforce izgradili monumentalnu tvrđavu koja i danas dominira gradom. U periodu renesanse, Milano je privukao najveće umetnike svog doba. Sam Leonardo da Vinči je proveo gotovo dvadeset godina u ovom gradu, ostavljajući dela koja i danas oduševljavaju posetioce.
U devetnaestom veku Milano je postao industrijski centar Italije, a u dvadesetom veku preuzeo je ulogu modne i dizajnerske prestonice. Danas je ovaj grad savršena mešavina starog i novog, gde se rimske ruševine nalaze tik pored savremenih staklenih nebodera. Upravo ta slojevitost čini Milano jedinstvenom destinacijom za svakog putnika. Grad godišnje poseti više miliona turista iz celog sveta, a ta brojka neprestano raste. Razlog je jasan. Milano nudi nešto za svakoga, bez obzira na interesovanja i ukus. Bilo da vas privlači umetnost, moda, gastronomija ili jednostavno želja da osetite ritam jednog velikog evropskog grada, ovde ćete pronaći ono što tražite.
Duomo di Milano: Simbol grada koji oduzima dah
Nemoguće je govoriti o Milanu a ne početi od Duoma. Ova katedrala je nesumnjivo najprepoznatljiviji simbol grada i jedna od najimpresivnijih građevina na svetu. Kada sam prvi put kada sam došao na studije u Italiju stao na trg ispred nje i podigao pogled, bukvalno sam ostao bez reči. Nijedna fotografija ne može da dočara veličinu i lepotu ove građevine.
Gradnja Duoma započeta je 1386. godine pod pokroviteljstvom vojvode Đan Galeaca Viskontija. Projekat je trajao gotovo šest vekova, a poslednji detalji završeni su tek 1965. godine. Na tom dugom putu, čak sedamdeset osam arhitekata je učestvovalo u oblikovanju katedrale. Rezultat je zdanje od belog mermera iz kamenoloma Kandolja, ukrašeno sa više od tri hiljade četiristo statua i sto trideset pet šiljaka.
Na samom vrhu centralnog šiljka, na visini od sto osam metara, stoji pozlaćena statua Bogorodice poznata kao Madonina. Ona je zaštitni znak grada već više od dva veka. Zanimljiv je i podatak da je nekada postojao nepisani zakon po kome nijedna zgrada u Milanu nije smela da bude viša od nje. Danas to pravilo više ne važi, ali na vrhove visokih zgrada postavljaju se njene kopije iz poštovanja prema tradiciji.
Unutrašnjost Duoma jednako je impresivna. Prostor može da primi do četrdeset hiljada vernika. Pet brodova podržavaju pedeset dva mermerna stuba, po jedan za svaku sedmicu u godini. Takođe, pedeset pet vitraža prikazuje biblijske priče i predstavlja pravo umetničko blago. Iznad glavnog oltara čuva se relikvija za koju se veruje da je ekseri sa krsta na kome je razapet Isus. Svake godine u septembru nadbiskup Milana podiže se do nje u drvenoj korpi, u ceremoniji koja privlači verske i kulturne hodočasnike iz celog sveta.
Posebno bih preporučio penjanje na krov katedrale. Odatle se pruža pogled na grad kakav ne možete doživeti ni sa jednog drugog mesta. Šetnja između šiljaka i statua na krovu daje osećaj da hodate kroz šumu od mermera. Po vedrom danu mogu se videti i Alpi u daljini, što čitav doživljaj čini još čarobnijim.
Galerija Vitorio Emanuele II: Najelegantniji tržni centar na svetu
Odmah pored Duoma nalazi se Galerija Vitorio Emanuele II, građevina koja vas vraća u devetnaesti vek. Ovaj pokriveni pasaž otvoren je 1877. godine i smatra se jednim od najstarijih tržnih centara na svetu. Stakleni krov u obliku krsta i mozaici na podu čine ovo mesto pravim arhitektonskim draguljem.
Kada sam ušao u galeriju, osetio sam posebnu atmosferu koja objedinjuje eleganciju prošlosti i luksuz sadašnjosti. Sa obe strane nalaze se butici najpoznatijih italijanskih i međunarodnih brendova. Međutim, ovo nije samo mesto za kupovinu. Galerija je živo srce grada gde se Milančani i turisti susreću, razgovaraju i uživaju u kafi u nekom od istorijskih kafića.
Zanimljiv je i jedan stari običaj vezan za ovo mesto. Na podu galerije nalazi se mozaik bika, a veruje se da donosi sreću onima koji naprave tri kruga stojeći petom na njemu. Svaki put kada sam prolazio pored tog mesta, video sam red turista koji čekaju da isprobaju ovu tradiciju. Sam prizor je zabavan i svakako vredan fotografije.
Galerija je ujedno i dom nekih od najstarijih kafića u gradu. Atmosfera u njima je sasvim drugačija od modernih lokala. Ovde se sedi za mermernim stolovima, naručuje espreso i posmatra prolaznici kroz monumentalne staklene svodove. Upravo na jednom takvom mestu sam proveo jedno mirno prepodne, razmišljajući o tome koliko je impresivno da zgrada stara gotovo sto pedeset godina i dalje funkcioniše kao živući centar grada.
Teatar La Skala: Hram svetske opere
Nekoliko minuta hoda od galerije nalazi se Teatar La Skala, jedno od najpoznatijih operskih pozorišta na planeti. Otvorena 1778. godine, La Skala je pozornica na kojoj su premijerno izvedena dela Verdija, Pučinija, Rosinija i mnogih drugih velikana. Za ljubitelje muzike i kulture, ovo je mesto koje obavezno treba posetiti.
Zgrada teatra spolja deluje skromno u poređenju sa onim što vas čeka unutra. Upravo ta nenametljiva elegancija je nešto što karakteriše Milano u celini. Ispred teatra stoji spomenik Leonardu da Vinčiju, okružen figurama njegovih učenika. Taj deo trga je savršeno mesto za kraću pauzu i razgledanje arhitekture okolnih zgrada.
Čak i ako ne odete na predstavu, vredi zaviriti u muzej teatra La Skala koji se nalazi u bočnom krilu zgrade. Tu su izloženi originalni kostimi, partiture i lični predmeti slavnih kompozitora koji su stvarali za ovu scenu. Za ljubitelje istorije muzike, ovo je jedno od najdragocenijih mesta u Evropi. Mene je posebno impresionirala intimna atmosfera unutrašnjosti, gde crveni pliš i pozlata stvaraju osećaj da je vreme stalo u osamnaestom veku.
