Posts tagged letovanje

Pisma iz Tunisa: Kairuan, najsvetiji muslimanski grad na afričkom kontinentu…

Dragi moji pustolovi i ljubitelji neobičnih putovanja, dobrodošli u novu seriju putopisa na Mr.M blogu. Avgust mesec će biti posvećen jednoj neobičnoj državi na afričkom kontinentu – Tunisu, zemlji koja je poznata po maslinama. Na samom početku ovog četvrtog posta iz serije putopisa želeo bih da se zahvalim Ministarstvu turizma Republike Tunis – Discover Tunisia na srdačnom pozivu i gostoprimstvu. Uz njihovu pomoć su nastali putopisi i modne priče koje ste mogli čitati tokom jula meseca, ali ćete imati priliku čitati i tokom avgusta i iskreno se nadam da ćete uživati u letnjoj sezoni postova na Mr.M blogu.

Ako želite ste kojim slučajem propustili da pročitate prethodne putopise iz Tunisa ili želite da se podsetite nekih zanimljivosti, iskoristite priliku da posetite naredne linkove:

Republika Tunis je najsevernija zemlja u Africi. To je deo regiona Magreba u severnoj Africi, graniči se sa Alžirom na zapadu i jugozapadu, Libijom na jugoistoku i Sredozemnim morem na severu i istoku. U njemu se nalaze arheološka nalazišta Kartagine koja datiraju iz 9. veka pre nove ere, kao i Velika džamija u Kairuanu.

Tunis je poznat po svojoj drevnoj arhitekturi, tržnicama i plavim obalama, prostire se na približno 164.000 km2 i ima oko 12 miliona stanovnika. Sadrži istočni kraj planine Atlas i severni deo pustinje Sahare, a veliki deo preostale teritorije Tunisa je obradivo zemljište. Sa skoro 1.300 km obale uključuje afrički spoj zapadnih i istočnih delova Sredozemnog basena. Tunis je dom najsevernije tačke Afrike – rta Anđela, a njegov glavni i najveći grad je Tunis, koji se nalazi na njegovoj severoistočnoj obali, i po kome zemlja dobija svoje ime.

Četvrti blog post iz serije putopisa o Tunisu biće posvećen najsvetijem muslimanskom gradu na afričkom kontinentu – Kairuan. Poznato je da su Meka, Medina i Jeruzalem, sveti trijumvirat svetih gradova koje ima islam. Posle njih, prema nekim izvorima navodi se kao četvrti sveti grad islama Kairuan u Tunisu. Ovaj grad se smatra i prvim muslimanskim gradom Magreba i ujedno najsvetiji muslimanski grad na afričkom kontinentu.

Kairuan je grad u centralnom Tunisu i glavni grad istoimene provincije. Nalazi se 150 kilometara jugozapadno od prestonice Tunisa i pedeset kilometara zapadno od Susa. Naseljen sa približno 140.000 stanovnika, često se pominje kao četvrti najsvetiji (ili sveti) grad islama i prvi sveti grad Magreba. Prvi arapski grad u severnoj Africi, grad koji je bio važan islamski centar u muslimanskoj severnoj Africi, Ifrikiia sve do 11. veka.

Sa svojom medinom i pijacama koje organizuju korporacije u orijentalnom stilu, svojim džamijama i drugim verskim objektima, Kairuan je na Uneskovoj listi svetske baštine od 1988. godine. Kasnije, 2009. godine proglašen je prestonicom islamske kulture od strane Organizacije islamskog sveta za obrazovanje, nauku i kulturu. Grad je takođe poznat po svojim ručno rađenim vunenim tepisima i pecivima uključujući makroud.

Makroud je kolač koji se sastoji od niza slojeva testa koji je napunjen grizom od kus-kusa i pastom od datula – urmine palme, postoje i varijante u kojima se umesto urmine palme koriste orasi, bademi ili pekan orasi.

Velika džamija u Kairuanu, takođe se naziva džamija Oqba Ibn Nafi je osnovana u znak sećanja na Oqba Ibn Nafija je jedna od najvažnijih džamija u Tunisu. Istorijski gledano, prva muslimanska metropola u Magrebu, Kairouan, čiji je politički i intelektualni vrhunac bio u 9. veku, slovi za duhovni i verski centar Tunisa, takođe se ponekad smatra četvrtim najsvetijim gradom u sunitskom islamu. Predstavljajući amblematsko zdanje grada, Velika džamija ostaje najstarije i najprestižnije svetilište muslimanskog Zapada. Figurant, od bejličkog dekreta od 13. marta 1912. godine, na listi istorijskih i arheoloških spomenika klasifikovanih i zaštićenih u Tunisu takođe je klasifikovan, sa istorijskim ansamblom Kairuan, kao svetska baština Uneska 1988. godine.

Prvobitno izgrađen od strane Okbe Ibn Nafija 670. godine (što odgovara 50. godini Hegira) kada je osnovan grad Kairuan, proširena je i obnovljena u 8. i 9. veku. Ova džamija se smatra u Magrebu, rodonačelnikom svih džamija u regionu, kao i jednim od najvažnijih islamskih spomenika i univerzalnim remek-delom arhitekture. Sa estetske tačke gledišta, Velika džamija u Kairuanu izgleda kao najlepša građevina muslimanske civilizacije u Magrebu. Starost i kvalitet arhitekture čine je draguljem islamske umetnosti. Postoji mnogo radova i priručnika muslimanske umetnosti koji se odnose na istorijat džamije. Pored svog umetničkog i arhitektonskog značaja imala je prema tuniskom naučniku i islamologu Mohamedu Talbiju „ključnu ulogu u islamizaciji čitavog muslimanskog Zapada, uključujući Španiju, i širenju malikizma.

Za vreme vladavine dinastije Aglabida u 9. veku, uz pomoć velikih radova na rekonstrukciji i ulepšavanju Velika džamija je dobila današnji izgled. Izvanredno po svom sveukupnom jedinstvu, kao i po svojim ogromnim dimenzijama, slava i prestiž ovog molitvenog mesta potiče i od njegovog doprinosa sticanju i prenošenju znanja, posebno između 9. i 11. veka. veka. Univerzitet, sastavljen od učenjaka i pravnika koji svoja učenja predaju u džamiji, je centar za obuku kako za podučavanje muslimanske misli tako i za sekularne nauke. Sa opadanjem Kairuana, koje je počelo u drugoj polovini 11. veka, centar za intelektualnu obuku se potom preselio na Univerzitet Zituna u Tunisu.

Ispričaću vam nešto više o nastanku i istorijatu ove džamije. Kada je Kairuan osnovan 670. godine, general i arapski osvajač Okba Ibn Nafi (sam osnivač grada) izabrao je lokaciju svoje džamije u centru grada u blizini sedišta guvernera. Ova početna bogomolja podignuta je između 670. i 675. godine. Ubrzo nakon izgradnje, čini se da džamija nije stradala, između 683. i 686. godine, tokom kratkotrajne okupacije Kairuana od strane Berbera predvođenih Koceilom. Kasnije je džamiju obnovio gasanidski general Hasan Ibn Numan. Sa postepenim povećanjem stanovništva Kairuana i suočenim sa posljedičnim povećanjem broja vjernika, džamija više nije bila dovoljna da ih primi, Hišam, omejadski halifa Damaska, izvršio je preko svog guvernera Bichr Ibn Safvana brojne rekonstrukcije. Proces uključuje renoviranje i proširenje džamije u periodu između 724-728. godine. U cilju njenog proširenja, prvo ide na kupovinu susednog zemljišta koje pripada Banu Fihr, klanu Kurejšija čiji je najistaknutiji predstavnik Okba Ibn Nafi.

Zatim je dozvolio da se sruši džamija, a zatim ponovo izgradi, sve osim mihraba. Pod njegovom okriljem je počela izgradnja minareta. Nakon toga, 774. godine, nova rekonstrukcija praćena izmenama i ulepšavanjem, izvršena je pod upravom abasidskog guvernera Jezida Ibn Hatima. Pod vladavinom Aglabidskih vladara, Kairuan je bio na svom vrhuncu i džamija je iskoristila ovaj period mira i prosperiteta. Nedugo nakon toga, 836. godine, Ziadet Alah I ponovo je obnovio džamiju i to poslednji put, upravo u to vreme ovaj verski objekat dobija, bar u celini, izgled kakav poznajemo danas.

Dakle, sadašnje stanje džamije datira iz 9. veka, u vreme vladavine Aglabida, sa izuzetkom nekih delimičnih restauracija i nekih kasnijih dogradnji koje su izvršene krajem 11. veka i posle. Tokom 20. veka sprovedeno je nekoliko akcija konzervacije i restauracije, prvo između 1910. i 1920. godine od strane Službe za antikvitete et des Arts de la Regence, a zatim tokom prve polovine 1960-ih, posebno 1964-1965. odeljenje istorijskih spomenika Nacionalnog instituta za arheologiju i umetnost. Nedugo nakon toga, 1967. godien pokrenuti su veliki restauratorski radovi, koji su trajali pet godina, na celom spomeniku.

Potonji, predvođen Odeljenjem za istorijske spomenike Nacionalnog instituta za arheologiju i umetnost u saradnji italijanskih arhitekata Rikarda Gizduliha i Paola Donatija, završen je zvaničnim ponovnim otvaranjem džamije, u prisustvu Habiba Burgibe, prvog predsednika Republike Tunisa i njegov alžirski kolega Houari Boumediene, tokom proslave Mouled 1972. godine. Objekat je sredinom osamdesetih godina prošlog veka doživeo dodatne restauratorske radove koji se uglavnom odnose na spoljašnje zidove i njihove kontrafore, plafone molitvene sale, kao i minaret.

Kairuan je osnovan na liniji konfrontacije između Vizantinaca i muslimana sa ciljem da postane tačka oslonca u njihovoj kampanji za osvajanje Severne Afrike. Lokacija odabrana za njegovo osnivanje, u unutrašnjosti, delovala je posebno negostoljubivo, ali se nalazilo dovoljno daleko od obale da bi se izbegli napadi vizantijske flote koja je tada kontrolisala Sredozemno more. Takođe gleda na planine koje su utočište Berbera. Kairavan ili naziv za garnizonski logor, dao je ime lokalitetu, a kasnije i gradu. Kairuan je tada imao dvostruku vojnu i versku funkciju, obezbeđujući sveti rat i odbranu novoosvojenih zemalja. Grad je tako prvi arapski grad u severnoj Africi.

Posle borbi između Berbera i Arapa tokom arapskog osvajanja, Okba Ibn Nafija je ubio berberski poglavica Koceila, koji je zauzeo grad Kairuan od 682. do 684. godine. Preimenovao je grad tako što je svoje ime ubacio u Takirvant. Nekoliko godina kasnije, arapska vojska koju je predvodio Zuhajr ibn Kejs porazila je vojsku Koceile kod Mamesa i zauzela Kairuan između 687. i 689 godine. Okba Ibn Nafi gradi Veliku džamiju u Kairuanu u Kairuanu. Legenda kaže da bi na mestu budućeg Kairuana vojnik iz Okbe naišao na zlatnu čašu zakopanu u pesku. Ova čaša bi bila prepoznata kao nestala iz Meke nekoliko godina ranije, a kada je otkopana, izbio bi izvor vode koji bi davao vodu koja bi došla iz istog izvora kao i sveti Zamzam u Meki.

Ova priča je učinila Kairuan mestom hodočašća, a zatim svetim gradom. Oko 775. godine, Abu Kura je opsedao Kairuan i tamo neko vreme širio sufritski haridizam. Pošto je postao prestonica Aglabida, grad je brzo napredovao tokom 9. veka i postao glavno sedište moći u Ifrikiji i veliki centar uticaja arapske kulture i islama, parirajući drugim centrima mediteranskog basena. To je veliki grad trgovine i nauke poznat po svojoj malikitskoj pravnoj školi i medicinskoj školi koju je formirao Ishak Ibn Imran.

Kairuan takođe igra značajnu ulogu u arabizaciji Berbera i latinskog govornog stanovništva Ifrikije. Godine 909. Fatimidi, Ismaili šiiti, predvođeni Abu Abd Alahom ah-Chi’ijem, zauzeli su Ifrikiju i učinili Kairuan svojom rezidencijom. Ali grad je izgubio svoj status osnivanjem Mahdije na istočnoj obali i proglašenjem za prestonicu Fatimidskog kalifata.

Ali etno-religijske tenzije sa striktno sunitskim stanovništvom u gradu primorale su Fatimide da napuste tačku podrške koju su izgradili da se pridruže Egiptu oko 972-973. godine, gde će osnovati Kairo, novi centar kalifata. U međuvremenu, Kairuan zauzima Ibadi Abu Jazid koji tako uspeva, uz pomoć sunitskog stanovništva grada, da nakratko prekine hegemoniju Fatimida između 944. i 946. godine.

Sredinom 10. veka, Kairuan je imao više od 100.000 stanovnika. Vodosnabdevanje grada je obezbeđeno mrežom cevi koje dolaze sa okolnih planina i velikim brojem cisterni raspoređenih u gradu i ispod džamije. Veliki rezervoari koji datiraju iz doba Aglabida i danas su vidljivi. Nakon konačnog povlačenja Fatimida, bila je vazalna dinastija potonjih, Ziridi, koja je preuzela vlast u Ifrikiji. Al-Muiz ben Badis, njen najslavniji predstavnik, vodio je politiku u korist sunitskog stanovništva. Grad je tada doživeo poslednji period razvoja u svojoj istoriji. Zaista, 1054. godine Fatimidi iz Kaira organizovali su kaznenu ekspediciju protiv Zirida koji su postali disidenti: beduinska plemena Hilala i Banu Sulejma navalila su na grad, uništivši ga gotovo u potpunosti.

Kasnije, 1057. godine Al-Muiz ben Badis je pobegao u Mahdiju i predao Kairuan i njegovu okolinu u pljačku. Sa usponom primorskih gradova pod vladavinom Hafsida, i uglavnom Tunisa, Kairuan je neizbežno opao. Godine 1702. Husein I er beg je obnovio ogradu i mnoge džamije 26 . Tokom francuske ofanzive za preuzimanje kontrole nad zemljom, trupe pod komandom generala Etjena zauzele su Kairuan 26. oktobra 188127. Okupacija grada parališe otpor i ubrzava potčinjavanje Tunisa. Tokom francuskog protektorata, grad je ipak postao jedan od centara nacionalističkog otpora.