Zamak Sforcesko i park Sempione: Zelena oaza u srcu grada
Jedna od mojih omiljenih šetnji u Milanu vodila me je od centra grada prema zamku Sforcesko. Do njega se stiže širokim bulevarom Via Dante, koji je stalno ispunjen šetačima, uličnim muzičarima i kafićima sa terasama.
Zamak Sforcesko izgrađen je u petnaestom veku kao rezidencija porodice Sforca. Danas ova impozantna tvrđava krije nekoliko muzeja sa bogatim zbirkama. Posebno me je impresioniralo unutrašnje dvorište sa arkadama od crvene cigle, gde vlada poseban mir uprkos tome što se nalazite usred velikog grada. Fontana ispred zamka je omiljeno mesto za odmor, a pogled na kulu sa satom čini celu kompoziciju nezaboravnom.
Iza zamka prostire se park Sempione, najveći gradski park u Milanu. Ovde sam proveo jedno divno popodne, šetajući stazama i posmatrajući Milančane kako uživaju u suncu. U daljini se nazire Slavoluk mira, monumentalna kapija podignuta u čast Napoleonovih pobeda. Ovaj park je dokaz da Milano nije samo beton i staklo. Grad ima i svoju zelenu, mirnu stranu koja pruža savršen balans urbanom ritmu.
Posebno mi se dopalo to što je park prepun života bez obzira na doba dana. Porodice sa decom, parovi koji čitaju na travi, grupe prijatelja koje igraju frizbi ili jednostavno leže na ćebadima uživajući u prolećnom suncu. To je slika Milana koja se retko viđa na razglednicama, ali koja govori mnogo o karakteru ovog grada. Milančani vole svoj park i to se vidi. Staze su uredne, travnjaci negovani, a atmosfera opuštena i prijatna.
Navigli: Milanski kanali sa dušom
Ako želite da osetite drugačiju stranu Milana, morate posetiti četvrt Navigli. Ovo je deo grada uz stare kanale, koji su nekada služili za transport mermera potrebnog za gradnju Duoma. Danas su kanali okruženi kafićima, restoranima, umetničkim galerijama i vintage prodavnicama.
Bio sam tamo za vreme vikenda, kada se na kanalima održava pijaca starina. Atmosfera je potpuno drugačija od centra grada. Ovde se oseća autentični milanski duh, bez glamura i pretencioznosti. Zgrade obrasle bršljanom i glicinijem, narandžaste fasade i drveni mostovi čine ovaj deo grada neverovatno fotogeničnim. Navigli je idealno mesto za večeru uz kanal, gde možete probati pravu milansku kuhinju u opuštenom ambijentu.
Ono što mnogi ne znaju jeste da su ovi kanali direktno povezani sa gradnjom Duoma. Naime, mermer koji je korišćen za katedralu dopremao se vodenim putem iz kamenoloma Kandolja, udaljenog više od sto kilometara. Kanali su građeni upravo u tu svrhu, a delovi te drevne mreže i danas postoje u ovom delu grada. Tako jedna večernja šetnja uz Navigli postaje i putovanje kroz vekove milanske istorije.
Poslednja večera Leonarda da Vinčija: Umetnički doživljaj koji pamtite zauvek
Jedno od najsnažnijih iskustava tokom mog boravka u Milanu bilo je poseta fresku Poslednje večere u crkvi Santa Marija dele Gracije. Ova crkva sa karakterističnom kupolom od crvene cigle upisana je na listu svetske baštine i predstavlja obaveznu tačku za svakog posetioca.
Leonardo da Vinči naslikao je ovu fresku između 1495. i 1498. godine, po narudžbini Lodovika Sforca. Delo prikazuje trenutak kada je Isus apostolima saopštio da će ga jedan od njih izdati. Svaka figura na slici prikazana je sa izuzetnom psihološkom dubinom, a kompozicija je revolucionarna za svoje vreme.
Važno je napomenuti da se ulaznice za Poslednju večeru moraju rezervisati unapred, često i nekoliko meseci ranije. Poseta traje samo petnaest minuta za malu grupu posetilaca, jer se prostor strogo kontroliše radi zaštite dela. Upravo ta ekskluzivnost čini ovaj doživljaj još posebnijim. Kada stanete pred tu fresku i shvatite da gledate originalno delo staro više od pet vekova, oseća se duboko poštovanje prema geniju koji ga je stvorio.
Milanske ulice mode: Šetnja kroz modni četvorougaonik
Za svakoga ko voli modu i stil, Milano nudi iskustvo bez premca. Čuveni modni četvorougaonik obuhvata ulice Via Montenapoleone, Via dela Spiga, Via Mandzonija i Korso Venecija. Ovo je mesto gde se nalaze butici najekskluzivnijih svetskih brendova, od visoke mode do satova i nakita.
Šetnja ovim ulicama je doživljaj sam za sebe, čak i ako ne planirate kupovinu. Izlozi su pravi umetnički radovi, a arhitektura palata u kojima se nalaze butici govori o bogatoj istoriji ovog dela grada. Na Via Montenapoleone primetio sam redove najluksuznijih satovskih kuća jednu pored druge, dok su na Via dela Spiga brendovi smešteniji u intimnijim, kaldrmisanim uličicama.
Ono što Milano razlikuje od drugih modnih prestonica jeste činjenica da ovde moda nije samo industrija. Ona je način života. Milančani se oblače sa posebnom pažnjom i elegancijom koja deluje potpuno prirodno. Ta nenametljiva stilskost nešto je što se oseti na svakom koraku, od centra grada pa sve do perifernih četvrti.
Trg Korduzio i okolina: Srce Milana
Jedan od najlepših delova moje milanske šetnje bio je put od Duoma prema trgu Korduzio. Ovaj trg je prava raskrsnica milanskog života, gde se tramvajske linije ukrštaju ispred veličanstvenih zgrada iz devetnaestog veka. Tu se nalazi i čuveni milanski objekat koji je privukao veliku pažnju kada je otvoren, a to je prva lokacija lanca za prženje kafe premium klase u Italiji, smeštena u raskošnoj zgradi nekadašnje glavne pošte.
Ova zgrada sa fasadom od ružičastog kamena primer je milanske sposobnosti da spoji različite epohe u skladnu celinu. Unutra je prostor koji oduzima dah, sa ogromnim pržionicom, bakrenim cevima i mermernim pultovima. Međutim, ono što me je najviše impresioniralo jeste činjenica da Milančani vole kafu iznad svega, i da čak i u prostoru ovakvog formata traže autentičnost i kvalitet iznad svega.
Od trga Korduzio šetnja se prirodno nastavlja širokom ulicom Via Dante, koja vodi pravo do zamka Sforcesko. Ovaj pešački bulevar uvek je pun života, sa restoranima i kafićima čije se terase prostiru gotovo do sredine ulice. Pogled na kulu zamka u daljini, uokviren elegantnim fasadama, jedan je od onih prizora koji savršeno sažimaju duh Milana.
Hilton Milano: Moj dom u gradu mode
Tokom boravka u Milanu, odseo sam u hotelu Hilton Milano na adresi Via Luiđi Galvani 12, na svega dvesta metara od železničke stanice Milano Centrale. Ova lokacija pokazala se kao izuzetno praktična jer sam mogao da stignem svuda metroom ili čak pešice.
Hotel je prošao kroz temeljnu renovaciju tokom 2024. godine, pod vođstvom arhitektonskog studija koji je inspiraciju crpeo iz zelene duše obližnje četvrti Izola. Koncept obnove zasnovan je na takozvanoj biofilnoj arhitekturi, filozofiji koja naglašava sklad između čoveka i prirode. Rezultat te transformacije vidi se na svakom koraku, od lobija sa svežim cvetnim aranžmanima do soba koje dišu prirodnim materijalima i bojama.
Hotel raspolaže sa ukupno trista dvadeset soba, uključujući i apartmane različitih kategorija. Tu je i trinaest konferencijskih sala za poslovne goste, teretana sa savremenom opremom, kao i elegantni lobi bar koji funkcioniše od jutra do kasno uveče. Ujutru se u njemu služi kafa i peciva, dok uveče prostor dobija sasvim drugačiji karakter uz koktele i milanski ritual aperitiva. Osoblje je izuzetno profesionalno i ljubazno, a na recepciji govore više jezika što olakšava komunikaciju gostima iz celog sveta.
Lobi hotela je prostor koji odmah ostavlja snažan utisak. Kružni luster iznad centralnog stola sa cvećem, mermerni podovi i biljke na elegantnim policama stvaraju osećaj topline i sofisticiranosti. Odmah uz lobi nalazi se restoran sa upečatljivom umetničkom instalacijom od metalnih diskova koji vise sa zidova, dok su stolovi postavljeni sa pažnjom dostojnom restorana sa zvezdama.
Moj doživljaj jednosobnog apartmana u Hilton Milano
Tokom mog boravka u Milanu bio sam smešten u jednosobnom apartmanu koji me je potpuno oduševio. Prostor je osmišljen tako da pruža udobnost stana sa uslugom hotela najvišeg nivoa. Spavaća soba opremljena je velikim bračnim krevetom sa belom posteljinom koja poziva na odmor. Iznad uzglavlja nalazi se polica sa umetničkim fotografijama, a ambijentalno osvetljenje sa obe strane kreveta daje prostoru toplinu koja je savršena za opuštanje posle celog dana provedenog u šetnji gradom.
Kupatilo je opremljeno mermernim elementima, staklenim tuš kabinom i kvalitetnim kozmetičkim proizvodima. Svaki detalj u sobi govori o promišljenom dizajnu, od teksture zidnih obloga koje podražavaju prirodne materijale, pa sve do umetničkih radova na zidovima koji evociraju milanski modernizam. Radni sto pored prozora bio je idealan za pregledanje fotografija uveče, a klima uređaj radio je tiho i efikasno. Osvetljenje u sobi je pametno osmišljeno sa više nivoa, tako da možete podesiti atmosferu prema raspoloženju. Sve u svemu, apartman je pružio osećaj pravog doma usred velikog grada, što je za putnika koji provodi više noći na jednom mestu od neprocenjive vrednosti.
Doručak zaslužuje posebnu pohvalu. Bife ponuda je bila izuzetno bogata i raznovrsna. Sveže voće, jogurti, peciva, italijanski sirevi i mesne prerađevine, jaja pripremljena na razne načine, pa čak i sveže ceđeni sokovi. Sve je bilo besprekorno sveže i kvalitetno. Ujutru sam obično zapisivao plan za dan na hotelskoj beležnici uz kafu, a zatim kretao u istraživanje grada potpuno spreman i sit.
Za sve one koji planiraju posetu Milanu, Hilton Milano je izbor koji toplo preporučujem. Kombinacija savremenog dizajna, izvrsne usluge i idealne lokacije čini ovaj hotel savršenom bazom za upoznavanje grada.
Praktični saveti za posetu Milana
Na kraju ovog putopisa, želim da podelim nekoliko korisnih saveta za sve koji planiraju putovanje u Milano. Pre svega, grad se lako obilazi metroom, koji ima četiri linije i pokriva sve važne tačke. Jednodnevna karta košta malo, a uštedećete mnogo vremena. Takođe, obavezno probajte i tramvaj, jer vožnja istorijskim tramvajem narandžaste boje kroz centar grada predstavlja doživljaj sam za sebe.
Ako planirate da posetite Poslednju večeru, rezervišite karte mesecima unapred preko zvaničnog sajta. Takođe, za Duomo je najbolje kupiti kartu koja uključuje i pristup krovu, jer je pogled odatle neprocenjiv. Popnite se stepenicama umesto liftom jer ćete usput videti neverovatne detalje skulptura i šiljaka izbliza.
Što se hrane tiče, probajte lokalne specijalitete poput risota po milanski, kotleta po milanski i panecotija iz legendarne pekare Luini, koja se nalazi blizu katedrale. Za večeru u autentičnom ambijentu, zaputite se u četvrt Navigli ili Brera, gde se nalaze restorani koji služe tradicionalnu lombardijsku kuhinju po razumnim cenama.
Još jedan važan savet tiče se vremena posete. Proleće i jesen su idealni periodi za Milano. Temperature su prijatne za šetnju, a grad nije prepun turista kao tokom letnje sezone. Izbegavajte posetu tokom avgusta jer su mnogi lokalni restorani i prodavnice zatvoreni. Milančani tada odlaze na odmor, a grad gubi deo svog karaktera.