Od 9. decembra 1988. godine Medina Kairuan je upisana na UNESCO-vu listu svetske baštine ispunjavanjem pet od šest kriterijuma za ocenjivanje. Treba napomenuti da da bi bio klasifikovan kao svetska baština, lokalitet treba da ispuni samo jedan od šest kriterijuma, a među lokalitetima klasifikovanim širom sveta, malo njih, poput Kairuana, ispunjava pet kriterijuma. S jedne strane, Velika džamija je jedan od glavnih spomenika islama i remek-delo univerzalne arhitekture. Ona je služila kao model za nekoliko džamija u Severnoj Africi, posebno u pogledu dekorativnih motiva.

S druge strane, džamija Troje kapije, sagrađena 866. godine, najstarija je od rezbarenih fasadnih džamija u islamu. Kairuan takođe nudi izuzetno svedočanstvo o civilizaciji prvih vekova Hegira u Ifrikiji i njena tradicionalna islamska arhitektura, povezana sa njenom prostornom konfiguracijom, postala je ranjiva pod uticajem ekonomskih promena i predstavlja dragoceno nasleđe. Konačno, Kairuan je jedan od svetih gradova i duhovnih prestonica islama.

U srcu starog dela Kairuana nalazi se nekoliko džamija, ponekad bez minareta, koje su u to vreme koristili kao mesta za molitvu stanovnika okruga. Najstarija je verovatno Ansarova džamija koju bi, prema lokalnoj hronici, osnovao pratilac proroka Ruvaifi ibn Thabit al-Ansari. Ovo je više stvar legende jer je osnova ove male dvorišne džamije, sa otvorenom salom za molitvu i arhaičnim mihrabom, nije bilo moguće utvrditi dosadašnjim arheološkim iskopavanjima. Pored toga, lokalitet je renoviran 1650. godine. Lokalni istoričar Al-Dabbagh, u nekim spisima spominje da je džamija bila veoma popularna među muslimanima koji su tražili blagoslov: zemljani otisci šaka na belom spoljašnjem zidu svedoče o ovoj veoma uobičajenoj praksi bogosluženja u popularnom islamu, uključujući sve do danas. U medini se nalaze i druge džamije koje potiču iz bejličkog perioda, kao što su Al Malek džamija (18. vek) ili Al Begova džamija, čija izgradnja datira s kraja 17. veka.

Ispod severozapadnog zida grada, iza impozantnog minareta Velike džamije, prostire se groblje malo poznatog tuniskog plemena Avlad Farhan čija je posebnost u posebnom rasporedu njihovih grobova, neuobičajenom za muslimansko groblje. Neki, redovi u parovima i ograđeni niskim zidom, poslednje su počivalište svetaca zaštitnika plemena. Na kraju nadgrobnog spomenika u glini je dodano Allahovo ime.

Članovi plemena sada žive širom Tunisa, ali nastavljaju da sahranjuju svoje mrtve na ovom groblju postavljenom ispod gradskih zidina. Na godišnjicu njihove smrti, kao i na određene praznike, pale se sveće u maloj niši postavljenoj u nadgrobnim spomenicima.

Francuski orijentalisti Oktav Hudas i Rene Base su u svom izveštaju iz 1882. godine detaljno napisali detalje o svojoj naučnoj misiji u Tunisu, objavljenom u Biltenu afričke prepiske, prizivali zbirku rukopisa koju su mogli da vide u Velikoj džamiji u Kairuanu, u zatvorenoj prostoriji. blizu mihraba. Ministarski službenik Tunisa, Muhamed Bek Bajram je 1897. godine predstavio Geografskom društvu Egipta izveštaj o svojoj misiji u Kairuanu gde je izneo detalje ove zbirke rukopisa koja bi, prema njegovim informacijama, bila pohranjena u sređenoj maksuri od Al-Muizz ben Badisa u džamiji.

Ministarstvo spoljnih poslova Tunisa obezbedilo je prostorije za konzervaciju rukopisa, fotografske laboratorije i restauraciju dokumenata u bivšoj letnjoj rezidenciji predsednika Habiba Burgibe koja se nalazi u Rakadi, dvanaest kilometara od Kairuana. Tu je i Centar za proučavanje islamske civilizacije i umetnosti, kome je dodat i mali Nacionalni muzej islamske umetnosti, u kome su izložena dela koja potiču iz vremena Aglabida i Zirida.

Ogromna većina rukopisa se odnosi na islamsko pravo i predstavljaju najstariju dokumentarnu zbirku na svetu o malikitskoj pravnoj literaturi iz 9. veka. Neki su napisani u periodu osnivanja malikizma, između pisanja Al-Muvatte od strane Malika ibn Anasa i Al Mudavvane od strane Imama Sahnouna 854. godine. Biografske i bibliografske studije orijentaliste Miklosa Muraniija objavljene 1997. predstavljaju trenutno stanje istraživanja o naučni svet Kairuana. Takođe, biblioteka poseduje jednu od najbogatijih kolekcija drevnih kuranskih kodeksa, uključujući fragmente Plavog Kurana, pisanog arhaičnim pravopisom bez dijakritičkih tačaka, koji datiraju s kraja 9. i početka 10. veka.

Iz inventara 1293-1294 godine bilo je nekoliko primeraka Plavog Kurana, neki delovi se danas nalaze i u privatnim kolekcijama. Doduše, poreklo ovih kodeksa i dalje ostaje nejasno, ali je sada prihvaćeno da su plavi pergamentni listovi i njihova zlatna iluminacija napravljeni u Kairuanu. Dokument na hebrejskom, Geniza iz Kaira, koji datira iz desetog veka i stoga je savremen sa nastankom Plavog Kurana, pominje izvoz egipatskog indiga u Tunis. Ovaj proizvod je bio sirovina koja se koristila za bojenje kože prilikom izrade pergamenta. Ipak, ne znamo ništa o komesaru koji stoji iza ovog posla.

U prvim vekovima islamske ere, Aglabitski emirat Kairuan delimično je ćilimima plaćao danak suvereniteta kalifu Bagdada. Proizvodnja “Kairuanskog tepiha” zaista počinje u 19. veku, a grad ostaje glavni proizvodni centar zemlje. Početkom 20. veka kvalitet tepiha se pogoršao zbog zloupotrebe veštačkih boja, što je navelo porodicu iz Kairuana da proizvede alloucha, novu vrstu ručno pletenog tepiha koji je preuzeo boje vune ovaca. od kojih heksagonalno polje zauzima centar pomoću šare u obliku romba . Malo po malo, aluča evoluira ka složenosti i polihromiji, tekstura se povećava i persijski uticaji se osećaju pojavom zarbie prepoznatljive po braon-crvenoj boji.

Kairuanski tepih je netkani ćilim sa čvorovima napravljen od vune ili pamuka – posebno za potku i osnovu – i ređe od lana. Može se farbati u prirodne nijanse od bele do braon do bež sive kada je tipa aluča. Vuna je uvek gusta, jer je ovčija, ali se može koristiti dlaka dromedara ili koze. Šare su geometrijske, ali mogu biti i stilizovane cveće, dajući celini simetričan izgled sa preovladavanjem oblika dijamanta.

Dragi moji pustolovi, došli smo do kraja ovog četvrtog specijalnog putopisa u seriji putopisa o Tunisu gde smo imali prilike da uživamo u lepoti ove neobične zemlje na severnom delu afričkog kontinenta. Današnji putopis ne bi bio moguć bez nesebične pomoći ministarstva turizma Republike Tunis – Discover Tunisia u saradnji sa lokalnim partnerima koji su omogućili da osetim duh i lepotu tuniške kulture i tradicije. Naravno kao i uvek potrudio sam se da vam prenesem svoje utiske o ovom neobičnom iskustvu iz Tunisa.

Čovek je bogat u duši ako je uspeo da istraži svet i meni je drago da uvek uspem da pronađem partnere mojih projekata koji mi pomažu da otkrijem nove i neobične destinacije na jedan sasvim drugačiji način.

Čast mi je da imam priliku da sarađujem sa kompanijama koje čine sam vrh u industriji turizma i želeo bih još jednom da se zahvalim Ministarstvu turizma Republike Tunis na ovoj neverovatnoj avanturi i što su mi omogućili da na jedan sasvim drugačiji način osetim lepote ove neobične tuniške kulture.

Kako se vama dopala ova moja priča o Tunisu i predstavljanje Kairuana, najsvetijeg muslimanskog grada na afričkom kontinentu, koji krasi srce ove neobične zemlje na afričkom kontinentu? Da li ste imali priliku do sada da posetite Tunis?

Ako imate neko pitanje, komentar, sugestiju ili poruku za mene možete mi napisati dole u komentarima. Naravno, kao i uvek možete me kontaktirati putem maila ili društvenih mreža, sve adrese možete pronaći na stranici KONTAKT. Vidimo se na istom mestu za par dana, sa nekom novom pričom!

U narednim pričama iz Tunisa otkrićemo neke druge zanimljive znamenitosti koje biste trebali posetiti ako vas put navede u ovu daleku neobičnu zemlju!

Blogerski pozdrav iz Kairuana,

Mr.M

Ovaj post je sponzorisan od strane Ministarstva turizma Republike Tunis – Discover Tunisia, kao i drugih lokalnih partnera. Ovaj post predstavlja moju ličnu i iskrenu recenziju doživljaja destinacije

SHARE THIS POST

Pisma iz Tunisa: Susa i Port El Kantaoui, upoznajte lepote afričkog Mediterana…

Dragi moji pustolovi i ljubitelji neobičnih putovanja, dobrodošli u novu seriju putopisa na Mr.M blogu. Jul mesec će biti posvećen jednoj neobičnoj državi na afričkom kontinentu – Tunisu, zemlji koja je poznata po maslinama. Na samom početku ovog drugog posta iz serije putopisa želeo bih da se zahvalim Ministarstvu turizma Republike Tunis – Discover Tunisia na srdačnom pozivu i gostoprimstvu. Uz njihovu pomoć su nastali putopisi i modne priče koje ćete imati priliku čitati ovog jula i iskreno se nadam da ćete uživati.

Ako želite ste kojim slučajem propustili da pročitate prethodni putopis iz Tunisa ili želite da se podsetite nekih zanimljivosti, iskoristite priliku da posetite naredni link:

Republika Tunis je najsevernija zemlja u Africi. To je deo regiona Magreba u severnoj Africi, graniči se sa Alžirom na zapadu i jugozapadu, Libijom na jugoistoku i Sredozemnim morem na severu i istoku. U njemu se nalaze arheološka nalazišta Kartagine koja datiraju iz 9. veka pre nove ere, kao i Velika džamija u Kairuanu.

Tunis je poznat po svojoj drevnoj arhitekturi, tržnicama i plavim obalama, prostire se na približno 164.000 km2 i ima oko 12 miliona stanovnika. Sadrži istočni kraj planine Atlas i severni deo pustinje Sahare, a veliki deo preostale teritorije Tunisa je obradivo zemljište. Sa skoro 1.300 km obale uključuje afrički spoj zapadnih i istočnih delova Sredozemnog basena. Tunis je dom najsevernije tačke Afrike – rta Anđela, a njegov glavni i najveći grad je Tunis, koji se nalazi na njegovoj severoistočnoj obali, i po kome zemlja dobija svoje ime.

Drugi blog post iz serije putopisa o Tunisu biće posvećen gradu Susa i Port el Kantaoui koje predstavljaju prave lepote afričkog Mediterana. Sus je lučki grad u istočnom Tunisu, koji se nalazi 143 kilometra južno od Tunisa , otvoren prema Hamametskom zalivu u Sredozemnom moru. Glavni grad tuniskog Sahela – ponekad ga nazivaju i “biser Sahela” i glavni grad istoimenog guvernera, to je treća opština u zemlji posle Tunisa i Sfaksa i četvrta aglomeracija, Nabul je treća. Medina u Susu je na listi UNESCO-ve Svetske baštine od 1988. godine.

Slična imena gradova se mogu naći u Libiji i južnom Maroku, kao što je region Susa. Souss na marokanskom je sinonim za rief, koji označava nomade ili uopšteno stanovnike sela. Međutim, termin Sous se ovde pripisuje gradu, koji je u to vreme bio simbol moći i sedentarnosti.

Opština Susa je glavni grad provincije koja se prostire na 2.669 kilometara kvadratnih. Podeljen je na četiri opštinska okruga: Susa Sever, Susa Jug, Sousse Medina i Sousse Riadh. Prva dva su osnovana 11. februara 1976. godine, a poslednja dva 19. februara 1982. godine. Njene glavne izborne jedinice i delegacije su četiri po broju: Sousse Sidi Abdelhamid, Sousse Medina, Sousse Javhara i Sousse Riadh.

Malo ću vam ispričati nešto o istorijatu ovog neobičnog grada. Ako su se narodi mora (narod iz egipatske drevne istorije) nesumnjivo ranije naselili su se u regionu Susa, Feničanima se pripisuje prvo poznato ime grada. U jedanaestom veku pre nove ere, pojavljuje se toponim Hadrim koji označava, prema M’hamed Hassine Fantaru, ograđeni prostor ili stambeni prostor. Međutim, arheološki ostaci lokaliteta jedva da potiču iz 6. veka pre nove ere, period kada Hadrim prelazi pod vlast Kartagine i sa njom živi punski rat, zadržavajući feničanski identitet o čemu svedoče lokalni pogrebni običaji. Nakon što je izgubio bitku kod Zame, Hanibal Barka, koji je imao imanja u okolini Hadrima, naterao je svoje vojnike da obavljaju civilne poslove i pokrenuo je sadnju mnogih maslina u toj oblasti.

Hadrim se postepeno oslobađao kartaginjanskog uticaja uspostavljanjem direktnih ekonomskih i diplomatskih odnosa sa Rimom na čiju je stranu stala tokom Trećeg punskog rata. Nakon razaranja Kartagine, Hadrumetini su postali, po Apijanovom izrazu „prijatelji rimskog naroda“, a grad, preimenovan u Hadrumetum (Hadrumetum), postao je privilegovan i slobodan rimski grad, obogaćen ukrasima rimskog naroda. vreme vidljivo i danas.