Milano je grad koji nagrađuje radoznale i strpljive putnike. Nemojte žuriti. Uzmite vremena da istražite sporedne ulice, popijete espreso u nekom malom kafiću daleko od turističkih gužvi i upijete atmosferu grada koji je vekovima oblikovao evropsku kulturu. Upravo u tim mirnim trenucima otkriva se pravi Milano, grad koji nikada ne spava ali uvek zna da pronađe trenutak za uživanje.
Ovaj grad me je naučio da prava elegancija nije u skupim stvarima, već u načinu na koji pristupate životu. Milančani to znaju bolje od bilo koga. Njihova ljubav prema kvalitetu, pažnja prema detaljima i sposobnost da uživaju u malim stvarima nešto je što svaki putnik može da ponese sa sobom kući. Milano nije grad koji se troši na jedan dan. To je destinacija u koju se vraćate, jer svaki put otkrivate nešto novo i dragoceno.
Da li ste već imali priliku da posetite Milano, ovaj neponovljivi grad u kojem se gotički vrhovi Duoma uzdižu pored elegantnih butika, a vekovi istorije žive na svakom koraku ulica po kojima su hodali vojvode, umetnici i najveći kreatori svetske mode? Ili možda tek planirate da zakoračite u ovaj veličanstveni lavirint, izgubite se u uskim uličicama modnog četvorougaonika, osetite energiju grada koji diše kroz svoje trgove i galerije, ali i pronađete trenutke tišine u skrivenim dvorištima i crkvama koje čuvaju remek-dela od neprocenjive vrednosti?
Svoje utiske, komentare ili pitanja slobodno ostavite ispod teksta ili me kontaktirajte putem mejla i društvenih mreža. Sve informacije su dostupne na stranici KONTAKT.
Dragi Milano, hvala ti na nezaboravnim trenucima. Vidimo se ponovo, možda na sledećoj nedelji mode.
Srdačni blogerski pozdrav iz Milana,
Mr.M
Ovaj post je sponzorisan od strane Svetske turističke organizacije (UN Tourism) i Hilton Milano hotela, kao i drugih lokalnih partnera koji su nesebično podržali ovaj projekat. Ovaj post predstavlja moju ličnu i iskrenu recenziju doživljaja destinacije.
Pozdrav Marko, sjajan putopis kao i obično. Penjanje na krov Duoma je nešto što sam i sam doživeo pre nekoliko godina i u potpunosti se slažem da je pogled neuporediv, posebno kada se po vedrom danu vide Alpi u daljini. Detalji skulptura izbliza, koje uopšte ne primećuješ sa zemlje, otkrivaju koliko je rad od šest vekova zaista trajao. Mermer iz kamenoloma Kandolja ima onu jedinstvenu ružičasto-belu nijansu koja se menja tokom dana zavisno od svetla. Ja sam takođe izabrao stepenice umesto lifta i to bih svakome preporučio. Hvala što tako pažljivo dočaravaš ovaj grad. Pozdrav iz Šapca.
Bok Marko, kakvo je zadovoljstvo bilo čitati ovaj putopis. Imao sam priliku biti u La Scali na predstavi Verdijeve Aide pred dvije godine i to je iskustvo koje se ne zaboravlja, atmosfera u onim crvenim ložama s pozlatom je nestvarna. Spomenik Leonardu da Vinciju ispred kazališta okružen njegovim učenicima često previde turisti koji žure u Galleriju, a to je jedno od najljepših mjesta za zaustavljanje. Muzej teatra je također posebno doživljaj, izložene Verdijeve i Puccinijeve partiture su prava blaga europske kulture. Ova talijanska elegancija u kombinaciji s gotovo intimnom skromnošću samog pročelja vrlo je tipična za Milano. Pozdrav iz Zagreba.
Здравей Марко, прекрасен пътепис! Галерията Виторио Емануеле II наистина е архитектурна перла, нейната покрита аркада със стъклен покрив във формата на кръст е едно от най-впечатляващите места в Европа. Имах удоволствието да я посетя миналата година и за мен моментът беше когато попаднах на мозайката на бика, видях колко хора правят онези три обиколки за късмет. Архитектът Джузепе Менгони, който я е проектирал, за съжаление е починал, падайки от скелето в края на 1877 година, което прави нейната история още по-трогателна. Мраморните подове с алегорични мозайки и историческите кафенета вътре правят посещението незабравимо. Поздрави от София.
Marko, izvanredan tekst koji budi nostalgiju. Poslednju večeru sam imao priliku da vidim pre tri godine i mogu samo da potvrdim ono što si napisao, karte se zaista moraju rezervisati mesecima unapred preko zvaničnog sajta. Onih petnaest minuta pred freskom su prošli kao petnaest sekundi, a osećaj da gledaš originalno delo Leonarda iz 1495. godine je nešto što reči ne mogu da opišu. Posebno me je dirnula psihološka karakterizacija svakog apostola, vidi se zašto je Leonardo godinama tražio modele po Milanu pre nego što je počeo da slika. Kontrast između gotovo izbledelih boja i živosti pokreta na fresci je upečatljiv.… Read more »
Pozdrav Marko, divan putopis za nedjeljno popodne. Zamak Sforcesko mi je ostao u sjećanju i godinama nakon posjete, posebno unutrašnja dvorišta sa arkadama od crvene cigle koja zaista odišu mirom usred velegrada. Filaretov toranj na ulazu je djelo koje je obnovljeno krajem devetnaestog vijeka, pošto je originalna konstrukcija bila uništena u eksploziji baruta još 1521. godine. Muzeji unutar zamka kriju Mikelanđelovu Pietà Rondanini, posljednju skulpturu na kojoj je radio do svoje smrti, što je razlog više za posjetu. Park Sempione iza zamka je bio idealno mjesto za odmor između razgledanja, sa Slavolukom mira na kraju koji se vidi izdaleka. Pozdrav… Read more »
Pozdravljen Marko, čudovit članek o Milanu. Navigli sem obiskal pred dvema letoma med tednom oblikovanja in to je popolnoma drugačen Milan, manj zglajen a bolj duševen. Kanal Naviglio Grande je najstarejši in res sega nazaj v dvanajsto stoletje, kasneje pa je Leonardo da Vinci občutno izboljšal sistem zapornic. Vintage trgovine in galerije s sodobno umetnostjo so bile za mene pravi razlog za obisk, saj sem našel nekaj knjig o Brera akademiji ki jih nisem videl drugje. Stari mostiči nad kanalom in fasade obraščene s plezalkami res naredijo to četrt nepozabno fotogenično. Lep pozdrav iz Ljubljane.
Pozdrav Marko i hvala na još jednom sjajnom putopisu. Hilton Milano je zaista odlična baza za istraživanje grada, lokacija na 200 metara od Centrale je neprocenjiva za one koji stižu vozom iz Verone ili Đenove. Imam pitanje vezano za renovaciju iz 2024. godine, da li si saznao koji je tačno arhitektonski studio bio zadužen za biofilni koncept inspirisan kvartom Izola? Pošto razmišljam o produženom poslovnom boravku u Milanu sledeće zime, takođe me zanima da li hotel ima neki executive lounge za duže boravke? Inspiracija iz kvarta Izola je vrlo pametna, jer je upravo taj deo grada postao paradigma novog Milana… Read more »
Pozdrav Marko, prekrasen patopis za eden navistina poseben grad. Modniot kvadrilater Via Montenapoleone, Via della Spiga, Via Manzoni i Corso Venezia za mene e edno od najfotogeničnite mesta vo Evropa, posebno vo zima koga buticite imaat raskošno osvetleni izlozi. Vo kafeto Cova na agolot na Montenapoleone i Via Sant’Andrea sednav kako kraljica po cel den šetanje, nivnata margarita torta e legenda uste od 1817 godina. Tvoeto opišuvanje na toa kako Milancite go nosat stilot kako priroden čin a ne kako napor, e najpreciznoto što sum go pročitala. Verojatno baš zatoa Milano sekogaš ostanuva nadvor od običnite turistički ramki. Pozdrav od… Read more »
Marko, prelep tekst koji me je vratio u sećanja na moje putovanje u Milano pre dve godine. I ja sam tada odsela u hotelu blizu Centrale i mogu da potvrdim da je ta lokacija idealna za neiskusne putnike, sve je nadohvat ruke. Pijaca starina na Naviglima koju spominješ se zaista održava poslednje nedelje u mesecu i pravo je otkriće, kupila sam tamo divnu vintage svilenu maramu Hermès po jako dobroj ceni. Espreso u Galeriji Vitorio Emanuele kod istorijskog Camparina, gde su između ostalih svraćali i Verdi i Tosknanini, je rituali kome se i danas vraćam u sećanjima. Tvoji putopisi imaju… Read more »
Marko, pozdrav iz Bara. Detalj o lokaciji za prženje kafe na trgu Korduzio koji opisuješ je zapravo Starbucks Reserve Roastery, otvoren u septembru 2018. godine u nekadašnjoj Palati Pošte. To je prvi takav Starbucks u Italiji i da budem iskren, moja prvobitna sumnja prema toj kombinaciji italijanske kafe kulture i američkog brenda potpuno je nestala kada sam ušao unutra. Onaj veliki bakreni cilindar za prženje u sredini, mermerni pultovi i način na koji se kafa služi su zaista poštovanje italijanske tradicije. Hauard Šulc je tu zapravo otvorio koncept koji ga je inspirisao u Italiji još pre tri decenije, što je… Read more »
Selam Marko, izvanredan tekst koji povezuje istoriju i savremeni život na rijedak način. Detalj o Milanskom ediktu iz 313. godine je nešto što čak i mnogi ljubitelji istorije zaboravljaju, a to je trenutak koji je promijenio kompletan tok evropske civilizacije. Ostaci rimskog Mediolanuma se još uvijek mogu vidjeti u koloni od šesnaest stubova ispred bazilike San Lorenco, što je vjerovatno najstariji hrišćanski objekat u Milanu sačuvan iz četvrtog vijeka. Sama bazilika izgleda kao komad Vizantije usađen u srce Milana. Ako ikada planiraš novi put u ovaj grad, San Lorenco i obližnja Porta Tičineze daju potpuno drugu stranu Milana koju turisti… Read more »
Pozdrav Marko, ovaj tekst me je naterao da odmah razmislim o sledećem putovanju. Park Sempione mi je ostao u srcu još od prve posete, posebno tih kasnih popodneva kada sunce prelazi preko Slavoluka mira i osvetljava klupe. Slavoluk mira je zanimljiva paralela sa lukom u Parizu, samo manjeg formata, podignut u čast Napoleonovih pobeda. Tvoja primedba o tome kako Milančani vole svoj park i kako se to vidi je apsolutno tačna, ja sam tamo proveo celu nedelju popodneva čitajući i posmatrajući kako lokalci žive svoj svakodnevni život. Akvarijum u parku je takođe jedan od najstarijih u Evropi, otvoren je 1906.… Read more »
Pozdrav Marko, prekrasan vodič kroz Milano. Dinastije Visconti i Sforza su za mene vječna fascinacija jer su upravo one stvorile srednjovjekovni i renesansni Milano kakav danas poznajemo. Lodovico il Moro Sforza je bio mecena Leonarda i Bramantea, a baš zahvaljujući njemu nastala je Posljednja večera u Santa Maria delle Grazie. Filareteov toranj na ulazu u Sforcesco je dijelo Antonija Filaretea iz 1452. godine, izvanredan primjer renesansne fortifikacije koja je istovremeno funkcionalna i estetski besprijekorna. Muzej arheologije unutar zamka mi je ostavio poseban dojam, jer rijetko koji muzej tako uspješno spaja egipatske, etrurske i srednjovjekovne zbirke pod jednim krovom. Hvala ti… Read more »
Marko, pozdrav i čestitam na još jednom kvalitetnom putopisu. Hilton Milano lokacija od dvesta metara do Centrale je nesumnjivo dobra za one koji stižu vozom, mada me zanima tvoje lično mišljenje, da li bi za naredni put razmotrio i hotele iz centra grada poput Park Hyatt Milan na Via Tommaso Grossi koji je doslovno korak od Galerije? Imam podeljena mišljenja o tome šta je važnije, blizina Centrale ili centra, pošto se sa metroom i ovako i onako stiže za pet minuta. Takođe me zanima tvoje iskustvo sa lobi barom Hiltona uveče, da li tamo Milančani zaista dolaze na aperitiv ili… Read more »
Pozdravljen Marko, zelo lep članek. Pri Madonnini me je vedno fasciniralo dejstvo, da kip stoji nad sto osmimi metri visoko, delo kiparja Giuseppeja Perega iz leta 1774, in da je visok skoraj štiri metre. Pravilo, da nobena stavba ne sme biti višja od nje, je bilo prvič prekršeno v poznih petdesetih letih s Pirellijevim stolpom Gia Pontija, in takrat so na vrh tudi prvič postavili kopijo Madonnine, kot omenjaš. To pravilo je danes simbolično ohranjeno z malimi kopijami na vrhovih nebotičnikov v Porta Nuova območju, na primer na UniCredit Towerju. Stari Milanci pravijo, da Madonnina varuje mesto in res se… Read more »
Здравей Марко, благодаря за този богат материал. Едиктът от Милано от 313 година наистина е забележителен момент в европейската история, защото е първият път когато един римски император официално признава християнството. Когато бях в Милано преди пет години, посетих Базиликата Сан Амброджо, която е една от най-старите църкви в града и където се пази тялото на Свети Амвросий, патрона на Милано. Тази базилика е символ на италианската ломбардска архитектура и почти всички ранносредновековни църкви в Северна Италия я следват като модел. Историческият път през Милано не може да се разбере без посещение на това място. Поздрави от Пловдив.