Kasnije 46. godine p.n.e. ona gubi deo svojih privilegija i dobija veliku kaznu kada izabere tabor Pompejaca protiv pobedonosnog Julija Cezara. Krajem 1. veka Hadrumetum je bio prvi afrički grad koji je dobio status počasne kolonije koji je dodelio car Trajan. U znak priznanja, podižu se spomenici koji veličaju velikodušnog cara: trijumfalni luk, pozorište, amfiteatar, terme, itd. Procvat grada dostigao je vrhunac u 3. veku za vreme vladavine dinastije Severan.

Trgovina maslinovim uljem doživela je veliki procvat nakon što je osnivač dinastije uspostavio besplatnu i dnevnu distribuciju ulja u Rimu. Grad čak kuje sopstvenu valutu. Kada 238. godine grad podržava “uzurpatora” Kapelijana, mora da bude podvrgnut represiji novog cara Gordijana II. Javni spomenici i vile se ruše, a nekada aktivna luka gubi na značaju. Grad je povratio relativni prosperitet kada je 297. godine car Dioklecijan postavio Hadrumetum za glavni grad nove provincije Vizacene koja se prostirala preko centra zemlje.

Kada su Vandali 439. godine proterali Rimljane i uništili gradske zidine, Hadrumetum je preuzeo ime Hunerikopolis, preuzeto od imena Hunerika (sina poglavice vandala Genserika). Vegetira vek pre nego što su ga uništili pljačkaši sa juga zemlje i neposredno pre dolaska vizantijskih trupa. Luku, potpuno zamućenu, rehabilitovao je vizantijski car Justinijan, čije ime je grad uzeo 535. godine (Justinijanopolis) i postao prestonica jedne od sedam provincija Afričke eparhije. Vizantijski period traje oko 135 godina.

Početak arapsko-muslimanskog perioda može se reći da počinje od 670. godine, kada je Okba Ibn Nafi al-Fihri opseo grad koji je dobio ime Susa. To je pre svega aglomeracija koja je 787. godine dobila ribat i naseljena uglavnom asketama zaduženim za odbranu obala. Novi razvoj Susa dolazi od drugog aglabidskog princa Ziadeta-Alaha I, koji je gradu obezbedio brodogradilište iz kojeg su brodovi krenuli u osvajanje Sardinije, Malte, Sicilije i Rima. U 9. veku grad se otvara i prihvata muslimane, hrišćane i Jevreje. Tada postaje drugi grad Ifrikiia i prvi u Sahelu. Tokom Fatimidskog perioda, prosperitet Susa je samo umereno patio od osnivanja Mahdije. Grad, koji svoje tkanine izvozi na istok i zapad, takođe je prosperitetni grad koji se bavi uzgojem maslina.

Do 1159. godine, Sus je bio napadnut, a zatim okupiran od strane Normana sa Sicilije koji su ga osvojili 1148. godine. Ali njegov pad, od dvanaestog veka, uglavnom je posledica promocije Tunisa kao glavnog grada pod vladavinom Hafsida, osiromašenja zaleđa čije je pomorstvo predstavljalo pomorski izlaz i u trinaestom veku, konkurencije tekstila koji se izvozi iz Evrope, perioda tokom kojeg su se Đenovljani naselili u Susu. Grad je podvrgnut kratkoj španskoj okupaciji između 1537. i 1574. godine. Tokom osmanskog doba (1574-1881. godine), grad je ponovo dobio svoj značaj. Sus je tada, u 17. veku, druga trgovačka luka u zemlji.

Pored vezilja i tkalja, tu su i zanatlije grnčari koji svoju proizvodnju izvoze širom Sredozemnog basena. Krajem 18. veka grad je stradao od francuskog (1770. godine) i venecijanskog (1784 i 1786. godine) bombardovanja. Grad je potonuo u opadanje nakon 1864. godine kada je stao na stranu Sadok Bega u pobuni protiv poreza. Prošao je, kao i ceo Tunis, pod francuskim protektoratom od 1881. godine. Stvaranjem nove luke 1884. godine je ipak ponovo vraćena uloga pomorskog prodajnog mesta za proizvode iz stepe.

Opština Susa je osnovana 16. jula 1884. godine Od ovog datuma s kraja 19. veka, Sus je video dolazak i naseljavanje mnogih Evropljana, posebno francuskog i italijanskog porekla, koji su morali da napuste zemlju nakon njenog sticanja nezavisnosti.

Istočni deo medine upotpunjuje proširena luka iz 1899. godine. Dalje na sever proteže se novi grad izgrađen pod francuskim protektoratom i karakteriše ga široke ravne ulice i šetalište sa pogledom na more gde su hoteli poređani prema Port El-Kantaui. Medina u Susu, kao i ona u Tunisu, klasifikovana je kao UNESCO svetska baština 1988. godine. Jedan od elemenata koji ga izdvaja je lokacija glavne džamije koja nije u centru grada. Kao i ribat, bio je odgovoran za zaštitu veštačkog bazena arsenala, što objašnjava njegov vojni izgled.

Ribat je prvobitno bila mala tvrđava izgrađena u ranim danima muslimanskog osvajanja Magreba da bi zaštitila granice grada. Termin se takođe odnosi na mesta koja su dom sufija. Vremenom postaju lože za putnike, ali i utočišta mistika. U tom smislu, ribati su možda izvor prvih tokova sufizma. U tom smislu, možemo asimilirati ova mesta sa zaouias. Marabut, izraz koji se neselektivno koristi u Severnoj Africi za označavanje svetaca, plemenskih poglavara i narodnih iscelitelja, je stoga neko ko živi u ribatu.

Ribat je nastao za vreme vladavine dinastije Aglabida, ali je, nakon izgradnje gradskih zidina 859. godine, postepeno izgubio svoju vojnu funkciju. Dok je na spratu mala džamija, podrum je preuređen u razne prostorije i magaze dok su ostali tragovi prese za masline. Impozantan ulaz, okružen sa dva stuba u korintskom stilu, projektovan je kao dvostruka vrata, koja su služila za blokiranje pristupa tvrđavi. Što se tiče Kasbe, ona se nalazi u najvišem delu medine i datira iz 844. godine. Godine 853., svetionik visok 30 metara dobio je ime po evnuhu aglabidskog suverena Ziadet-Alaha I (Khalaf El Fata). U njegovim zidovima je od 1951. godine smešten Arheološki muzej u Susu.

Pijaca u Susi je neverovatna, splet uličica u kojima možete pronaći od zanimljivih suvenira do nakita od poludragog i dragog kamenja, kao i nakita izrađenog od plemenitih metala. Naravno, pijaca u Susu ima bogatu ponudu odeće i obuće koje lako možete uklopiti u svoj stil i uneti duh mode severne Afrike u vaš garderober.

Za ljubitelje rukotvorina, grnčarije i predmeta za kuću, ovde možete pronaći dosta zanimljivih komada sa kojima možete ulepšati i oplemeniti vaš životni prostor. Što se tiče cena, kao i na svakoj pijaci i bazaru postoji mogućnost cenkanja, tako da možete pokazati i uvežbati svoje pregovaračke sposobnosti.

Port El-Kantaui je marina koja se nalazi severozapadno od grada Susa, koji je postao jedno od najvažnijih primorskih letovališta Tunisa. Projekat stvaranja integrisanog turističkog naselja na 307 hektara proizilazi iz ideje tuniskog predsednika Habiba Burgibe, koji želi da razvije turizam u regionu Sahela.

Proučavala ga je 1971. godine tuniska turistička finansijska kompanija u oblasti Sidi El-Kantaui koja se nalazi na teritoriji opštine Hamam Sus, severno od Susa. Na Societe d’etudes et de developpement de Sousse-Nord je da prouči ekonomske i finansijske mogućnosti projekta i da preuzme ulogu generalnog promotera. Kada su radovi počeli pod rukovodstvom Olivijea-Klementa Kakouba, luka je iskopana i male stambene zgrade (Maisons de la Mer) izgrađene su oko njenog perimetra. Hotelski kompleks je konstrukcija koja označava ulaz u luku. Luka je otvorena 1979. godine i Societe hoteliere et tourisme du Port El-Kantaoui je Societe d’etudes et de developpement de Sousse-Nord delegirao zadatak razvoja i upravljanja odmaralištem.

Golf teren sa 18 rupa postavljen je 1980. godine na 130 hektara na padini brda, a krajem 1990-ih, zemljište koje je zauzimalo parkiralište na ulazu u luku omogućilo je proširenje kompleksa izgradnjom. novog okruga (Houses of the Gardens) i stalnog sajmišta (Hanibal Park) koji omogućava diverzifikaciju ponuđenih aktivnosti u slobodno vreme. Hoteli tri do pet zvezdica se grade oko kompleksa i duž obale prema Chott Meriemu na severu i Hammam Sousse na jugu.

Luka je pravo selo, uglavnom pešačko, izgrađeno po arhitekturi koja podseća na selo Sidi Bou Said u svom arapsko-mavarskom stilu, belini njenih zidova, arkada, svodova i uličica ukrašenih cvećem. Odmaralište ima mnogo prodavnica, uključujući restorane, kafiće i prodavnice za strane turiste koji posećuju ovo mesto zbog njegovih sedam kilometara plaže. Pored toga, tokom letnjeg perioda, u luci se održavaju mnogi događaji, uključujući Međunarodni letnji internet festival, regate, muzičke bine i brojne druge sadržaje.

Ova bogatstva takođe privlače mnoge Sahelijane koji dolaze da se malo opuste tokom vikenda ili praznike . Izgradnja Iasmine Hammamet početkom 2000-ih nije izazvala opadanje posećenosti. Luka može da primi do 340 čamaca na ukupnoj površini od četiri hektara.

Dragi moji pustolovi, došli smo do kraja ovog drugog specijalnog putopisa u seriji putopisa o Tunisu gde smo imali prilike da uživamo u lepoti ove neobične zemlje na severnom delu afričkog kontinenta. Današnji putopis ne bi bio moguć bez nesebične pomoći ministarstva turizma Republike Tunis – Discover Tunisia u saradnji sa lokalnim partnerima koji su omogućili da osetim duh i lepotu tuniške kulture i tradicije. Naravno kao i uvek potrudio sam se da vam prenesem svoje utiske o ovom neobičnom iskustvu iz Tunisa.

Čovek je bogat u duši ako je uspeo da istraži svet i meni je drago da uvek uspem da pronađem partnere mojih projekata koji mi pomažu da otkrijem nove i neobične destinacije na jedan sasvim drugačiji način.

Čast mi je da imam priliku da sarađujem sa kompanijama koje čine sam vrh u industriji turizma i želeo bih još jednom da se zahvalim Ministarstvu turizma Republike Tunis na ovoj neverovatnoj avanturi i što su mi omogućili da na jedan sasvim drugačiji način osetim lepote ove neobične tuniške kulture.

Kako se vama dopala ova moja priča o Tunisu i predstavljanje Susa i Port El Kantaoui, koji krase srce ove neobične zemlje na afričkom kontinentu? Da li ste imali priliku do sada da posetite Tunis?

Ako imate neko pitanje, komentar, sugestiju ili poruku za mene možete mi napisati dole u komentarima. Naravno, kao i uvek možete me kontaktirati putem maila ili društvenih mreža, sve adrese možete pronaći na stranici KONTAKT. Vidimo se na istom mestu za par dana, sa nekom novom pričom!

U narednim pričama iz Tunisa otkrićemo neke druge zanimljive znamenitosti koje biste trebali posetiti ako vas put navede u ovu daleku neobičnu zemlju!

Blogerski pozdrav iz Susa,

Mr.M

Ovaj post je sponzorisan od strane Ministarstva turizma Republike Tunis – Discover Tunisia, kao i drugih lokalnih partnera. Ovaj post predstavlja moju ličnu i iskrenu recenziju doživljaja destinacije.

SHARE THIS POST

Pisma iz Tunisa: Veličanstveni amfiteatar u El Džemu…

Dragi moji pustolovi i ljubitelji neobičnih putovanja, dobrodošli u novu seriju putopisa na Mr.M blogu. Jul mesec će biti posvećen jednoj neobičnoj državi na afričkom kontinentu – Tunisu, zemlji koja je poznata po maslinama. Na samom početku ove serije putopisa želeo bih da se zahvalim Ministarstvu turizma Republike Tunis – Discover Tunisia na srdačnom pozivu i gostoprimstvu. Uz njihovu pomoć su nastali putopisi i modne priče koje ćete imati priliku čitati ovog jula i iskreno se nadam da ćete uživati.

Republika Tunis je najsevernija zemlja u Africi. To je deo regiona Magreba u severnoj Africi, graniči se sa Alžirom na zapadu i jugozapadu, Libijom na jugoistoku i Sredozemnim morem na severu i istoku. U njemu se nalaze arheološka nalazišta Kartagine koja datiraju iz 9. veka pre nove ere, kao i Velika džamija u Kairuanu.

Tunis je poznat po svojoj drevnoj arhitekturi, tržnicama i plavim obalama, prostire se na približno 164.000 km2 i ima oko 12 miliona stanovnika. Sadrži istočni kraj planine Atlas i severni deo pustinje Sahare, a veliki deo preostale teritorije Tunisa je obradivo zemljište. Sa skoro 1.300 km obale uključuje afrički spoj zapadnih i istočnih delova Sredozemnog basena. Tunis je dom najsevernije tačke Afrike – rta Anđela, a njegov glavni i najveći grad je Tunis, koji se nalazi na njegovoj severoistočnoj obali, i po kome zemlja dobija svoje ime.

Prvi blog post iz serije putopisa o Tunisu biće posvećen El Džemu, gradu u kojem se nalazi najveći amfiteatar u Africi. El Džem je grad u provinciji Mahdija u Tunisu. Ovaj grad po poslednjem popisu stanovništva ima oko 22.000 stanovnika. Rimski grad Tisdru je sagrađen, kao i skoro sva rimska naselja u starom Tunisu, na nekadašnjim punskim naseljima. U manje sušnoj klimi od današnje, Thisdrus je napredovao kao važan centar proizvodnje i izvoza maslinovog ulja. To je bilo sedište hrišćanske biskupije, koja je uključena u listu titularnih stolica Katoličke crkve. Početkom 3. veka, kada je amfiteatar izgrađen, Thisdrus je bio rival Hadrumetumu (današnjem Susu) kao drugom gradu rimske severne Afrike posle Kartagine.