Marko, izvanredan putopis. Leonardova Poslednja večera je za mene jedan od najupečatljivijih umetničkih trenutaka koje sam doživeo, ne samo zbog samog dela već i zbog atmosfere u trpezariji koja je hladna i tišinom prožeta. Ono što retko ko zna jeste da je freska originalno bila eksperiment sa tehnikom suve tempere na zidu umesto klasične freske, što je razlog zašto je počela da propada već u Leonardovo doba. Sve restauracije od šesnaestog veka do najveće, koja je trajala od 1978. do 1999. godine, pokušavale su da spasu što se još dalo spasti. Original Leonardove ruke se danas vidi tek u tragovima,… Read more »
Pozdrav Marko, prelijep tekst kao i obično. Imam nekoliko praktičnih pitanja u vezi posjete Duomu, da li si po preporuci kupovao kombinovanu kartu koja uključuje katedralu, krov i muzej, ili pojedinačne ulaznice? Pošto razmišljam o produženom vikendu u Milanu sa suprugom, takođe me zanima koliko si vremena proveo na samom krovu, jer čitam različite preporuke od pola sata pa do dva sata. I treće pitanje, da li je vrijedno platiti dodatak za lift ili je zaista bolje stepenicama kako preporučuješ? Hvala unaprijed na odgovorima i nadam se da ćeš uskoro objaviti i poseban post o samom Hilton hotelu. Lijep pozdrav… Read more »
Marko, divan tekst koji vraća uspomene. Tradicija sa bikom u Galeriji je nastala krajem devetnaestog veka i kada sam i sama pre tri godine prošla taj ritual, osetila sam onaj posebni dečji žar pred mestom koje je živo više od stoleća. Mozaik bika predstavlja simbol grada Torina, jer je galerija imenovana po prvom kralju ujedinjene Italije Vitoriju Emanuelu II koji je bio iz Pijemonta. Đuzepe Mengoni je nažalost izgubio život padajući sa skele krajem 1877. godine, neposredno pred ceremoniju zvaničnog završetka radova. Detalj koji često prolazi neprimećen je da je galerija dom najstarijih Pradinih butika, koji datiraju iz 1913. godine… Read more »
Pozdrav Marko, navistina dobro opišuvanje na Milano. Toa što go pišuvaš za sezonata e mnogu točno, avgust e najlošo vreme za poseta na Milano bidejki Italijancite imaat tradicija da odat na odmor i mnogu restorani prosto se zatvoreni do prv septemvri. Mojata sopruga i jas posetivme Milano vo april pred dve godini i toa beše idealen termin, vremeto beše prijatno a turistite ne se još preplaveni. Po preporuka na eden lokalec otidovme vo Trattoria Milanese na Via Santa Marta, edno od najautentičnite mesta za risotto alla milanese vo gradot. Tvojot blog e za mene najdobriot vodič za italijanski destinacii. Pozdrav… Read more »
Pozdrav Marko, prelijep članak o Milanu! Brera je za mene najljepša milanska četvrt, sa onim popločanim kaldrmastim ulicama i atmosferom koja je intimnija od centra. Pinakoteka Brera koju spominješ je apsolutno obavezno mjesto, posebno zbog Mantegnine slike Mrtvi Krist sa onim revolucionarnim perspektivnim skraćenjem stopala. U Breri se nalazi i Akademija lijepih umjetnosti koja je podarila italijanskoj kulturi neke od najvećih talenata. Posebno volim malu enoteku na uglu Via Fiori Chiari, gdje je vlasnik bivši konobar koji je dvadeset godina radio u La Scali. Tvoji italijanski putopisi su mi pravi vodič i obavezno štivo prije svakog puta. Lijep pozdrav iz… Read more »
Marko, pozdrav iz Beograda i hvala za jedan od najlepših milanskih putopisa koje sam pročitao. Imam pitanje o Naviglima, pošto pratiš svaki detalj pažljivo, da li si imao priliku da posetiš Vicolo dei Lavandai, malu skrivenu uličicu sa starim kamenom za pranje veša koja datira iz devetnaestog veka? To je za mene jedno od najdubljih svedočanstava običnog života starog Milana koje danas postoji u centru. Takođe me zanima da li si probao restoran Al Pont de Ferr koji je svojevremeno imao Mišlenovu zvezdu, ili si ostao na klasičnijim opcijama uz kanal? Razmišljam o produženom vikendu u maju i tvoji saveti… Read more »
Pozdravljen Marko, čudovit članek o Milanu. Glede na to da si bil tako blizu jezera Como, samo eno uro vlaka, me zanima ali si imel priložnost obiskati Bellagio ali Varenno med svojim bivanjem? Ti dve mesti sta po mojem mnenju popoln dnevni izlet iz Milana in dajeta povsem drugačno podobo italijanske Lombardije. Ko sem bil v Milanu pred štirimi leti, sem si vzel dva dni za Como in se vrnil čisto drugačen, vila Carlotta z botaničnim vrtom in vila Melzi v Bellagiu sta me popolnoma očarali. Pravzaprav iz Centrale je lokalni vlak za Como San Giovanni samo nekaj evrov za… Read more »
Pozdrav Marko, sjajan putopis. Istorijski tramvaji u Milanu su moja velika ljubav, posebno serija 1928 koju zovu Carrelli, sa onim drvenim klupama i originalnim staklenim prozorima koji se podižu. Linija 1 ide pravo kroz centar od Železničke stanice Cadorna prema Sempione kvartu, što je idealan način za upoznavanje grada bez umaranja. ATM, milanska transportna kompanija, održava ove tramvaje u izvanrednom stanju i drago mi je da su ih sačuvali kao deo gradskog identiteta. Vožnja Carrelli tramvajem dok prolaziš ispred Galerije Vitorio Emanuele je iskustvo koje fotografije ne mogu da opišu. Tvoja preporuka da se u Milanu putuje i tramvajem a… Read more »