Međutim, nakon neuspešne pobune koja je tamo počela 238. godine i Gordijanovog samoubistva u njegovoj vili blizu Kartagine, rimske trupe lojalne caru Maksiminu Traksu su opljačkale grad. Grad je prikazan na Peutingerovoj mapi iz 4. veka.

Amfiteatar El Džem je ovalni amfiteatar u današnjem gradu El Džem u Tunisu, nekadašnjem Tisdru u rimskoj provinciji Afrika. Na listi UNESCO-a je od 1979. godine kao mesto svetske baštine. Amfiteatar je izgrađen oko 238. godine nove ere u Tisdru, koji se nalazi u rimskoj provinciji Afrika Proconsularis. To je jedna od najbolje očuvanih rimskih kamenih ruševina na svetu, a jedinstvena je u Africi. Kao i drugi amfiteatri u Rimskom carstvu, izgrađen je za događaje gledalaca i jedan je od najvećih amfiteatara na svetu. Procenjeni kapacitet je 35.000 gledalaca, a veličine velike i male ose su 148 metara i 122 metra. Amfiteatar je izgrađen od kamenih blokova, nalazi se na ravnom terenu i izuzetno je očuvan.

Amfiteatar El Džem je treći amfiteatar izgrađen na istom mestu. Veruje se da ga je sagradio lokalni prokonzul Gordijan, koji je postao car kao Gordijan II. U srednjem veku služio je kao tvrđava, a stanovništvo je ovde tražilo zaklon tokom napada Vandala 430. i Arapa 647. Kasnije, 1695. godine za vreme Tuniskih revolucija, Mohamed Bej El Muradi napravio je otvor u jednom od zidova. da zaustavi otpor sledbenika njegovog brata Ali beja al-Muradija koji su se okupili unutar amfiteatra. Smatra se da je amfiteatar korišćen kao proizvodnja šalitre krajem 18. i u 19. veku. Oko 1850. Ahmad I ibn Mustafa je proširio proboj u zidu na otprilike 30 metara. U drugoj polovini 19. veka objekat je korišćen za prodavnice, stanove i skladište za žito.

U amfiteatru su se verovatno održavale borbe gladijatora kao i trke kočija i druge cirkuske igre, ali pre svega izložbe divljih životinja i rekonstrukcije posebno popularnih lova na divlje životinje. Ovaj „Veliki amfiteatar“, najpoznatiji rimski spomenik u Tunisu, najbolje je očuvan amfiteatar u severnoj Africi. Prema zvaničnim podacima amfiteatar svake godine ugosti oko 530.000 posetilaca.

Zgrada pozorišta je treći amfiteatar izgrađen u gradu Tisdru, gradu obogaćenom „maslinarstvom i trgovinom”, ono je ujedno i najdovršenije i najbolje očuvano. Grad jedini ima toliki broj ostataka ovog tipa, što omogućava stručnjacima da razumeju njihovu evoluciju. Drugi amfiteatar, čije je prisustvo već naslutio Šarl Tiso, otkriven je 1960-ih, dok je prvi otkriven zahvaljujući iskopavanjima koje je izveo Hedi Slim iz 1973. godine.

Prvo zdanje amfiteatra sa kapacitetom od 6.000 gledalaca, opisana je kao rudimentarna, embrionalna ili „veoma stara“. Žan-Klod Golvin smatra da datira iz 1. veka nove ere. Mesto koje je izabrano za njegovu izgradnju, na kome su bili sahranjeni u predrimsko doba, jedini je prirodni reljef u oblasti pogodan za izgradnju. Zgrada je zapravo uklesana u brdo od sedre bez zidanja i nepravilnog oblika.

Tribine, ograničenog broja, uklesane su u stenu i tamo je iskopana kavea. Arena je bila dimenzija 49 metara sa 40 dok su tribine, koje su izgleda prilično brzo erodirale, popravljene ciglama od blata. Čini se da je prisustvo zgrade povezano sa osnivanjem u gradu italijanske zajednice koja voli predstave, možda kampanskog ili etrurskog porekla, pri čemu su ova dva regiona kolevka igara u amfiteatru. Drugo zdanje, rasprostranjenog oblika sa čvrstom konstrukcijom, podignuto je na istom brdu kao i prethodno krajem I veka nove ere ili III vek, ali eliptičnijeg oblika zbog nasipa postavljenog na areni i tribine prethodne zgrade. Nasip arene, visok 2,50 metara, omogućio je dobijanje pravilnog oblika.

Tribine su postavljene u zidane kupe, različitih veličina i odvojene prostorima, za ukupan kapacitet od 7.000 gledalaca. Čini se da su postojala 24 odeljka od kojih je 16 ostalo u različitim stanjima očuvanosti. Arena je imala dimenzije 60 puta 40 metara, a ukupna veličina je bila 92 metra sa 72 metara. Golvin evocira i ložu i kapelu koja se nalazi na zapadnoj osi. Estetika je odsutna u konstrukciji, ali su tehnička poboljšanja značajna, čineći je funkcionalnijom. U vreme dinastije Severijana, početkom III veka, grad je u snažnom razvoju, zahvaljujući procvatu trgovine maslinovim uljem i pšenicom, pogodovanoj situacijom na raskrsnici trgovačkih puteva.

Pošto je drugi amfiteatar postao nedovoljan, zamenjen je sadašnjom zgradom, još naprednijom, izgrađenom na ravnom terenu, metodom koja se takođe koristila u Kartagini, Nimu ili Rimu. Njena izgradnja bi bila povezana sa manifestacijom evergetizma gradske elite. Za Hedi Slim, njegova cena je u suprotnosti sa nekoliko epigrafskih tragova lokalnog evergetizma, posebno u pogledu organizacije igara. Kasnija strana izgradnje dovela je do ispravljanja problema nastalih tokom prethodnih konstrukcija, radi veće funkcionalnosti, a ove inovacije su takođe činile faktor dugovečnosti.

Iako grad postepeno zamenjuje Sufetula kao ekonomska prestonica regiona i trgovački putevi se postepeno udaljavaju od njega, Tisdrus nastavlja da igra vojnu ulogu zbog transformacije građevine u tvrđavu. Arheološka iskopavanja datiraju napuštanje amfiteatra u drugu polovinu 5. veka, dajući okvirno trajanje delatnosti od dva veka. Već u vizantijsko doba, amfiteatar je postao tvrđava i utočište, ovo je posvedočeno 647. posle vizantijskog poraza Sbeitle protiv arapskih vojski. Transformacija je izvršena blokiranjem arkada u prizemlju i opremanjem drugih instalacija, uključujući i toranj koji je pronađen tokom nedavnih iskopavanja.

Spomenik se ponekad naziva i “Ksar de la Kahena”, nazvan po berberskoj princezi iz 7. veka. veka koja je okupila plemena da bi sprečila napredovanje muslimanskog osvajača. Poražena i progonjena, ona se sa svojim pristalicama sklonila u amfiteatar i tamo pruža otpor skoro četiri godine. Prema legendi, izdao ju je njen mladi ljubavnik, koji ju je izbo nožem pre nego što je poslao njenu balzamovanu glavu vođi arapske vojske. Zgradu navode Al-Bakri iz 11. veka i At-Tijani, koji obojica sugerišu da je nudila efikasnu zaštitu, što je teško pomiriti sa stanjem ruševina. Nestanak tribine i elemenata gornjeg sprata bi stoga bio kasniji i progresivan.

Uprkos delimičnom uništenju zbog korišćenja njegovog kamenja za izgradnju grada El Džema, treći amfiteatar je i dalje izuzetno dobro očuvan i pretpostavlja se da je ostao netaknut do 17. veka. Viktor Geren u svom izveštaju precizira da je oko 1695. godine, prema arapskoj tradiciji, počela da se ruši spoljašnja fasada, koja je do tada ostala gotovo netaknuta. Bejlička moć bi ovog datuma ugušila pobunu poreskog porekla i napravila proboje topovskim udarima kako bi sprečila da lokalitet služi kao utočište za lokalno stanovništvo. Mesto je ipak korišćeno u tu svrhu sredinom 19. veka tokom poslednje pobune. Nakon dalje degradacije, stanovništvo se u velikoj meri izvlači iz ruševina.

Lokalitet je posećivan od 17. veka a posebno u 19. veku, a zatim se ovaj pokret pojačao uspostavljanjem zaštite posmrtnih ostataka. Restauracije su izvršene u prvoj polovini 20. veka, na delu porušene fasade, kao i raščišćavanje arene i podzemnih prostora. Turizam je porastao u 20. veku, dostigavši oko 530.000 godišnjih posetilaca u 2008. godini, što ga čini drugim najposećenijim mestom u Tunisu.

Lokalitet je 1979. godine uvršten na Uneskovu listu svetske baštine. Nejednako stanje u očuvanju građevinskog materijala, kao i kamenja koja pada, pa čak i svodova učinila je neophodnom kampanju konsolidacije i restauracije koju finansiraju vlada Tunisa i privatna fondacij . Konsolidacija je omogućila da se izbegnu novi odroni kamenja i da se uklone nepopravljivo oštećeni delovi. Restauracija, korišćenjem materijala preuzetog iz otkopane rušenja, imala je za cilj da se, pored očuvanja spomenika, na što edukativniji način otvori za posetioce. Jedno od sredstava za ovu povećanu dostupnost bila je restauracija svodova i stepenica.

Restauracija tribina namenjenih za 500 gledalaca takođe omogućava da se „doprinese kulturnoj revitalizaciji zgrade“. Radovi na rekonstrukciji stubova pomogli su i da se rekonstruiše eliptični oblik konstrukcije. Kampanja je takođe omogućila da se upotpuni poznavanje spomenika, posebno sistema za rekuperaciju kišnice i temelja. Mnogi fragmenti tribine u areni takođe su otkopani. Zbog razlika u nivou između savremenog grada i građevine, njegova neposredna okolina je razvijena i biljnim i mineralnim sredstvima.

Zbog dobre akustike i izvršenih restauracija, amfiteatar je od 1985. godine svakog leta bio domaćin Međunarodnog festivala simfonijske muzike El Džem. U novembru 2019. godine počeli su restauratorski radovi, projekat koji je realizovan zahvaljujući finansiranju od pola miliona dolara iz Fonda ambasadora za očuvanje kulture, koji je pokrenula Ambasada Sjedinjenih Američkih Država, kojoj je doprinelo i Ministarstvo kulture Tunisa pomoć u vrednosti od milion dinara.

Zbog svog položaja usred manje-više golih stepskih prostranstava, amfiteatar impresionira ne samo svojim masivnim izgledom već i lepotom patine njegovih zidova. Podignut je na ravnom zemljištu severno od mesta antičkog grada. U nedostatku krečnjaka u ovom regionu Tunisa, zidovi i oslonci velikog amfiteatra su izgrađeni od peščara dina, materijala koji se lako seče iz obalnih kamenoloma Rejiche-Salakta. Zgrada je jedina u rimskom svetu koja je izgrađena u tesanom kamenu i jedina zgrada u gradu izgrađena ovim materijalom, znak prestiža koji se vezuje za spomenik.

Materijal, beo u vreme vađenja sa vremenom je postao oker. Međutim, upotrebljeni kamen, koji nije mnogo otporan, osetljiv je na eroziju i habanje. Ova krhkost kamena je, prema Golvinu, objašnjenje za debljinu zidova, a samim tim i za masivnu stranu građevine. Iskopavanjima temelja se moglo utvrditi da je lokalitet korišćen za urezivanje velikog dela njegovih elemenata, uključujući i elemente dekoracije. Precizna veličina izreza blokova je odgovorna za estetski izbor, posebno za voussoirs koji ovde imaju ugao ponovnog ulaska, dok na drugim mestima često imaju istaknuti ugao. I pored nedovršenih dekorativnih elemenata, tragovi antičke restauracije govore da je spomenik korišćen. Svodovi su svojim delom građeni u šutu, dok je cigla bila u širokoj upotrebi u drugim građevinama istog tipa. Ovakav način izgradnje ga čini posebnom zgradom na afričkom kontinentu.

Pored amfiteatara, grad je imao pozorište i cirkus, koji do danas nisu otkopani. Monumentalna finoća grada omogućila je širenje dokolice koja je pripadala rimskom načinu života: arheolozi su tako pronašli mnoge prikaze igara amfiteatra u privatnim staništima, posebno u mozaicima. Tri amfiteatra Thisdritan svedoče o trajnom entuzijazmu za igre. Čak i ako prisustvo Italijana omogućava da se objasni preuranjenost postavljanja takvog spomenika na ovom mestu, privrženost lokalnog stanovništva bila je sposoban da se izrazi posebno kroz ukuse za određene vrste predstava, one koje su se borile protiv divljih životinja zvanih venationes i u manjoj meri onih koje su se suprotstavljale gladijatorima. Životinje su prikazane kao elementi detalja, ali ponekad i kao glavna tema: borbe su ilustrovane sa dva mozaika otkrivena u „Kući dionizijeve povorke“, mozaika lavova koji proždiru vepra i mozaika tigra koji napada onagre. Restitucije lova mogu takođe biti jednostavne simulacije hvatanja divljih životinja sa, u rukama navodnih lovaca, fiktivnim oružjem. Amfiteatar bi takođe mogao da služi kao mesto pogubljenja osuđenih na smrt isporučenih zveri, što pokazuje mozaik u arheološkom muzeju El Džem.

Veliki amfiteatar nije korišćen za organizovanje naumahija, zbog otežanog vodosnabdevanja regiona i nedostatka hidroizolacije bez koje bi ovakve demonstracije mogle biti opasne za objekat. Amfiteatar je omogućio da se u gradu Tisdru razviju različita profesionalna udruženja pod nazivom sodaliti, koja su posedovala životinje koje su za naknadu stavljali na raspolaganje organizatorima igara. Takva konkurencija je možda stvorila tenzije u drevnom gradu. Mozaik zvani bestijariji koji piruju u areni, Nacionalni muzej Bardo, upoređen je sa ovim prisustvom sodaliteta: gosti su oko stola, ispred njih su likovi, verovatno sluge, od kojih jedan uspavani tauri u prvom planu leže bikovi. Ovi zalogajnici pored sebe imaju razne simbole. Diskusija je bučna i rezultira buđenjem nekih bikova koji svi imaju simbole na zadnjim nogama.

Dragi moji pustolovi, došli smo do kraja ovog prvog specijalnog putopisa u seriji putopisa o Tunisu gde smo imali prilike da uživamo u lepoti ove neobične zemlje na severnom delu afričkog kontinenta. Današnji putopis ne bi bio moguć bez nesebične pomoći ministarstva turizma Republike Tunis – Discover Tunisia u saradnji sa lokalnim partnerima koji su omogućili da osetim duh i lepotu tuniške kulture i tradicije. Naravno kao i uvek potrudio sam se da vam prenesem svoje utiske o ovom neobičnom iskustvu iz Tunisa.

Čovek je bogat u duši ako je uspeo da istraži svet i meni je drago da uvek uspem da pronađem partnere mojih projekata koji mi pomažu da otkrijem nove i neobične destinacije na jedan sasvim drugačiji način.

Čast mi je da imam priliku da sarađujem sa kompanijama koje čine sam vrh u industriji turizma i želeo bih još jednom da se zahvalim Ministarstvu turizma Republike Tunis na ovoj neverovatnoj avanturi i što su mi omogućili da na jedan sasvim drugačiji način osetim lepote ove neobične tuniške kulture.

Kako se vama dopala ova moja priča o Tunisu i predstavljanje El Džema, kao i ovog prekrasnog amfiteatra koji krasi srce ove neobične zemlje na afričkom kontinentu? Da li ste imali priliku do sada da posetite Tunis?

Ako imate neko pitanje, komentar, sugestiju ili poruku za mene možete mi napisati dole u komentarima. Naravno, kao i uvek možete me kontaktirati putem maila ili društvenih mreža, sve adrese možete pronaći na stranici KONTAKT. Vidimo se na istom mestu za par dana, sa nekom novom pričom!

U narednim pričama iz Tunisa otkrićemo neke druge zanimljive znamenitosti koje biste trebali posetiti ako vas put navede u ovu daleku neobičnu zemlju!

Blogerski pozdrav iz El Džema,

Mr.M

Ovaj post je sponzorisan od strane Ministarstva turizma Republike Tunis – Discover Tunisia, kao i drugih lokalnih partnera. Ovaj post predstavlja moju ličnu i iskrenu recenziju doživljaja destinacije.

SHARE THIS POST

Pismo iz Turske: Alanja, grad sunca i dobre zabave!

Dragi moji pustolovi i ljubitelji neobičnih putovanja, nadam se da ste dobro i spremni za novu avanturu na Mr.M blogu! Danas sam rešio da vas obradujem jednim pravi letnjim putopisom o Alanji, mediteranskom turskom gradu gde je sunčano skoro tokom sva četiri godišnja doba i gde zabava nikada ne prestaje! Siguran sam da će vas ovaj post osvežiti, pa da nam svima ovaj jun mesec započne samo sa lepim momentima!

Kako sam ja dospeo do Alanje? Tokom jednog pisanja posta za blog u maju, odlučio sam da napravim pauzu, pošto i sami znate kako nekad i kreativni poslovi mogu umoriti osobu. Tokom pauze uvek se trudim da proverim da li ima nekih novih poruka ili mejlova i primetio sam mejl od Fondacije za promociju turizma AlanjeALTAV. Ljubazan poziv da osetim sve lepote i čari mediteranskog primorskog grada u Turskoj. Bez razmišljanja sam prihvatio poziv i već u svojim mislima otputovao za Alanju!

Danas ću sa vama podeliti svoje utiske o ovom neobičnom gradu i želeo bih da se zahvalim Fondaciji za promociji turizma Alanje – ALTAV na pozivu i neverovatnom iskustvu da bolje upoznam kulturu i običaje u ovom delu Turske.

Ljudi kažu da crvena boja priziva sreću i privlači pozitivnu energiju, zbog toga sam se odlučio na svoje meditansko putovanje povedem svoj FPM Milano Bank Spinner 53 crveni kabinski kofer koji mi je doneo sreću na putovanjima ove godine. Ne samo da je praktičan, lagan, već je i fotogeničan kofer za koji su me mnogi ljudi pitali na aerodromu gde sam ga kupio. Tako da smo moj koferčić i ja se junački spremili i ukrcali na našu novu zajedničku avanturu! Nešto više o ovom brendu napisaću malo kasnije, a sad da krenemo sa pričom o Alanji!

Za početak bilo bi korisno da vam kažem par osnovnih informacija o Alanji koje će vam sigurno koristiti! Alanja je mediteranski primorski grad u Turskoj koji se nalazi u blizini Antalije. Naučnici su pronašli spise kojima se dokazuje da je Alanja kao grad po prvi put bio naseljen još od 4. veka pre nove ere, zbog te neverovatne istorijske činjenice jedna od najbitnijih stvari u Alanji – tvrđava koja je kao glavni svedok istorije sagrađena u samom srcu grada, okružena zidinama, sagrađena na poluostrvu koje se pruža ka Sredozemnom moru.

Alanja koju poznajemo danas se razvila u prostoru između Taurus planine i obale dužine preko 100 kilometara. Da, dobro ste pročitali, dužina obale je preko 100 kilometara i zbog toga lokalno stanovništvo i turisti imaju priliku da uživaju u brojnim čistim i prostranim plažama koje su prirodne i uređene po međunarodnim standardima. Alanja je grad koji pored svog bogatog kulturnog nasleđa poseduje i neverovatne prirodne čari i lepote.

Kakva je klima u Alanji? Alanja ima tipičnu mediteransku klimu za poželeti, sa osvežavajućim zimama, kao toplim i suvim letima. Prosečna zimska temperatura iznosi oko 15 stepeni celzijusa, dok letnje temperature se kreću okvirno oko 30 stepeni celzijusa, dok prosečna temperatura vode zimi je oko 20 stepeni, dok je leti između 25 i 27 stepeni celzijusa. Ako planirate da kojim slučajem posetite Alanju tokom zimskog perioda, budite uvereni da je i zima prelepa u Alanji i da se sneg smatra naučnim fenomenom.

Ako želite da uživate u prirodnim lepotama Alanje možete posetiti visoravni koje poseduju bogatu floru i faunu koje su idealne za safari i treking. Zanimljivo je da u Alanji ne postoje industrijske zone i zbog toga sav ekonomski život zavisi od turizma i poljoprivrede. Ako ste se možda nekad zapitali u čemu Alanja najbolja, znajte da je poznata po uzgajanju banana i agruma, pa zbog toga Alanja zauzima značajno mesto u Turskoj.

Alanja je grad sa izuzetno bogatim kulturnim i turističkim sadržajem, tako da sam siguran da i najzahtevniji turisti sa istančanim ukusom će se vratiti sa nezaboravnim utiscima i svojim prijateljima preporučiti da svoj odmor provedu baš u Alanji.

Odmor u Alanji može biti relaksirajući, mir za lepotu i dušu, ali takođe može biti i aktivan sa brojnim vodenim sportovima i aktivnostima. Na prethodnim slikama možete videti neverovatne pejzaže sa Žičare u Alanji koja se nalazi u okviru tvrđave Alanja i obezbeđuje izlaz ka delu poznat pod imenom Ehmedek. Žičara je počela sa radom 2017. godine i za kratko vreme je postala nezaobilazna lokalna atrakcija za sve turiste koji dođu da se uvere u lepotu Alanje! Prolazeći iznad poznate pećine Damlataš i Kleopatrine plaže, žičara vas u kratkom vremenskom periodu prevozi do istorijske tvrđave Alanja, mesto gde se pruža spektakularan i veličanstven pogled uz posebnu mogućnost sagledavanja jedne istorije.

Kao što sam malopre spomenuo Tvrđava Alanja je svedok duge i bogate istorije Alanje i ona ponosno zauzima mesto na UNESCO-voj listi svetske kulturne baštine. Takođe, tvrđava Alanja je proglašeno za područje zaštićenih kulturnih dobara na državnom nivou od strane turske vlade. Ova srednjovekovna tvrđava koja se nalazi na poluostrvu nadmorske visine oko 250 metara. Zanimljivost ove tvrđave su slojevi unutar zidina koji kriju mnoge tajne i tragove brojnih kultura i običaja koji su se nizali. Postoje određeni istorijski spisi koji dokazuju da je tvrđava Alanja bila nastanjena još od Helenističkog doba, gde se neprekidno živelo.

Današnji izgled tvrđavi možemo zahvaliti velikoj rekonstrukciji koja je sprovedena tokom 13. veka od strane seldžučkog sultana Alaedina Kejkubata. Pored velike obnove tvrđave Alanja, u ovom period izgrađene su građevine od izuzetnog značaja kao što je Crvena Kula (Kizilkule) i brodogradilište (Tersane). Zidine koje okružuju poluostrvo su dužine oko 6 kilometaea, a na zidovima se nalaze brojna utvrđenja, kule, kao,6 kapija i postoje dve unutrašnje tvrđave.

ALTAV (Fondacija za promociju turizma Alanje) se zaista potrudio da kroz ovo putovanje upoznam Alanju iz različitih uglova i prosto ni dan danas dok se utisci o ovom gradu u mojoj glavi polako sležu, ne mogu da opišem jedinstvenost i lepotu ovog mediteranskog turskog grada.

Fondacija za promociju turizma Alanje se potrudila da osetim kuhinju ovog kraja i da se vratim sa par kilograma viška, ali kao što ljudi u Alanji vole da govore: “Kada ste u Alanji, ne razmišljajte o kilogramima i liniji, već se prepustite i uživajte u odmoru, a pri povratku kući krenite sa vežbanjem”.

Moram priznati koliko sam obišao zemalja i upoznao različitih svetskih kuhinja, Alanja može da se pohvali sa neverovatnim specijalitetima i najpoznatijim svetskim kuhinjama. Svoj dan u Alanji možete započeti laganim doručkom uz krišku belog sira, svežim povrćem i hlebom od žitarica punog zrna, dok za ručak možete jeste svežu ribu koju su tek doneli ribari iz dubokih voda Sredozemnog mora… Večera može biti lagana uz egzotične vrste “šiš kebaba” i druga tradicionalna jela Alanje.

Pored toga što sam bio u prilici da uživam u raskošnim jelima Alanje, ALTAV se potrudio da organizuje za moje kolege influensere i mene jednu malu školu kuvanja gde smo imali priliku da naučimo da kuvamo neke lokalne specijalitete! Pošto svi znate moju veliku ljubav prema turskim slatkišima, ja sam naravno odmah fokusirao na pravljenje čuvene alve, ali po starom receptu u Alanji, koja se značajno razlikuje od one klasične alve koju imamo prilike da vidimo na policama u prodavnici.

Moram priznati da sam uživao i da sam imao jedinstvenu priliku da naučim da spremim neka od poznatijih turskih slanih i slatkih jela. Ovu školicu kuvanju ću pamtiti, kao i nasmejane žene koje su sa velikim strpljenjem pokazivale svoje umeće.

Druga aktivnost koja je bila neobična na ovom putovanju je obilazak kanjona Alanja Sapadere sa posebnim safari džipovima. Ovaj šarmantni zeleni raj mediteranskog regiona, možete upotpuniti posetu Sapadere selu, koje se nalazi otprilike oko 40 km od Alanije.

Sapadere je područje gde možete videti sve nijanse zelenila i jedno je od najnetaknutijih mesta sa najbogatijom florom i faunom u regionu. Područje kanjona Alanje Sapadere pruža veliko zadovoljstvo ljudskom oku da se neprestano divi ovom izuzetnom zelenom pejzažu, kao i planinskom lancu Taurus sa snegom na vrhovima koji kao stepenice idu ka nebu.

Kanjon Sapadere je dugačak 360 metara i nalazi se 3 km od sela Sapadere. Kanjon Sapadere je nastao erozijom vode, leda i vetra. Slojevi stena su se formirali hiljadama godina. Drvene staze omogućavaju lak pristup svim posetiocima. Verujte mi bićete zadivljeni brzinom šikljanjem vode preko niza stena, brojnim vodopadima, retkim biljkama i različitim vrstama životinja i ptica dok šetate ovim prirodnim staništem. Čist, svež vazduh i kaskadna tirkizna voda iznad stena su terapeutski i osvežavajući za ljudski duh…

Na kraju staze, 300 metara unutar ulaza u kanjon Sapadere, nalazi se glavna atrakcija: neverovatni vodopad. Ovo je popularno mesto za fotografisanje posetilaca, postoji mogućnost i kupanja u prirodnom bazenu na dnu vodopada. Ovde čovek zaista može da se osveži jer temperatura vode jedva dostiže 12 stepeni celzijusa tokom najvrelije letnje sezone.

Kanjon Sapadere je kraški kanjon koji se nalazi u selu Sapadere u okrugu Alanja. Dužina kanjona koji je formirao Sapadere, po kome je selo i dobilo ime, iznosi 600 m, a visina mu je 400 m. Hemijsko trošenje krečnjačkih blokova je bilo efikasno u formiranju ovog kanjona. Na mestu gde Sapadere izlazi iz kanjona, dno kanjona prekriva potok. Da bi se prešlo u unutrašnjost, izgrađen je drveni most dužine 600 m sa gvozdenim šipkama na bočnim zidovima.

Vodopad se nalazi na kraju kanjona nakon što pređe preko vode koja teče na dnu kanjona. Na mestu izlivanja vodopada formirao se džinovski kotao (prirodni bazen) sa veoma hladnom vodom. Tokom leta ljudi se mogu kupati u hladnim vodama ovog prirodnog bazena.

Donedavno, kanjon, koji je bio poznat samo lokalnom stanovništvu, počeo je da privlači turiste promotivnim aktivnostima lokalnih samouprava. Na ulazu u kanjon nalaze se mesta za jelo i piće gde možete se osvežiti.

Tokom mog boravka u Alanji, bio sam u prilici da odsednem u jednom od najboljih hotela u gradu – SunPrime C-lounge Hotelu.

Ovaj moderni luksuzni hotel sa pet zvezdica za odrasle smešten je u novoizgrađenoj zgradi preko puta plaže uz Sredozemno more i udaljen je samo 8 kilometara od seldžučke tvrđave Alanja.

Prozračne, prostrane i moderne sobe imaju balkon, kauč, Wi-Fi i televizore najnovije generacije, kao mini bar i aparat za čaj i kafu, koji sam morao isprobati. Iz većeg broja soba pruža se pogled na more. Apartmani imaju poseban odvojeni dnevni boravak.