Pozdrav Marko, divan putopis koji čuva onu ličnu notu zbog koje te i pratimo godinama. Lokacija Hilton Milano blizu Centrale je nesumnjivo dobra za poslovne goste, ali ako neko ima dovoljno budžeta da iz pet zvjezdica izabere centar grada, preporučio bih i Excelsior Hotel Gallia koji je tačno na trgu Duka d’Aosta ispred stanice. To je istorijski hotel iz 1932. godine koji je pre nekoliko godina kompletno renoviran i ima ogroman rooftop bar Terrazza Gallia sa pogledom na ceo Milano. Moja supruga i ja smo tamo proveli godišnjicu pre tri godine i to je iskustvo koje će nam ostati u… Read more »
Здравей Марко, поредната отлична статия от теб. Имам въпрос относно ресторантите в Милано, защото планирам пътуване с моята съпруга в края на октомври. Освен Naviglio и Brera които споменаваш, можеш ли да препоръчаш по-съвременен милански ресторант с местна кухня от ново поколение? Чувал съм за Ratanà на Чезаре Батисти в Изола и за Trippa в зона Porta Romana, но любопитно ми е твоето лично мнение. Също така търся добра пицария по предложение на местни хора, не онези туристически близо до Дуомо. Поздрави от Варна.
Marko, pozdrav i hvala za jedan od najboljih putopisa o Milanu na našem govornom području. Ono što me oduševilo u tvom tekstu je pažnja prema arhitektonskim slojevima grada, posebno spominjanje palate Asikurazioni Đenerali na Korduziju. Ta zgrada je delo arhitekte Luke Beltramija iz 1899. godine, jednog od najvažnijih milanskih graditelja prelaza iz devetnaestog u dvadeseti vek. Beltrami je takođe bio odgovoran i za niz radova na samom Duomu i fasadi Sforcesco zamka, oblikujući značajan deo modernog Milana kakvog danas poznajemo. Mnogi posetioci uopšte ne registruju koliko je njegova ruka uticala na vizuelni identitet centra Milana. Tvoja sposobnost da prepoznaš ovakve… Read more »
Pozdrav Marko iz Sarajeva. Tvoj sadašnji niz putopisa iz Italije je za mene najveće blogersko zadovoljstvo poslednjih mjeseci. Posebno volim način na koji uspoređuješ Milano sa Rimom, jer su to dva potpuno različita italijanska iskustva, jedno grad mode i industrije, drugo grad spomenika i barokne kontemplacije. U Rimu sam provela tri dana u martu prošle godine i odsjela sam u hotelu Sina Bernini Bristol blizu Trevi fontane, dok je u Milanu fokus bio drugačiji. Milano traži strpljenje, dok Rim odmah daje sve od sebe. Hvala ti što ovako pažljivo dočaravaš nijanse italijanskih gradova.
Pozdrav Marko, ovaj putopis me je odveo nazad u 2022. godinu kada sam prvi put posetio Milano sa suprugom. Tada smo proveli pet dana u Park Hyatt Milan na Via Tommaso Grossi, hotelu koji je doslovno na ćošku između Galerije i Duoma. Bila je to investicija ali se pokazala kao odlična, jer smo svako jutro mogli da budemo na trgu pre turističkih grupa. Što se tiče tvog izbora Hiltona, lokacija blizu Centrale je sasvim drugačiji koncept ali sam siguran da je za putnike koji se kreću Italijom vozom mnogo praktičnija. Tvoje opisivanje milanskog ritma kao postupnog otkrivanja sloj po sloj… Read more »
Pozdrav Marko, čudesna šetnja kroz Milano. Imam pitanje vezano uz tvoju preporuku da se izbjegava posjeta u kolovozu, koliko zapravo grad biva zatvoren tijekom kolovoza i da li se to pravilo odnosi i na velike trgovačke lance ili samo na obiteljske restorane i butike? Pitanje je važno jer mi posao dopušta godišnji isključivo u kolovozu i razmišljam ima li uopće smisla planirati Milano u to vrijeme. Da li su Pinakoteka Brera, Sforcesco i sama Posljednja večera otvoreni nedjeljama u kolovozu? Vidio sam da su se pravila u zadnje dvije godine ponešto izmijenila zbog turističkog pritiska. Hvala ti unaprijed na pojašnjenju.… Read more »
Pozdravljen Marko, zelo lep članek. Med svojim zadnjim obiskom Milana sem se odločil za Bulgari Hotel Milano na Via Privata Fratelli Gabba in to je bilo res posebno doživetje. Hotel je skrit v eni mestnih oaz med Pinakoteko Brera in Modnim četverokotnikom, s privatnim vrtom velikim štiri tisoč kvadratnih metrov sredi mesta. Italijanska elegantnost se v tem hotelu sreča z Bulgari prefinjenostjo na način ki ga nikjer drugje nisem doživel. Spa center s hammam zonami je pravi dragulj, in noč v junior suite z balkonom je bila vredna vsakega evra. Tvoji italijanski članki spremljajo tudi moja prihodnja potovanja. Lep pozdrav… Read more »
Marko, pozdrav iz Novog Sada. Tvoj putopis je probudio moje sećanje na Milano koji sam posetio pre dve godine. Imam jedno pitanje gastronomske prirode, da li si imao priliku da probaš pravi rižoto po milanski u nekom autentičnom mestu, jer me posebno zanima šta misliš o varijanti sa srži kosti od ossobuca koja je tradicionalna ali nestaje sa savremenih jelovnika? Šafran koji se koristi u milanskom rižotu daje ono jedinstveno zlatno-žutu boju, a tradicionalna priča kaže da je nastao slučajno tokom svadbe ćerke majstora vitraža iz Duoma 1574. godine. Da li si svratio do Trattorije Madonnine ili Il Liberty u… Read more »