U sklopu hotela nalaze se dva restorana (jedan je samoposlužni) i barovi. Ostali sadržaji koje poseduje ovaj hotel je teretana, spa-centar i dva bazena (jedan unutarnji i jedan spoljni), hamam, hidromasažnu kadu i bar uz bazen. Na plaži je dostupno privatno područje gde se mogu sunčati gosti hotela. Tokom svog boravka možete uživati u živoj muzici i dobrim svirkama. Iskoristio bih priliku da se zahvalim menadžmentu hotela na gostoprimstvu i na posvećenosti tokom moje posete Alanji.

U današnjem postu se ponovo družimo sa mojim prijateljima iz kompanije FPM Milano i predstavljam vam ranac iz Bank on the Road kolekcije, kao i Bank Spinner 53 kabinski kofer iz kolekcije Bank, obe kolekcije su u celosti napravljene u Italiji, idealne za ljude kako iz poslovnog sveta i tako za one one koji žele da uživaju maksimalno u svom odmoru i slobodnom vremenu, napravljeni da zadovolje svaku praktičnu, funkcionalnu ili estetsku potrebu.

Praktičan unutrašnji džep vam omogućava da punite tablet i pametni telefon bilo kada i svuda. Moderna, elegantna linija rančeva, izrađeni od visokokvalitetnog i vodootpornog najlona s posebnom pažnjom na kožne i metalne detalje. Personalizacija od aluminijuma podseća na inovativnu kreativnost FPM Bank kolekcije.

FPM Milano prtljag putnicima nudi praktičnost i stil, sve to uklopljeno u jedan kofer i rančeve. Dizajniran od strane Marka Sadlera, ovi lagani koferi sa aluminijumskim omotačem i ojačani inspirisani su starinskim kovčezima, namenski napravljeni da vam pruže izdržljivost koja vam je potrebna na putovanjima. Kombinacija materijala Avante-Garde i motiva italijanskog dizajna, daju ovim FPM koferima robustan i siguran izgled.

Ako želite da budete u toku i da saznate koje sve modele kofera i modnih dodataka FPM Milano brend ima u svojoj ponudi posetite njihovu zvaničnu online prodavnicu i zapratite ih na društvenim mrežama Fejsbuk i Instagram.

Dragi moji pustolovi, došli smo do kraja ovog posebnog posta o turskom dragulju Sredozemnog mora – Alanji, koji ne bi bio moguć bez nesebične pomoći Fondacije za promociju turizma AlanjeALTAV u saradnji sa lokalnim partnerima koji su omogućili da osetim duh i lepotu TURSKE kulture i tradicije. Naravno kao i uvek potrudio sam se da vam prenesem svoje utiske o ovom neobičnom iskustvu iz Turske.

Vreme uvek proleti kada se čovek lepo zabavlja! Čovek je bogat u duši ako je uspeo da istraži svet i meni je drago da uvek uspem da pronađem partnere mojih projekata koji mi pomažu da otkrijem nove i neobične destinacije na jedan sasvim drugačiji način tokom ove svetske zdrastvene krize COVID-19.

Čast mi je da imam priliku da sarađujem sa kompanijama koje čine sam vrh u industriji turizma i želeo bih da im se zahvalim na ovoj neverovatnoj avanturi i što su mi omogućili da na jedan sasvim drugačiji način osetim lepote ove neobičnog grada u Sredozemnom regionu Turske.

Kako se vama dopala ova moja priča o sunčanoj Alanji? Da li ste imali priliku do sada da posetite ovaj deo Turske?

Ako imate neko pitanje, komentar, sugestiju ili poruku za mene možete mi napisati dole u komentarima. Naravno, kao i uvek možete me kontaktirati putem maila ili društvenih mreža, sve adrese možete pronaći na stranici KONTAKT. Vidimo se na istom mestu za par dana, sa nekom novom pričom!

Blogerski pozdrav iz Alanje,

Mr.M

Ovaj post je sponzorisan od strane Fondacije za promociju turizma Alanje – ALTAV, SunPrime C-lounge hotela, kao i drugih lokalnih partnera. Ovaj post predstavlja moju ličnu i iskrenu recenziju doživljaja destinacije.

SHARE THIS POST

Kipar i Malta: Dva neprocenjiva dragulja Sredozemnog mora…

Dragi moji pustolovi, dobro došli u moj novi post. Iskreno, nadam se da ste dobro i da dočekujemo svi zajedno neke lepše i toplije dane koji su karakteristični za ovaj period u godini. Jun je inače mesec kada ljudi kreću na more ili planiraju svoje letovanje, ali ova godina je bila izuzetak. Zbog novonastale situacije izazvana Korona virusom, ljudi su sprečeni da planiraju letovanja i možda da svoja putovanja odlože za jesen.

Meni je bilo drago što su se mnogi od vas setili mog bloga i veliki broj čitalaca mi se obratio u prethodnih nekoliko nedelja sa molbom za savete gde biste mogli otići na neko letovanje u jesenjem periodu. Koje su to destinacije koje su vas najviše interesovale? Narod iz Srbije i regiona su najviše predložile sledeće destinacije: Turska, Egipat, Kipar, Grčka, Tunis, Maroko i Malta.

Centralna ulica u samom srcu Republike Malte, žila kucavica prestonice – Valeta

MALTA

Republika Malta je vrlo mala i gusto naseljena ostvrska zemlja koju sačinjava Malteški arhipelag u Sredozemnom moru. Arhipelag čine tri ostrva: Malta, Gozo i Komino. Ova neobična ostrvska zemlja se nalazi južno od Sicilije, istočno od Tunisa i severno od Libije, pa tako geografski gledano Malta pripada severnoj Africi, ali sa političkog aspekta ova zemlja pripada Evropi i članica je Evropske Unije. Meni je bila velika čast i zadovoljstvo da u saradnji sa turističkom organizacijom Republike Malte osetim čari ove ostrvske zemlje.

Trg Republike se nalazi u centru Valete, glavnom gradu Republike Malte.
Trg Republike u Valeti

Glavni grad Republike Malte je Valeta. Zbog specifičnog geografskog položaja, malteška kultura predstavlja neobičan spoj mnogih kultura koje su tokom istorije bile povezane. Uglavnom to su obližnje susedne mediteranske zemlje ili kulture zemalja koje su upravljale Maltom pre dobijanja nezavisnosti. Malteška ostrva predstavljaju jedan veliki muzej na otvorenom, jer se 7000 godina malteške istorije na koju su veliki uticaj imali Feničani, Arapi, Romani, Malteški vitezovi i Britanci, mogu videti i dan danas.

Tritonova fontana je fontana koja se nalazi na periferiji Gradske kapije u Valeti, Malta.
Triton Fontana u Valeti, Malta

Malta je izuzetna turistička destinacija, bez obzira šta očekujete od svog odmora, bilo da ste ljubitelj aktivnog odmora ili relaksacije mogućnosti ovog ostrva su bezbrojne. Za ljubitelje kulture i umetnosti tu su brojni muzeji i galerije. Sa druge strane za sve gurmane Malte predstavlja pravi mali raj jer imate priliku da uživate u neobičnim specijalitetima ovog mediteranskog ostrva.

Malta takođe poseduje veliki broj prirodnih lepota kao što su brojne pećine, uvale i prirodni spomenici. Ne zaboravite kada završite sa obilaskom znamenitosti i uživanjem u brojnim đakonijama ne zaboravite da obavite kupovinu ili prošetajte uveče promenadom u Slimi i Buđibi.

Mdina je utvrđeni grad u severnom delu ostrva, koji je tokom istorije u periodu od antičkog doba do srednjeg veka služio kao glavni grad na ostrvu. Grad je još uvek opasan unutar zidina i u njemu živi nešto manje od 300 stanovnika, ali uz susedni grad Rabat, koji je inače dobio ime po arapskoj reči za predgrađe. Prema poslednjem popisu stanovnika, ova dva grada zajedno imaju nešto više od 10.000 stanovnika.

Mdina je ostala središte malteškog plemstva i verskih instutucija. Imovina se i dalje uglavnom prenosi generacijski sa kolena na koleno. Grad nikada nije uspeo u potpunosti da povrati svoj značaj koji je imao do 1530. godine, što je ujedno i dovelo do popularnog nadimka “Tihi grad” od strane starosedelaca i turista. Mdina se nalazi na “listi čekanja” UNESCO-ve svetske baštine, a trenutno je jedna od glavnih turističkih znamenitosti na Malti.

Palata Vilhena: Prirodnjački muzej u gradu Mdina, Republika Malta
Palata Vilhena, prirodnjački muzej u Mdini.

Danas je Mdina jedna od glavnih turističkih atrakcija Malte, koja godišnje ugosti oko milion turista. Grad možete doživeti kao jednu zanimljivu mešavinu Normanske i Barokne arhitekture, uključujući nekoliko palata, većina njih su u privatnom posedu. U periodu od 2008. do 2016. godine sprovedena je velika restauracija gradskih zidina.

Katedrala Svetog Petra u gradu Mdina, Republika Malta
Katedrala Sv. Petra u srcu Mdine, Malta.

Tokom posete Malti, posetio sam Valetu, Mdinu, Rabat, Sliemu, malo tradicionalno ribarsko selo Marsaxlokk (Marsa-Šlok) i ostrvo Gozo. Ova zemlja je na mene ostavila utisak i iskreno se nadam da ću uskoro posetiti Maltu.

Postovi o Malti koje ste imali priliku da pročitate na blogu:

  1. Pisma sa Malte: Biser Mediterana koji nikog ne ostavlja ravnodušnim…
  2. Pisma sa Malte: Mdina, magični grad tišine
  3. Pisma sa Malte: Valeta, rajski grad koji je nastao za sedam dana
  4. Pisma sa Malte: Gozo, prirodna oaza sreće i mira
  5. Pisma sa Malte: Leto je uvek u modi! (modni post)
  6. Pisma sa Malte: Mala modna letnja rapsodija u Valeti (modni)
  7. Pisma sa Malte: Poslednji modni krug u Valeti (modni)
Marsaxlokk (Marsa-Šlok) je malo tradicionalno ribarsko selo poznato po raznobojnim brodićima “Luzzus”.

KIPAR

Republika Kipar je ostrvska zemlja koja se nalazi u istočnom delu Sredozemnog mora. Zbog svog geografskog položaja Kipar je predstavljao raskršće između Evrope, Azije i Afrike, a još uvek su zastupljeni mnogi tragovi drevnih civilizacija, poput rimske i vizantijske.

Jedan zanimljiv podatak koji sam saznao od predstavnika Nacionalne turističke organizacije Kipra je to da je Kipar ustvari najtoplije ostrvo Mediterana. Zovu ga i Afroditino ostrvo, jer se, prema jednoj od brojnih legendi, ovde iz morske pene rodila grčka boginja Afrodita. Najposećenije letovalište na Kipru je Limasol, grad čuven po nestvarno lepim plažama.

Afroditina Stena u blizini mesta Pafos, Kipar
Afroditina Stena, znamenitost koja se nalazi u blizini mesta Pafos.

Nikozija je pravo mesto za ljubitelje spoja modernog i tradicionalnog. Glavni grad Kipra još od 12. veka krasi stari deo grada sa neobičnim korzoom i kafićima na kaldrmi. Mesto gde se istorija prepliće sa modernim svetom.

Spomenik slobode je spomenik koji se nalazi u glavnom gradu Republike Kipra - Nikozija
Spomenik slobode u Nikoziji

Larnaka je udaljena nekoliko kilometara od najvećeg međunarodnog aerodroma na Kipru. Grad se nalazi se na jugoistočnoj obali i najstariji je grad na ostrvu. Pored Limasola, Larnaka je jedno od luksuznijih letovališta u čiju luku dolaze posetioci sa raznih strana Evrope i sveta sa novim modelima jahta.

Zgrada administrativne uprave okruga Larnaka na Trgu Evope u gradu Larnaka, Kipar
Zgrada administrativne uprave regiona Larnaka koja se nalazi u samom centru – Trg Evrope u neposrednoj blizini glavne promenade.

Larnaka poseduje moderne opremljene peščane plaže ocenjene sa visokim ocenama što doprinosi razvoju turizma. Grad je poznat po uređenoj promenadi koja se nalazi uz samu obalu mora, duž kojeg se nalaze drvoredi palmi. Jedna od najpoznatijih znamenitosti u blizini promenade je crkva Svetog Lazara.

Postovi o Kipru koje sam podelio sa vama na blogu:

  1. Pisma sa Kipra: Sunce, Larnaka i ja
  2. Pisma sa Kipra: Nikozija, grad novih ideja
  3. Pisma sa Kipra: Sve što niste znali o Limasolu i Pafosu
  4. Kipar, zimsko letovanje sa stilom (modni post)
Crkva Svetog Lazara u Larnaki, Kipar
Crkva Svetog Lazara u Larnaki

Dragi moji pustolovi stigli smo i do kraja ovog specijalnog posta gde sam u kratkim crtama pokušao da dočaram lepote ove dve neobične ostrvske zemlje u Evropi. Ovo je samo početak ove specijalne serije postova gde ću se potruditi da vam ukratko napišem neka moja osnovna zapažanja koja sam propustio da podelim sa vama tokom pisanja aktuelnih postova i naravno imaćete priliku da se podsetite na neke moje prethodne postove i da svi zajedno “obnovimo” gradivo.

Da li ste možda imali priliku da posetite neke od ovih dragulja Mediterana? Koja su vaša zapažanja? Da li vam se više svidela Malta ili Kipar i voleo bih da čujem vaše razloge. Zaista bih voleo da čujem neka vaša iskustva i bilo bi mi drago da pročitam vaše utiske u komentarima.

Luka u gradu Larnaka, Republika Kipar
Luka u Larnaki

Ako imate neko pitanje, komentar, sugestiju ili poruku za mene možete mi napisati dole u komentarima. Naravno, kao i do sada uvek me možete kontaktirati putem maila ili društvenih mreža i to možete pronaći na stranici KONTAKT. Vidimo se uskoro na istom mestu i sa nekom novom pričom! 

Blogerski pozdrav,

Mr.M

Jutro u Limasolu

Ovaj post je moj poklon svim mojim vernim čitaocima koji su želeli da saznaju nešto novo o turističkim destinacijama. Post je informativnog karaktera i nije sponzorisan.

SHARE THIS POST

Pisma iz Egipta: Hurgada, novi sinonim za hedonizam…

Dragi moji pustolovi, kako ste mi danas? Siguran sam da vam ovi hladni poslednji dani Novembra nisu pokvarili raspoloženje. Polako, ali sigurno ulazimo u praznični mesec i počinjemo da odbrojavamo poslednje dane 2019. godine. Čudno je kako nam na početku svake godine onih 365 dana deluje predugačko, ali vreme neumoljivo leti.

Danas je došlo vreme da napišem i svoj poslednji post, poslednje pismo iz Egipta. Ovu specijalnu seriju postova iz Egipta završićemo u jednom egipatskom letovalištu koje je svima nama dobro poznato – Hurgada. Da, to je ono letovalište koje možete uvek pronaći u ponudama skoro svih domaćih turističkih agencija jer dosta ljudi iz naše zemlje i regiona letuje na plažama Crvenog mora u Hurgadi.

Kada je tim Nacionalne Turističke organizacije Arapske Republike Egipat u poslednji čas organizovao naše putovanje i ceo program se radio bukvalno danas za sutra jedno veče sam dobio mail da li želim da idem u Dolinu Kraljeva ili želim da idem na mini odmor u Hurgadu? Nakon kratke “konstruktivne prepirke” sa svojim fotografom odlučili smo da je možda bolje zbog raznovrsnosti sadržaja da posetim i jedno poznato letovalište da ne bude ceo put čistog edukativnog karaktera.

Kada sam javio mami da putujem za Hurgadu, ona je rekla da sam pravi Srbin jer svaki Srbenda u svom životu mora bar jednom posetiti Hurgadu… Mama je uvek spremna za šalu, još ako je na moj račun tu je posebno inspirisana. Što bi rekao naš narod: “Majka k’o majka!”.

Turistička organizacija se pobrinula da moj mini odmor bude organizovan na najbolji mogući način, tako da smo moj fotograf i ja imali priliku da se malo izležavamo i odmaramo u jednom od najlepših hotela u Hurgadi – Steigenberger ALDAU Beach Hotel.

Ovaj hotel predstavlja pravo “sklonište” sofisticiranog luksuza smešteno u centru novog dela Hurgade na obalama Crvenog mora. Hedonistički raj koji će zadovoljiti zahteve i onih najzahtevnijih posetilaca prožimaju ovaj nalazi se na azurno plavoj obali Crvenog mora. Moj um se konačno malo odmorio u zelenilu uređenih bašta, akva-marine Crvenog mora i crvenim koralnim grebenima. Ovaj višestruko nagrađivani hotel kombinuje vrhunski luksuz i vrhunsku uslugu.

U sklopu Steigenberger lanca hotela pored ALDAU Beach Hotela, postoje još tri hotela koji se nalaze u neposrednoj blizini, a to su Steigenberger Aqua Magic, Steigenberger Pure Lifestyle hoteli i Steigenberger Makadi.

Aldau Beach Hotel u kojem sam ja odseo, Aqua Magic i Pure Lifestyle hoteli su rezervisani za sve ljubitelje vodenih sportova, dok je Makadi hotel za ljubitelje golfa. Moj odmor je bio ispunjen mnogim dogodovštinama i kao osoba koja je prošla pola sveta mogu reći da je Steigenberger Aldau hotel ispunio sva moja očekivanja. Iako nisam bio zahtevan, niti sam osoba koja bilo šta zahteva na putovanjima osoblje u hotelu je učinilo i neke dodatne stvari koje ja nisam očekivao.

Po dolasku pošto smo bili ogladneli, moj fotograf i ja smo otišli na ručak kada smo došli u sobu imali smo šta i da vidimo. Sva odeća je bila osvežena, ispeglana, cipele izglancane i sve je bilo na svom mestu… Čak su nam i kofere sredili, mislim da je onaj moj jadni kofer konačno dobio poliranje i izgledao je čak i bolje nego kada sam ga ja izneo iz prodavnice. Sat vremena pre završetka večere dobijamo poziv da se vreme večere završava i da možemo večerati u sobi ili izabrati neki od par restorana koji se nalaze u samom rezortu u zavisnosti od kuhinje koju volimo.

Moram priznati da sam se ja izgubio u listi navedenih internacionalnih kuhinja i da sam onako bunovan izabrao prvi restoran koji sam video sa terase pošto moj mozak nije mogao za sat vremena da shvati sve navedene opcije…

Osoblje hotela će učiniti sve da se osećate kao kod svoje kuće, iskreno ja kod svoje kuće moram sam sebe da peglam i sređujem tako da bih se ja lako preselio u Hurgadu da živim jer svako od nas bi voleo da bude tako lepo mažen i pažen i da ne brine o sitnicama koje inače preokupiraju naš svakodnevni život.

Kada završite sa odmaranjem od dokolice tj. nerada ili što bi neki rekli od odmora od odmora možete uživati u nekim zanimljivim aktivnostima u sklopu hotela kao što su ronjenje, vožnja vodenih skutera, fitness ili možete se prošetati Promenadom u kojoj se nalazi bezbroj prodavnica suvenira, supermarketi, apoteke i ostale prodavnice koje mogu olakšati vaš odmor.

Pošto sam ja osoba kojoj djavo nekad ne da mira ja sam se šetao u ono doba dana kada svi normalni ljudi su na plaži ili imaju popodnevni odmor ja sam zaradio sunčanicu pa sam skoro sve vreme bio delimično klimavog raspoloženja negde između ženskog pms-a i perioda prehlada pa sam bio u fazonu hoću – neću jer sam uspeo da sam sebi izrežiram najbolji scenarija odmora, ali sam uspeo na trenutke i to da ublažim jer sam pio tablete za bolove čisto da mi ne propadne ovako lep odmor.

Ja sam od onih osoba koje ne znaju kako da se ponašaju na odmoru jer ja spavam sa fotoaparatom i stalno imam potrebu da slikam i da pišem i snimam audio snimke da imam posle podsetnik o čemu treba da pišem.

Kako se snaći u Hurgadi? Imate dve opcije: ludu i normalnu. Luda opcija je da peške idete do centra koji je udaljen 10 do 15 kilometara ili da se vodite razumom i da izaberete normalnu opciju i uzmete taksi do centra. Morate uvek da se potrudite i da razvijete moć pregovaranja i cenjkanja inače će vas taksisti kao i u ostalim zemljamama “odrati do gole kože” sa cenama. Prvo i osnovno pravilo je da se prvo pogodite za cenu vožnje pa tek onda da prihvatite vožnju. To kažem kao napomenu jer mnogi turisti samo kažu destinaciju bez prvobitnog informisanja o ceni naručene vožnje…

Ja sam testirao svoje fizičke limite pa sam uveče šetao nekih 4-5 kilometara i nazad do hotela i bio redovan posetilac promenade jer sam našao nove drugare kamile koje su njihovi vlasnici dovodili na promenadu zbog turista (naplaćuju slikanje, nema jahanja kamila). Neki bi rekli da je to eksplatisanje živih bića u ovom slučaju kamila, ali je ovo malo drugačije. Kamile su čiste i zdrave, lepo uhranjene, negovane i koriste se samo za slikanje ne koriste ih kao prevozno sredstvo. Na neki način ovo je jedna vrsta po nekom mom mišljenju simbioze i svi imaju neku korist, tako da je na obostrano zadovoljstvo.

Dragi moji pustolovi, došli smo do kraja četvrtog, ujedno i poslednjeg specijalnog posta iz serije postova moje avanture iz Egipta koja ne bi bila moguća bez nesebične pomoći Turističke organizacije Arapske Republike Egipta, Ambasade Arapske Republike Egipta u Beogradu, avio kompanija Austrian Airlines i EgyptAir. Takođe ovim putem želim da se zahvalim Steigenberger ALDAU Beach hotelu gde smo imali osećaj kao da smo kod svoje kuće. Vreme uvek proleti kada se čovek lepo zabavlja! Čovek je bogat u duši ako je uspeo da istraži svet i meni je drago da uvek uspem da pronađem partnere mojih projekata koji mi pomažu da otkrijem svet na jedan sasvim drugačiji način.

Kako se vama dopala ova moja priča o Hurgadi? Da li ste imali priliku do sada da posetite Egipat? Vidimo se opet za par dana na istom mestu, očekuje vas novi postovi u kojima vas vodim do Gruzije gde sam imao priliku da posetim glavni grad Tbilisi i da budem deo jedne neobične modne priče. Sa velikim nestrpljenjem odbrojavam dane do novog posta jer jedva čekam da vam pokažem nešto novo i neobično, a Tbilisi je zaista fascinantan grad koji treba posetiti i osetiti tu neobičnu energiju.

Ako imate neko pitanje, komentar, sugestiju ili poruku za mene možete mi napisati dole u komentarima. Naravno, kao i do sad uvek me možete kontaktirati putem maila ili društvenih mreža i to možete pronaći na stranici KONTAKT. Vidimo se na istom mestu za par dana, sa nekom novom pričom!

Blogerski pozdrav iz daleke Hurgade,

Mr.M

Ovaj post je sponzorisan od strane Nacionalne Turističke organizacije Arapske Republike Egipta, avio kompanija Austrian Airlines i EgyptAir. Ovaj odmor ne bi bio moguć bez Steigenberger ALDAU Beach Hotela koji pripada svetskom lancu hotela Steigenberger. Takođe ovim putem želim da se zahvalim mojim prijateljima iz kompanije Sony koji su omogućili da uživate u ovim prelepim slikama koje su izrađene uz pomoć fotoaparata Alpha 7r Mark II i objektiva Sony FE 24-70 mm iz posebne serije G Master.
SHARE THIS POST

Razglednica sa Sardinije: Kaljari, kosmopolitski grad sa dušom!

Dragi moji pustolovi, kako ste mi danas? Nadam se da ste spremni za novu avanturu jer vas posle Malte vodim u “komšiluk” – Sardiniju. Današnji post biće posvećen glavnom gradu ovog neobičnog italijanskog ostrva – Kaljari, gde sam imao priliku da provedem nekoliko dana.

Pre nego što počnem sa današnjim postom želeo bih da se zahvalim organizatorima ovog putovanja – Regionalnoj Turističkoj Organizaciji Sardinije koja inače pripada Nacionalnoj Turističkoj organizaciji Republike Italije. Bez njihove pomoći ovaj post ne bi ugledao svetlost dana i ne bih imao prilike da sa svima vama danas podelim svoje utiske i lepote ovog zanimljivog gradića.

Kada se pomisli na ostrvski turizam u Italiji, obično ljudi pomisle na Siciliju. Ono što ljudi uglavno zaborave je prelepi biser Mediterana – Sardinija. Uvek se postavljalo ono čuveno pitanje koje je ostrvo lepše i zbog čega. Odgovor na to pitanje je teško dati jer sve zavisi od ličnih želja i preferencija putnika. Neki kažu da je Sicilija bolja jer ima više sadržaja i da je Palermo značajno razvijeniji grad, dok sa druge strane za Sardiniju putnici kažu da ima mnogo lepše plaže i da dragulj Sardinije – Kaljari, takođe može da se pohvalim bogatim turističkim sadržajem i da jednako može parirati Palermu.

To je borba koja će uvek biti aktuelna, ali moj savet vam je da posetite oba ostrva i da sami osetite razliku. Ja sam imao priliku da posetim oba ostrva i lično smatram da je Sardinija bolja jer ima više prirodnih lepota i ako želite da sebi obezbedite pravi odmor bez gužve, trke i frke da svoje letovanje provedete na Sardiniji.

Kaljari (na sardinskom jeziku: Casteddu) je glavni, a ujedno i najveći grad na ostrvu. Ako bismo kojim slučajem želeli da prevedemo njegovo značenje sa sardinskog jezika, njegov prevod je izuzetno jednostavan – DVORAC. Kaljari ima oko 160.000 stanovnika, dok ako uzmemo u obzir celu metropolitsku oblast sa ostalim okolnim 16 opština onda se ovaj grad može pohvaliti sa skoro 450.000 stanovnika. Kaljari se inače nalazi na 26. mestu po veličini u celoj Italiji i najveći je grad na Sardiniji.

Naravno, ovaj put sam se potrudio da saznam neke zanimljive istorijske činjenice. Kaljari je drevni grad sa dugom istorijom, doživeo je vladavinu nekoliko civilizacija. U temeljima zgrada današnjeg modernog grada postoje dokazi koji potvrđuju tvrdnju naučnika i istoričara da je prvo ljudsko naseljavanje ovog dela Italije počelo pre nekih pet hiljada godina, od neolita pa do danas.

Istorijski lokaliteti koji uključuju i praistorijsku kuću Domus de Janas, veliku nekropolu (groblje) iz Kartagine, amfiteatar iz rimske ere, vizantijsku baziliku, tri tornja iz doba Pize i snažan sistem utvrđenja koji je učinio grad jezgrom španskog Habsburga u zapadnom Sredozemnom moru. Glavne prirodne lepote su zaklonjena luka u Kaljariju, snažno utvrđenje Castel di Castro, moderni Casteddu (Kaljari).

Kaljari je bio glavni grad Kraljevine Sardinije od 1324. do 1848. godine, kada je Torino postao zvanična prestonica kraljevine (koja je 1861. postala Kraljevina Italija). Danas je grad regionalni kulturni, obrazovni, politički i umetnički centar, poznat po svojoj raznovrsnoj secesijskoj arhitekturi i nekoliko spomenika. Takođe je poznat kao ekonomsko i industrijsko čvorište Sardinije, koje ima jednu od najvećih luka na Sredozemnom moru i međunarodni aerodrom.

Tokom Drugog svetskog rata saveznici su u februaru 1943. godine bombardovali Kaljari. Kako bi pobegli od opasnosti od bombardovanja i teških životnih uslova, mnogi ljudi su evakuisani iz grada. Nakon rata, utvrđeni su veliki gubici ljudskih života, a oko 80% zgrada je oštećeno. Grad je dobio zlatnu medalju vojne hrabrosti.