Pozdrav Marko, eden od najdobrite patopisi koi sum gi pročital za Milano. Pinakoteka Brera koja kratko ja spomenuvaš e edna od najbogatite umetnički galerii vo Italija, posebno blagodarenie na donaciite na Napoleon koj go pokrenal celiot proekt vo 1809 godina. Tamu se naoga čudesnata Oplakuvanje na Mrtviot Hristos od Mantenja so onaa revolucionarna perspektiva, kako i Verenicata na Devica Marija od Rafael od 1504 godina. Ako uskoro pravite nov post posveten samo na Brera, jas bi go odbral kako sledniot patopis za čitanje. Tvojata kombinacija od istorija i lično iskustvo e zlatnoto pravilo na dobroto pisuvanje za patuvanja. Pozdrav od… Read more »
Marko, pozdrav iz Pančeva, ali moram da te prepravim, ovaj komentar šalje drugi Igor iz Vršca. Tvoji italijanski putopisi su za mene postali nedeljni ritual, baš onako kako čovek čeka novu epizodu omiljene serije. Ovaj o Milanu mi je posebno legao jer sam upravo u njemu prepoznao mnoge svoje impresije iz prošlogodišnjeg putovanja. Lokacija blizu Centrale je upravo razlog zašto smo i mi izabrali četvrti severno od centra, jer odatle Milan dobija drugačiju dušu. Tvoja istančanost u opisivanju kontrasta starog i novog Milana je nešto što me uvek iznova oduševi. Hvala ti što neguješ ovaj blog sa pravim ljubavnim pristupom… Read more »
Здравей Марко, чудесен пътепис. Преди три месеца със съпруга ми посетихме Северна Италия и направихме маршрут Милано-Верона-Венеция, който мога да препоръчам на всеки. Верона ни остави най-силно впечатление, особено античната арена и Casa di Giulietta, макар че последното е по-скоро туристическа атракция отколкото истински исторически обект. В Милано ни хареса именно начинът по който модата живее на улицата без претенциозност, точно както описваш. Отседнахме в Hotel Spadari al Duomo на четири звезди, само на трийсет метра от катедралата, малък семеен хотел с галерия от съвременно изкуство във фоайето. Поздрави от Бургас.
Pozdrav Marko iz Dubrovnika. Mandarin Oriental Milano na Via Andegari mi je bio dom prošloga ljeta tijekom našeg drugog medenog mjeseca, jer smo s suprugom obnovili zavjete poslije dvadeset i pet godina braka. Hotel je smješten u četiri povezane palače iz osamnaestog stoljeća i unutarnji vrtovi su jedan od najtiših kutaka u centru Milana. Restoran Seta s dvije Michelinove zvjezdice pod vodstvom Antonija Guide zaista je zaslužio svaku riječ koja se za njega izgovori. Lokacija je upravo na rubu Quadrilatera mode, što je idealno za one koji vole povezati luksuzni smještaj s kupovinom. Tvoji talijanski putopisi su pravo blago, hvala… Read more »
Pozdrav Marko, još jedan vrhunski tekst sa Mr.M bloga. Imam pitanje gastronomske prirode, da li si imao priliku da posetiš Marchesi 1824, najstariji milanski pastićerij iz 1824. godine koji je sada deo Prada grupe? Njihov panettone je za mene najbolji u Milanu, mada me zanima tvoje mišljenje pošto si izgleda probao mnogo lokala. Takođe me interesuje da li si bio u pekari Luini, koja je legendarna po panzerottima u tankom prženom testu? Razmišljam o tematskom putovanju kroz milanske pastićerije sledećeg decembra, jer je to pravo vreme za panettone. Hvala unapred i pozdrav iz Beograda.
Selam Marko, prelijep putopis sa puno topline. La Scala je za mene najsvetije mjesto evropske operske scene, a ono što malo ko zna jeste da je Verdijev Otello premijerno izveden upravo tamo 5. februara 1887. godine, čime se kompozitor vratio na milanske scene poslije šesnaest godina pauze. Muzej teatra koji spominješ ima kostime iz originalne postave Madame Butterfly i to je doživljaj kao putovanje kroz vrijeme. Mene posebno zanimaju i akustična svojstva sale koja je između 2002. i 2004. godine prošla detaljnu obnovu pod vodstvom arhitekte Maria Bote. Crveni pliš i pozlata zaista stvaraju onu intimnost koju spominješ u tekstu.… Read more »
Pozdrav Marko, pravi praznik za oči i dušu kao i obično. Imam jedno pitanje, na Naviglima ima dosta starinskih restorana koji odoka izgledaju autentično ali su zapravo prilagođeni turistima. Da li si možda otkrio neki konkretan restoran u tom delu grada koji još uvek pripada lokalcima i koji bi mogao da preporučiš za autentičnu lombardijsku kuhinju? Posebno me zanima tradicionalna kasoela, ono jelo od svinjetine i kupusa koje je teško naći van porodičnih kuhinja. Sledećeg meseca planiram putovanje u Milano sa kolegama i tvoja preporuka bi mi mnogo značila. Hvala unapred i pozdrav iz Smedereva.
Pozdravljen Marko, čudovit članek. Imam vprašanje glede Brera četrti, ki je v vašem članku le na kratko omenjena. Ko ste bili v Pinakoteki Brera, ali ste imeli priložnost obiskati tudi Botanični vrt Brera, ki se skriva tik za palačo, eden najlepših in najmanj znanih kotičkov v Milanu? Mi smo bili tam pred dvema letoma s starši in vrt iz osemnajstega stoletja je popolna oaza miru sredi mesta. V isti palači se nahaja tudi Astronomska observatorija Brera, najstarejša v Italiji ki še vedno deluje, ustanovljena leta 1764. Vaše članke beremo z velikim veseljem in pričakujemo še več. Lep pozdrav iz Celja.