Nakon primirja sa saveznicima u septembru 1943. godine, nemačka vojska preuzela je kontrolu nad Kaljarijem i ostrvom, ali se ubrzo mirno povukla kako bi ojačala svoje položaje u kontinentalnoj Italiji. Američka vojska je tada preuzela kontrolu nad Kaljarijem. Nakon rata, broj stanovnika ovog živopisnog grada je ponovo počeo da raste i izgrađeni su brojni objekti.

Izdvojiću neke posebne informacije koje biste trebali da znate ako se uputite na Sardiniju. Međunarodni aerodrom se nalazi u blizini grada, do samog centra grada možete stići vozom za samo 5 minuta i cena karte po smeru je 1,30 evra. Takođe, u samom centru grada postoji samoposluga na samom trgu u kojem su cene namirnica najjeftinije u Italiji.

Grad je moguće obići peške i od glavnog trga do obale mora možete stići brzo i jednostavno jer je sve relativno blizu i nije potrebno koristiti javni prevoz. Naravno, ako želite da idete na plažu potrebno je koristiti usluge javnog prevoza jer one nisu u neposrednoj blizini grada.

Katedrala u Kaljariju je rimokatolička katedrala posvećena Devici Mariji i Svetoj Ceciliji. To je sedište nadbiskupa Kaljarija.

Crkva je sagrađena u 13. veku, dobivši status katedrale 1258. godine. U 17. i 18. veku, katedrala je obnovljena. Tridesetih godina 20. veka konačno je dobila fasadu koju danas imamo priliku da vidimo, u neoromaničkom stilu, inspirisanu katedralom u Pizi.

Dragi moji pustolovi, došli smo do kraja ovog specijalnog posta sa Sardinije, koji ne bi bio moguć bez nesebične pomoći Regionalne Turističke Organizacije Sardinije. Vreme uvek proleti kada se čovek lepo zabavlja! Čovek je bogat u duši ako je uspeo da istraži svet i meni je drago da uvek uspem da pronađem partnere mojih projekata koji mi pomažu da otkrijem svet na jedan sasvim drugačiji način.

Kako se vama dopala ova moja priča o ovom neobičnom ostrvu? Da li ste imali priliku do sada da posetite Sardiniju? Za par dana nastavljamo našu avanturu po Evropi, pokazaću vam moju poslednju odevnu kombinaciju koju sam nosio na Nedelji Mode na Malti, a do tada budite mi pozdravljeni!

Ako imate neko pitanje, komentar, sugestiju ili poruku za mene možete mi napisati dole u komentarima. Naravno, kao i do sad uvek me možete kontaktirati putem maila ili društvenih mreža i to možete pronaći na stranici KONTAKT. Vidimo se na istom mestu za par dana, sa nekom novom pričom!

Blogerski pozdrav,

Mr.M

Ovaj post je sponzorisan od strane Regionalne Turističke Organizacije Sardinije i ostalih partnera ovog projekta. Takođe ovim putem želim da se zahvalim mojim prijateljima iz kompanije Sony koji su omogućili da uživate u ovim prelepim slikama koje su izrađene uz pomoć fotoaparata Alpha 7r Mark II i objektiva Sony FE 24-70 mm iz posebne serije G Master.
SHARE THIS POST

Pisma sa Kipra: Sunce, Larnaka i ja

Dragi moji pustolovi, nadam se da ste dobro i da ste spremni za novu avanturu! Navikli ste da skoro sve moje putopise naslovljavam sa “Pisma” ili “Razglenice” iz/sa određene destinacije i veoma mi je drago da je to dosta ljudi koji redovno čitaju moje vesele putopise to primetilo. Danas za vas sam pripremio prvi post sa jednog ostrva u Evropi na kojem se nalazi jedna od najmanjih, a ujedno jedna od najbogatijih ostvrtskih zemalja u Evropi – Kipar.

Nakon moje uzbudljive avanture u Maroku u maju ove godine, dobio sam mail od Nacionalne Turističke Organizacije Republike Kipar sa ponudom o potencijalnoj saradnji, ako sam zainteresovan da posetim Kipar u novembru ove godine. U prvi mah, pomislio sam dasleko je Novembar mesec, ali sam sa velikim zadovoljstvom prihvatio njihov srdačni poziv da ostvarimo lepu saradnju i da vam kroz par specijalnih putopisa predstavim ovu malu neobičnu ostrvsku zemlju.

Čovek se uvek lako prevari kada je u pitanju vreme… Vreme samo proleti! Od maja do novembra možda ima dosta meseci kada gledamo to sa nekog racionalnog matematičkog gledišta, ali život je sasvim druga stvar. Čovek je svakog dana preokupiran svakodnevnih aktivnostima, radostima i problemima koji ispune dane, nedelje pa i mesece. Čovek to ne primeti i vreme uradi svoje – proleti kao dlanom o dlan. Tako se i meni dogodilo, pa su mi dani, nedelje i meseci prolazili i došao je taj čuveni početak novembra koji je trebao označiti početak moje nove avanture.

Zima u Beogradu je učinila svoje, unela mi je strah u kosti pa nisam ni znao šta treba da ponesem na “zimsko” letovanje na Kipru pa sam na kraju kao i svaki prosečni Srbin, poneo od svega pomalo! Uz svu tu muku, sa sobom sam poneo i mog najboljeg zimskog drugara – gospodina prehladu čiji simptomi mi u određenim trenucima nisu dozvoljavali da u potpunosti uživam u čarima ove neobične ostrvske zemlje.

Možda smo moj fotograf i ja došli u neke rane jutarnje sate, ali moja malenkost nije mogla spavati. Popio sam sve moguće lekove koji su se mogli popiti, zamislio da ne osećam hladnoću zbog prehlade i obukao se kao sav normalan svet. Osmeh nije izostao ni ovaj put, stvarno sam bio presrećan jer sam imao priliku da osetim čari zimskog leta na Kipru.

Kipar poseduje više aerodroma, ali zbog trenutne političke situacije na teritoriji Republike Kipra normalno saobraćaju dva aerodroma: Aerodrom u Larnaci i aerodrom u blizini Pafosa. Kada dolazite iz Srbije, avio prevoznici koriste aerodrom u Larnaci. Život na ostrvu je zanimljiv zbog jedne veoma jednostavne činjenice – svaki grad je relativno blizu. Bilo da koristite usluge autobuskog prevoza, želite da iznajmite auto ili auto sa vozačem, verujte mi sve je blizu. Želim samo da napomenem za sve one avanturiste koji žele da iznajme auto na Kipru i da istražuju ostrvo samostalno, imajte na umu činjenicu da se na Kipru primenju pravila vožnje kao u Ujedinjenom Kraljevstvu (Engleskoj). Vozi se suprotno, nego što smo mi na Balkanu to navikli, hteo sam samo da vas upozorim na tu činjenicu.

Larnaka – Biser na obali mora

Larnaka je sa nešto malo više od 70.000 stanovnika zauzela treće mesto po veličini grada na Kipru. Nalazi se na jugoistoku ostrva i Larnaka je najstariji grad na Kipru, legenda kaže da je nastao u 4000. godini p.n.e. U antičkim vremenima grad je dobio naziv Kition. Zbog svog neobičnog geografskog položaja i kao grad koji se nalazio na raskršću civilizacija, grad je imao burnu i bogatu istoriju. Na slikama iznad možete videti  Stari Trg u Larnaci, mesto koje je danas centar grada i centar kulture na kojem se svake godine održavaju mnoga kulturna dešavanja.

Jedno od najvažnijih era koje su obeležile istoriju ovog grada je bilo Vizantijsko razdoblje zbog crkve Svetog Lazara koju je osnovao prvi arhiepiskop Sveti Lazar. Njegov grob su pronašli u podrumu crkve na kojem je pisalo “Lazar, Hristov prijatelj”. Danas je crkva Svetog Lazara jedna od najvažnijih znamenitosti grada.

Pravoslavna crkva Sv. Lazara se nalazi u starom delu grada u neposrednoj blizini Promenade grada. Osnivač crkve je Sveti Lazar, za kojeg se smatra da je bio najbolji Isusov prijatelj. Isus ga je vaskrsao i poslao na Kipar. Ako uzmemo u obzir period kada je crkva sagrađena, njena arhitektura je impozantna.

U centru crkve se nalazi ikonostat, koji pleni svojom lepotom. Imao sam priliku da vidim kako se stariji žitelji Kipra mole u crkvi i neke njihove svakodnevne običaje pri poseti ovom svetom mestu. Možda je način malo drugačiji od našeg, ali nas spaja ista vera. Pravoslavna Crkva na Kipru je samostalna i nije finansijski ili na bilo koji drugi način zavisna od neke druge crkve. Na ovom putovanju sam imao priliku da posetim mnoga sveta mesta i nadam se da ću uspeti da vam to prikažem u nekim od narednih postova.

 

Cape Greco i Aja Napa

Nakon obilaska Larnake i nekih njenih osnovnih znamenitosti krenuli smo u obilazak obližnjeg mesta – Aja Napa. Usput smo imali priliku da uživamo u lepoti ovog prirodnog kamenog mosta – Giofyri tou Koraka koji pripada nacionalnom parku Cape Greco. Priroda je čudo, nekako uvek može da zaseni sve one velelepne građevine koje je ljudska ruka napravila. Napravili smo malu pauzu da uživamo u lepoti prirode i u ovoj nestvarnoj boji vode. Moram priznati da nas je vreme odlično poslužilo na našem putovanju na Kipru.

Vreme u ovom prelepom nacionalnom parku nam je proletelo i bilo je vreme da nastavimo svoj put ka krajnjem odredištu za danas – Aja Napa. Nadam se da ste bar malo uživali u lepoti ovog prelepo pogleda na kristalno čisto plavo more.

Polako se bližilo vreme za čuveni kiparski ručak, a mi nismo ni do pola puta stigli! Vreme je da požurimo Aja Napa nas čeka! Siguran sam da dosta vas povezuje mesto Aja Napa sa našom poznatom muzičkom estradnom umetnicom Svetlanom Cecom Ražnatović. Svakog leta možemo čuti kako se ona odmarala u svojoj kući na Kipru koja se nalazi u mondenskom letovalištu Aja Napa. Ja nisam bio u prilici da posetim Cecu, ali sam otišao na jedan lep ručak u jednu riblju tavernu. Nakon ručka smo obišli poznati manastir u Aja Napi.

Ovaj manastir je sagrađen u samom srcu Aja Nape oko 1500. godine i sagradila ga je jedna izuzetno hrabra i odvažna žena. Devojka koja je bila ćerka poznatog venecijanskog aristokrate je odlučila da pobegne daleko od svoje kuće jer je shvatila da neće moći nikada da se uda za onoga koga stvarno voli, osim za pripadnika tadašnjeg aristokratskog društva. Ovaj ženski manastir je sagrađen kao u jednoj vrsti forme srednjovekovnog dvorca. Jedan deo manastira je sagrađen i ispod zemlje, ali to još nije dovoljno istraženo i taj deo ovog manastira nije otvoren za javnost. Za ovaj manastir je vezana burna istorija, ali je on i pored svega što se dogodilo uspeo da odoli zubu vremena.

Ovaj manastir je bio utočište svim ženama koje su bile odbačene od svoje porodica i društva. Ljudi obično misle da ljudi koji potiču iz veoma bogatih porodica su sebični i samoživi, ali ovo je jedan primer koji pokazuje da nije tako. Jedna žena koja je htela da bude voljena, to nije uspela da ostvari pa je rešila da postane izgnanik i da svoje utočište pronađe u stranoj zemlji. Ona se potrudila da pomogne i drugim ženama koje se bore za svoje svoje, zamislite kako je tad to bilo nezamislivo i veoma teško u periodu oko 1500. godine naše ere, kada mi u 21. veku i dalje dozvoljavamo da se žene bore za svoja prava jednakosti koja bi trebala da budu stečena rođenjem. Ja se stvarno divim toj ženi kako je to uspela sve sama da ostvari i da pomogne drugim ženama da ostvare svoje neispunjene snove.

 

Potamos Liopetriou – Prirodno sklonište ribara

Nakon što imali priliku da nešto više čujemo o ovoj hrabroj mladoj ženi i da se malo bolje upoznamo sa istorijom ovog prvog ženskog manastira, vodič nam je saopštio da ima jedno zanimljivo iznenađenje za kraj i ako smo raspoloženi biće dobro da posetimo baš kada je period zalaska sunca, pre večere koju su za nas isplanirali naši prijatelji iz Turističke organizacije Kipra. Naravno da smo pristali i nakon nekoliko minuta vožnje stigli smo do mesta Potamos Liopetriou – koje je poznato kao prirodno sklonište za ribare.

Talija, naš vodič je po ko zna koji put tokom ovog našeg prvog dana na Kipru bila u pravu. Ovo je predivno! Ovde imate jedinstvenu priliku da vidite kako žive i rade ribari na Kipru. U ovom neobičnom mestu se nalazi i jedna riblja taverna koja je povoljna i gde možete uživati u ribljim specijalitetima, a da ne potrošite puno novca.

Dragi moji došli smo do kraja ovog prvog specijalnog posta sa Kipra, vreme uvek proleti kada se čovek lepo zabavlja! Ne brinite za par dana ću objaviti novi putopis gde ćemo nastaviti zajedno da uživamo u čarima putovanja i nastavljamo našu avanturu na Kipru.

Na kraju posta voleo bih da se zahvalim mojim prijateljima iz Nacionalne turističke organizacije Republike Kipra i prijatnom osoblju iz Frangiorgio hotela u Larnaci koje je učinilo naš boravak prijatnim i imali smo osećaj kao da smo kod svoje kuće.

Kako se vama dopala ova moja priča o ovom rajskom ostrvu? Da li ste imali priliku do sada da posetite Kipar? Ako ste imali priliku voleo bih da čujem vaše mišljenje! Ako imate neko pitanje, komentar, sugestiju ili poruku za mene možete mi napisati dole u komentarima. Naravno, kao i do sad uvek me možete kontaktirati putem maila ili društvenih mreža i to možete pronaći na stranici KONTAKT. Vidimo se na istom mestu za par dana!

Blogerski pozdrav,

Mr.M

Ovaj post je sponzorisan od strane Nacionalne Turističke organizacije Republike Kipra i Hotela Frangiorgio, uz nesebičnu podršku ostalih partnera turističke organizacije koje ću pomenuti u narednim postovima sa Kipra.
Za izradu ovih fotografija korišćen je Sony Alpha 7r Mark II.
SHARE THIS POST